Zagreb, nažalost, nije osobito pun restorana iz susjedstva, dakle gostionica u kojima uglavnom jedu ljudi iz tog kvarta. Naprotiv, gotovo svi zagrebački restorani, čim dobiju malo bolji renome, odmah postaju gradska dobra, u koja se dolazi neovisno od toga gdje stanujete.
Kušlanova ulica, koja povezuje Peščenicu i srednji dio Maksimirske (Kušlanova izlazi na Maksimirsku preko puta bivšeg zapovjedništva Ratnog zrakoplovstva), može se pohvaliti s čak dvije takve gostionice: Casa de Luna, koju je kolega Bakalović svojedobno ishvalio u Globusu, otvorena je prije pet ili šest godina, a Stripes prije dvije godine.
Stripes je smješten u lokalu gdje je svojedobno radila jedna od najstarijih i najboljih zagrebačkih vinoteka, u vlasništvu poduzeća PP Maksimir, koja se, nažalost, definitivno zatvorila.
Voditelji Stripesa, mjesta podijeljenog na dugački kafić i mali, decentno uređeni prostor za jelo (mislim da sam izbrojao 25 mjesta), svesrdno se trude da duh dobrih vina i dalje vlada među zidovima bivše vinoteke.
Cijene hrane u Stripesu za zagrebačke su kriterije vrlo pristojne.
Steakovi koštaju sedamdesetak kuna, a većina ostalih jela između četrdeset i
pedeset
Vinska lista Stripesa impresivna je za restoran koji ne želi pripremati luksuznu i elaboriranu hranu.
Na Stripesovoj se listi nalaze i pojedini pravi dragulji poput Montrosea iz 2001. ili Desmiraila iz 2001. (2001. godina sada se pokazuje jednom od izvrsnih, a u prvo vrijeme podcijenjenih bordoških berbi) te Charles Heidsick mis en cave šampanjca iz 1998. Ostalo im je i nekoliko buteljki Torrresova cabernet sauvignona Mas la Plana iz 1997., kao i nekoliko po apelaciji velikih bijelih burgundskih vina iz 1996., za koje bi trebalo vidjeti jesu li izdržala test vremena.
Kada je riječ o domaćim i slovenskim vinima, Stripes drži pojedine glavne favorite, poput Enjingijeva Venje i kasne graševine, Plenkovićeva Grand crua, Grgićeva plavca, Coronicine Gran malvazije, Simčićeva Teodora i Kupljenova sauvignona, po gotovo nevjerojatnim cijenama.
Teodor, jedno od nedvojbeno najboljih slovenskih bijelih vina, košta 250 kuna, što je samo pedeset ili šezdeset kuna skuplje nego u trgovinama. Grand Cru stoji, pak, 330 kuna,dok mu je standardna cijena u vinotekama između 230 i 250.
Brojna su vina dostupna i na čaše. Kućni šampanjac, Veuve Cliqout, toči se za 65 kuna za čašu, što je jednako cijeni Moet et Chandona u Europskom domu.
Hrana u Stripesu temelji se na solidnim biftecima, uz velik izbor tijesta , rižota i sendviča. Riječ je, dakle, o tipičnom lunchbreak restoranu u kojem se, ipak, pazi na kuhanje. Moj umak od crnog vina bio je iznimno fin, kao i steak od tune koji, na zahtjev, nije bio krvavo pečen, ali se svejedno nije isušio.
Pita od jabuka izgledala je kao iz američkih steakhousea: golemi trokut zaprašen cimetom, s velikom kuglom šlaga sa strane. Šteta što je u piti bilo previše tijesta, a premalo nadjeva.
Konobari u Stripesu su se trudili, ali čini se da im posluživanje hrane ide lošije od posluživanja pića. Bifteci koji nažalost nisu servirani na zagrijanim tanjurima, počeli su se opasno hladiti dok smo čekali salate.
Cijene hrane u Stripesu za zagrebačke su kriterije vrlo pristojne. Steakovi koštaju sedamdesetak kuna, a većina ostalih jela između četrdeset i pedeset.
