Brillo kutije dizajnirao je anonimni apstraktni ekspresionist kojeg je nužda natjerala u komercijalnu umjetnost, a proizvodi nisu vrijedili ni lipe. Andy Warhol postavio je kutije u galeriju (Sable Gallery) i vrijedile su 200 dolara. Odgovor na pitanje zašto pokušavaju naći neki od najvećih teoretičara današnjice, poput Arthura C. Dantoa. Američki je filozof svoju teoriju o "kraju umjetnosti" izgradio na djelu Andyja Warhola. U početku, poznati galerist i kolekcionar Leo Castelli nije želio prihvatiti Warhola jer mu je previše sličio na rad Roya Lichtensteina, no Warhol ga brzo nadmašuje po slavi, iako ni Lichtenstein ne ostaje nepoznat.
Andy Warhol rođen je kao Andrew Warhola 1928. godine u Pittsburghu u obitelji slovačkih emigranata, oca fizičkog radnika i majke domaćice sa smislom za kreativnost. Prvi slom živaca doživio je s osam godina. Umro je prije 20 godina u New Yorku, u ne sasvim razjašnjenim okolnostima.
Umjetnik koji je portretirao ikone našeg društva i sam je postao ikonom pa smo, povodom obljetnice njegove smrti, zamolili neke hrvatske umjetnike koji u svojim radovima zadržali duh pop arta da interpretiraju djelo ovog umjetnika.
Prvi uspjeh u umjetničkom svijetu Warhol doživljava sa slikama uvećanih stripova 1960. godine. Bilo je to u vrijeme kad u umjetnosti dominira sasvim oprečni apstraktni ekspresionizam. Nakon početnih uspjeha, Warhol se obratio svojoj prijateljici, ne znajući što da dalje uzme kao motiv, a ona mu je rekla da slika što najviše voli. Tako je nastala serija dolarskih novčanica. Taj aspekt konzumerizma i ljubavi prema materijalnom u Warholovom djelu u našoj temi interpretiraju Krešimir Kapulica sa prikazom kreditne kartice na crnoj podlozi i Robert Šimrak koji je napravio interpretaciju smotuljaka novčanica od 200 kuna.
U duhu tog potrošačkog mentaliteta, koji je Warhol često interpretirao, pa tako izjavio kako su za njega robne kuće poput muzeja, nastao je rad Ive Vraneković. Ova umjetnica iz Samobora smatra da je Warhol sjajno kritizirao psihološko stanje društva masovne produkcije i medija općenito, a ona vješalice-skulpture interpolirane u urbano tkivo Zagreba, nudi kao kritiku pojavljivanja brojnih bezbojnih shopping centara.
Slavna Warholova proročanska teza o 15 minuta slave za svakoga u budućnosti tema je kojom se u svojem radu i inače bave Željko Badurina i Ivan Fijolić. Fijolić je kao kritiku društva opsjednutog slavom i besmisla do kojeg to može dovesti napravio rad na kojemu je konzerva graha s portetom nedavno preminule Playboyeve zečice Anne Nicole Smith. Badurina je ponudio novu interpretaciju postojećeg "Green Kožarića" - rad "Orange Kožarić". Za našu temu umjetnica Nikolina Ivezić nudi duhovitu interpretaciju mladog luka umjesto banane, kao asocijaciju na slavnu naslovnicu albuma Velvet Undergrounda, grupe koju je Warhol upoznao u Greenich Villageu, Caffe Bizzare.
U uvodu njegove retrospektive 1965. S. A. Green je zapisao: "Warholov se jezik sastoji od stereotipa. Warhol zapravo prihvaća, a ne preispituje popularne navike i junake. Njima se puno lakše baviti ako ih se prihvati kao neminovne, a ne da im se suprostavlja. Radije prihvaćamo proslavljenu legendu nego zbilju naših neposrednih doživljaja...", no Lucy Smith smatra kako tumačenje može biti još radikalnije budući da Warholovu umjetnost obilježava ne samo svjesna pasivnost nego i temeljna hladnoća te kako je seriju slika Marilyn započeo odmah nakon njezine smrti, Jackie Kennedy nadahnutu novinskim fotografijama nakon atentata na muža. Mnogi Katastrofe, Rasne nerede i Električne stolice danas smatraju Warholovim najboljim djelima. Ta ravnodušnost je nešto što je i sam volio isticati: "S najbližim biste prijateljima kontakt trebali održavati preko najintimnijeg medija - telefona".
