Sintagma skandinavski dizajn prvi put je korištena u naslovu izložbe u robnoj kući Heal's u Londonu 1951. godine. Naslov je izložbe bio "Skandinavski dizajn za svakodnevni život". Termin skandinavski dizajn povezuje se s jednostavnim, nekompliciranim rješenjima, funkcionalnošću i demokratskim pristupom, a prihvaćen je u cijelom svijetu nakon što je izložba "Dizajn u Skandinaviji" od 1954. do 1957. obišla Sjevernu Ameriku.
U tom razdoblju su za ustoličenje skandinavskog dizajna bitna još dva događaja: izložba u Parizu iz 1958. godine te trijenalna izložba u Milanu 50-ih godina koja je pridonijela ustaljivanju pojma skandinavski dizajn kao oznake stila modernih nordijskih demokracija (Danske, Islanda, Finske, Norveške i Švedske): lagano, skromno i funkcionalno.
"Skandinavski dizajn: više od mita", izložba koja se u nedjelju otvara u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, donosi novi pogled na jedan od ključnih elemenata u povijesti dizajna. Zagreb je posljednja, 15. postaja ove izložbe koja je obišla cijelu Europu i koja donosi novi, pomalo polemičan pogled na zlatno doba skandinavskog dizajna, 50-e i 60-e godine te njegove suvremene nastavljače, nerijetko u ulogama duhovitih reinterpretatora. Dr. Widar
Halen, viši kustos Nacionalnog muzeja u Oslu, ispričao je krajnje uzbudljivu i na trenutke posve duhovitu priču o skandinavskom dizajnu, dekonstruirajući neke od osnovnih mitova vezanih uz skandinavski dizajn kao sinonim modernizma.
Odjeven u ultramoderno odijelo suvremnog finskog kreatora ("jer na predstavnicima zemalja je zadaća promoviranja dizajna svoje zemlje") Halen je podsjetio da su predmeti skandinavskog dizajna iz njegova zlatnog doba postali ikone moderniteta i dobrog ukusa od kojih se neki i danas proizvode i kupuju kao klasici. U vrijeme procvata postmodernizma sedamdesetih i osamdesetih godina pomalo se izgubio interes za taj koncept, no devedesete su donijele ponovno buđenje zanimanja za Skandinavce. Suvremeni dio izložbe nadahnuto je koncipiran na pojmovima talijanskog mislioca Itala Calvina koje je iznio u svome tekstu "Šest prijedloga za sljedeće tisućljeće": lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukost i dosljednost vrijednosti su koje će biti važne stvaraocima u novom tisućljeću.
Priča o skandinavskom dizajnu počinje stolcem Hansa J. Wegnera nastalim 1949. godine koji je slavu stekao u Americi. Naime, to je bio omiljeni stolac američkog predsjednika Johna F. Kennedya koji je čitavog života patio od nepodnošljivih bolova u leđima i jedino mu je ugodno bilo u stolcu ovog danskog dizajnera.
Jedna od ikona modernog skandinavskog dizajna je i vaza švedske dizajnerice Ingeborg Lundin pod nazivom "Apple"(Jabuka) koja je bila izložena u švedskoj sobi na Trijenalu u Milanu 1957. godine. Njezina današnja cijena nije nimalo demokratična - ovaj klasik dizajna možete nabaviti tek za cijenu veću od 5000 eura!
Među reprezentativnim predmetima tog doba je i "prva kamera na Mjesecu", glasovita kamera Hasselblad 500 C iz 1957. godine, kao i prvi telefoni u jednom dijelu. Pod nazivom "The Cobra" (zbog očite sličnosti s pozom zmije kobre) preteče današnjih bežičnih telefona nastale su 1953., a za Ericsson ih je dizajnirao Šveđanin Gosta Thames.
Iz kategorije "Ikone moderniteta" najefektnije je izdvojiti dva doista velika klasika dizajna: plastičnu stolicu Vernera Pantona iz 1959./60. te vrlo "jamesbondovski" Pastil stolac finskog dizajnera Eero Aaornija iz 1967. godine. Oba primjera predstavljaju snažnu injekciju popa '60-ih u do tada striktno modernističku estetiku skandinavskog dizajna. Danac Verner Panton bio je posve neshvaćen u svojoj domovini te je karijeru nastavio u Njemačkoj. Pantonov glasoviti plastični stolac od 1967. proizvodi Vitra. Čim se pojavio u masovnoj proizvodnji, izazvao je senzaciju a jedan je od prvih stolaca izložen u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.
