DUBROVNIK, ZAGREB - Dubrovačka Udruga “Daksa 1944/45” podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznatih počinitelja ubojstava na tom Elifatskom otočiću, uz zahtjev za ekshumacijom žrtava.
Otočić Daksa, na ulazu u Grušku luku, postao je pred kraj Drugog svjetskog rata grobnica više desetaka Dubrovčana.
Nakon oslobođenja Dubrovnika 18. listopada 1944. godine, partizani su uhapsili i streljali nekoliko desetaka građana optuženih za suradnju s okupatorom. Među njima je bilo policijskih agenata, profesora, advokata, fratara i trgovaca, različitih nacionalnosti.
Prema dostupnim podacima, nikada nije sa sigurnošću utvrđeno tko je naredio privođenja i likvidacije i je li bilo suđenja.
U prijavi Udruga navodi, da se temeljem niza informacija, može osnovano tvrditi da je o uhićenjima i pogubljenjima 45 građana na Daksi odlučio Okružni Komitet KPH za Dubrovnik zajedno s predstavnicima Oblasnog Komiteta KPH za Dalmaciju te dužnosnicima dubrovačke i dalmatinske OZNA-e.
Za svjedoke su predloženi Ivan Jeričević Ćompo, član OK KPH za Dubrovnik i šef Opunomoćstva OZNA-e za Južnu Dalmaciju, Milan Popović, komandant V. Bataljuna brigade KNOJ-a, te Mate Majstrović, komandant I. čete V. Bataljuna KNOJ-a.
Obitelji žrtava, međutim, ne traže njihov progon niti ih u prijavi prozivaju počiniteljima.
Žele, prije svega, ekshumaciju svojih najbližih te da navedeni svjedoci konačno progovore o detaljima likvidacija. Cilj im je utvrditi istinu o Daksi, a nepravedno ubijenima vratiti dostojanstvo.
- Ne tražimo suđenje tim ljudima, jer kome suditi nakon ovoliko vremena - kaže predsjednik Udruge Mato Račević.
U udruzi navode kako imaju potvrđenu smrt oko 45 ljudi. No, smatraju kako je na Daksi u smrt otišlo više od 250 ljudi s dubrovačkog područja.
- Poznata je jedna grobnica, ali imamo saznanja da postoje tri lokaliteta s ostacima žrtava - kaže tajnik Ivo Brešković, inače brat dubrovačkog trubadura Marka i glumice Lukrecije Brešković.
Među ubijenima, kaže, ima sigurno stotinjak njemačkih ratnih zarobljenika, kao i pripadnika OVRE (fašističke tajne policije).
Račević i Brešković nisu željeli komentirati ta nedjela u kojima su ostali bez očeva. Ne žele pričati kako im je bilo živjeti s time. Smatraju da to nije dobro zbog sudskog procesa. Obojica, ipak, naglašavaju da ratni zločini nikad ne zastarjevaju.
- Sada se sudi hrvatskim generalima za ratne zločine, a zašto nitko nikada nije osudio partizanske generale koji su ubijali nedužne nakon II. svjetskog rata, pita se Brešković i zaključuje:
- Daksu treba vratiti Gradu, a pokojnicima mir. (Surađivala Veronika Rešković)
I van Jeričević tvrdi da je samo organizirao podružnice Ozne. Drugi svjedok Milan Popović se vrlo loše sjeća tog doba
Jedan od prozvanih svjedoka, Ivan Jeričević Čompo, vitalni 87-godišnjak, jedini preživjeli sudionik nemilih događanja s dubrovačkog područja, kratko je kazao: - Nemam nikakve veze sa likvidacijama. Bio sam na dubrovačkom području, ali sa posve drugim zadatkom. Organizirao sam podružnice OZNE. Znam samo da je likvidaciju obavila posebna vojna jedinica «Bataljun narodne obrane Dubrovnik. Pripremali su je Ante Jurjević- Bajakoji je zbog toga došao u Dubrovnik, Duško Stipanović, zamjenik šefa OZNE za Dalmaciju, Ante Eterović-Vili, sekretar Okružnog komiteta, te tamošnji obavještajci. Kao dokaz da nisam «puhao u njihovľ rog je i moja smjena desetak dana poslije - kaže Jeričević. Milan Popović, drugi svjedok, danas ima 86. godina i živi u Zagrebu. Njegova supruga je rekla da Milan ne može razgovarati. - Moj suprug je na sudu dao izjavu. U trenucima mi se činilo kao da priča iz sna. Ne sjeća se svega. Teško mu je prisjećati se mladosti - rekla je supruga i dodala da ga ne uznemiravamo. (I. Krnić, Ž. Petković)
Marijana Puhijera i Kate Šutalo/EPEHA
Otočić Daksa, na ulazu u Grušku luku, postao je pred kraj Drugog svjetskog rata grobnica više desetaka Dubrovčana.
