U rujnu će
Sara Hribar proslaviti 22. rođendan. U rujnu će, pak, javnost, ako bude sreće, i u kinodistribuciji imati zadovoljstvo gledati njezin treći film, dugometražni “Dan mrak”. Prva dva koja je Sara Hribar snimila tijekom samo godinu i pol, odlično su primile i publika i kritika. “Pusti me da spavam” lani je na Zagreb film festivalu osvojio Zlatna kolica čime je počeo svoje krstarenje po svjetskim filmskim festivalima. “Pričaj mi o ljubavi” snimljen je netom nakon toga, a njegova svjetska karijera počinje ovih dana na filmskom festivalu u Hamburgu.
U zemljama s razvijenijom kinematografijom Sara Hribar, redateljica i scenaristica koja sama financira svoje uratke, bila bi tretirana poput dragulja koji valja brustiti. U nas joj je za medijski proboj trebao poljubac Nataše Janjić i Jadranke Đokić.
- Glavne junakinje su dvije žene u ljubavnom, a ne isključivo erotskom odnosu. One su dvije obične cure koje su se našle u krivo vrijeme u krivom odnosu, a to što su ljudi zamijetili baš taj detalj, meni ne smeta. Vjerujem da mnogima može biti zanimljivo vidjeti dvije lijepe žene kako se ljube, ali to nije glavni adut ovog filma. Uostalom, u filmu je jedina eksplicitnija scena ona seksa s muškarcem - pojašnjava Sara.
Uz Natašu Janjić i Jadranku Đokić, muški dio trokuta te ljubavne priče čini
Frano Mašković.
- Oni su definitivno moj prvi izbor i, usudila bih se reći, možda i najdraži glumci. Kod njih nema fige u džepu, samo golem talent i vrhunska predanost. Nataša i Jadranka su moje muze i nema uloge koju bih ja mogla napisati, a koju one ne bi fantastično odigrale. Frano je genijalan glumac i, sudeći prema broju uloga u mojim filmovima, moja najveća muza - ističe Sara kroz smijeh. Fascinantna je, međutim, činjenica da svi rade badava.
- Financije su riješene tako da ih nema. Nitko ne radi za honorar. Nagrada je ako odemo na neki festival, primjerice sada nas čeka zajedničko putovanje u Maroko i Rio de Janeiro - napominje Sara. Zato je “Pusti me da spavam” vjerojatno najjeftiniji hrvatski film koji je vidio najviše svjetskih festivala, u godinu dana njih 30-ak. Što su to stranci u filmu prepoznali?
- Valjda im je film dobar, dobro režiran, napisan i super glumljen. I užasno je nježan i univerzalan. Uz to, na svjetskim festivalima trenutačno je hit imati istočnoeuropski program. Pa još kad si žena i imaš 21 godinu i svoj film, imaš veliku šansu da će te primijetiti - iskreno priznaje Sara.
Sa 16 godina Sara Hribar snimila je za kinoklub Klasične gimnazije svoj prvi film “In memoriam” koji je premijeru imao čak u kinu Broadway. Već su joj tada ruku dali glumci od formata te je Alma Prica glumila duha, a Enes Vejzović vozača. Osobi koja je snimila takav film sa 16 godina, jednostavno nije igrala opcija čekanja prave prilike.
- Nije mi se dalo biti debitant s 35 godina. Bilo me je strah što će sa mnom biti ako mi ovaj posao zapravo ne ide. Zar nije bolje to shvatiti u 20.? Meni se radi i meni se pogreške rade sada - pojašnjava Sara Hribar. Vjetar u leÐa dao joj je i “Žutokljunac”, HTV-ov serijal za djecu za koji Sara već četiri godine piše scenarij.
- To je moj najdraži angažman i omiljeni ventil. Najljepše je kad te nakon svakog emitiranja čeka 40-ak dječjih mailova i pisama s komentarima, kritikama i pohvalama - naglašava Sara.
A taj ventil je “platio” njezine filmove, i to, kako u šali kaže, ne zato što su honorari veliki, nego zato što su njezini filmovi jeftini. Stoga se nada da će nakon svih festivala konačno moći zakucati nekom financijeru na vrata kako bi svojoj ekipi štogod konačno i platila.
- Od činjenice da mi je otac priznati filmski redatelji sigurno mi nije lakše, pogotovo meni privatno, ali je to u startu sigurno poguralo neke stvari. Krv nije voda i ne bježim od toga. MeÐutim, ne čitamo jedno drugom scenarije, ne miješamo se u posao, drugačije stvari volimo i radimo - rekla je Sara i kroz smijeh se sjetila da joj netko nedavno rekao: “Ovo je Hribarova kći, ali uskoro će on biti njezin tata”.
Uz veliku trojku glavnih glumaca, u filmu “Dan mrak” pojavljuju se i renomirani hrvatski glumci poput Dejana Aćimovića, Nataše Dorčić, Saše Anočića, Marije Tadić i Judite Franković. Posljednja je u ekipu ušla Zrinka Cvitešić koja u filmu govori francuski i pleše žestoki argentinski tango s Ištvanom Vargom, zvijezdom “Plesa sa zvijezdama”.