"Dizajnerska reprezentacija" za novi milenij koja donosi predmete nastale u 90-ima i početkom novog stoljeća krajnje je eklektična; tu je mnogo mode koja se nerijetko referira na tradiconalnu odjeću iz tog područja, to jest narodnu nošnju. Moj favorit je ipak prekrasna, vilinski lagana i jednostavna vjenčanica (zato i jest smještena u Calvinovu kategoriju lakoće) norveške dizajnerice.
Da se nisam već udala u Madonninoj haljini, to bi sigurno bio moj izbor. No i tu je nekoliko klasika "up to date" dizajna poput Flying Carpet Sofe Ilkka Suppanena koju od 1998. proizvodi Capellini, jedan od najuglednijih europskih proizvođa dizajnerskog namještaja. Lijepo je kao muzeološke izloške vidjeti i predmete koje sami koristimo; tu prvenstveno mislim na Nokijine i Sony Ericsson mobitele poput T610 modela Sony Ericssona nad kojim je "slinio" i Walpaper.
Neki od najzanimljivijih suvremenih skandinavskih dizajnera dolaze s Islanda poput grafičke dizajnerice Katrin Petursdottir koja s kolegom iz Engleske, dizajnerom namještaja Michaelom Youngom, potpisuje posebno lijepu vješalicu za kapute koja je poput stiliziranog mladog drveta.
Izložba pokušava završiti duhovito - preciznije, s osmijehom na licu. Naime, pod egidom "Stereotipa napretek" predstavlja se niz predmeta koji nerijetko s ironijskim odmakom parafraziraju elemente tradicionalno povezane sa skandinavskim dizajnom i nordijskom kulturom.
Tu je tako izloženo svjetlucavo drvo od fiberglasa, suvremene narodne nošnje, ali i stolac s izuzetno dugačkim, paukovskim nogama koji potpisuje Danac Forlev Skovgaard i koji je zapravo zafrkancija s klasikom dizajna, stolcem "Ant no. 7" glasovitog dizajnera Arnea Jacobsena iz 1955. godine koji se i danas proizvodi. Naime, mladi dizajneri vjeruju da je skandinavski dizajn postao previše sofisticiran i ozbiljan. Njihove anarhične i duhovite intervencije tu ozbiljnu situaciju pokušavaju samo malo razvedriti.
Pr
iča o suvremenom finskom nacionalnom identitetu priča je o jednom sportašu i jednoj stolici: Paavu Johannesu Nurmiju i tronožnoj drvenoj stolici Alvara Aalta.
Nacionalna prepoznatljivost najbrže se upočetku stjecala kroz sportske uspjehe dugoprugaša Paave Nurmija, olimpijskog pobjednika u Antwerpu 1920., Parizu 1924. i Amsterdamu 1928. godine.
Drugi krak finskog nacionalnog identiteta stigao je iz malo neobičnijeg kuta. Godine 1932. ugledni finski dizajner i arhitekt Hugo Alvar Henrik Aalto (1898. - 1976.) predstavio je svoju stolicu nazvanu Stool 60. Jednostavna drvena tronožna stolica, dizajnirana za Artek, kompaniju osnovanu sa suprugom Ainom, bila je jedna u nizu već poznatih finskih stolica. Sam Aalto već se proslavio svojom modernističkom Paimio stolicom koja je u raznim verzijama i imitacijama u upotrebi još dan-danas. No, funkcionalna stolica Stool 60, jednostavna za skladištenje i transport, postala je simbol finskog dizajna. Možda i njegov najjači simbol nakon Aaltove staklene vaze, dizajnirane za Iittalu 1936., a koja se danas može naći u gotovo svakom finskom domu.
Pekka Korvenmaa, profesor na Školi dizajna pri helsinškom sveučilištu za umjetnost i dizajn, ističe da se finski dizajn počeo razvijati 70-ih godina 19. stoljeća kada su osnovani Design Forum Finland (društvo za obrt i dizajn), Design Museum i Veistokoulo, sveučilište za umjetnost i dizajn. Četrdesetak godina poslije, sa stjecanjem nezavisnosti, dizajn postaje glavni pokretač nacionalnog identiteta. U vrijeme snažnoga gospodarskog rasta 20-ih i 30-ih godina, mlada republika spojila je masovnu industrijsku proizvodnju s originalnim dizajnom i tako je počeo mit finskog dizajna. Naslagane jedna na drugu, stolice Alvara Aalta putovale su, uz minimalne troškove transporta, cijelim svijetom, dosežući i najudaljenija tržišta poput Argentine i Australije. (Dragan Jurak )
Pavica Knezović Belan
U tom razdoblju su za ustoličenje skandinavskog dizajna bitna još dva događaja: izložba u Parizu iz 1958. godine te trijenalna izložba u Milanu 50-ih godina koja je pridonijela ustaljivanju pojma skandinavski dizajn kao oznake stila modernih nordijskih demokracija (Danske, Islanda, Finske, Norveške i Švedske): lagano, skromno i funkcionalno.
