Jasle u koje je položen tek rođeni Krist sežu još u biblijska vremena. Točnije, najeksplicitnije ih spominje evanđelist Luka opisujući rođenje Isusovo, gdje Marija "porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu".
- Dok Luka govori o štali, odnosno špilji, evanđelist Marko govori o kući. Odnosno, kada piše o dolasku mudraca, kaže kako su oni 'ušli u kuću, ugledali dijete s Marijom, majkom njegovom...' Teško je reći radi li se o špilji ili kući, ali izvjesno je da su ljudi onoga vremena živjeli u tako siromašnim kućicama, koje nalikuju na špilje, a i danas se mogu vidjeti - kaže nam dr. Adalbert Rebić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ravnatelj Kršćanske sadašnjosti i jedan od najcjenjenijih vodiča kroz Svetu zemlju.
Prve jaslice, zapravo, nastaju kao crtarije na zidu. Rođenje Kristovo potaknulo je, naime, maštu slikara i kipara, pa se u 3. i 4. stoljeću rade slike rođenja Isusova, poklona mudraca, kako bi se dočaralo otajstvo koje se krije iza tog događaja.
- U prvom redu kako bi se u Djetetu naglasio božanski odsjaj, a u Mariji djevičanstvo - tumači dr. Rebić.
Jasle su stajale u prostoriji gdje se čuvala stoka, a te su prostorije, na području Svete zemlje, obično bile ukopane u zemlju, navodi Vladimir Belaj, i dodaje da izvješća crkvenih otaca Origena, Euzebija i Jeronima govore o špilji. Sveta Jelena ("Križarica"), majka cara Konstantina Velikog i gorljiva kršćanka, posjetila je 325. Svetu zemlju i špilju Rođenja u Betlehemu te nad njom dala sagraditi baziliku. Prema predaji, tako je našla i ostatke dasaka od jasala u koje je bilo položeno djetešce Isus. Te je daske, kažu, dala presvući srebrnim limom. No u onomu kraju ljudi nisu pravili jasle od dasaka, nego su uza stijene špilje napravili korita u koja bi stavljali krmu, navodi Belaj i citira sv. Jeronima, koji je to dobro znao i održao propovijed: "O, da mi je dano vidjeti one jasle u kojima je ležao Gospodin!... Mi smo kršćani danas, zbog čašćenja, uklonili jasle izrađene od ilovače i nadomjestili ih srebrnima."
Belaj piše kako je očito bilo prekasno da se išta učini, jer se ljudska mašta, željna opipljivih, vidljivih potvrda svojih predodžaba, nije htjela lišti dražesne legende pa su već u sedmom stoljeću u Rimu pokazivali pet daščica kao dijelove Isusovih jasli. Spremili su ih u baziliku sv. Marije, koju su nakon toga počeli zvati Santa Maria ad praespe (Sveta Marija od jasala), poznatija kao Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika). No valjda je ironija povijesti htjela da krajem 13. stoljeća tjelesne ostatke sv. Jeronima dopreme iz Svete zemlje u Rim, navodi Belaj, i smjeste ih u crkvu sv. Marije Velike, u kojoj se svake godine o Božiću izlažu navodni ostaci drvenih jasala.
Središnji dio slike betlehemskog rođenja svakako je Isus Krist, a pokraj njega Marija i Josip. Slijede pastiri s ovcama, vol i magarac te mudraci, koji su se došli pokloniti Kristovu božanskom liku. Naravno, i zvijezda, koja ih je predvodila u tom prvom svojevrsnom hodočašću na svijetu.
- Pastiri označuju siromašni narod, odnosno cijelo čovječanstvo kojemu treba otkupljenje, dok mudraci, koji tek u 4. stoljeću dobivaju imena, sve pogane koji traže Boga u Isusu Kristu i u njemu ga nalaze. U tri mudraca sv. Leon veliki vidi tri razdoblja ljudskog života: mladost, zrelu dob i starost. S vremenom su oni dobili imena (Gašpar, Melkior, Baltazar) i ustaljeni izgled, pa predstavljaju tri starosne dobi, sve tri u srednjem vijeku poznate ljudske rase, sva tri kontinenta (!), a da se njihov broj, primjerice, ustalio tek u XVI. stoljeću, kaže Belaj, bila bi ih sigurno četiri! Crkva sama nikada nije proglasila svetima ta "tri kralja" niti je zapovjedila da im šesti dan mjeseca siječnja bude spomendan. Njihova je tijela, piše Belaj, navodno "otkrila i otkopala" i prenijela im ostatke u Konstantinopolis Jelena Križarica. Kasnije su bili preneseni u Milano, odakle ih je Friedrich Barbarossa odnio u Köln. Tamo se i danas časte tko zna čije relikvije kao spomen na sveta Tri kralja.
