ZAGREB - U zagrebačkoj obitelji Rucner ljubav prema glazbi prenosila se s generacije na generaciju. Profesionalno se glazbom bavi sedam Rucnera, a široj je javnosti najpoznatija violončelistica
Ana Rucner. No, 25-godišnja Ana ne bi izabrala taj životni put da se još kao dijete nije divila majci, također violončelistici
Snježani Rucner.
- Gledala sam je odmalena kako vježba i nisam skidala pogled s nje dok je svirala - prisjeća se Ana dok sjedimo na terasi kuće njezinih roditelja smještene na brežuljku u podsljemenskoj zoni. Upravo je na tom brežuljku počela “glazbena priča” obitelji Rucner. Renata i Dragutin Rucner, Anina baka i djed, nisu bili profesionalni glazbenici, ali su imali glazbeno obrazovanje te se u njihovoj kući uvijek sviralo. Imali su četvero djece od kojih su se dvojica sinova, Zlatko i Dragan, odlučili za glazbu. Zlatko je izabrao violončelo, a Dragan, Anin otac, violu.
U Hrvatskoj se kao najbrojnija obitelj glazbenika spominje obitelj Stahuljak. Čak se 16 članova obitelji Stahuljak bavilo glazbom. Prema nekim navodima, to ne da je bila najbrojnija obitelj glazbenika u nas, nego ih se uspoređivalo s najbrojnijim obiteljima glazbenika u povijesti. A najpoznatije obitelji glazbenika u povijesti bile su njemačka obitelj Bach, francuska Couperinate bečka valcer-obitelj Strauss.
- Kao mladići smo često zajedno svirali. Jako sam volio svirati s bratom - ispričao je Dragan Rucner, 53-godišnji violist Zagrebačke filharmonije. Na glazbenoj akademiji dva brata Rucner upoznali su buduće supruge, također glazbenice. Dragan je upoznao violončelisticu Snježanu, a njegov brat kontrabasisticu Dubravku.
- Na kraju smo obojica dobila djecu koja su se odlučila baviti glazbom - kaže Dragan. Tako je njegov sin Mario krenuo očevim stopama i počeo svirati violu, a Ana majčinim stopama, pa se odlučila za violončelo. Njihovi sestrična i bratić, Korana i Vinko, odabrali su violinu i violončelo. Danas sviraju u Zagrebačkoj filharmoniji. Dragan je često svirao s bratom dok nije upoznao suprugu.
- Poklopilo se da je i ona violončelistica, pa sam nastavio s njom. Osnovali smo Kvartet Rucner - govori Dragan. Upravo ovih dana Kvartet Rucner slavi desetu obljetnicu postojanja, a na tom koncertu okupit će se većina glazbenika iz obitelji. - Prvi ćemo put nastupiti svi zajedno na jednom koncertu - kaže Snježana Rucner dok pregledava pozivnice za koncert najavljen za 1. listopada u Hrvatskom glazbenom zavodu.
- Glazbu moraš voljeti. Ona mora biti tvoj život ako se misliš njome baviti. A glazba je sve ove godine bila naš život. U ovoj kući, u ovoj sobi, imali smo brojne probe. Ovdje smo se lomili dan i noć - prisjeća se. Ana dodaje da joj je majka oduvijek bila najveći motivator.
- U pubertetu bih možda i odustala da nije bilo nje. Stajala mi je nad glavom i čekala dok ne uvježbam - govori, a majka dodaje: - Sjela bih iza nje i violončela i gudila skupa s njom. Iako je Ana ostala u glazbi, njezin je brat Mario između dvije ljubavi, motocikala i glazbe, odabrao prvu. Danas je profesionalni vozač motora s nekoliko razreda glazbene akademije. - Vratit će se on violi. Velik je talent za glazbu - priželjkuju Rucneri. Trenutaka kad je poželjela odustati imala je i Ana.
- Ali to bi nestalo kad bih stala na pozornicu. Tek ondje, pred publikom, osjećam se kao da postojim. Ali tada postojimo samo glazba i ja - kaže. Veliku pažnju Ana Rucner privukla je 2000. nastupom u mini suknji na modnoj reviji. - Bio je to bum - kaže, a njezina majka prisjetila se svog nastupa s kraja 70-ih kad je svirala sa Zagrebačkom filharmonijom u dekoltiranoj haljini bez rukava. - Dobila sam preporuke da se drugi put odjenem - kaže. Tada je bila jedina žena u orkestru koja je svirala violončelo.
- Violončelo je bio muški instrument, a danas je više ženski - kaže Snježana Rucner dok premješta namještaj iz dnevne sobe kako bi taj dan održali probu. Hvali se da je večer prije sa suprugom vježbala do 22 sata.
- Ne volim s njom vježbati jer se uvijek posvađamo. A svađe zbog glazbe gore su od svih ostalih - dodaje njezin suprug. Ana Rucner također se odlučila na život s glazbenikom, pjevačem Vladom Kalemberom. - Iako je on generacija mojih roditelja, spojila nas je glazba - dodaje Ana koja ne bi voljela da njezin sin nastavi obiteljsku tradiciju te izabere glazbu kao životni poziv.