"Skandinavski dizajn: više od mita", izložba koja se u nedjelju otvara u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, donosi novi pogled na jedan od ključnih elemenata u povijesti dizajna. Zagreb je posljednja, 15. postaja ove izložbe koja je obišla cijelu Europu i koja donosi novi, pomalo polemičan pogled na zlatno doba skandinavskog dizajna, 50-e i 60-e godine te njegove suvremene nastavljače, nerijetko u ulogama duhovitih reinterpretatora. Dr. Widar
Halen, viši kustos Nacionalnog muzeja u Oslu, ispričao je krajnje uzbudljivu i na trenutke posve duhovitu priču o skandinavskom dizajnu, dekonstruirajući neke od osnovnih mitova vezanih uz skandinavski dizajn kao sinonim modernizma.
Odjeven u ultramoderno odijelo suvremnog finskog kreatora ("jer na predstavnicima zemalja je zadaća promoviranja dizajna svoje zemlje") Halen je podsjetio da su predmeti skandinavskog dizajna iz njegova zlatnog doba postali ikone moderniteta i dobrog ukusa od kojih se neki i danas proizvode i kupuju kao klasici. U vrijeme procvata postmodernizma sedamdesetih i osamdesetih godina pomalo se izgubio interes za taj koncept, no devedesete su donijele ponovno buđenje zanimanja za Skandinavce. Suvremeni dio izložbe nadahnuto je koncipiran na pojmovima talijanskog mislioca Itala Calvina koje je iznio u svome tekstu "Šest prijedloga za sljedeće tisućljeće": lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukost i dosljednost vrijednosti su koje će biti važne stvaraocima u novom tisućljeću.
Priča o skandinavskom dizajnu počinje stolcem Hansa J. Wegnera nastalim 1949. godine koji je slavu stekao u Americi. Naime, to je bio omiljeni stolac američkog predsjednika Johna F. Kennedya koji je čitavog života patio od nepodnošljivih bolova u leđima i jedino mu je ugodno bilo u stolcu ovog danskog dizajnera.
Jedna od ikona modernog skandinavskog dizajna je i vaza švedske dizajnerice Ingeborg Lundin pod nazivom "Apple"(Jabuka) koja je bila izložena u švedskoj sobi na Trijenalu u Milanu 1957. godine. Njezina današnja cijena nije nimalo demokratična - ovaj klasik dizajna možete nabaviti tek za cijenu veću od 5000 eura!
Među reprezentativnim predmetima tog doba je i "prva kamera na Mjesecu", glasovita kamera Hasselblad 500 C iz 1957. godine, kao i prvi telefoni u jednom dijelu. Pod nazivom "The Cobra" (zbog očite sličnosti s pozom zmije kobre) preteče današnjih bežičnih telefona nastale su 1953., a za Ericsson ih je dizajnirao Šveđanin Gosta Thames.
Iz kategorije "Ikone moderniteta" najefektnije je izdvojiti dva doista velika klasika dizajna: plastičnu stolicu Vernera Pantona iz 1959./60. te vrlo "jamesbondovski" Pastil stolac finskog dizajnera Eero Aaornija iz 1967. godine. Oba primjera predstavljaju snažnu injekciju popa '60-ih u do tada striktno modernističku estetiku skandinavskog dizajna. Danac Verner Panton bio je posve neshvaćen u svojoj domovini te je karijeru nastavio u Njemačkoj. Pantonov glasoviti plastični stolac od 1967. proizvodi Vitra. Čim se pojavio u masovnoj proizvodnji, izazvao je senzaciju a jedan je od prvih stolaca izložen u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.