Anđeli su pak simboli nevidljivog svijeta - tumači jasličku simboliku dr. Rebić. U toj simbolici važni su i darovi koje kraljevi/magi nose tek rođenom Isusu. Tamjan označava njegovu božansku narav, pomast čovještvo, a zlato kraljevstvo. Ti elementi postaju temelj svim kasnijim temama u umjetnosti, a u opisivanju Kristova rođenja nadmetali su se redom svi poznati umjetnici od 4. stoljeća naovamo.
- Mozaici s tim motivom krase velike katedrale, poput one u Milanu, Palermu, Veneciji... - nabraja dr. Adalbert Rebić i dodaje da se od 5. do 15. stoljeća jaslice isključivo smještaju u špilju, što kako kaže i nije bilo neobično za ljude tog doba, jer su se špilje koristile kao utočište za putnike, pastire.
Od 14. stoljeća rođenje Kristovo ogleda se u brojnim freskama, kipovima, u keramici, na prozorima, a 1223. prve žive jaslice uprizorio je sv. Franjo Asiški u šumi kraj Greccia. Vladimir Belaj piše, pozivajući se na Franjina životopisca Tomu Čelanskoga, kako je on uz oltar postavio prave jasle i doveo k njima živog vola i magarca. Pri Podizanju se, kaže legenda, u jaslama pojavilo Dijete (Isus), pogladilo sv. Franju i nestalo.
Zašto baš vol i magarac?
- Vola i magarca Luka, kao ni jedno drugo evanđelje, ne spominje. Origen u 2. i 3. stoljeću tumači njihovu prisutnost riječima proroka Izaije da 'vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodarove', dok sv. Leon veliki u liku vola vidi izabrani narod, a u magarcu poganski narod - tumači dr. Rebić. Međutim, uz jaslice s Isusom, Marijom i Josipom te pastirima, magima, anđelima, volom i magarcem, moda i trendovi s vremenom su pridodavali još likova.
- Znali su se tako u jaslicama naći brojni ljudi iz naroda, zanati, ali i plemići toga doba, gradonačelnici... Pozadina jaslica iz 17. i 18. stoljeća polako je napuštala Betlehem i vidjeli su se talijanski gradovi sa svojim svakodnevnim životom u pokretu - priča dr. Rebić.
Upravo tako - u pokretu. Mnoge su se jaslice pokrenule, poput onih prvih mehaničkih iz 1588., pa se danas tako mogu vidjeti mnoge jaslice kojima teku potoci, ljudi obavljaju svoje poslove i slično.
- Od 19. stoljeća jaslice polako dolaze iz crkava u kuće. Prvo u one bogatih talijanskih obitelji, a u 20. stoljeću ukras su svih domova i s njihovom toplinom sreću se kršćani ili oni koji to nisu - kaže dr. Rebić.
Konačni prodor jaslica, tvrdi Vladimir Belaj, treba zahvaliti reformaciji, jer su u protunapadu (protureformaciji) isusovci otkrili kako jaslice mogu biti snažno pastoralno sredstvo, koje će buditi vjerničku maštu, privlačiti narod i poticati ga na pobožnost. Shvatili su, naime, da se mogu izrađivati razmjerno male jaslice i postavljati ih samo prigodice u božićno doba i to ne samo u crkvama i kolegijima, nego i u domovima vjernika. Bilo je potrebno tek dovoljno figurica te malo mašte i vještine za izradu betlehemske štalice s okolnim krajolikom... Isusovci su tako prve dokumentirane jaslice postavili 1560. u Coimbri, 1562. u Pragu, a uskoro ih je bilo u isusovačkim misijama po Japanu, Americi, Indiji, gdje su privlačile veliku pažnju kako pokrštenih tako i nekrštenih domorodaca, pa je isusovački general Claudio Aquaiva već 1592. morao upozoriti na umjerenost pri postavljanju jaslica.
