Kad se s autoceste kod Slavonskog Broda skrene na sjever, potrebno je dobro zagledati se na kartu ne bi li se pronašao Brodski Stupnik. Na putu prema tom mjestu već je lakše, konačno odredište, vinarija obitelji Zdjelarević dobro je označena. Kad joj se cestom priđe, već je iz daljine vidljiva. Ambiciozan objekt na kat s velikim parkiralištem i vinogradima do same terase sadrži hotel i tematski regionalni restoran na katu, podrum je, naravno, vinski.
Vinski turizam razvili su Francuzi, slijedili Talijani, fantastične prihode u međuvremenu stekli Amerikanci, osobito oni iz kalifornijske doline koju su još Indijanci nazvali Napa.
U nas nove puteve, vinske ceste u ovom slučaju, po ustaljenom običaju krče Istrani. Još je rat trajao, a već je glasoviti turoperator inovator Selimir Ognjenović počeo vabiti bavarske autobusne turiste da dođu u Istru na berbu grožđa. Ideja mi se činila suludom, no Bavarci su zaista stizali u nepredviđenim količinama. Vrijedno su brali grožđe domaćinima vinarima i još im zato ostavljali marke. Kasnije je Selimir čak štedio i na benzinu za lokalnu vožnju, gosti su se od vinograda do vinograda sve češće vozili biciklima. Ni Iljf i Petrov zajedno ne bi se bolje domislili.
Ok, to je Istra. Ali Slavonija, k tomu već prilično istočna? Svoj su naočiti vinski hotel Zdjelarevići sagradili uz ambiciozan kreditni rizik: moderna poslovna operacija za novi milenij. Doimali su se kao vrlo hrabri ljudi. Neizvjesnost nije dugo trajala. Hotel se ove godine proširuje, dograđuju novi sadržaji.
U međuvremenu su američke nevladine organizacije u Osijeku organizirale predavanje o specijaliziranim turističkim organizacijama. Onima koje goste mame vinom i hranom. Slavonski turistički poduzetnici nisu se dali nagovoriti. Priče o tomu kako bogati turisti u seoskim domaćinstvima s domaćinima poletno gule krumpire i svijaju pitu krumpirušu nisu im bile uvjerljive. Umjesto njih posao su pokrenuli Zdjelarevići. Uz pametnu temeljnu zamisao: goste neće privlačiti samo u svoju vinariju, nego ih voditi i u one koje su im naizgled
Da skratim priču. Posao se prošle godine toliko razvio da su ove u svojoj ponudi Zdjelarevići proširili ponudu i broj destinacija. K tomu je u priču uvedena i optimalno ishodište: zagrebačka Esplanada. Time se klijentela, osobito inozemna, lakše informira i praktičnije okuplja. Enogastroturisti savršeni su gosti. Za njih se isplati razvijati posebne recepte, kao što je fantastična juha od graševine na jelovniku Zdjelarevićevih. Savršeno prostudiran odnos temeljca i vina, vino odabrano tako da mu se sortne odlike iskazuju čak i u juhi. O takvoj se juhi već za stolom naširoko debatira, njen se okus prepričava kod kuće u Beču, Münchenu i Milanu. Vinski će turisti rado u podrumu kušati čak i vino koje još nije spremno za tržište, ali je izvanredna tema za razgovor: kakvo će biti u punoj formi i kada će taj trenutak nastupiti.
Vino koje je još uvijek nezrelo pretvara se u ekspertnu temu. Gost se uvlači na sama izvorišta priče, podrum je mjesto na kojem se stvaraju neobična prijateljstva.
Vinski turizam euforični je turizam u svakom pogledu, ugođaj dobroga vina, primjereno ponuđenog, uvijek je poticajan. Naši su poduzetnici tek zagrebali po tržišnoj površini, a udruga malih i obiteljskih hotela otkrila iznimno unosan žanr.
Infrastruktura je stvorena, vinske su ceste omrežile gotovo cijelu Hrvatsku, po istarskom se modelu proširile čak i Hercegovinom.
Činilo se da je Loos posmrtno stekao konačnu prevlast u prstižnoj gastronomiji. No to je samo na prvi pogled tako. Forma gotovog jela ne proizlazi samo iz oblika sastojaka ili što praktičnijeg konzumiranja govore nam stručnjaci. Kićenost doduše više nije moderna, oblik treba jasno odavati neku upečatljivu,originaknu zamisao. Poigravanje s formom mimo temeljnih zakona funkcionalnosti ne zaobilazi razigrane kuhare. Za njih je kultna japanska tvrtka Muji načinila modlu za kekse u obliku puzzle slagalice. (To je ona kompanija koja je među prvima umjesto razmetanja etiketom počela dosljedno skrivati svoj logo). Najinventivniji među kuharima već su nadrasli izvornu zamisao puzzle keksa: umjesto jedne, četiri sastavna dijela keksa poticaj su za stvarnje četiri komplementarne arome koje skladno čine jednu cjelinu.
Pitao sam u londonskoj podružnici Mujija kane li otvoriti trgovinu u Hrvatskoj. Na pristojan način odgovorili su mi da im to ne pada ni napamet. Od tada je prošlo dosta vremena, Hrvatska se pretvorila u zanimljivu destinaciju. Pitat ću ih ponovno.
Rene Bakalović
Vinski turizam razvili su Francuzi, slijedili Talijani, fantastične prihode u međuvremenu stekli Amerikanci, osobito oni iz kalifornijske doline koju su još Indijanci nazvali Napa.
U nas nove puteve, vinske ceste u ovom slučaju, po ustaljenom običaju krče Istrani. Još je rat trajao, a već je glasoviti turoperator inovator Selimir Ognjenović počeo vabiti bavarske autobusne turiste da dođu u Istru na berbu grožđa. Ideja mi se činila suludom, no Bavarci su zaista stizali u nepredviđenim količinama. Vrijedno su brali grožđe domaćinima vinarima i još im zato ostavljali marke. Kasnije je Selimir čak štedio i na benzinu za lokalnu vožnju, gosti su se od vinograda do vinograda sve češće vozili biciklima. Ni Iljf i Petrov zajedno ne bi se bolje domislili.
Ok, to je Istra. Ali Slavonija, k tomu već prilično istočna? Svoj su naočiti vinski hotel Zdjelarevići sagradili uz ambiciozan kreditni rizik: moderna poslovna operacija za novi milenij. