Rio - čarobni grad opasnih ulica

Odmah trebamo riješiti jednu sitnicu: Rio de Janeiro nije Brazil, niti je Brazil Rio. Sličan primjer toj tezi je odnos New Yorka i SAD-a.



Rio valja gledati izdvojeno u odnosu na ostatak golema Brazila, teritorija koji je specifičan u svojoj raznolikosti - od prašuma Amazone, pješčanih plaža koje se protežu nekoliko tisuća kilometara, usporednog i hedonističkog načina života u suptropskom pojasu, uvjetovanog klimom, afričkog naslijeđa na sjeveru zemlje do betonskih džungli, poslovnosti i užurbanosti Sao Paula, čiji mentalitet obilježavaju doseljenici iz Europe ili s Dalekog istoka. Brazil, i Rio, mnogo je više od stereotipa sambe, karnevala, kolonijalnih crkvi i tangi.



Rio će odmah zavesti posjetitelja u skladu s riječima morepolovca Ameriga Vespuccija: "Kada bi postojao raj na zemlji, ne bi bio daleko odavde...". Smješten između brda i mora, grad je ime dobio po pogrešnoj procjeni konkvistadora Goncala Coelha koji je 0 bio uvjeren da je riječ o estauariju neke rijeke te je lokaciju "nazvao Siječanjska rijeka". Doplovio je, naime, do tih obala u siječnju 1502. godine. Nakon stjecanja neovisnosti 1834., Rio je postao glavni grad Brazila, i to je ostao 125 godina, a nakon toga je administrativni centar postala novosagrađena Brasilia. No, Rio je ostao centar brazilskog turizma i sinonim za državu.

Lažni infarkti



Zbog konfiguracije terena i prošaranosti čunjastim brdima grad se sastoji od nekoliko urbanih cjelina koje su povezane modernim i prohodnim prometnicama. Prehodati se ne može i za obilazak je nužan gradski prijevoz ili relativno jeftin taksi. Taksistima se možete mirno prepustiti, iako ćete na početku vožnje biti šokirani njihovom brzinom i zaobilaženjem "konkurencije" na cestama. Primijetit ćete da na svakom semaforu taksisti zatvaraju prozore i zaključavaju sva vrata iznutra.



To je već prva lekcija o kriminalu u gradu: čim automobil stane, okružit će ga prosjaci, djeca ili žongleri, očekujući da im se da sitniš. Rio je grad u kojemu se ne staje ako čovjek leži na cesti. Vjerojatnost da se radi o infarktu i "sačekuši" iznosi pola-pola. Život se uglavnom odvija na plažama i oko njih. Najpoznatija je Copacabana, "pučka plaža". Ipanema je nijansu "elitističkija", a za znalce je Leblon, mirniji i malo udaljeniji. Kad je riječ o boravku na plažama, mora se naučiti i lekcija broj dva o kriminalu: stvari se ne smiju ostaviti bez nadzora jer će nestati u "roku keks". Ako niste odjeveni u skladu s okolinom i ponašate se kao bogat i blesav turist, a zbog toga vam na čelu piše "orobite me, zato sam tu", boravak u Riu ostat će vam u gorkoj uspomeni.

Nije kao na filmu



No, nije sve to tako opasno, potrebna je samo minimalna doza opreza. Čak i noću se može prehodati Copacabanu u punoj dužini, oko četiri kilometra, bez problema. Odlično je osvijetljena i ima mnogo ljudi koji se loptaju ili jednostavno šetaju.



Na plažama se nećete, suprotno uobičajenoj predodžbi, diviti prekrasnim ženskim stražnjicama. Iako su tange obavezan dio garderobe, prosječan broj obješenih stražnjica isti je kao i kod nas. Bit ćete fascinirani, vjerojatno, nečim drugim: u tom amalgamu rasa, gdje ćete susresti ljude apsolutno svih boja kože, rasizmu nema ni traga. Kupanje u Atlantiku je obavezno, ali samo zbog fotoalbuma... Dugački valovi su neugodni, struje jake, temperatura niža od jadranske, a uvijek je prisutno i pitanje gdje se izlijeva kanalizacija multimilijunskoga grada.

Atrakcija favela



Poslovni centar valja izbjegavati noću kad je napušten. No, ni danju nije nešto osobito: kombinacija starih i ultramodernih zgrada ponudit će kao atrakcije samo nekoliko sjajno uređenih kavana i staru portugalsku misiju.



No, lokacije koje se, osim plaža, ne smiju zaobići su Glava šećera (ili Pao de Azucar), Corcovado, legendarni nogometni stadion te ujedno muzej nogometa Maracana i Muzej moderne umjetnosti (MAC), s druge strane zaljeva, u predgrađu Niteroi.



Najnovija gradska atrakcija su favele.  To su "oaze" divlje gradnje i cvjetajućeg kriminala, koje su nikle po brdašcima usred grada. Umjesto da ih se odreknu i izoliraju ih, gradske ih vlasti mudro pokušavaju polako inkorporirati u tkivo Ria. Mogući su i turistički posjeti, ali s vodičem i uz određena pravila. Na primjer, nikoga se ne smije gledati u oči!



Rio je i ishodišna točka urbane sambe i bossa nove, njezine mekše varijante. Volite li glazbu, nemojte propustiti lokal Garota de Ipanema ili Girl from Ipanema gdje je Tom Jobim napisao istoimenu skladbu. Usput možete pojesti feijoadu ili grah na brazilski način: malo suhog mesa, malo zelenja i malo farole (varijanta brašna, napravljena od biljke manioke), a okus je sličan našem.

Malo egzotičnija jela porijeklo vuku sa sjevera gdje je snažan uticaj Afrike još iz vremena trgovine robljem. Briljantna je moqueca, a uz malo mašte može se nazvati bahijanskom varijantom naše buzare. Na bazi palmina ulja i kokosova mlijeka u zemljanoj se posudi spremaju ribe, rakovi ili hobotnica, uz povrće, i to sve dosta začinjeno. No, nećete pogriješiti ni ako kupite ražnjiće od uličnih prodavača.



Uz jela se piju argentinska ili čileanska vina jer brazilska su loša, ili lokalna piva Antartica i Skol.

Podcijenjena, a vrlo raznovrsna kuhinja Općenito, brazilska je kuhinja neopravdano nepoznata i podcijenjena. Može se preporučiti odlazak u "churraschriu" gdje se za fiksnu cijenu jede mesa koliko se god može pojesti. Riječ je o svim vrstama mesa: od prepelica preko svinjetine do bifteka.

Zoran Čutura