Darko Pavičić
- Dok Luka govori o štali, odnosno špilji, evanđelist Marko govori o kući. Odnosno, kada piše o dolasku mudraca, kaže kako su oni 'ušli u kuću, ugledali dijete s Marijom, majkom njegovom...' Teško je reći radi li se o špilji ili kući, ali izvjesno je da su ljudi onoga vremena živjeli u tako siromašnim kućicama, koje nalikuju na špilje, a i danas se mogu vidjeti - kaže nam dr. Adalbert Rebić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ravnatelj Kršćanske sadašnjosti i jedan od najcjenjenijih vodiča kroz Svetu zemlju.
Prve jaslice, zapravo, nastaju kao crtarije na zidu. Rođenje Kristovo potaknulo je, naime, maštu slikara i kipara, pa se u 3. i 4. stoljeću rade slike rođenja Isusova, poklona mudraca, kako bi se dočaralo otajstvo koje se krije iza tog događaja.
- U prvom redu kako bi se u Djetetu naglasio božanski odsjaj, a u Mariji djevičanstvo - tumači dr. Rebić.
Jasle su stajale u prostoriji gdje se čuvala stoka, a te su prostorije, na području Svete zemlje, obično bile ukopane u zemlju, navodi Vladimir Belaj, i dodaje da izvješća crkvenih otaca Origena, Euzebija i Jeronima govore o špilji. Sveta Jelena ("Križarica"), majka cara Konstantina Velikog i gorljiva kršćanka, posjetila je 325. Svetu zemlju i špilju Rođenja u Betlehemu te nad njom dala sagraditi baziliku. Prema predaji, tako je našla i ostatke dasaka od jasala u koje je bilo položeno djetešce Isus. Te je daske, kažu, dala presvući srebrnim limom. No u onomu kraju ljudi nisu pravili jasle od dasaka, nego su uza stijene špilje napravili korita u koja bi stavljali krmu, navodi Belaj i citira sv. Jeronima, koji je to dobro znao i održao propovijed: "O, da mi je dano vidjeti one jasle u kojima je ležao Gospodin!... Mi smo kršćani danas, zbog čašćenja, uklonili jasle izrađene od ilovače i nadomjestili ih srebrnima."
 |
Isus: tek rođeno dijete na slami stavlja naglasak na siromahe kojima dolazi kao Spasitelj
|
 |
Marija: oličenje je djevičanstva i čistoće, apsolutne pokornosti Božjem naumu
|
 |
Josip: zajedno s Marijom prikazuje se u stavu svetosti s aureolom oko glave |
 |
Pastiri: simboliziraju siromašni puk, tj. cijelo čovječanstvo koje čezne za Otkupiteljem |
 |
Zvijezda repatica: vodilja mudraca do kuće/špilje Kristova rođenja |
 |
Vol: simbol izabranog naroda; 'vol poznaje svoga vlasnika...' (Iz 1,3) |
Središnji dio slike betlehemskog rođenja svakako je Isus Krist, a pokraj njega Marija i Josip. Slijede pastiri s ovcama, vol i magarac te mudraci, koji su se došli pokloniti Kristovu božanskom liku. Naravno, i zvijezda, koja ih je predvodila u tom prvom svojevrsnom hodočašću na svijetu.
- Pastiri označuju siromašni narod, odnosno cijelo čovječanstvo kojemu treba otkupljenje, dok mudraci, koji tek u 4. stoljeću dobivaju imena, sve pogane koji traže Boga u Isusu Kristu i u njemu ga nalaze. U tri mudraca sv. Leon veliki vidi tri razdoblja ljudskog života: mladost, zrelu dob i starost. S vremenom su oni dobili imena (Gašpar, Melkior, Baltazar) i ustaljeni izgled, pa predstavljaju tri starosne dobi, sve tri u srednjem vijeku poznate ljudske rase, sva tri kontinenta (!), a da se njihov broj, primjerice, ustalio tek u XVI. stoljeću, kaže Belaj, bila bi ih sigurno četiri! Crkva sama nikada nije proglasila svetima ta "tri kralja" niti je zapovjedila da im šesti dan mjeseca siječnja bude spomendan. Njihova je tijela, piše Belaj, navodno "otkrila i otkopala" i prenijela im ostatke u Konstantinopolis Jelena Križarica. Kasnije su bili preneseni u Milano, odakle ih je Friedrich Barbarossa odnio u Köln. Tamo se i danas časte tko zna čije relikvije kao spomen na sveta Tri kralja.