Vanja Nezirović
- Gledala sam je odmalena kako vježba i nisam skidala pogled s nje dok je svirala - prisjeća se Ana dok sjedimo na terasi kuće njezinih roditelja smještene na brežuljku u podsljemenskoj zoni. Upravo je na tom brežuljku počela “glazbena priča” obitelji Rucner. Renata i Dragutin Rucner, Anina baka i djed, nisu bili profesionalni glazbenici, ali su imali glazbeno obrazovanje te se u njihovoj kući uvijek sviralo. Imali su četvero djece od kojih su se dvojica sinova, Zlatko i Dragan, odlučili za glazbu. Zlatko je izabrao violončelo, a Dragan, Anin otac, violu.
U Hrvatskoj se kao najbrojnija obitelj glazbenika spominje obitelj Stahuljak. Čak se 16 članova obitelji Stahuljak bavilo glazbom. Prema nekim navodima, to ne da je bila najbrojnija obitelj glazbenika u nas, nego ih se uspoređivalo s najbrojnijim obiteljima glazbenika u povijesti. A najpoznatije obitelji glazbenika u povijesti bile su njemačka obitelj Bach, francuska Couperinate bečka valcer-obitelj Strauss.
|
Najveća glazbena obitelj Stahuljak
|
- Kao mladići smo često zajedno svirali. Jako sam volio svirati s bratom - ispričao je Dragan Rucner, 53-godišnji violist Zagrebačke filharmonije. Na glazbenoj akademiji dva brata Rucner upoznali su buduće supruge, također glazbenice. Dragan je upoznao violončelisticu Snježanu, a njegov brat kontrabasisticu Dubravku.
- Na kraju smo obojica dobila djecu koja su se odlučila baviti glazbom - kaže Dragan. Tako je njegov sin Mario krenuo očevim stopama i počeo svirati violu, a Ana majčinim stopama, pa se odlučila za violončelo. Njihovi sestrična i bratić, Korana i Vinko, odabrali su violinu i violončelo. Danas sviraju u Zagrebačkoj filharmoniji. Dragan je često svirao s bratom dok nije upoznao suprugu.
- Poklopilo se da je i ona violončelistica, pa sam nastavio s njom. Osnovali smo Kvartet Rucner - govori Dragan. Upravo ovih dana Kvartet Rucner slavi desetu obljetnicu postojanja, a na tom koncertu okupit će se većina glazbenika iz obitelji. - Prvi ćemo put nastupiti svi zajedno na jednom koncertu - kaže Snježana Rucner dok pregledava pozivnice za koncert najavljen za 1. listopada u Hrvatskom glazbenom zavodu.
- Glazbu moraš voljeti. Ona mora biti tvoj život ako se misliš njome baviti. A glazba je sve ove godine bila naš život. U ovoj kući, u ovoj sobi, imali smo brojne probe. Ovdje smo se lomili dan i noć - prisjeća se. Ana dodaje da joj je majka oduvijek bila najveći motivator.
- U pubertetu bih možda i odustala da nije bilo nje. Stajala mi je nad glavom i čekala dok ne uvježbam - govori, a majka dodaje: - Sjela bih iza nje i violončela i gudila skupa s njom. Iako je Ana ostala u glazbi, njezin je brat Mario između dvije ljubavi, motocikala i glazbe, odabrao prvu. Danas je profesionalni vozač motora s nekoliko razreda glazbene akademije. - Vratit će se on violi. Velik je talent za glazbu - priželjkuju Rucneri. Trenutaka kad je poželjela odustati imala je i Ana.
- Ali to bi nestalo kad bih stala na pozornicu. Tek ondje, pred publikom, osjećam se kao da postojim. Ali tada postojimo samo glazba i ja - kaže. Veliku pažnju Ana Rucner privukla je 2000. nastupom u mini suknji na modnoj reviji. - Bio je to bum - kaže, a njezina majka prisjetila se svog nastupa s kraja 70-ih kad je svirala sa Zagrebačkom filharmonijom u dekoltiranoj haljini bez rukava. - Dobila sam preporuke da se drugi put odjenem - kaže. Tada je bila jedina žena u orkestru koja je svirala violončelo.
- Violončelo je bio muški instrument, a danas je više ženski - kaže Snježana Rucner dok premješta namještaj iz dnevne sobe kako bi taj dan održali probu. Hvali se da je večer prije sa suprugom vježbala do 22 sata.
- Ne volim s njom vježbati jer se uvijek posvađamo. A svađe zbog glazbe gore su od svih ostalih - dodaje njezin suprug. Ana Rucner također se odlučila na život s glazbenikom, pjevačem Vladom Kalemberom. - Iako je on generacija mojih roditelja, spojila nas je glazba - dodaje Ana koja ne bi voljela da njezin sin nastavi obiteljsku tradiciju te izabere glazbu kao životni poziv.
Vanja Nezirović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....