Sekta

Sekta je sljedba, manjinska skupina vjernika koja slijedi zajednička vjerska uvjerenja, u nečemu različita od glavnine svoje zajednice. Tehnički gledano, Isus iz Nazareta i njegovi sljedbenici bili su sljedba unutar židovske religije, koja se razvila u najbrojniju religiju na svijetu, i samu podijeljenu na denominacije (vjeroispovijedi), poput katoličke i pravoslavne, anglikanske i luteranske itd. U mnogoljudnijim kršćanskim crkvama izraz “sekta” koristi se kao pejorativan naziv malobrojnijih denominacija, imale one znatniji društveni utjecaj, poput Crkve svetaca posljednjih dana (mormona), ili bile relativno nepoznate, poput Kristove duhovne crkve nogopranih, ili Crkve poznog dažda. U prenesenu smislu, sektom pejorativno nazivaju manjinsku skupinu unutar veće organizacije koja zastupa odvojena mišljenja, koja se ne priklanja većini, nego ustrajava u svome grupnom stavu. U tom kontekstu se i netolerantnu osobu uskih gledišta, te osobu koja unutar organizacije stvara vlastitu grupu, nerijetko pejorativno naziva sektašem.

Sektašenje je tipična karakteristika lijevih pokreta. Ekstremizmi su nerijetko povezani sa sektašenjem.

“Sekta” je internacionalizam, posuđenica iz latinskoga, gdje je “secta” trag, put, pa i politička stranka (“Vitruvius sectamque eius secuti”), ili filozofijska škola (“secta Stoicorum”). To je postverbal deponentnog glagola “sector” (pristajati za kim), naglašene verzije glagola “sequor” (slijediti, pratiti, tražiti), usp. sekvencija, konsekvencija, sekundaran. Korijen je indoevropski “*sekw-”, usp. u sanskrtu “sacate” (slijedi), u grčkome “hepéstho” (slijedim), u litavskome “seku” (slijediti).