Nakon oslobođenja Dubrovnika 18. listopada 1944. godine, partizani su uhapsili i streljali nekoliko desetaka građana optuženih za suradnju s okupatorom. Među njima je bilo policijskih agenata, profesora, advokata, fratara i trgovaca, različitih nacionalnosti.
Prema dostupnim podacima, nikada nije sa sigurnošću utvrđeno tko je naredio privođenja i likvidacije i je li bilo suđenja.
U prijavi Udruga navodi, da se temeljem niza informacija, može osnovano tvrditi da je o uhićenjima i pogubljenjima 45 građana na Daksi odlučio Okružni Komitet KPH za Dubrovnik zajedno s predstavnicima Oblasnog Komiteta KPH za Dalmaciju te dužnosnicima dubrovačke i dalmatinske OZNA-e.
Za svjedoke su predloženi Ivan Jeričević Ćompo, član OK KPH za Dubrovnik i šef Opunomoćstva OZNA-e za Južnu Dalmaciju, Milan Popović, komandant V. Bataljuna brigade KNOJ-a, te Mate Majstrović, komandant I. čete V. Bataljuna KNOJ-a.
Obitelji žrtava, međutim, ne traže njihov progon niti ih u prijavi prozivaju počiniteljima.
Žele, prije svega, ekshumaciju svojih najbližih te da navedeni svjedoci konačno progovore o detaljima likvidacija. Cilj im je utvrditi istinu o Daksi, a nepravedno ubijenima vratiti dostojanstvo.
- Ne tražimo suđenje tim ljudima, jer kome suditi nakon ovoliko vremena - kaže predsjednik Udruge Mato Račević.
U udruzi navode kako imaju potvrđenu smrt oko 45 ljudi. No, smatraju kako je na Daksi u smrt otišlo više od 250 ljudi s dubrovačkog područja.
- Poznata je jedna grobnica, ali imamo saznanja da postoje tri lokaliteta s ostacima žrtava - kaže tajnik Ivo Brešković, inače brat dubrovačkog trubadura Marka i glumice Lukrecije Brešković.
Među ubijenima, kaže, ima sigurno stotinjak njemačkih ratnih zarobljenika, kao i pripadnika OVRE (fašističke tajne policije).
Račević i Brešković nisu željeli komentirati ta nedjela u kojima su ostali bez očeva. Ne žele pričati kako im je bilo živjeti s time. Smatraju da to nije dobro zbog sudskog procesa. Obojica, ipak, naglašavaju da ratni zločini nikad ne zastarjevaju.
- Sada se sudi hrvatskim generalima za ratne zločine, a zašto nitko nikada nije osudio partizanske generale koji su ubijali nedužne nakon II. svjetskog rata, pita se Brešković i zaključuje:
- Daksu treba vratiti Gradu, a pokojnicima mir. (Surađivala Veronika Rešković)
I van Jeričević tvrdi da je samo organizirao podružnice Ozne. Drugi svjedok Milan Popović se vrlo loše sjeća tog doba
Jedan od prozvanih svjedoka, Ivan Jeričević Čompo, vitalni 87-godišnjak, jedini preživjeli sudionik nemilih događanja s dubrovačkog područja, kratko je kazao: - Nemam nikakve veze sa likvidacijama. Bio sam na dubrovačkom području, ali sa posve drugim zadatkom. Organizirao sam podružnice OZNE. Znam samo da je likvidaciju obavila posebna vojna jedinica «Bataljun narodne obrane Dubrovnik. Pripremali su je Ante Jurjević- Bajakoji je zbog toga došao u Dubrovnik, Duško Stipanović, zamjenik šefa OZNE za Dalmaciju, Ante Eterović-Vili, sekretar Okružnog komiteta, te tamošnji obavještajci. Kao dokaz da nisam «puhao u njihovľ rog je i moja smjena desetak dana poslije - kaže Jeričević. Milan Popović, drugi svjedok, danas ima 86. godina i živi u Zagrebu. Njegova supruga je rekla da Milan ne može razgovarati. - Moj suprug je na sudu dao izjavu. U trenucima mi se činilo kao da priča iz sna. Ne sjeća se svega. Teško mu je prisjećati se mladosti - rekla je supruga i dodala da ga ne uznemiravamo. (I. Krnić, Ž. Petković)
|
Jeričević: Nemam veze s likvidacijama
|
Marijana Puhijera i Kate Šutalo/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....