Sisačko-moslavačka županija: Sisak, Kutina, Glina, Novska, Petrinja

SISAK

Osim po industriji, ovaj je grad poznat i po golemim zelenim površinama i bogatoj povijesnoj baštini

Gradom protječu tri rijeke - Kupa, Sava i Odra - nastao je na mjestu ilirsko-keltske Segestice, a za vrijeme Rimskog Carstva zvao se Colonia Flavia Siscia i bio je glavni grad Panonije Slavije.

Čak 2000 godina povijesti grada zapravo je povijest mnogih razaranja kojima je bio izložen. U 5. stoljeću posve ga je uništio hunski kralj Atila, a u 6. stoljeću napadala su ga avarska i slavenska plemena. U 9. stoljeću knez Ljudevit započeo je bitku protiv Franaka, a u 10. stoljeću grad su uništili Mađari.

Potkraj 16. stoljeća Europa se pred Siskom branila od turskih osvajanja, a sisačka trokutasta utvrda na obalama Kupe, s tri velike kule s otvorima za oružje, zaustavila je tursko napredovanje. Branitelji su tada nanijeli prvi poraz turskoj vojsci na Balkanu.

U novijoj povijest Siska upisan je 22. lipanj 1941., kad je u šumi Brezovica osnovan Prvi partizanski odred, kao simboličan početak antifašističkog otpora na širim prostorima, začetog u Hrvatskoj.

Treba razgledati Arheološki park Siscia, na razmeđu župne crkve i gradskog parka, s prezentacijom ostataka rimske civilizacije i kulture, osobito fortifikacijske, potom župnu crkvu Svete Marije Magdalene iz 18. stoljeća s glasovitim orguljama koje je 1777. izgradio Joannes Franciscus Janechek i Gradski muzej Sisak s više od 25.000 predmeta.

Unatoč snažnoj industriji, koja onečišćuje zrak, Sisak je poznat i po golemim zelenim površinama i s više od stotinu parkova smatra se jednim od najzelenijih hrvatskih gradova. Rijekama se plovi kroz središte grada, a zagrebački su se osnovnoškolci u velikoj anketi izjasnili kako im je Sisak najomiljeniji grad za školske izlete.

KUTINA

Grad na obroncima Moslavačkog gorja spominje se u 13. st.

U 13. stoljeću spominje se kao Kotynnam, nastao na ostacima rimskog naselja. Kutina na obroncima Moslavačkog gorja procvala je u 17. stoljeću, razvijajući se južno od tvrđave. Potkraj 18. stoljeća grof Karlo Erdödy sagradio je crkvu Gospe Snježne, čija je unutrašnjos jedinstven primjer baroknog stila. U dvorcu Erdödy, obnovljenom 1895., danas je Muzej Moslavine s bogatom povijesnom i folklornom građom.

NOVSKA

Mjesto na vratima Slavonije razvoj temelji na prometnoj važnosti

Poveznica između slavonskog gorja i posavske ravnice svoj je razvoj temeljila na dobrim željezničkim i cestovnima vezama i prometnoj važnosti za šire područje.

Grad je polazište za odlazak u jedinstveni Park prirode Lonjsko polje, a među kulturno-povijesnim spomenicima ističe se crkva Sv. Luke gotičkog podrijetla. U Galeriji Bauer pohranjena su vrijedna djela naivnih i suvremenih umjetnika. Novljansko jezero pruža obilje mogućnosti za sportsko-rekreacijski turizam.

GLINA

U gradu je skladana hrvatska himna ‘Lijepa naša domovina’

Gradić na Banovini, na utoku rječice Maje u Glinu, pritoku Kupe, prvi se put spominje u dokumentima zagrebačkog Kaptola u 13. stoljeću. Bio je pod turskom okupacijom, a nakon toga je u 17. stoljeću sagrađeno posve novo naselje.

U 18. stoljeću Glina je bila centar Banske krajine, u njoj je zasjedao i Hrvatski sabor, a u 19. stoljeću u gradu je stolovao ban Josip Jelačić. Hrvatska himna “Lijepa naša domovina” skladana je u Glini, a u Domovinskom ratu grad je bio pod srpskom okupacijom od 1991. do 1995. godine. Među mnogim zgradama oštećene su i crkva Sv. Ivana Nepomuka te gradska palača.

PETRINJA

Grad kulture, prosvjete i zelenila još nije potpuno obnovljen od ratnih razaranja

Grad u donjem Pokuplju u svojoj je burnoj povijesti dijelio sudbinu Banovine, graničnog područja na kojemu se često ratovalo, što je za posljedicu imalo mnoga razaranja, osobito kad je riječ o kulturno-povijesnim spomenicima. Unatoč tome, Petrinjci su zadržali nacionalnu samosvijest i vedar, stvaralački duh.

U 15. stoljeću Petrinja je bila u posjedu zagrebačkog Kaptola, a u Vojnoj krajini važno vojno uporište. U Domovinskom ratu teško je oštećena crkva Sv. Lovre.

U Petrinji treba razgledati Strossmayerovo šetalište i park zasađen lipama nastao u 19. stoljeću pod francuskom vlašću u kojem je u 19. stoljeću postavljen glazbeni paviljon. Strossmayerovim šetalištem park je nazvan 1905., u povodu smrti tog velikana, a 1969. proglašen je hortikulturnim spomenikom.