KARLOVAC - Teški strojevi dugoreške građevinske tvrtke Bišćan prošlog su vikenda u prašinu samljeli zubom vremena načete zidove Žitne kuće, jedne od najpoznatijih karlovačkih rezidencijalnih palača sagrađane još davne 1805. godine.
Novi vlasnik, Karlovačka tiskara, koja je od Grada Karlovca krajem kolovoza kupila ovaj ruševni objekt za nešto više od 3,5 milijuna kuna, odlučila je ne čekati ni dana s realiziranjem planirane investicije, pa je od prepoznaljive gradske vizure danas ostalo tek gradilište nekog budućeg zdanja.
I dok su brojni Karlovčani sa sigurne udaljenosti s oduševljenjem promatrali uklanjanje gradskog rugla, kako je u posljednje vrijeme najčešće nazivana Žitna kuća, akcija rušenja umalo je završila kobno za, vjerojatno, jedinog Karlovčanina kojemu je ona značila sve. Beskućnik Stevo Špoljarić posljednjih je godinu dana u Žitnoj kući živio "na crno", a iz nje ga je istjerala tutnjava strojeva i prašina urušenih zidova, pa je tek pukom slučajnošću sačuvao živu glavu.
- Nisam znao šta se sprema. Probudila me grmljavina i podrhtavanje. Bio sam u sobičku na katu kuće, gdje sam živio posljednjih mjeseci. Ta mi je soba bila sve. Sada više nema ničega. Nisu mi dali ni da pokupim svoje stvari - priča nam kroz plač Stevo Špoljarić (67), tužnim pogledom uprtim prema sobi na katu koje više nema.
Od susjeda koji su pratili rušenje Žitne kuće doznajemo da je tijekom nedjelje tri puta intervenirala policija. Ona je, doznajemo, nekoliko puta pokušala spriječiti očajnog Špoljarića da se vrati u "svoju sobu".
U Operativno-komunikacijskom centru PU karlovačke danas nam nisu mogli ni potvrditi ni opovrgnuti informacije o u posljednji čas izbjegnutoj tragediji jer "ako je intervencija i bilo, one još nisu evidentirane u sustavu", pa nas je dežurni operativac uputio da do više informacija probamo doći sutra od glasnogovornice PU Tanje Petrić.
- Odvela me policija, ali su me odmah pustili. Nisam ja kriminalac, samo nemam svoj dom. Pustili su me nakon što sam im rekao da imam kamo poći - priča nam grčevitim glasom Stevo Špoljarić.
Na naše nekoliko puta postavljeno pitanje kamo će sada poći, Špoljarić nije izustio ni riječ. Na parkirlištu uz sada već nekadašnju Žitnu kuću samo je bespomićno sjedio na žardinjeri, suznim očima gledajući bagere na hrpi samljevenog građevinskog materijala. Prizor je to koji govorio više od bilo kakvih riječi.
- Što ja tu mogu. Život je takav. Zatekli smo ga tu i on je jednostavno morao napustiti objekt. Žitna kuća je bila sklonište najvećih ološa i narkomana, o čemu svjedoči odbačeni narkomanski pribor na koji smo naišli po skrivenim kutovima zgrade.
Sreća je samo da nitko nije stradao - kratko nam je ovu ljudsku sudbinu prokomentirao Nikola Hanžel, vlasnik Karlovačke tiskare i Žitne kuće.
Danijel Tuškan
Novi vlasnik, Karlovačka tiskara, koja je od Grada Karlovca krajem kolovoza kupila ovaj ruševni objekt za nešto više od 3,5 milijuna kuna, odlučila je ne čekati ni dana s realiziranjem planirane investicije, pa je od prepoznaljive gradske vizure danas ostalo tek gradilište nekog budućeg zdanja.
I dok su brojni Karlovčani sa sigurne udaljenosti s oduševljenjem promatrali uklanjanje gradskog rugla, kako je u posljednje vrijeme najčešće nazivana Žitna kuća, akcija rušenja umalo je završila kobno za, vjerojatno, jedinog Karlovčanina kojemu je ona značila sve. Beskućnik Stevo Špoljarić posljednjih je godinu dana u Žitnoj kući živio "na crno", a iz nje ga je istjerala tutnjava strojeva i prašina urušenih zidova, pa je tek pukom slučajnošću sačuvao živu glavu.
- Nisam znao šta se sprema. Probudila me grmljavina i podrhtavanje. Bio sam u sobičku na katu kuće, gdje sam živio posljednjih mjeseci. Ta mi je soba bila sve. Sada više nema ničega. Nisu mi dali ni da pokupim svoje stvari - priča nam kroz plač Stevo Špoljarić (67), tužnim pogledom uprtim prema sobi na katu koje više nema.
Od susjeda koji su pratili rušenje Žitne kuće doznajemo da je tijekom nedjelje tri puta intervenirala policija. Ona je, doznajemo, nekoliko puta pokušala spriječiti očajnog Špoljarića da se vrati u "svoju sobu".
U Operativno-komunikacijskom centru PU karlovačke danas nam nisu mogli ni potvrditi ni opovrgnuti informacije o u posljednji čas izbjegnutoj tragediji jer "ako je intervencija i bilo, one još nisu evidentirane u sustavu", pa nas je dežurni operativac uputio da do više informacija probamo doći sutra od glasnogovornice PU Tanje Petrić.
- Odvela me policija, ali su me odmah pustili. Nisam ja kriminalac, samo nemam svoj dom. Pustili su me nakon što sam im rekao da imam kamo poći - priča nam grčevitim glasom Stevo Špoljarić.
Na naše nekoliko puta postavljeno pitanje kamo će sada poći, Špoljarić nije izustio ni riječ. Na parkirlištu uz sada već nekadašnju Žitnu kuću samo je bespomićno sjedio na žardinjeri, suznim očima gledajući bagere na hrpi samljevenog građevinskog materijala. Prizor je to koji govorio više od bilo kakvih riječi.
- Što ja tu mogu. Život je takav. Zatekli smo ga tu i on je jednostavno morao napustiti objekt. Žitna kuća je bila sklonište najvećih ološa i narkomana, o čemu svjedoči odbačeni narkomanski pribor na koji smo naišli po skrivenim kutovima zgrade.
Sreća je samo da nitko nije stradao - kratko nam je ovu ljudsku sudbinu prokomentirao Nikola Hanžel, vlasnik Karlovačke tiskare i Žitne kuće.
Luksuzni stanovi u bivšoj Žitnoj kućiNikola Hanžel potvrdio nam je da će zgrada koju će njegova tvrtka graditi na mjestu dosadašnje Žitne kuće biti, sukladno zahtjevima konzervatora, identična upravo srušenom povijesnom objektu. Osim ekskluzivnih poslovnih prostora u prizemlju, doznajemo od vlasnika, na katu zgrade bit će smješteni luksuzni stanovi za Karlovčane dubljeg džepa. Među njima se sigurno neće naći Stevo Špoljarić, koji će, baš kao i danas, samo čeznutljivim pogledom moći gledati prema katu koji je jednom bio njegov skromni dom. |
Danijel Tuškan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....