Stripes je već sada ugodni i zabavni restoran iz susjedstva, s vrlo, vrlo dobrom vinskom listom. Uz ponešto rada na detaljima, mogao bi se pretvoriti i u nešto više.
OCJENA:
Davor Butković
Kušlanova ulica, koja povezuje Peščenicu i srednji dio Maksimirske (Kušlanova izlazi na Maksimirsku preko puta bivšeg zapovjedništva Ratnog zrakoplovstva), može se pohvaliti s čak dvije takve gostionice: Casa de Luna, koju je kolega Bakalović svojedobno ishvalio u Globusu, otvorena je prije pet ili šest godina, a Stripes prije dvije godine.
Stripes je smješten u lokalu gdje je svojedobno radila jedna od najstarijih i najboljih zagrebačkih vinoteka, u vlasništvu poduzeća PP Maksimir, koja se, nažalost, definitivno zatvorila.
Voditelji Stripesa, mjesta podijeljenog na dugački kafić i mali, decentno uređeni prostor za jelo (mislim da sam izbrojao 25 mjesta), svesrdno se trude da duh dobrih vina i dalje vlada među zidovima bivše vinoteke.
Cijene hrane u Stripesu za zagrebačke su kriterije vrlo pristojne.
Steakovi koštaju sedamdesetak kuna, a većina ostalih jela između četrdeset i
pedeset
|
Na Stripesovoj se listi nalaze i pojedini pravi dragulji poput Montrosea iz 2001. ili Desmiraila iz 2001. (2001. godina sada se pokazuje jednom od izvrsnih, a u prvo vrijeme podcijenjenih bordoških berbi) te Charles Heidsick mis en cave šampanjca iz 1998. Ostalo im je i nekoliko buteljki Torrresova cabernet sauvignona Mas la Plana iz 1997., kao i nekoliko po apelaciji velikih bijelih burgundskih vina iz 1996., za koje bi trebalo vidjeti jesu li izdržala test vremena.
Kada je riječ o domaćim i slovenskim vinima, Stripes drži pojedine glavne favorite, poput Enjingijeva Venje i kasne graševine, Plenkovićeva Grand crua, Grgićeva plavca, Coronicine Gran malvazije, Simčićeva Teodora i Kupljenova sauvignona, po gotovo nevjerojatnim cijenama.
Teodor, jedno od nedvojbeno najboljih slovenskih bijelih vina, košta 250 kuna, što je samo pedeset ili šezdeset kuna skuplje nego u trgovinama. Grand Cru stoji, pak, 330 kuna,dok mu je standardna cijena u vinotekama između 230 i 250.
Brojna su vina dostupna i na čaše. Kućni šampanjac, Veuve Cliqout, toči se za 65 kuna za čašu, što je jednako cijeni Moet et Chandona u Europskom domu.
Hrana u Stripesu temelji se na solidnim biftecima, uz velik izbor tijesta , rižota i sendviča. Riječ je, dakle, o tipičnom lunchbreak restoranu u kojem se, ipak, pazi na kuhanje. Moj umak od crnog vina bio je iznimno fin, kao i steak od tune koji, na zahtjev, nije bio krvavo pečen, ali se svejedno nije isušio.
Pita od jabuka izgledala je kao iz američkih steakhousea: golemi trokut zaprašen cimetom, s velikom kuglom šlaga sa strane. Šteta što je u piti bilo previše tijesta, a premalo nadjeva.
Konobari u Stripesu su se trudili, ali čini se da im posluživanje hrane ide lošije od posluživanja pića. Bifteci koji nažalost nisu servirani na zagrijanim tanjurima, počeli su se opasno hladiti dok smo čekali salate.
Cijene hrane u Stripesu za zagrebačke su kriterije vrlo pristojne. Steakovi koštaju sedamdesetak kuna, a većina ostalih jela između četrdeset i pedeset.
Stripes je već sada ugodni i zabavni restoran iz susjedstva, s vrlo, vrlo dobrom vinskom listom. Uz ponešto rada na detaljima, mogao bi se pretvoriti i u nešto više.
OCJENA:
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....