Anđeli su pak simboli nevidljivog svijeta - tumači jasličku simboliku dr. Rebić. U toj simbolici važni su i darovi koje kraljevi/magi nose tek rođenom Isusu. Tamjan označava njegovu božansku narav, pomast čovještvo, a zlato kraljevstvo. Ti elementi postaju temelj svim kasnijim temama u umjetnosti, a u opisivanju Kristova rođenja nadmetali su se redom svi poznati umjetnici od 4. stoljeća naovamo.
- Mozaici s tim motivom krase velike katedrale, poput one u Milanu, Palermu, Veneciji... - nabraja dr. Adalbert Rebić i dodaje da se od 5. do 15. stoljeća jaslice isključivo smještaju u špilju, što kako kaže i nije bilo neobično za ljude tog doba, jer su se špilje koristile kao utočište za putnike, pastire.
Od 14. stoljeća rođenje Kristovo ogleda se u brojnim freskama, kipovima, u keramici, na prozorima, a 1223. prve žive jaslice uprizorio je sv. Franjo Asiški u šumi kraj Greccia. Vladimir Belaj piše, pozivajući se na Franjina životopisca Tomu Čelanskoga, kako je on uz oltar postavio prave jasle i doveo k njima živog vola i magarca. Pri Podizanju se, kaže legenda, u jaslama pojavilo Dijete (Isus), pogladilo sv. Franju i nestalo.
Zašto baš vol i magarac?
- Vola i magarca Luka, kao ni jedno drugo evanđelje, ne spominje. Origen u 2. i 3. stoljeću tumači njihovu prisutnost riječima proroka Izaije da 'vol poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodarove', dok sv. Leon veliki u liku vola vidi izabrani narod, a u magarcu poganski narod - tumači dr. Rebić. Međutim, uz jaslice s Isusom, Marijom i Josipom te pastirima, magima, anđelima, volom i magarcem, moda i trendovi s vremenom su pridodavali još likova.
- Znali su se tako u jaslicama naći brojni ljudi iz naroda, zanati, ali i plemići toga doba, gradonačelnici... Pozadina jaslica iz 17. i 18. stoljeća polako je napuštala Betlehem i vidjeli su se talijanski gradovi sa svojim svakodnevnim životom u pokretu - priča dr. Rebić.
Upravo tako - u pokretu. Mnoge su se jaslice pokrenule, poput onih prvih mehaničkih iz 1588., pa se danas tako mogu vidjeti mnoge jaslice kojima teku potoci, ljudi obavljaju svoje poslove i slično.
- Od 19. stoljeća jaslice polako dolaze iz crkava u kuće. Prvo u one bogatih talijanskih obitelji, a u 20. stoljeću ukras su svih domova i s njihovom toplinom sreću se kršćani ili oni koji to nisu - kaže dr. Rebić.
Konačni prodor jaslica, tvrdi Vladimir Belaj, treba zahvaliti reformaciji, jer su u protunapadu (protureformaciji) isusovci otkrili kako jaslice mogu biti snažno pastoralno sredstvo, koje će buditi vjerničku maštu, privlačiti narod i poticati ga na pobožnost. Shvatili su, naime, da se mogu izrađivati razmjerno male jaslice i postavljati ih samo prigodice u božićno doba i to ne samo u crkvama i kolegijima, nego i u domovima vjernika. Bilo je potrebno tek dovoljno figurica te malo mašte i vještine za izradu betlehemske štalice s okolnim krajolikom... Isusovci su tako prve dokumentirane jaslice postavili 1560. u Coimbri, 1562. u Pragu, a uskoro ih je bilo u isusovačkim misijama po Japanu, Americi, Indiji, gdje su privlačile veliku pažnju kako pokrštenih tako i nekrštenih domorodaca, pa je isusovački general Claudio Aquaiva već 1592. morao upozoriti na umjerenost pri postavljanju jaslica.
|
Jaslice u kontranapadu
|
Darko Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....