Nakon romana "Christkind", za koji je dobio nagradu Jutarnjeg lista, te duhovitog i za "širu publiku" prijemčivijeg "Jebo sad hiljadu dinara" (2005.), novinar i kolumnist Boris Dežulović ovog se ljeta ukazuje i zbirkom priča.
Kako i njegove novinske kolumne, zapravo, spadaju u onu ipak rijetku vrstu u kojoj osim reagiranja na aktualne teme i kritičnost te duhovitost koja često skrene u tragikomediju, u pravilu prepoznajemo i pripovjedački dar, rekli bismo - ništa čudno. Baš kao što čudnog nema ni u tome što se i u njegovim pričama prepoznaje novinarski nerv i angažman oko sličnih tema koje nas jako svrbe, a Dežulović nekako uvijek ima učinkovito sredstvo da bi nas počešao tamo gdje je najalarmantnije.
"Poglavnikova bakterija", nazvana po jednoj, možda i najboljoj priči zbirke, donosi šest priča od kojih smo neke imali prilike čitati i ranije, na stranicama novina i časopisa ili u višeautorskim zbirkama, kao što je prošle godine objavljen nogometni "Slobodni pad", koji se očito pokazao rasadištem dobrih priča koje se malo po malo sele u samostalne knjige svojih autora ili izbore rađene po principu naj-priče.
Otočki ridikul
Dežulović definitivno nije samo duhovit pisac koji zna "ubosti" dobru temu, iako je upravo i to, jer u šest ovdje uknjigovljenih priča on se pokazuje i kao pripovjedač koji se dobro snalazi u posve različitim registrima pripovjedanja, kao pripovjedač s mjerom koji zna poentirati stvar i čija se duhovitost ne utapa u jeftinoj banalnosti i pukom prepisivanju stvarnosti. Prva, "Velika laž Bepa Partugolotovog", tako, donosi pogođenu otočku atmosferu, lik lokalnog ridikula i "tezu" kako stvari nisu baš onakve kakvima se čine na osnovu lokalnih usta-do-usta legendi. Sljedeća, "Batman: the beginning", pak, donosi neobičan paralelizam i dvostruku optiku kroz koju su sagledani događaji iz 2. svjetskog rata u Trogiru, koji na čudan način povezuju jednu talijansku i jednu hrvatsku obitelj, točnije njezine najstarije članove koji o prošlosti svjedoče svojim unucima.
"Crveni šejtan", priča koja se zbiva u zabitom bosanskom selu, jednom od poprišta nedavnog hrvatsko-muslimanskog sukoba, čije su posljedice više nego svježe, tragična je epizoda koja počiva na apsurdu i "generacijskom nerazumijevanju" zbog kojeg će jedna kuća izgorjeti do temelja, a Djed Mraz postati omraženi lik. Priču "Smrt" Dežulović će dosljedno ispripovijedati jezikom likova o kojima pripovijeda, točnije dosljednim srpskim, i uroniti u bespuća tragedija na balkanskim prostorima zbog kojih su se mijenjala prezimena, muškarci spašavali živote odjeveni u žene, napuštalo rodne krajeve i dobivalo nadimak Smrt. U naslovnoj priči, ispričanoj postupno i napeto, gotovo na granici trilera, jedan će običan čovjek, obolio od upale grla, biti uvučen u zavjeru iza koje će otkriti tragikomične čuvare poglavnikove bakterije koji djeluju pod krilaticom "živa bakterija - živa vjera".
Filozofija nogometa
I na kraju, zbirku zatvara nogometna "Bijela točka", dinamična priča o raznim aspektima domaćeg nogometa, u čemu se podrazumijeva namještanje utakmica, klađenje, ali i spajanje privatnih sudbina junaka s najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Pišući o zajedničkoj zbirci u kojoj je objavljena, već sam spomenula, no nije na odmet ponoviti, kako Dežulović ovdje odlično sublimira rodne razlike na osnovu filozofije nogometa.
Jagna Pogačnik
Kako i njegove novinske kolumne, zapravo, spadaju u onu ipak rijetku vrstu u kojoj osim reagiranja na aktualne teme i kritičnost te duhovitost koja često skrene u tragikomediju, u pravilu prepoznajemo i pripovjedački dar, rekli bismo - ništa čudno. Baš kao što čudnog nema ni u tome što se i u njegovim pričama prepoznaje novinarski nerv i angažman oko sličnih tema koje nas jako svrbe, a Dežulović nekako uvijek ima učinkovito sredstvo da bi nas počešao tamo gdje je najalarmantnije.
"Poglavnikova bakterija", nazvana po jednoj, možda i najboljoj priči zbirke, donosi šest priča od kojih smo neke imali prilike čitati i ranije, na stranicama novina i časopisa ili u višeautorskim zbirkama, kao što je prošle godine objavljen nogometni "Slobodni pad", koji se očito pokazao rasadištem dobrih priča koje se malo po malo sele u samostalne knjige svojih autora ili izbore rađene po principu naj-priče.
Otočki ridikul
Dežulović definitivno nije samo duhovit pisac koji zna "ubosti" dobru temu, iako je upravo i to, jer u šest ovdje uknjigovljenih priča on se pokazuje i kao pripovjedač koji se dobro snalazi u posve različitim registrima pripovjedanja, kao pripovjedač s mjerom koji zna poentirati stvar i čija se duhovitost ne utapa u jeftinoj banalnosti i pukom prepisivanju stvarnosti. Prva, "Velika laž Bepa Partugolotovog", tako, donosi pogođenu otočku atmosferu, lik lokalnog ridikula i "tezu" kako stvari nisu baš onakve kakvima se čine na osnovu lokalnih usta-do-usta legendi. Sljedeća, "Batman: the beginning", pak, donosi neobičan paralelizam i dvostruku optiku kroz koju su sagledani događaji iz 2. svjetskog rata u Trogiru, koji na čudan način povezuju jednu talijansku i jednu hrvatsku obitelj, točnije njezine najstarije članove koji o prošlosti svjedoče svojim unucima.
"Crveni šejtan", priča koja se zbiva u zabitom bosanskom selu, jednom od poprišta nedavnog hrvatsko-muslimanskog sukoba, čije su posljedice više nego svježe, tragična je epizoda koja počiva na apsurdu i "generacijskom nerazumijevanju" zbog kojeg će jedna kuća izgorjeti do temelja, a Djed Mraz postati omraženi lik. Priču "Smrt" Dežulović će dosljedno ispripovijedati jezikom likova o kojima pripovijeda, točnije dosljednim srpskim, i uroniti u bespuća tragedija na balkanskim prostorima zbog kojih su se mijenjala prezimena, muškarci spašavali živote odjeveni u žene, napuštalo rodne krajeve i dobivalo nadimak Smrt. U naslovnoj priči, ispričanoj postupno i napeto, gotovo na granici trilera, jedan će običan čovjek, obolio od upale grla, biti uvučen u zavjeru iza koje će otkriti tragikomične čuvare poglavnikove bakterije koji djeluju pod krilaticom "živa bakterija - živa vjera".
Filozofija nogometa
I na kraju, zbirku zatvara nogometna "Bijela točka", dinamična priča o raznim aspektima domaćeg nogometa, u čemu se podrazumijeva namještanje utakmica, klađenje, ali i spajanje privatnih sudbina junaka s najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Pišući o zajedničkoj zbirci u kojoj je objavljena, već sam spomenula, no nije na odmet ponoviti, kako Dežulović ovdje odlično sublimira rodne razlike na osnovu filozofije nogometa.
Jagna Pogačnik
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....