Šezdeset restorana Davora Butkovića

Nova Ves, Zagreb

Baltazar i Gašpar blizanci su Slobodana Čimbura, jednog od najuspješnijih zagrebačkih restoratera. Baltazar je klasična, ali izvrsna roštiljarna, dok je Gašpar riblji restoran sa sramotno malom kuhinjom, u kojoj izvrsni i simpatični chef Tomislav Špiček katkad proizvodi upravo veličanstvenu hranu temeljenu na školjkama, škampima, škrpinama i sezonskom povrću. Hrana u Gašparu, koji često drži i žive jastoge, jako je skupa, dok vinska lista, zajednička za oba restorana, definitivno ima zastarjelo formirane cijene, koje ne potiču potrošnju vina. S druge, pak, strane, Baltazar i Gašpar  toliko su popularni među zagrebačkim poslovnim ljudima i političarima, da vrlo često nitko ne pita za cijenu. 

cijene: umjereno sa skupim vinima



Gašpar

Nova Ves, Zagreb





Baltazar i Gašpar blizanci su Slobodana Čimbura, jednog od najuspješnijih zagrebačkih restoratera. Baltazar je klasična, ali izvrsna roštiljarna, dok je Gašpar riblji restoran sa sramotno malom kuhinjom, u kojoj izvrsni i simpatični chef Tomislav Špiček katkad proizvodi upravo veličanstvenu hranu temeljenu na školjkama, škampima, škrpinama i sezonskom povrću. Hrana u Gašparu, koji često drži i žive jastoge, jako je skupa, dok vinska lista, zajednička za oba restorana, definitivno ima zastarjelo formirane cijene, koje ne potiču potrošnju vina. S druge, pak, strane, Baltazar i Gašpar  toliko  su popularni među zagrebačkim poslovnim ljudima i političarima, da vrlo često nitko ne pita za cijenu.

cijene: vrlo skupo





Dubravkin put

Tuškanac, Zagreb

Dubravkin put bio je prije pet ili šest godina središte zagrebačkog društvenog života. Novi je vlasnik, negdje početkom 2003. godine, pokušao od tog fantastičnog prostora između Gornjeg grada i tuškanačke šume, na početku šetališta Dubravkin put, stvoriti haute cuisine riblji restoran, što se, vjerojatno zbog nedostatno dobrih kuhara, pokazalo nemogućim. Sada se Dubravkin put oslanja na uvijek žive jastoge, solidnu ribu i odlične kamenice. Vinska lista vrlo je opsežna, ali preskupa, te se nedovoljno često ažurira. Vlasnici su posljednjih mjeseci u potrazi za novim chefom. 

cijene: vrlo skupo





As

Zelengaj, Zagreb

As je prije nekoliko godina oživio svoju ponudu vina, te pokušao oživjeti kuhanje, što je neko vrijeme dobro funkcioniralo. Sada se, međutim, sve vratilo u rutinu: vječno ista predjela na kolicima (dobar bakalar bianco, loša salata od lignji), fina svježa riba, osrednje maslinovo ulje, odličan kruh, ekscentrične cijene i duboki hlad ispod tuškanačke šume, što ovaj hotelski restoran čini znatno privlačnijim kada se može sjediti vani. 

cijene: vrlo skupo





Allegro

Hotel Westin, Ulica Kršnjavoga, Zagreb

Taj svojedobno najbolji talijanski restoran u Zagrebu, koji sada radi od ponedjeljka do petka u večernjim satima, dijeli tešku gastronomsku sudbinu bivšeg Intercontinentala, u čije je preuređenje potrošeno mnogo novca; čini se da se ta velika investicija nije osjetila u Westinovoj ponudi hrane i vina. 

cijene: skupo





Cantina Mexicana

Savska, Zagreb

Goleme količine hrane, nešto autentičnih latinoameričkih jela, poput cevichea i ručno napravljenog gucamolea, habanero čiliji, odlična margarita i solidan izbor vina, argumenti su zbog kojih je Cantina Mexicana, smještena u ružnom dvorištu pred kraj Savske, često prepuna, usprkos razmjerno visokim cijenama (steakovi stoje oko sto kuna).