"Dizajnerska reprezentacija" za novi milenij koja donosi predmete nastale u 90-ima i početkom novog stoljeća krajnje je eklektična; tu je mnogo mode koja se nerijetko referira na tradiconalnu odjeću iz tog područja, to jest narodnu nošnju. Moj favorit je ipak prekrasna, vilinski lagana i jednostavna vjenčanica (zato i jest smještena u Calvinovu kategoriju lakoće) norveške dizajnerice.
Da se nisam već udala u Madonninoj haljini, to bi sigurno bio moj izbor. No i tu je nekoliko klasika "up to date" dizajna poput Flying Carpet Sofe Ilkka Suppanena koju od 1998. proizvodi Capellini, jedan od najuglednijih europskih proizvođa dizajnerskog namještaja. Lijepo je kao muzeološke izloške vidjeti i predmete koje sami koristimo; tu prvenstveno mislim na Nokijine i Sony Ericsson mobitele poput T610 modela Sony Ericssona nad kojim je "slinio" i Walpaper.
Neki od najzanimljivijih suvremenih skandinavskih dizajnera dolaze s Islanda poput grafičke dizajnerice Katrin Petursdottir koja s kolegom iz Engleske, dizajnerom namještaja Michaelom Youngom, potpisuje posebno lijepu vješalicu za kapute koja je poput stiliziranog mladog drveta.
Izložba pokušava završiti duhovito - preciznije, s osmijehom na licu. Naime, pod egidom "Stereotipa napretek" predstavlja se niz predmeta koji nerijetko s ironijskim odmakom parafraziraju elemente tradicionalno povezane sa skandinavskim dizajnom i nordijskom kulturom.
Tu je tako izloženo svjetlucavo drvo od fiberglasa, suvremene narodne nošnje, ali i stolac s izuzetno dugačkim, paukovskim nogama koji potpisuje Danac Forlev Skovgaard i koji je zapravo zafrkancija s klasikom dizajna, stolcem "Ant no. 7" glasovitog dizajnera Arnea Jacobsena iz 1955. godine koji se i danas proizvodi. Naime, mladi dizajneri vjeruju da je skandinavski dizajn postao previše sofisticiran i ozbiljan. Njihove anarhične i duhovite intervencije tu ozbiljnu situaciju pokušavaju samo malo razvedriti.
Pr
iča o suvremenom finskom nacionalnom identitetu priča je o jednom sportašu i jednoj stolici: Paavu Johannesu Nurmiju i tronožnoj drvenoj stolici Alvara Aalta.
Nacionalna prepoznatljivost najbrže se upočetku stjecala kroz sportske uspjehe dugoprugaša Paave Nurmija, olimpijskog pobjednika u Antwerpu 1920., Parizu 1924. i Amsterdamu 1928. godine.
Drugi krak finskog nacionalnog identiteta stigao je iz malo neobičnijeg kuta. Godine 1932. ugledni finski dizajner i arhitekt Hugo Alvar Henrik Aalto (1898. - 1976.) predstavio je svoju stolicu nazvanu Stool 60. Jednostavna drvena tronožna stolica, dizajnirana za Artek, kompaniju osnovanu sa suprugom Ainom, bila je jedna u nizu već poznatih finskih stolica. Sam Aalto već se proslavio svojom modernističkom Paimio stolicom koja je u raznim verzijama i imitacijama u upotrebi još dan-danas. No, funkcionalna stolica Stool 60, jednostavna za skladištenje i transport, postala je simbol finskog dizajna. Možda i njegov najjači simbol nakon Aaltove staklene vaze, dizajnirane za Iittalu 1936., a koja se danas može naći u gotovo svakom finskom domu.
Pekka Korvenmaa, profesor na Školi dizajna pri helsinškom sveučilištu za umjetnost i dizajn, ističe da se finski dizajn počeo razvijati 70-ih godina 19. stoljeća kada su osnovani Design Forum Finland (društvo za obrt i dizajn), Design Museum i Veistokoulo, sveučilište za umjetnost i dizajn. Četrdesetak godina poslije, sa stjecanjem nezavisnosti, dizajn postaje glavni pokretač nacionalnog identiteta. U vrijeme snažnoga gospodarskog rasta 20-ih i 30-ih godina, mlada republika spojila je masovnu industrijsku proizvodnju s originalnim dizajnom i tako je počeo mit finskog dizajna. Naslagane jedna na drugu, stolice Alvara Aalta putovale su, uz minimalne troškove transporta, cijelim svijetom, dosežući i najudaljenija tržišta poput Argentine i Australije. (Dragan Jurak )
|
Stolica s kojom priča počinje
|
Pavica Knezović Belan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....