Sestre milosrdnice: Vratite nam Vinogradsku bolnicu i ostalu imovinu

Nismo do kraja zadovoljne načinom i brzinom vraćanja oduzete imovine, počela je priču Miroslava Bradica, savjetnica vrhovne glavarice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga zadužena za povrat oduzete imovine tijekom komunizma. Unatoč jasnim zakonima, sestra Miroslava susreće se s mnogim problemima kako bi povratila barem dio nekadašnje imovine svoga reda.



- Ponekad nam i ono malo vraćenog prostora donosi golem teret jer se od nas kao vlasnika, ali ne i korisnika cijele zgrade, traži renoviranje onog što se desetljećima nije obnavljalo - kaže sestra Miroslava.

Novac za obnovu



Kao primjer navodi zgradu u Gundulićevoj 12 čije je pročelje u lošem stanju. - Kako se posljednjih 50 godina, otkad nam je zgrada oduzeta, nije ništa poduzimalo za njezino očuvanje, sada, kada nam je vraćena u iznimno lošem stanju, od nas se kao vlasnika traži da je hitno saniramo. Gdje pronaći golem novac kad nam nitko od korisnika ne plaća najamninu niti imamo prilike dio prostora iznajmiti te prikupiti novac za obnovu.



Tražimo da i korisnici prostora ulože novac u obnovu ili napuste prostor koji besplatno koriste! A koliko bi Grad morao platiti najamninu za smještaj Upravne i birotehničke škole u cijeloj zgradi u Varšavskoj 17 i dijelu zgrade u Gundulićevoj 12, čije smo vlasnice već osam godina, a koliki bi tek bio najam za Pedagošku akademiju i bolnicu u Vinogradskoj?! To su veliki iznosi, a mi nemamo ni najnužnija sredstva da uložimo u obnovu - žali se sestra Miroslava.



Golema odricanja

Primorčevo obećanje Ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac na proslavi desete godišnjice prve Ženske opće gimnazije, koju vode sestre milosrdnice, obećao im je da će do kraja njegova mandata Birotehnička škola iseliti iz Gundulićeve 12 i preseliti u jednu zgradu u Vlaškoj ulici, kako bi se oslobodio prostor Ženskoj gimnaziji u zgradi koja im je vraćena.

Iako su na temelju odluke Vlade RH iz 1997. Družbi sestara milosrdnica vraćene zgrade u Varšavskoj 17 te Gundulićevoj 10 i 12, prostorije tih zgrada koriste Birotehnička škola, Pravni fakultet, Društveno veleučilište, Porezni studij. Mali dio zgrade koriste sestre za svoju Žensku opću gimnaziju.



- Iako je u odluci Vlade RH istaknuto da će ministarstva preseliti te ustanove, to dosad nije učinjeno - dodaje sestra Miroslava. Družba sestara milosrdnica je do 1945. u vlasništvu imala brojne školske zgrade, bolnice i staračke i dječje domove. Osim zgrada u Varšavskoj i Gundulićevoj ulici, Red je zatražio povrat i druge vrijedne imovine.



- Važno je spomenuti zgradu Pedagoške akademije u Savskoj 77, s pripadajućim zemljištem. U zgradi Pedagoške akademije su brojni sadržaji, a građena je uz golema odricanja sestara da bi mogla primiti što više učenica. Nažalost, 1945. sestre su je kompletno opremljenu morale napustiti. Zatim, tražimo povrat velikog kompleksa sa zgradom na Svetom Duhu 129. Otkrili smo da korisnici neke dijelove prostora iznajmljuju ili ga drže zaključanim, očekujući povoljnije ponude. Uz zgradu na Svetom Duhu nalazi se i golemi kompleks zemljišta koji je većim dijelom izgrađen te nekoliko parcela za koje već godinama vodimo borbu ne bismo li ih dobile u vlasništvo te novcem od njihove prodaje obnovile trošne i dotrajale prostorije koje su nam dosad vraćene - priča sestra Miroslava.