Njegov rad su obilježili osvještavanje fascinacije moći masovnih medija, brandovi iz američke pop kuture, novac, slavne ličnosti, svijet filma, mode, televizije, oglasa i stripa. Iako je pokret u umjetnosti pop art formiran zapravo u Londonu, kao pokazatelj utjecaja moći američkih medija na život Britanaca, Amerikanac Warhol danas je zabilježen kao njegov najpoznatiji, a po mnogima i najbitniji predstavnik.
A Rad Nikoline Ivezić je parafraza Warholovog omota ploče Velvet Underground, samo što je, kako navodi umjetnica, "u mojem slučaju banana zamijenjena mladim lukom, a naziv izmišljenog izvođača asocira na album loše kvalitete. Rad ironizira umjetnike koji u poodmakloj dobi (koju on nije doživio) svoj rad sve više komercijaliziraju, ponavljajući se i radeći sa "sumljivim" naručiteljima. Ova kritika odnosi se zapravo na sve umjetnosti bliske profesije." No, upravo osvještavanje komercijalizacije umjetnosti te pozitivan stav prema njoj umjetnica smatra najvažnijim segmentom Warholova rada, u pozitivnom kontekstu, te navodi kako je Warhol svjesno u svojim radovima pokušavao postići komercijalni izgled. "Čak je i tvrdio da je komercijalna umjetnost korak iza umjetnosti. Banalne predmete kao što su konzerva juhe ili Coca Cola uzdigao je do umjetničkog djela i veličao ih do svojevrsnog socijalnog fetiša."
Kao hommage Warholu, Nikolina Ivezić izradila je tri sjajne niše u zagrebačkom klubu "Tvornica". U javnim prostorima zapaženi su i radovi u kafiću Melin - Posljednja večera s portretima prijatelja koji tamo zalaze i kafiću Limb - slikoreljefi žena ogromnih grudiju s podvezicama. Tema kojoj se često vraća jesu upravo stereotipi vezani uz žene pa je tako zapažena izložba "Obuci me" u galeriji "01" gdje se umjetnicu moglo odjenuti i u različite uloge, od opatice do prostitutke. Smetaju je sve vrste stereotipa što je pokazala na izložbi "Pop saints". Rođena je 1970., a diplomirala je na ALU u Zagrebu.
Rad: "Ana Nicole's Bean" interpretira dva Warholova poznata rada - Campbell juhu i Marilyn. Nedavno preminula starleta Anna Nicole Smith kojoj je životni uzor bila Marilyn Monroe nalazi se na konzervi graha, a umjetnik navodi "Spojio sam ih te dodao tekst koji komentira besmisao života kojega žive ljudi eksponirani na način Ann Nicole Smith i sličnih "glamuroznih" zvijezda. Rad sadrži neke od elemenata Warholova rada možda najpoznatijeg široj publici." Umjetnik navodi da kao i Warhol nastoji raditi izložbe bazirane na motivima koji su općepoznati kako bi gledaoci od njih mogli raditi vlasite priče. Ne zanimaju ga, kaže izlaganja koja nisu u dijalogu s publikom, i koja ga često podsjećaju na bahatog sebi dovoljnog pojedinca, nego ona koja su bazirana na simbolima zapisanim u memoriji ljudi. Kod Warhola ga zanima i mjera običnosti uzdignuta na tronu vrhunske vrijednosti. Fijolić je prošle godine imao izložbu na kojoj se naslanjao na Warhola (Lajtmotivi u galeriji Galženica).
I van Fijolić široj je publici najpoznatiji kao autor spomenika Bruce Leea u Mostaru, kojeg smatra spomenikom borbi za pravdu. Za njegov rad i inače je karakteristična fascinacija filozofijom i estetikom svijeta filma i stripa, što je pokazao i na nedavnoj izložbi "Blockbusters" u galeriji Josip Račić. Iako se koristi jezikom pop arta, koristi ga s puno ironije i stavljajući ga u novi kontekst, ponajviše preispitujući stereotipe. Rođen je 1976. u Zagrebu, diplomirao kiparstvo na ALU.
