Roditelji, ne paničarite ako vaša djeca vode ljubav. Važno je samo da su vjerni

Prva se ljubav može dogoditi u bilo kojoj dobi ili se čak ne mora dogoditi. No, većina nas prvi se put zaljubila kad smo bili tinejdžeri. Danas, kad smo odrasli, to nam se čini smiješno, dječje iskustvo, ali tada se zbog neuzvraćenog pogleda rušio cijeli svijet. Skloni smo te prve, školske ljubavi doživljavati kao nevine simpatije, sa škicanjem na odmoru ili držanjem za ruke u šetnji nakon škole, i zgražati se kada čujemo da srednjoškolci imaju “ozbiljne” veze ili pak “briju” okolo, a jedna i druga vrsta veze uključuju i seks.

Učenje povjerenju

Amerikaci su svojim istraživanjem “utješili” roditelje. Dobra vijest za roditelje koji se brinu zbog veze svoje tinejdžerice ili tinejdžera jest da se to neće odraziti na njihov uspjeh u školi. Ali, samo ako su u stalnoj, “ozbiljnoj” vezi! Ostat će dobra djeca, dobri učenici, s planovima za budućnost. Intimnost će ih poučiti otvorenosti, dijeljenju povjerenja, pa time i zrelosti. Mogu pronaći socijalnu i emocionalnu podršku kod svojih partnera, smanjujući tako razinu stresa u školi i kod kuće. Posve je drukčija priča s onima koji mijenjaju partnere, briju, ocjene su im katastrofa, izostaju iz škole, lijeni su i nezainteresirani za bilo što, a o fakultetu i budućnosti ne žele ni razmišljati. I sve se to, kažu američki sociolozi, nije promijenilo u odnosu na 90-e godine. Tinejdžeri se, dakle, prema istraživanju, nisu “povampirili” u posljednjih petnaestak godina.

Iako u Hrvatskoj nemamo takvih istraživanja, iskustva psihologinje Ivane Sabol iz Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn i zagrebačkog ginekologa dr. sc. Dubravka Lepušića potvrdila su da je i kod nas slična situacija. Vrsta odnosa u koju će se tinejdžer upustiti itekako ovisi o tome je li inače ozbiljan i odgovoran, dobar i savjestan učenik, koji bira stalne, čvrste veze i traži povezanost i bliskost. Za razliku od njih, nesređeni, neodgovorni i nesigurni tinejdžeri, skloniji ulijetanju iz veze u vezu, bez ikakvog kriterija, često su i lošiji učenici, nezainteresirani i inertni. Naravno, i skladni obiteljski odnosi utječu na djecu u tom osjetljivom pubertetskom razdoblju. Tako će se oni lakše nositi sa svime što donosi ljubav. Oni, pak, koji kod kuće nisu nailazili na razumijevanje nerijetko lutaju od partnera do partnera i tijelo koriste kao sredstvo za samopotvrđivanje, najviše za samopouzdanje.

Mladi su informirani

- Provela sam prošle godine blic anketu u svojoj školi među 60-ak učenica trećeg i četvrtog razreda. Iako to nije velik uzorak i riječ je o jednoj školi, mislim da sam ipak došla do nekih podataka. Polovica djevojaka od, dakle, 17 i 18 godina upustila se u spolne odnose, a većina je rekla da ima jednog dečka. To su uglavnom bile dobre učenice, zrele i odgovorne. One koje nisu imale dečka žalile su se da ga ne mogu naći, ali da bi htjele stalnu, ozbiljnu vezu u kojoj mogu naći razumijevanje i bliskost. Iznenadilo me koliko je djevojaka bilo upućeno i koristilo kontracepciju, bilo zbog trudnoće, bilo zbog spolno prenosivih bolesti. Djevojke sklone vezama na tulumima i same su nesređene, nesigurne, tako se ‘traže’ - rekla je psihologinja Sabol.

Ista iskustva ima i ginekolog dr. sc. Dubravko Lepušić koji se posljednje četiri godine bavi edukacijom adolescenata o spolno odgovornom ponašanju kroz edukativni projekt “Znanje je užitak”, sex, znanje i rock n’ roll, dakle nakon predavanja slijedi rock koncert. Ističe da je prezadovoljan reakcijom tinejdžera koji aktivno sudjeluju izrađujući plakate, provodeći ankete.

Imamo dobru tradiciju

- Dolaze mi djevojke od 16 godina pa nadalje. Kod nas je ipak u velikoj većini slučajeva kod tinejdžera izražena vjernost jednom partneru s tek povremenim ‘izletima’. Ipak, oko 25 posto spolno aktivnih djevojaka i oko 45 posto mladića imalo je više spolnih partnera, a oko 25 posto spolno aktivnih adolescenata ne koristi nikakva kontracepcijska sredstva. Dakle, izloženost rizicima neplanirane trudnoće i spolnih bolesti je velika. Promiskuiteta ima, ali nije toliko izražen kao u zapadnoj Europi. Mislim da na to utječe kućni odgoj, ali i tradicija naše sredine. Djevojke koje mi dolaze u ordinaciju stižu iz urbanih sredina i uglavnom su dobre, solidne učenice. Odlične učenice u najvećem broju dolaze po savjete prije stupanja u spolne odnose, što govori o njihovoj odgovornosti, ali i inteligenciji. Najčešće su to učenice gimnazija i u tim je sredinama spolno odgovorno ponašanje i znanje o tome na nešto višoj razini nego u srednjim strukovnim školama. Kod onih koje imaju lošije ocjene ili puno izostanaka iz škole izraženiji su promiskuitet, bolesti i veća pojava adolescentskih trudnoća. Obično s tim u vezi idu i različiti problemi u obitelji - kaže dr. Lepušić. Ističe da je nužno uvođenje edukacije u školama. Naglašava da roditelji često nemaju ni vremena, ni živaca, ni snage baviti se djecom. A kroz medije im se prezentira poplava praznoglavih lutkica, serije u kojima se ističu isključivo pozitivni aspekti slobodnijeg seksualnog ponašanja, a zanemaruju posljedice.

Redoviti ginekološki pregledi

- Ja imam dvije kćeri koje su bile na mojim predavanjima po školama, ali bio sam i u njihovim školama s projektom ‘Znanje je užitak’. Obje sam cijepio protiv HPV-a i poučio ih odgovornom ponašanju. Cijepljenje protiv HPV-a nikako nije poziv na spolno neodgovorno ponašanje, već upravo suprotno. Etablirani standard po cijelom svijetu u prevenciji spolnih bolesti je edukacija adolescenata, ali i opće populacije, redoviti ginekološki pregledi i cijepljenje protiva HPV-a. Za nas je to posebno važno - ističe Lepušić.