Šume i zemljišta



U vlasništvu Družbe sestara milosrdnica bila je i bolnica u Vinogradskoj koja sad nosi naziv Bolnica milosrdnih sestara, zatim starački dom u Martićevoj 7 i Vlaškoj 52, zemljište i zgrada Doma zdravlja u Gradiški, zgrada Osnovne škole u Oriovcu i Osnovne škole Antun Kanižlić u Požegi, današnji Dom za nezbrinutu djecu u Sisku, kuća i zgrada bolnice u Zemunu, te veliki dječji domovi u Supetru i Rijeci. Podnesen je zahtjev za povrat sve imovine. U vlasništvu Družbe bila je velika zgrada katoličke bolnice u Plovdivu, zgrada gimnazije u Sofiji, zatim brojne zgrade i zemljišta u BiH itd.



Od vrijedne imovine sestre milosrdnice za sada su, osim zgrada u Varšavskoj i Gundulićevoj, koje još ne mogu u potpunosti koristiti, uspjele vratiti šumu i poljoprivredno zemljište koje okružuje dvorac Lužnicu pokraj Zaprešića, zahvaljujući ugovoru RH sa Svetom Stolicom, prema kojem se Crkvi mora vratiti sva imovina oduzeta tijekom komunističkog režima.



Kako su postojale velike ambicije i želja da se zemljište upotrijebi u druge svrhe, trebalo je mnogo upornosti i snalažljivosti da nam se vrati naša imovina. U dogovoru s njemačkom katoličkom organizacijom RENOVABIS, koja je spremno poduprla naš novi projekt, dvorac Lužnicu s okolnim perivojem pretvorit ćemo u Kulturni i duhovni centar te kroz razne programe za mladež i odrasle pružiti čovjeku današnjice korisne sadržaje, trenutke mira i prijateljskog druženja - obrazložila je sestra Bradica.



Prema tumačenju Zvjezdane Znidarčić-Begović, pravne zastupnice Reda sestara milosrdnica, stav Katoličke crkve je da se u čim većem opsegu izvrši naturalni povrat oduzete imovine, bez potrebe isplate naknade koja ide na teret državnog proračuna. Budući da je država 1997. donijela zakon koji, načelno, nije predvidio naturalni povrat imovine, nego naknadu za oduzetu imovinu, Zvjezdana Znidarčić-Begović poziva se na ugovore između Vatikana i RH, prema kojima je predviđen naturalni povrat, odnosno davanje zamjenskih nekretnina, a o provedbi tog ugovora brine Mješovito povjerenstvo Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije.



Na čelu Povjerenstva su Boris Koketi u ime Ministarstva pravosuđa i velečasni Lino Zohil, kojeg je imenovao HBK. Povjerenstvo se posljednjih mjeseci, kako doznajemo, češće sastaje i utvrđuje kriterije o povratu i zamjeni oduzete imovine.



Ukoliko određeni objekt, u kojem se nalaze državne ili druge ustanove, nije moguće vratiti, tada je država u mogućnosti dati zamjensku nekretninu. To je početak procesa koji je mukotrpan i dugotrajan zbog toga što država nema jasne podatke - barem se tako prezentira Crkvi - kojim nekretninama raspolaže i koje nekretnine u svom vlasništvu je spremna ponuditi Crkvi za zamjenu. Ukoliko zamjenske nekretnine država ne može dati, odnosno osigurati, tek tada je predviđena isplata naknade - pojašnjava Zvjezdana Znidarčić-Begović.



Kad je pak riječ o izgrađenom zemljištu, Crkva se drži kriterija da se izvrši davanje zamjenskog zemljišta, dok je povrat oduzetih šuma i poljoprivrednog zemljišta moguć u naturi.

Vlada bez odgovora

Unatoč višekratnim pozivima, dužnosnik Ministarstva pravosuđa Boris Koketi, koji je uz velečasnog Lunu Zohila, na čelu Mješovitog povjerenstva Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije, koje utvrđuje kriterije za povrat oduzete crkvene imovine, zbog "službene spriječenosti" nismo uspjeli dobiti njegov komentar u vezi povrata crkvene imovine.