Rad: "Warhola u svojem radu koristim kao ready made, sredstvo koje izražava popularne fenomene ovisno o kontekstu" navodi 40-godišnji umjetnik. Za našu temu Badurina je ponudio rad "Orange Kožarić", novu interpretaciju Ivana Kožarića, poznatog zagrebačkog umjetnika, kojeg je bio predstavio i na svojoj izložbi "United". Badurina protagoniste svojih radova fotografira ili fotografije izrezuje iz novina, potom ih obrađuje računalom u photoshopu te pokazuje u tehnici ink-jeta na platnu. Smatra kako bi Warhol, koji je obožavao medij sitotiska zbog mogućnosti umnožavanja, također radio u istoj tehnici. Kao polazište uzima Warolov citat "Sve se ponavlja. Zapanjućuje je da ljudi misle da je sve novo, no sve se ponavlja".
Željko Badurina je u nekoliko navrata pokazao izložbe koje su po načinu izvedbe u dijalogu sa Warholom, a ističe se ironična izložba "Celebrities" na kojoj je primjerice Tonija Cetinskog ili Vlatku Pokos portetirao na Warholov način. Rođen je 1966. u Zagrebu, diplomirao je kod Miroslava Šuteja. Poznat je po postartu, razglednicama sa dosjetkom koje šalje na razne adrese, a koje mu omogućuju trenutno reagiranje na društvene pojave.
A Hommage Warholu Roberta Šimraka je rad "Boja novca", nastao u tehnici digitalno tretiranog printa. Smatra ju suvremenom inačicom sitotiska, česte tehnike kod američkog umjetnika koji je više puta slikao dolarske novčanice. Kao motiv Šimraku je poslužila hrvatska novčanica od 200 kuna: "Wahol je više navrata u intervjuima spominjao koliko mu je bitan novac. Nije vjerovao bankama već je smatrao kako novac treba držati uz sebe." Iz tog razloga, navodi Šimrak, novac je u njegovu radu u obliku smotuljka "ujedno je riječ o podsjećanju na gangstersko tretiranje novca koji se drži zamotan u džepu". Šimrak navodi kako nije greška što su ga od njegovih najranijih nastupa s kraja 80-ih vezali uz pojam postpop arta. "Warhol mi je veliki uzor, riječ je o čovjeku koji je mijenjao umjetnički svijet i moji rani radovi su bili skroz pod njegovim utjecajem.
Robert Šimrak, profesor grafike na zagrebačkoj ALU, jedan je od najtalentiranijih crtača u hrvatskoj umjetnosti. Rođen je 1967. godine u Zagrebu, diplomirao je u klasi profesora Ante Kuduza. U više navrata ima izložbe povezane uz pop art. Počevši od nastupa s kraja 80-tih kada crta uvećane reklame i stripove Rank Xerox i TinTin, na platnima i kartonskim ambalažnim kutijama, potom izložbe sa lego kockicama kao motivima (galerija Arteria 1999.) te izložbe s uvećanim prikazom reklame čaše whiskeya s natpisom "Živjeti dobro najbolja je osveta".
Rad: Krešimir Kapulica uz rad vezan na Warhola ponudio je nekoliko citata američkog umjetnika kojemu je novac značio raspoloženje pa je tako izjavio "Ja volim novac na zidu. Recimo da namjeravate kupitisliku za 200 000 dolara. Mislim da biste trebali uzeti taj novac, svezati ga i objesiti na zid. A onda kad vam netko dođe u posjet prvo što će vidjeti je bit će novac na zidu.". Kapulica je rad American Express kartice na crnoj podlozi obrazložio riječima "Plastične su, male i šarene, a omogućavaju trošenje koliko god imate novaca na njima, pa i više, a količina ovom umjetniku svakako nije bio problem. Andy Warhol je crtao novčanice jer ih volio, a danas bi se vjerovatno prebacio i na igru s raznim šarenim karticama.".