cijene: umjereno do skupo





Asia

Tomislavov trg, Zagreb





Asia spada među velike zagrebačke gastronomske institucije. Riječ je o daleko najboljem kineskom restoranu u Hrvatskoj, koji i danas, šesnaest ili sedamnaest godina poslije otvaranja, na svojoj drugoj lokaciji privlači obožavatelje regionalno nespecifične kineske kuhinje. Šteta je što Asia nije pronašla snage da krene upmarket, prema složenijem, autentičnijem i luksuznijem kuhanju. Ravioli od škampa i dalje su sjajni, riba je i dalje prosječna do loša, osam blaga je i dalje izvrsno, i sve je već predugo isto.

cijene: umjereno do skupo





Dva goluba

Maksimirska, Zagreb





Velike porcije tradicionalne, rustikalne hrane, poput telećih prsa ili koljenice, solidni bifteci i lungići, jako ugodan vrt i razmjerno niske cijene razlozi su zbog kojih je ova desetljećima i desetljećima stara gostionica i dalje stalno puna.

cijene: umjereno





Gallo

Hebrangova, Zagreb





Pitoreskno-raskošni podrum u Hebrangovoj u posljednjih godinu dana doživljava stanoviti ugostiteljski preporod: riba je sve svježija, kamenice znaju biti odlične, fuži s tartufima jednostavni i fini, biftek perfektno pečen, a vinska se lista prilagođava novitetima na tržištu. Da su cijene nešto niže, Gallo bi bio idealan za poslovni ručak, ali i za večeru udvoje. Čini nam se, ipak, da je tisuću kuna za jelo za dvoje, sa solidnim vinom i dvije čaše šampanjca, pametnije potrošiti u jednom od svega nekoliko doista vrhunskih zagrebačkih restorana.

cijene: vrlo skupo





Jadran

Harambašićeva, Zagreb





Jadran je, uz Korčulu, jedini preživjeli zagrebački riblji restoran iz sedamdesetih godina, kada je širi centar glavnog grada bio okružen nizom ribljih gostionica nazvanih po dalmatinskim i istarskim destinacijama. Danas je Jadran razmjerno uspješno vođen lokal, sa solidnom ponudom svježe ribe, ponekim pokušajima kuhanja, izvrsnim kruhom i natprosječnom vinskom listom.

cijene: skupo





Korčula

Teslina, Zagreb





Sadašnji vlasnik Korčule, jedne od zagrebačkih ugostiteljskih institucija duboko iz prošlog stoljeća, opredijelio se za koncept konobe, što znači da Korčula nudi nekoliko bazičnih dalmatinskih jela, poput brudeta, pašticade, hobotnice pod pekom i bakalara kao i svježu ribu, te da su uređenje i izbor vina asketsko-zastarjeli. Problem je u tome što nepretenciozna konoba ne bi smjela prodavati ribu po cijeni vrhunskih restorana: a u Korčuli kilogram škrpine i šanpjera stoji 350, a kilogram lista, koji je upravo u punoj sezoni, 280 kuna.

cijene: umjereno do skupo





Karaka

Hebrangova, Zagreb





Otkako su Karaku prije otprilike dvije do dvije i pol godine preuzeli novi vlasnici, u tom se podrumu s poviješću (Karaka je osamdesetih bila omiljeno mjesto za noćne izlaske, a u prvoj polovici devedesetih kultni riblji restoran) pokušava i ponešto skuhati, a ne samo bacati ribu na gradele. Negdje od proljeća 2005. Karaka nudi i posebne riblje menue za ručak, koji predstavljaju dobru vrijednost za novac (predjelo, glavno jelo i čaša vina za osamdesetak kuna).

cijene: umjereno





Takenoko

Kaptol centar, Zagreb





Takenoko je besprijekorno vođen restoran s briljantnim sashimijem, osobito od tune, s korektnom fusion kuhinjom (biftek u umaku od blagog čilija, file brancina punjen velikim kozicama) za one koji ne obožavaju sirovu ribu i s malom, ali kompetentnom vinskom listom. Takenoko je već godinama možda najomiljeniji zagrebački restoran za večernje izlaske: mislim da se ni u jednom drugom restoranu u gradu ne može vidjeti toliko dobro uređenih žena odjednom.

