S lišćem i u hladnim mjesecima

Zi­ma je sve bli­že, a da vaš vrt ne bi izgle­dao pra­zno i ža­lo­sno, vo­di­te ra­ču­na da u nje­mu, me­đu osta­li­ma, bu­du za­stu­plje­ne bilj­ke ko­je ti­je­kom ci­je­le go­di­ne za­dr­ža­va­ju lišće. To su cr­no­go­ri­čne i zim­ze­le­ne bilj­ke.



Je­dan od naj­po­pu­lar­ni­jih zim­ze­le­nih gr­mo­va ­jest šimšir ­(Buxus). Si­tnog je lišća, gu­stog ra­sta i odli­čno po­dno­si šiš­anje te se ko­ri­sti kao ni­ska ži­vi­ca ko­ja slu­ži kao ­obrub gre­di­ca s ru­ža­ma, traj­ni­ca­ma te aro­ma­ti­čnim bi­ljem. Na­ro­či­to je pri­kla­dan za obli­ko­va­nje u ra­zne ge­o­me­trij­ske obli­ke te skul­ptu­re po­zna­te pod ime­nom ­topiary. Za obli­ko­va­nje po­go­dna je i ka­li­na ­(Ligustrum), ko­ja je izgle­dom naj­sli­čni­ja šimširu. Me­đu cr­no­go­ri­com, pak, naj­bo­lje se mo­že obli­ko­va­ti ti­sa ­(Taxus).



Zim­ze­le­nim li­sto­vi­ma, ali i pre­kra­snim cvje­to­vi­ma oduševlja­va­ju nas ro­do­den­dro­ni ­(Rhododendron) ko­ji vo­le sje­no­vi­te po­lo­ža­je te ki­se­lo tlo. Atra­kti­vni su i pi­e­ris ­(Pieris), kal­mi­ja ­(Kalmia), ma­ho­ni­ja ­(Mahonia), ko­ja se u pro­lje­će oki­ti žu­tim cvje­to­vi­ma te ski­mi­ja ­(Skimmia). Ona se odli­ku­je ze­le­nim, ko­ža­stim lišćem te cr­ve­nim bo­bi­ca­ma. U svi­bnju se oki­ti bi­je­lim cva­tom. Ka­ko je ski­mi­ja dvo­do­mna bilj­ka, imaj­te na umu da plo­do­ve ima­ju sa­mo žen­ski pri­mjer­ci.



Ve­li­ki je ­izbor i zim­ze­le­nih gr­mo­va ko­ji se u je­sen oki­te bo­bi­ca­ma, po­put žu­ti­ke ­(Berberis), du­nja­ri­ce ­(Cotoneaster), va­tre­nog tr­na ­(Pyracantha) te tre­se­tne mir­te ­(Pernettya).



Cr­no­go­ri­čne zim­ze­le­ne bilj­ke su do­bro­došle u ve­li­kim, baš kao i u ma­lim vr­to­vi­ma. ­Zbog ogra­ni­če­nog pro­sto­ra u ma­lim vr­to­vi­ma ne­će­mo sa­di­ti one vr­ste ko­je na­ra­stu ve­li­ke po­put je­le, bo­ra ili pa­čem­pre­sa. No, te vr­ste uzgo­je­ne su i kao pa­tu­lja­sti kul­ti­va­ri po­go­dni za sa­dnju u ma­lim vr­to­vi­ma. Spo­ro ra­stu i ne za­u­zi­ma­ju mno­go mje­sta. Pri­mje­ri­ce,  pa­tu­lja­sta smre­ka ­(Picea gla­u­ca “Co­ni­ca“) tre­ba mno­go vre­me­na ka­ko bi na­ra­sla do vi­si­ne od tri me­tra, a pri­kla­da­na je za mješovi­te gre­di­ce, ali i kao sa­mo­stal­na bilj­ka u vr­tu. Naj­po­zna­ti­ji pa­tu­lja­sti ­oblik bo­ra kri­vu­lja ­(Pinus mu­go) je kul­ti­var “­Mops“, ko­ji ta­ko­đer ra­ste vr­lo spo­ro.  



Ako su vam u vr­tu do­sa­di­li uo­bi­ča­je­ni pa­če­pre­si, tu­je i smre­ke, za­mi­je­ni­te ih ne­kim od vr­sta ne­o­bi­čnog ra­sta po­put ja­pan­skog ce­dra ­(Cryptomeria ja­po­ni­ca “Cri­sta­ta“), ja­pan­skog bi­je­log bo­ra ­(Pinus par­vi­flo­ra) te smre­ke ­(Picea abi­es “In­ver­sa“), či­je gra­ne pri­lju­blje­ne uz de­blo vi­se pre­ma do­lje.


Jasna Rudež
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. prosinac 2025 11:30