Krešimir Kapulica u svojim se umjetničkim nastupima, najčešće na granici happeninga i multimedijalne instalacije, često doticao "Warholovih" tema - kritike potrošačkog mentaliteta (izložba Supermarket art u galeriji Nova s praznim platnima preko kojih je stajao natpis rasprodano) ili "KTK Superstar", gdje mu je tema bila društvo opsjednuto slavnim ličnostima. Među zapaženije ubrajaju se nastupi u kuli Lotrščak - "Čuvaj se papige Gordy" te nedavni - "Sretna obitelj". Donedavno je izlagao kao KTK. Rođen je 1972. u Zagrebu, diplomirao je grafiku u klasi Ante Kuduza.
Polazište za rad kojim interpretira Warhola mlada umjetnica nalazi u stihu Clasha "I am all lost in a supermarket, I can no longer shop happily", a predlaže skulpturalnu urbanu intervencije u Zagrebu u obliku vješalica. "Ovaj predmet za mene u kontekstu popularne kulture postaje simbolom kulturalne konzumacije, ali i konzumacije bilo kojeg drugog aspekta." Navodi kako se po njezinu mišljenju ovakav rad opravdano nadovezuje na Warholovu umjetnost koja je kritizirala psihološko stanje društva masovne produkcije i medija općenito više od bilo kakvog sociološkog istraživanja. "Ponavljanje motiva u tolikoj količini da ga se dovede do apsurda na najbolji način progovara i danas općenito o situaciji u kojoj se nalazimo. Kod Warhola, pionira u prihvaćanju industrijskog procesa proizvodnje kao načina umjetničke produkcije smatram zanimljivim njegovu ravnodušnost prema bilo kojoj izabranoj temi. .
Iva Vraneković najmlađa je od umjetnika predstavljenih u ovoj temi. Rođena je 1983. godine u Zagrebu, živi u Samoboru. Upravo je diplomirala na Likovnoj akademiji u klasi profesora Ante Rašića. Imala je nekoliko samostalnih izložbi među kojima su zapažene ITV (Plavo) u Rovinju gdje sliku promatra kao dio televizijskog programa, te izložba u galeriji Proširenih medija u Zagrebu koja je preispitivala uvriježeni koncept izlaganja umjetničkog djela.
Patricia Kiš
Andy Warhol rođen je kao Andrew Warhola 1928. godine u Pittsburghu u obitelji slovačkih emigranata, oca fizičkog radnika i majke domaćice sa smislom za kreativnost. Prvi slom živaca doživio je s osam godina. Umro je prije 20 godina u New Yorku, u ne sasvim razjašnjenim okolnostima.
Umjetnik koji je portretirao ikone našeg društva i sam je postao ikonom pa smo, povodom obljetnice njegove smrti, zamolili neke hrvatske umjetnike koji u svojim radovima zadržali duh pop arta da interpretiraju djelo ovog umjetnika.
Prvi uspjeh u umjetničkom svijetu Warhol doživljava sa slikama uvećanih stripova 1960. godine. Bilo je to u vrijeme kad u umjetnosti dominira sasvim oprečni apstraktni ekspresionizam. Nakon početnih uspjeha, Warhol se obratio svojoj prijateljici, ne znajući što da dalje uzme kao motiv, a ona mu je rekla da slika što najviše voli. Tako je nastala serija dolarskih novčanica. Taj aspekt konzumerizma i ljubavi prema materijalnom u Warholovom djelu u našoj temi interpretiraju Krešimir Kapulica sa prikazom kreditne kartice na crnoj podlozi i Robert Šimrak koji je napravio interpretaciju smotuljaka novčanica od 200 kuna.
U duhu tog potrošačkog mentaliteta, koji je Warhol često interpretirao, pa tako izjavio kako su za njega robne kuće poput muzeja, nastao je rad Ive Vraneković. Ova umjetnica iz Samobora smatra da je Warhol sjajno kritizirao psihološko stanje društva masovne produkcije i medija općenito, a ona vješalice-skulpture interpolirane u urbano tkivo Zagreba, nudi kao kritiku pojavljivanja brojnih bezbojnih shopping centara.