cijene: umjereno do skupo





Okrugljak

Mlinovi, Zagreb





Okrugljak je jedna ozbiljna i uspješna tvornica hrane, koja u sunčana nedjeljna popodneva priredi i nekoliko stotina ručkova, ne uvijek jednake kvalitete. Ipak, paška janjetina u siječnju zna biti nezaboravna, guščja jetra i tartar biftek također su vrlo fini, kao i u restoranu ispečeni kruh. Vinska lista spada među najopsežnije u Hrvatskoj. 

cijene: skupo





Stari Puntijar

Gračanska cesta, Zagreb





Zlatko Puntijar, vlasnik gostionice koja već skoro stoljeće pripada istoj obitelji, i neumorni gastronomski etnograf, otvorio je u prostorijama iza restorana mali gastro muzej i banku vina. Šteta je što toliko energije ne troši i na samo kuhanje. Naime, hrana u Puntijaru vrlo je često nedopustivo premasna i neprecizno pripremljena. Primjerice, ako tražite krvavi biftek, dobit ćete u najboljem slučaju ružičasti, a ako tražite srednje pečeni, dobit ćete posve smeđe, prepečeno meso. Zbog loših kuharskih tehnika, Puntijarov pokušaj da revitalizira starinske recepte, ne pobuđuje osobiti interes.

cijene: umjereno





Incontro

Frankopanska, Zagreb





Stefano Cosattini opet izvrsno kuha. Talijan kojeg je Zagreb upoznao prije desetak godina u ondašnjem odličnom Intercontijevom Allegru danas vodi najbolji talijanski restoran u gradu, gdje je hrana rustikalna, autentična i puna jakih okusa, a karakterističan je primjer kremasta juha od graha i klasično kuhani rižoti. Vinska lista je prekratka, s premalo talijanskih vina.

cijene: skupo





Sorisso

Boškovićeva, Zagreb





Stefano Cosattini postavio je menu u Sorissu, prije nekoliko godina, kada je taj restoran pokušao konkurirati onda još ne u potpunosti definiranom Marcellinu. U međuvremenu je Marcellino postao najbolji restoran u gradu i šire, dok je Sorisso mijenjao kuhare, gubio jasniju definiciju i goste. Posljednji put kad sam bio ondje, što, doduše, nije bilo tako skoro, cijelu smo večer bili doslovno sami u restoranu. Nadam se da im sada ide bolje.

cijene: skupo





Karijola

Kranjčevićeva, Zagreb





Karijola je jedina pizzerija koju sam uvrstio u indeks restorana, naprosto zato što je pizza ondje upravo fenomenalna. To osobito vrijedi za pizzu Karijola: hrskavo, tanko tijesto prekriveno je mozzarelom, češnjakom, velikim fetama hladnog pršuta, malim rajčicama i rikulom. Šteta je što osim dva plavca ne drže ni jedno pristojnije vino, te što se brojni gosti žale na sporost posluge.

cijene:





Fellini

Savska, Zagreb





Vlasnici Fellinija utemeljili su žanr lunchbreaka u Zagrebu: velike, svježe salate, fino maslinovo ulje, izvrsne bruschette i dobar izbor vina na čaše natjerali su profesionalce iz okolnih poslovnih zgrada, prije svega Vjesnika i HT-a, da svakodnevno ručaju u Felliniju. Fellini je bio toliko uspješan, da su uskoro otvorili još jednu ekspozituru u zgradi Europskog doma u Jurišićevoj (taj je restoran, u međuvremenu, preuzeo drugi vlasnik), te, ako se dobro sjećam, u Dubrovniku. I ja sam se godinama hranio u Felliniju, no otkako više ne radim u Vjesnikovoj zgradi, pronašao sam nova mjesta za lunchbreak. Glavni je problem Fellinija oduvijek bio u tome što su oni željeli biti talijanski restoran, a niti jedan njihov kuhar, osim možda prvog, koji je bio Talijan, nikada nije znao skuhati dobru paštu.