Siniša Pavić / EPEHA
U zemljama s razvijenijom kinematografijom Sara Hribar, redateljica i scenaristica koja sama financira svoje uratke, bila bi tretirana poput dragulja koji valja brustiti. U nas joj je za medijski proboj trebao poljubac Nataše Janjić i Jadranke Đokić.
- Glavne junakinje su dvije žene u ljubavnom, a ne isključivo erotskom odnosu. One su dvije obične cure koje su se našle u krivo vrijeme u krivom odnosu, a to što su ljudi zamijetili baš taj detalj, meni ne smeta. Vjerujem da mnogima može biti zanimljivo vidjeti dvije lijepe žene kako se ljube, ali to nije glavni adut ovog filma. Uostalom, u filmu je jedina eksplicitnija scena ona seksa s muškarcem - pojašnjava Sara.
Uz Natašu Janjić i Jadranku Đokić, muški dio trokuta te ljubavne priče čini
Frano Mašković.
- Oni su definitivno moj prvi izbor i, usudila bih se reći, možda i najdraži glumci. Kod njih nema fige u džepu, samo golem talent i vrhunska predanost. Nataša i Jadranka su moje muze i nema uloge koju bih ja mogla napisati, a koju one ne bi fantastično odigrale. Frano je genijalan glumac i, sudeći prema broju uloga u mojim filmovima, moja najveća muza - ističe Sara kroz smijeh. Fascinantna je, međutim, činjenica da svi rade badava.
- Financije su riješene tako da ih nema. Nitko ne radi za honorar. Nagrada je ako odemo na neki festival, primjerice sada nas čeka zajedničko putovanje u Maroko i Rio de Janeiro - napominje Sara. Zato je “Pusti me da spavam” vjerojatno najjeftiniji hrvatski film koji je vidio najviše svjetskih festivala, u godinu dana njih 30-ak. Što su to stranci u filmu prepoznali?
- Valjda im je film dobar, dobro režiran, napisan i super glumljen. I užasno je nježan i univerzalan. Uz to, na svjetskim festivalima trenutačno je hit imati istočnoeuropski program. Pa još kad si žena i imaš 21 godinu i svoj film, imaš veliku šansu da će te primijetiti - iskreno priznaje Sara.
Sa 16 godina Sara Hribar snimila je za kinoklub Klasične gimnazije svoj prvi film “In memoriam” koji je premijeru imao čak u kinu Broadway. Već su joj tada ruku dali glumci od formata te je Alma Prica glumila duha, a Enes Vejzović vozača. Osobi koja je snimila takav film sa 16 godina, jednostavno nije igrala opcija čekanja prave prilike.
- Nije mi se dalo biti debitant s 35 godina. Bilo me je strah što će sa mnom biti ako mi ovaj posao zapravo ne ide. Zar nije bolje to shvatiti u 20.? Meni se radi i meni se pogreške rade sada - pojašnjava Sara Hribar. Vjetar u leÐa dao joj je i “Žutokljunac”, HTV-ov serijal za djecu za koji Sara već četiri godine piše scenarij.
- To je moj najdraži angažman i omiljeni ventil. Najljepše je kad te nakon svakog emitiranja čeka 40-ak dječjih mailova i pisama s komentarima, kritikama i pohvalama - naglašava Sara.
A taj ventil je “platio” njezine filmove, i to, kako u šali kaže, ne zato što su honorari veliki, nego zato što su njezini filmovi jeftini. Stoga se nada da će nakon svih festivala konačno moći zakucati nekom financijeru na vrata kako bi svojoj ekipi štogod konačno i platila.
- Od činjenice da mi je otac priznati filmski redatelji sigurno mi nije lakše, pogotovo meni privatno, ali je to u startu sigurno poguralo neke stvari. Krv nije voda i ne bježim od toga. MeÐutim, ne čitamo jedno drugom scenarije, ne miješamo se u posao, drugačije stvari volimo i radimo - rekla je Sara i kroz smijeh se sjetila da joj netko nedavno rekao: “Ovo je Hribarova kći, ali uskoro će on biti njezin tata”.
|
Hribara starog kći:
‘Uskoro će on biti otac Sare Hribar’
|
Uz veliku trojku glavnih glumaca, u filmu “Dan mrak” pojavljuju se i renomirani hrvatski glumci poput Dejana Aćimovića, Nataše Dorčić, Saše Anočića, Marije Tadić i Judite Franković. Posljednja je u ekipu ušla Zrinka Cvitešić koja u filmu govori francuski i pleše žestoki argentinski tango s Ištvanom Vargom, zvijezdom “Plesa sa zvijezdama”.
|
Tango Ištvana Varge i Zrinke Cvitešić
|
Siniša Pavić / EPEHA
Komentari
0