Slavna Warholova proročanska teza o 15 minuta slave za svakoga u budućnosti tema je kojom se u svojem radu i inače bave Željko Badurina i Ivan Fijolić. Fijolić je kao kritiku društva opsjednutog slavom i besmisla do kojeg to može dovesti napravio rad na kojemu je konzerva graha s portetom nedavno preminule Playboyeve zečice Anne Nicole Smith. Badurina je ponudio novu interpretaciju postojećeg "Green Kožarića" - rad "Orange Kožarić". Za našu temu umjetnica Nikolina Ivezić nudi duhovitu interpretaciju mladog luka umjesto banane, kao asocijaciju na slavnu naslovnicu albuma Velvet Undergrounda, grupe koju je Warhol upoznao u Greenich Villageu, Caffe Bizzare.
| Warholov se jezik sastoji od stereotipa. Warhol zapravo prihvaća, a ne preispituje popularne navike i junake. Njima se puno lakše baviti ako ih se prihvati kao neminovne, a ne da im se suprostavlja |
|
U uvodu njegove retrospektive 1965. S. A. Green je zapisao: "Warholov se jezik sastoji od stereotipa. Warhol zapravo prihvaća, a ne preispituje popularne navike i junake. Njima se puno lakše baviti ako ih se prihvati kao neminovne, a ne da im se suprostavlja. Radije prihvaćamo proslavljenu legendu nego zbilju naših neposrednih doživljaja...", no Lucy Smith smatra kako tumačenje može biti još radikalnije budući da Warholovu umjetnost obilježava ne samo svjesna pasivnost nego i temeljna hladnoća te kako je seriju slika Marilyn započeo odmah nakon njezine smrti, Jackie Kennedy nadahnutu novinskim fotografijama nakon atentata na muža. Mnogi Katastrofe, Rasne nerede i Električne stolice danas smatraju Warholovim najboljim djelima. Ta ravnodušnost je nešto što je i sam volio isticati: "S najbližim biste prijateljima kontakt trebali održavati preko najintimnijeg medija - telefona".
Njegov rad su obilježili osvještavanje fascinacije moći masovnih medija, brandovi iz američke pop kuture, novac, slavne ličnosti, svijet filma, mode, televizije, oglasa i stripa. Iako je pokret u umjetnosti pop art formiran zapravo u Londonu, kao pokazatelj utjecaja moći američkih medija na život Britanaca, Amerikanac Warhol danas je zabilježen kao njegov najpoznatiji, a po mnogima i najbitniji predstavnik.
6 novih Čitanja Warhola
A Rad Nikoline Ivezić je parafraza Warholovog omota ploče Velvet Underground, samo što je, kako navodi umjetnica, "u mojem slučaju banana zamijenjena mladim lukom, a naziv izmišljenog izvođača asocira na album loše kvalitete. Rad ironizira umjetnike koji u poodmakloj dobi (koju on nije doživio) svoj rad sve više komercijaliziraju, ponavljajući se i radeći sa "sumljivim" naručiteljima. Ova kritika odnosi se zapravo na sve umjetnosti bliske profesije." No, upravo osvještavanje komercijalizacije umjetnosti te pozitivan stav prema njoj umjetnica smatra najvažnijim segmentom Warholova rada, u pozitivnom kontekstu, te navodi kako je Warhol svjesno u svojim radovima pokušavao postići komercijalni izgled. "Čak je i tvrdio da je komercijalna umjetnost korak iza umjetnosti. Banalne predmete kao što su konzerva juhe ili Coca Cola uzdigao je do umjetničkog djela i veličao ih do svojevrsnog socijalnog fetiša."
Kao hommage Warholu, Nikolina Ivezić izradila je tri sjajne niše u zagrebačkom klubu "Tvornica". U javnim prostorima zapaženi su i radovi u kafiću Melin - Posljednja večera s portretima prijatelja koji tamo zalaze i kafiću Limb - slikoreljefi žena ogromnih grudiju s podvezicama. Tema kojoj se često vraća jesu upravo stereotipi vezani uz žene pa je tako zapažena izložba "Obuci me" u galeriji "01" gdje se umjetnicu moglo odjenuti i u različite uloge, od opatice do prostitutke. Smetaju je sve vrste stereotipa što je pokazala na izložbi "Pop saints". Rođena je 1970., a diplomirala je na ALU u Zagrebu.