cijene: umjereno





Jadera

Zeleni trg, Zagreb





Buzara od kućica, koju sam prije otprilike godinu dana pojeo u Jaderi, i dalje spada među najfinije školjke u kojima sam uživao u Zagrebu. No, taj minijaturni prostor, koji funkcionira kao riblji Fellini, živi od rižota, tjestenina i salata (salata s dimljenom tunom je osobito dobra), što ih priprema uglavnom stalnim gostima koji ondje jedu u pauzi za ručak. Izbor vina je krajnje mali, ali kompetentan, te uključuje Grgićev pošip i Enjingijevu graševinu iz kasne berbe.

cijene: umjereno





Stari kotač

Prečko, Zagreb

U Starom kotaču nikada nisam pojeo ne samo ništa loše, nego i ništa u čemu ne bih uživao. Stoga je logično da u Starom kotaču, gdje se cijene mesa kreću između 25 i 50 kuna, često nema mjesta, dok se u ljetnim večerima na ulazu u vrt doslovno stvaraju redovi. Loše strane Starog kotača su grozan izbor pića, loš kruh, pa čak i nevjerojatna činjenica da u kuhinji katkad nema maslinova ulja, te da su oni vjerojatno jedan od tri preostala restorana u Zagrebu koji koriste bijeli, alkoholni ocat, koji može biti podoban možda jedino za konzerviranje zimnice, ali nipošto za pripremu salata. Ipak, uz veličanstvene, a srećom ne prevelike pljeskavice i dovoljno hladno pivo, sve se to može oprostiti. 

cijene: jeftino





NK Sava

Jarun, Zagreb





Ne znam zašto, ali u NK Savi nikada ne postižu takvu uravnoteženu čistoću okusa mesa i neodoljivosti dima, kao u Starom kotaču. Ali, i u NK Savi meso je solidno, uz meso se može naručiti i kajmak, kao i pokoji prilog, a drže i buteljirana vina i deserte. NK Sava već dugo vremena zasluženo spada među vodeće roštiljarne u gradu. 

cijene: jeftino





NK Trnje

Trnje, Zagreb

NK Trnje, oko pet minuta hoda iza Palače pravde, jedno je od atraktivnijih ljetnih destinacija za obožavatelje pljeskavica, ražnjića i drugih većih komada mesa s roštilja. Kažemo ljetnih, zato što je unutrašnjost restorana uređena krajnje depresivno, kao da je došla iz socijalističkih tvornica namještaja iz sedamdesetih godina. Osim vrlo dobrog roštilja, u NK Trnju za predjelo nude sjajan kulen. Vinska lista bolja je iz godine u godinu, te danas već obuhvaća nekoliko vodećih istarskih i dalmatinskih proizvođača. 

cijene: umjereno





Korkyra

Adžijina, Zagreb





U Korkyru sam počeo dolaziti zbog toga što je jedina u Zagrebu pripremala puno plave ribe, da bih nastavio zbog iz dana u dan sve šireg izbora sve neobičnijih vina, uključivši desetak iz Južnoafričke Republike, i jedan osvježavajući, aromatični i ne preskupi talijanski Vermentino. Marinirani inćuni, pohane srdele, kućno sušene rajčice, izvrsno, istarsko, a ne dalmatinsko, duboko zeleno ulje, i solidna riba s gradela gastronomski su razlozi za odlazak u Korkyru. 

cijene: umjereno



Radicchio

hotel Allegra, Branimir Centar, Zagreb





Raddichio je u svojoj kratkoj, tek dvoipolgodišnjoj ili trogodišnjoj povijesti, već promijenio nekoliko chefova, koji mu, sasvim sigurno, nisu donijeli kontinuitet. Katkad sam ondje jeo izvrsno, a katkad je hrana bila pripremljena krajnje površno. Radicchio je promijenio i orijentaciju, od poluaustrijskog restorana iz samih početaka, u kojem se jeo doista odličan tafelsspitz, do sadašnjeg mediteranskog usmjerenja. Raddichio danas može biti ugodno mjesto za poslovni ručak.