Zvjezdana Znidarčić-Begović, pravna zastupnica reda sestara milosrdnica i članica Mješovitog povjerenstva Vlade RH i HBK: Povrat je mukotrpan proces

- On već deset godina nikome ne plaća najamninu. Mi deset godina s njim vodimo sudski spor o iseljenju iz bespravno korištenog prostora i nakon dvije donesene nepravomoćne presude o iseljenju on sve poduzima kako bi se proširio i koristio susjedne podrumske prostorije i školsko dvorište. Tražimo da se iseli iz prostora za koje nema uredne papire ili da plaća najamninu - kaže Bradica.

Kako iseliti bespravne stanare Miroslava Bradica žali se na Ivicu Bitunjca, vlasnika foto radnje, koji je prisvojio njihov prostor u Gundulićevoj 12.

Borbena Miroslava Bradica

Miroslava Bradica podrijetlom je iz okolice Ozlja, završila je gimnaziju i teološki fakultet, bila je dugo godina odgojiteljica, zatim poglavarica zagrebačke provincije Reda i prva ravnateljica Ženske opće gimnazije.



- Spletom okolnosti polako sam otkrivala što je sve bilo naše. Kako sam bila ravnateljica gimnazije, trebala sam se boriti za školski prostor i ušla sam u problematiku povrata oduzete imovine.

Sestre su bile vlasnice i više od 40 jutara zemlje oko Pedagoške akademije

Red sestara milosrdnica u svome je vlasništvu imao ogroman kompleks zemljišta oko nekadašnje Ženske gimnazije, današnje Pedagoške akademije.



- Ono što, za sada, mogu reći, Red sestara milosrdnica u tom dijelu Grada Zagreba potražuje više od 40 jutara zemljišta, dakle više od 200 tisuća metara četvornih. Taj kompleks zemljišta prostire se od Pedagoške akademije prema rijeci Savi te istočno i zapadno, tako da dijelom dopire do Šarengradske, a s druge strane i do današnjeg Otvorenog sveučilišta. I dio zemljišta na kojem je izgrađen Filozofski fakultet bio je u vlasništvu sestara. Točna identifikacija prostora koji je pripadao sestrama milosrdnicama bit će utvrđena tek nakon provedenih geodetskih vještačenja te nije moguće identificirati koji sve objekti se danas grade, a da prava sestara milosrdnica nisu zaštićena, s obzirom da se postupak povrata imovine vodi već punih devet godina bez većeg rezultata, barem što se tiče sestara milosrdnica - rekla je Zvjezdana Znidračić-Begović.

U Zagrebu su 1995. otvorile su prvu Žensku opću gimnaziju, te pokušale obnoviti ranije djelatnosti. Sjedište Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, kojom danas upravlja vrhovna glavarica Marija Blaga Bunčuga, je u Zagrebu. Družba je podijeljena u više upravnih jedinica ili provincija. U hrvatskoj su tri provincije sa sjedištima u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Unatoč tome što su Družbu utemeljile Njemice, ona je danas u poznata kao izričito "hrvatska" družba.

Povijest reda sestara milosrdnica u Hrvatskoj Sestre milosrdnice došle su u Hrvatsku 1845. iz Insbrucka i Zamsa na poziv zagrebačkog biskupa Jurja Haulika da poučavaju siromašnu i zapuštenu djecu i mladež te da njeguju bolesne i stare. Sestre su otvarale dječje domove, pučke i stručne škole, a u Zagrebu su otvorile i Žensku realnu gimnaziju, Žensku učiteljsku školu, tzv. preparandiju i bolnicu u Vinogradskoj. To je trajalo do 1945., kada su komunisti oduzeli imovinu Reda i zabranili prosvjetnu pa zdravstvenu djelatnost u velikoj mjeri. Mnoge sestre upućivane su na prisilni rad, a druge su morale raditi kao službenice jer su bile školovane.

Ivica Radoš