|
'Banana' na albumu sumnjive kvalitete
|
 |
Nikolina Ivezić
|
Rad: "Ana Nicole's Bean" interpretira dva Warholova poznata rada - Campbell juhu i Marilyn. Nedavno preminula starleta Anna Nicole Smith kojoj je životni uzor bila Marilyn Monroe nalazi se na konzervi graha, a umjetnik navodi "Spojio sam ih te dodao tekst koji komentira besmisao života kojega žive ljudi eksponirani na način Ann Nicole Smith i sličnih "glamuroznih" zvijezda. Rad sadrži neke od elemenata Warholova rada možda najpoznatijeg široj publici." Umjetnik navodi da kao i Warhol nastoji raditi izložbe bazirane na motivima koji su općepoznati kako bi gledaoci od njih mogli raditi vlasite priče. Ne zanimaju ga, kaže izlaganja koja nisu u dijalogu s publikom, i koja ga često podsjećaju na bahatog sebi dovoljnog pojedinca, nego ona koja su bazirana na simbolima zapisanim u memoriji ljudi. Kod Warhola ga zanima i mjera običnosti uzdignuta na tronu vrhunske vrijednosti. Fijolić je prošle godine imao izložbu na kojoj se naslanjao na Warhola (Lajtmotivi u galeriji Galženica).
I van Fijolić široj je publici najpoznatiji kao autor spomenika Bruce Leea u Mostaru, kojeg smatra spomenikom borbi za pravdu. Za njegov rad i inače je karakteristična fascinacija filozofijom i estetikom svijeta filma i stripa, što je pokazao i na nedavnoj izložbi "Blockbusters" u galeriji Josip Račić. Iako se koristi jezikom pop arta, koristi ga s puno ironije i stavljajući ga u novi kontekst, ponajviše preispitujući stereotipe. Rođen je 1976. u Zagrebu, diplomirao kiparstvo na ALU.
|
Besmisleni život slavnih
|
 |
I
van Fijolić
|
Rad: "Warhola u svojem radu koristim kao ready made, sredstvo koje izražava popularne fenomene ovisno o kontekstu" navodi 40-godišnji umjetnik. Za našu temu Badurina je ponudio rad "Orange Kožarić", novu interpretaciju Ivana Kožarića, poznatog zagrebačkog umjetnika, kojeg je bio predstavio i na svojoj izložbi "United". Badurina protagoniste svojih radova fotografira ili fotografije izrezuje iz novina, potom ih obrađuje računalom u photoshopu te pokazuje u tehnici ink-jeta na platnu. Smatra kako bi Warhol, koji je obožavao medij sitotiska zbog mogućnosti umnožavanja, također radio u istoj tehnici. Kao polazište uzima Warolov citat "Sve se ponavlja. Zapanjućuje je da ljudi misle da je sve novo, no sve se ponavlja".
Željko Badurina je u nekoliko navrata pokazao izložbe koje su po načinu izvedbe u dijalogu sa Warholom, a ističe se ironična izložba "Celebrities" na kojoj je primjerice Tonija Cetinskog ili Vlatku Pokos portetirao na Warholov način. Rođen je 1966. u Zagrebu, diplomirao je kod Miroslava Šuteja. Poznat je po postartu, razglednicama sa dosjetkom koje šalje na razne adrese, a koje mu omogućuju trenutno reagiranje na društvene pojave.
|
Prava je zvijezda Ivan Kožarić
|
 |
Željko Badurina
|
A Hommage Warholu Roberta Šimraka je rad "Boja novca", nastao u tehnici digitalno tretiranog printa. Smatra ju suvremenom inačicom sitotiska, česte tehnike kod američkog umjetnika koji je više puta slikao dolarske novčanice. Kao motiv Šimraku je poslužila hrvatska novčanica od 200 kuna: "Wahol je više navrata u intervjuima spominjao koliko mu je bitan novac. Nije vjerovao bankama već je smatrao kako novac treba držati uz sebe." Iz tog razloga, navodi Šimrak, novac je u njegovu radu u obliku smotuljka "ujedno je riječ o podsjećanju na gangstersko tretiranje novca koji se drži zamotan u džepu". Šimrak navodi kako nije greška što su ga od njegovih najranijih nastupa s kraja 80-ih vezali uz pojam postpop arta. "Warhol mi je veliki uzor, riječ je o čovjeku koji je mijenjao umjetnički svijet i moji rani radovi su bili skroz pod njegovim utjecajem.