cijene: skupo



Le Bistro

Regent Esplanade, Mihanovićeva, Zagreb

Esplanadin Bistro već je desetljeće i pol nezaobilazna institucija hrvatskog ugostiteljstva: ondje se početkom devedesetih stvarala najkreativnija kuhinja u Hrvatskoj. Bistroov vodeći chef Kruno Veličan danas radi u sydneyskoj ekspozituri ultraluksuznog hotelskog lanca Four Seasons, a aktualni je Bistro mjesto gdje možete pojesti ponešto fino, razmjerno točno kuhano i nepretenciozno(od carpaccia i bifteka, preko filea orade, do canellona s ricottom i pinjolima) u sjajnom ugođaju, s vrhunskom poslugom i senzacionalnim izborom rijetkih I nekomercijalnih belgijskih piva, uključujući Duvel, Rochefourt i Orval. 

cijene: skupo





Didov san

Kajzerica, Zagreb





Didov san, smješten u srcu zagrebačkog Chinatowna, autentična je krčma s golemim porcijama nečega što se može zvati domaćom, seljačkom hranom ruralne Dalmacije i što katkad, kao u slučaju dimljenih kobasica, solidnog pršuta ili žabljih krakova, vrlo solidno funkcionira. Vinska lista sasvim je solidna za takav tip gostionice. 

cijene: umjereno





Kaptol

Hotel Westin, Kršnjavoga, Zagreb





Kaptol je beznadno zastario restoran, kamo više nitko ne bi dolazio da ne posluje u razmjerno punom hotelu. Hrana s menua beznadno je dosadna, stoga, ako već morate ondje trošiti novac, preporučujemo buffet.

cijene: umjereno do skupo





Balon

Prisavlje, Zagreb

Balon je počeo kao odlična roštiljarna s nekoliko jela ispod peke. Kasnije su angažirali poljskog chefa, Roberta Slogara, koji je menu obogatio nešto složenijim pripremom kako velikih komada mesa, tako i hranom mediteranskog porijekla: biftek u umaku od crnih trubača, s početka ljeta ove godine, još mi je u sjećanju. Izbor vina nije velik, ali je gotovo besprijekoran, što je i logično s obzirom na rodbinske veze vlasnika Balona i vlasnika vinoteke Vivat.

cijene: umjereno





Gallant

Hotel Aristos, Buzin, blizu aerodroma, Zagreb





Gallant je restoran opće prakse, uređen doslovno u aerodromskom stilu. Hrana je solidna, katkad, kao u vrijeme skupljanja vrganja, sezonski orijentirana, na vinskoj listi ima ponešto dobrih buteljki, a cijene su vrlo, vrlo pristojne. S obzirom na to da se u Buzinu svaki dan podigne barem jedna nova poslovna zgrada, Gallant ne bi smio biti bez posla.

cijene: umjereno





Klub kulturnih radnika

Trg maršala Tita, Zagreb





Riječ je o restoranu koji je svojedobno predstavljao središte zagrebačkog društvenog života, da bi se s vremenom ugasio. Vlasnik, Drago Vukušić, koji je u osamdesetim godinama vodio iznimno uspješnu gostionicu Kod Drageca na zagrebačkom  Zelengaju, morao bi dovesti vrhunskog chefa i sommeliera, želi li oživjeti taj lijepi podrum preko puta Hrvatskog narodnog kazališta.

cijene: skupo





Fontana

Hotel Sheraton, Kneza Borne, Zagreb





Fontana je tragično zapušten restoran donedavno (dakle, do otvaranja Esplanade) daleko najboljeg zagrebačkog hotela. Dok ne dođe do radikalnih promjena, mogu jedino sugerirati da ondje jedete ako ga baš nipošto ne možete izbjeći.

cijene: skupo





Hotel Palace

Katančićeva, Zagreb





Glavni problem Palaceova restorana, gdje kuha sjajni chef Ivica Štruml, jest što je smješten u Palaceovoj kavani, te nipošto nema atmosferu restorana. Hrana se temelji na kuhanju koje je Štruml s nizom drugih talentiranih chefova razvijao početkom devedesetih u Esplanadi; sve bi se to moglo opisati kao primjena suvremenijih često francuskih utjecaja, na lokalnu gastronomsku tradiciju. Budući da je Štruml okrutni profesionalac, u Palaceu nisam pojeo ništa što tehnički nije bilo besprijekorno pripremljeno. 

