Retardant, koji se toliko spominje nakon željezničke nesreće nad Kaštelima, zapravo je „flame retardant“, engleski pojam latinskog podrijetla, koji bismo slobodnije mogli prevesti kao „usporivač vatre“. U retardante se uvršćuje svako sredstvo koje usporava ili sprečava širenje vatre.
Mogu to biti minerali (poput azbesta, sada uglavnom odbačenoga kao kancerogenoga), hidroksidi aluminija ili magnezija, crveni fosfor, spojevi bora, pa neke fosfatne soli (proizvedene npr. prolazom fosfornoga trihidrata kroz formaldehid), pa klorovodična kiselina (kojom se tretira tkanina da bi bila negoriva), pa sintetički materijali poput halogenih derivata ugljika itd.
Hrvatske željeznice koriste retardante već dugo, da bi spriječile požare izazvane iskrenjem pri trenju kotača o šine. Phobosov retardant se tako razrjeđivao vodom u omjeru 1:6, pa se njime prskao pojas od 6-8 metara od osi kolosijeka, što bi izdržalo 2-3 ljetne kiše, pa onda opet. Ta otopina bila je tekuća poput vode, a ne gusta poput tekućeg sapuna, kakvim se doimao retardant korišten u Kaštelima.
Latinski „tardus“ je kasan, pozan, pa je retardacija često sinonimi za zaostalost, npr. u mentalnom razvitku. U prošlom sustavu postojao je i Zavod za mentalnu retardaciju SR Hrvatske (da se ne pomisli da je to bio spontan proces, valjda).
Nelagodu izazvanu strahom od retardiranosti neki prevladavaju brutalnim šalama na račun retardiranih. Ponekad se i zdravi krvci nastoje doimati retardiranima eda bi smanjili odgovornost, pa ćemo vidjeti hoće li tako biti i među odgovornima za kaštelanski tretman retardantom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....