Robert Šimrak, profesor grafike na zagrebačkoj ALU, jedan je od najtalentiranijih crtača u hrvatskoj umjetnosti. Rođen je 1967. godine u Zagrebu, diplomirao je u klasi profesora Ante Kuduza. U više navrata ima izložbe povezane uz pop art. Počevši od nastupa s kraja 80-tih kada crta uvećane reklame i stripove Rank Xerox i TinTin, na platnima i kartonskim ambalažnim kutijama, potom izložbe sa lego kockicama kao motivima (galerija Arteria 1999.) te izložbe s uvećanim prikazom reklame čaše whiskeya s natpisom "Živjeti dobro najbolja je osveta".
 |
Smotuljak u Džepu, kao gangsteri
|
 |
Robert Šimrak
|
Rad: Krešimir Kapulica uz rad vezan na Warhola ponudio je nekoliko citata američkog umjetnika kojemu je novac značio raspoloženje pa je tako izjavio "Ja volim novac na zidu. Recimo da namjeravate kupitisliku za 200 000 dolara. Mislim da biste trebali uzeti taj novac, svezati ga i objesiti na zid. A onda kad vam netko dođe u posjet prvo što će vidjeti je bit će novac na zidu.". Kapulica je rad American Express kartice na crnoj podlozi obrazložio riječima "Plastične su, male i šarene, a omogućavaju trošenje koliko god imate novaca na njima, pa i više, a količina ovom umjetniku svakako nije bio problem. Andy Warhol je crtao novčanice jer ih volio, a danas bi se vjerovatno prebacio i na igru s raznim šarenim karticama.".
Krešimir Kapulica u svojim se umjetničkim nastupima, najčešće na granici happeninga i multimedijalne instalacije, često doticao "Warholovih" tema - kritike potrošačkog mentaliteta (izložba Supermarket art u galeriji Nova s praznim platnima preko kojih je stajao natpis rasprodano) ili "KTK Superstar", gdje mu je tema bila društvo opsjednuto slavnim ličnostima. Među zapaženije ubrajaju se nastupi u kuli Lotrščak - "Čuvaj se papige Gordy" te nedavni - "Sretna obitelj". Donedavno je izlagao kao KTK. Rođen je 1972. u Zagrebu, diplomirao je grafiku u klasi Ante Kuduza.
 |
Kartica, zamjena za novčanice dolara
|
 |
Krešimir Kapulica
|
Polazište za rad kojim interpretira Warhola mlada umjetnica nalazi u stihu Clasha "I am all lost in a supermarket, I can no longer shop happily", a predlaže skulpturalnu urbanu intervencije u Zagrebu u obliku vješalica. "Ovaj predmet za mene u kontekstu popularne kulture postaje simbolom kulturalne konzumacije, ali i konzumacije bilo kojeg drugog aspekta." Navodi kako se po njezinu mišljenju ovakav rad opravdano nadovezuje na Warholovu umjetnost koja je kritizirala psihološko stanje društva masovne produkcije i medija općenito više od bilo kakvog sociološkog istraživanja. "Ponavljanje motiva u tolikoj količini da ga se dovede do apsurda na najbolji način progovara i danas općenito o situaciji u kojoj se nalazimo. Kod Warhola, pionira u prihvaćanju industrijskog procesa proizvodnje kao načina umjetničke produkcije smatram zanimljivim njegovu ravnodušnost prema bilo kojoj izabranoj temi. .
Iva Vraneković najmlađa je od umjetnika predstavljenih u ovoj temi. Rođena je 1983. godine u Zagrebu, živi u Samoboru. Upravo je diplomirala na Likovnoj akademiji u klasi profesora Ante Rašića. Imala je nekoliko samostalnih izložbi među kojima su zapažene ITV (Plavo) u Rovinju gdje sliku promatra kao dio televizijskog programa, te izložba u galeriji Proširenih medija u Zagrebu koja je preispitivala uvriježeni koncept izlaganja umjetničkog djela.
|
Kako smo se izgubili u supermarketima
|
 |
I
va Vraneković
|
Patricia Kiš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....