cijene: umjereno





Marcellino

Jurjevska, Zagreb





Marcellino je daleko najbolji restoran u Zagrebu, a vrlo vjerojatno i u Hrvatskoj. Vlasnik, bosanski Hrvat Mario Čerhak, doslovno iz godine u godinu napreduje i u kuhanju i u pripremanju hrane, iznimno talentirano miješajući utjecaje nekoliko talijanskih i fusion kuhinje. Evo kako može izgledati predbožićna večera u Marcellinu: kao couvert dobili smo pjenu od guščjih jetara, za predjelo smo naručili pastu mistu (jedino jelo koje je ostalo na menuu još od studenoga 2001. kada se Marcellino otvorio) i lagano zapečene gambere, a za glavno jelo sporo pečenu teletinu, i kockice steaka od tune, da bi večeru završili souffleom od čokolade. Pili smo Silex (možda najbolji sauvignon blanc na svijetu, svakako najbolji u Francuskoj) i Gravner Rosso, te Torresov muscatel. Sve je bilo fantastično i, budite oprezni, vrlo skupo. Dvoje u Marcellinu ne mogu proći ispod tisuću kuna. Vinska lista morala bi biti znatno šira, što je i jedini razlog zašto Marcellinu nismo dodijelili pet zvjezdica.

cijene: vrlo skupo



Bevanda

Lido, Opatija





Restoran Branka Bevande, već nekoliko godina smješten usred opatijskog šetališta, s fantastičnim pogledom i na Rijeku i na opatijsku rivijeru i s impresivnim bazenom za jastoge, nije se, nažalost, pomaknuo od gastronomskih kriterija iz sedamdesetih i osamdesetih godina, kada je Bevanda stekao renome. To znači da se ondje i dalje skoro ništa ozbiljno ne kuha, i da konobari vrlo često ne znaju ništa o vinima koja pokušavaju prodati. Ali, terasa, živi jastozi i katkad živi škampi donijeli su Bevandi zvjezdice.

cijene: skupo do vrlo skupo





Plavi podrum

Volosko, Opatija





Sommelierka Danijela Kramarić uspjela je u desetak godina od Plavog podruma napraviti posve nezaobilaznu hrvatsku gastronomsku atrakciju, s često izvrsnom ribom, školjkama i rakovima, s uspješnim pokušajima sofisticiranog pristupa lokalnoj hrani, i s besprijekornom vinskom listom. Morska jaja, ježevi, posve svježi škampi koji se serviraju sirovi, samo su neki od minimalističkih jačih argumenata Plavog podruma, čija vlasnica redovito obilazi vodeće europske i svjetske restorane.

cijene: skupo





Nejade

Lovran, Opatija





Nejade su već više od desetljeća gostionica za koju se govori da nudi najbolju pečenu ribu na cijeloj opatijskog rivijeri. Ima vjerni kult poštovatelja u Zagrebu, koji vikendom dolaze u Opatiju da bi ondje jeli.

cijene: umjereno





Commodore

ACY Marina, Ičići, Opatija





Šteta je što se restoran na tako dobroj lokaciji, doslovno među stotinama jahti, ne vodi barem malo pretencioznije. Kombinacija fast fooda i zastarjelog ribljeg restorana zapravo djeluje tužno. Ocjena bi bila još gora da nema brodova: naime, kada sjedite nekoliko metara od šume jarbola, ne možete biti loše raspoloženi, štogod da jedete i pijete.

cijene: umjereno



Johnson

Mošćenička Draga, Bakar





Johnson, nepretenciozno uređena krčma na samom kraju opatijske rivijere prema Istri, jedna je od boljih gostionica u Hrvatskoj. Hrana je bazična i fina (nekoliko vrsta ribe, odlični inćuni, aromatične školjke), a kada ima škampa, koje vlasnici sami love, navodno može postati senzacionalna. Izbor vina sasvim je korektan te uključuje bolje plavce (Mendek, Plenković), bolje malvazije, kao i slovensku Moviju, a cijene su iznenađujuće korektne. U svibnju 2005. ručak za troje, s dvije buteljke finih vina, s predjelima i puno ribe, platio sam oko tisuću kuna.

cijene: umjereno

  Babilon

Novaki, Sveta Nedjelja, Samobor

Babilon je jedan od rijetkih hrvatskih ribljih restorana u kojem pokušavaju ozbiljnije kuhati. Međutim, dok su sve druge samoborske gostionice nedjeljom redovito pune, Babilon je, nažalost, toliko često zjapio prazan da smo i mi prestali dolaziti. Neugodno je jesti na mjestu gdje je katkad više konobara nego gostiju. Što je šteta jer je hrana, a osobito  klasično kuhani rižoti, znala biti vrlo, vrlo dobra.

cijene: skupo do vrlo skupo





Špilja

Otruševac, Samobor

Špilja mora da je nastala pod utjecajem Gargantue i Pantagruela. Jedino se tako mogu objasniti perverzno velike porcije, kojima Vas u toj gostionici usred šume, preko puta koje se doista nalazi pećina,  napadaju ljubazni konobari. Ako se, dakle, želite prejedati, i ako ne brinete za kolesterol, Špilja bi morala postati vaša omiljena destinacija. Što još više reći o mjestu gdje vam za couvert donesu čvarke, gdje se juhe služe u velikim zdjelama, a ne u tanjurima, i gdje teleća pljeskavica nije manja od frisbija.

cijene: umjereno



Opijum

Branimir centar

Kao veliki obožavatelj tajlandske hrane, svojedobno sam bio izrazito blagonaklon prema Opijumu, baru i restoranu u podrumu shopping centra u Branimirovoj. Međutim, restoran se prestao razvijati i nije ništa bliže autentičnom tajlandskom kuhanju, no prije dvije godine.

cijene: umjereno



Kamanjo Gračanka

Gračanska

Kod Gorana Albinija Kamanja, velikog dalmatinskog Slavonca, znao sam pojesti fenomenalnu janjeću pljeskavicu, prvorazredan roastbeef, iznenađujuće ukusne spring rollse, kao i briljantno pečene ribe na ugljenom roštilju. 

Ondje sam, nažalost, znao jesti i neke od najpresušenijih trilja u životu, kada sam Kamanjo nije bio u restoranu.

U svakom slučaju, Albini Kamanjo jedan je od važnijih kuhara u Zagrebu i u Hrvatskoj. Vidjet ćemo kako će funkcionirati njegova nova, gornjogradska avantura u Starim krovovima u Basaričekovoj ulici.

cijene: skupo



Gušti

Markuševac

Početkom ovog stoljeća, Gušti su definitivno bili jedan od mojih najdražih restorana.

Goleme porcije, odlična hrana (osim u slučaju janjećih kotleta, koje nisu znali trimirati), nekoliko bisera iz kućne radinosti, poput njihovog legendarnog ajvara te ponešto solidnih do izvrsnih vina; sve me to gotovo svakog vikenda tjeralo u Gušte. Sada dolazim vrlo rijetko jer se ništa nije promijenilo. A promjene su imperativ uspješnog preživljavanja većine vrhunskih restorana.

cijene: umjereno do skupo



Tač

Vrhovec

Hrana u Taču predstavlja sjajan value for money. Ondje možete dobiti možda najveće porcije crvenog mesa u gradu, za bitno manji novac nego u Okrugljaku ili Baltazaru. Pljeskavice u Taču upravo su senzacionalne, bifteci su također izvrsni, deserti su uglavnom sezonski, što je ispravo, a ponuda vina u posljednjih se pola godine naglo popravila. U Tač se nedjeljom ne može doći bez rezervacije.

cijene: umjereno



Villa Dubrovnik

Vlaha Bukovca

Terasa Ville Dubrovnik, malog i ne odveć udobnog hotela s fantastičnim vrtom, gleda i na zidine i na Lokrum, tako da je riječ o drugom najspektakularnijem ambijentu u Dubrovniku, odmah iza Nautike. Hrana je, nažalost, tek prosječna, s jakim utjecajem bivšeg chefa, zagrebačkog Talijana Stefana Cosattinija, ali bitno slabije skuhana te nipošto ne doseže   neodoljivu romantičnost ugođaja. Villa Dubrovnik svoje zvjezdice, treba, prije svega, zahvaliti  Lokrumu i zidinama.    

cijene: skupo



Kukuriku

Kastav

Kukuriku je jedan od vrlo rijetkih hrvatskih restorana u koje se vozilo dvjestotinjak kilometara  samo zbog kuhanja. Bivši Kukurikuov chef Zlatko Tomšić u tom je prostoru na glavnom kastavskom trgu (s terase Kukurikua može se vidjeti cijeli Kvarnerski zaljev) kreirao sofisticiranu, pretencioznu hranu koja se nije mogla birati. Svojedobno ste, dakle, konobaru samo morali reći što ne podnosite (ja, primjerice, ne podnosim iznutrice, osim foie gras), a onda su vam na stol počeli stizati tanjuri i tanjuri neobične, vrlo fine, i vrlo, vrlo autorske hrane, koju je teško kategorizirati. Ja se, primjerice, i danas sjećam okusa dimljene orade u umaku od meda, koju sam jeo prije pet ili šest godina.

Vinska lista redovito je obuhvaćala gotovo sve najvažnije buteljke koje se mogu nabaviti u Hrvatskoj, što je normalno jer je vlasnik, Nenad Kukurin, kompetentni sommelier.

Vidjet ćemo hoće li Kukuriku zadržati svoj renome i bez Tomšića. 

cijene: skupo



Mano

Gliptoteka, Medvedgradska

Mano je smješten u atraktivno uređenom prostoru bivše tvornice Astra, gdje se, namjerno i ispravno, osjeća jak štih industrijske arhitekture. Gosti sjede između velike, otvorene kuhinje s jedne, i vinoteke, s druge strane, i uživaju u velikim komadima mekane i okusom bogate govedine i janjetine. Vinska lista vrlo je korektna, s nekoliko bisera poput Pian Della Vigne Brunella ili Balmoral Syraha te s dobrim cijenama Reserve vina Marjana Simčiča. Mano, gotovo poput Takenoka, funkcionira i kao mjesto za vesele večernje izlaske.   

cijene: umjereno do skupo



Zinfandel

Regent Espalande, Mihanovićeva

Zinfandel, nazvan tako po grožđu za koje se krivo misli da je identično našem malom plavcu, drugi je najbolji restoran u Zagrebu. Zinfandel je veličanstveno uređen, ima sjajan menu koji se redovito mijenja (novi menu stupa na snagu ovih dana, o čemu ćete biti detaljno izviješteni) te izvrsnog glavnog kuhara, Belgijanca Marca Fontanellea, jednog od vrlo rijetkih, uistinu vrhunskih chefova, koji su ikada radili u Hrvatskoj. Problem Zinfandela jest nestalnost kuhanja. Hrana je katkad fenomenalna, a katkad neprecizno pripremljena, što ovisi o tome je li Fontanelle osobno u kuhinji. Među apsolutne favorite jesenskog menua ubrajam brudet, spring rollse od rakovice i izvrstan tartar biftek. Vinska lista je iznimno opsežna, uz previsoke cijene plavaca. Nedjeljni brunch potpuni je spektakl: za 220 kuna možete pojesti sve kamenice i škampe ovoga svijeta, uz pristojnu kuhanu hranu i puno kolača.    

cijene: vrlo skupo



Valsabbion

Pješčana uvala

U Valsabbionu, malom obiteljskom hotelu na rubu Pule, prije desetak godina počelo se stvarati ono što danas zovemo Novom hrvatskom kuhinjom. Niti jedan drugi restoran u zemlji, osim Bistroa Espalande iz ranih devedesetih, nije imao toliki utjecaj na recentni procvat gastronomske scene.

Vlasnica Valsabbiona Sonja Perić prva je počela uspješno eksperimentirati s lokalnim namirnicama, primjenjujući najrazličitije kuharske tehnike. Donedavno je, čini mi se, bila pod utjecajem velikog Katalonca Ferrana Adrie, pa je hrana u Valsabbionu poprimala najrazličitija agregatna stanja, poput pohane juhe ili pjenice od morske pjene.

U Valsabbionu se i nakon deset godina gastronomskog avanturizma najčešće vrlo, vrlo dobro jede.    

cijene: vrlo skupo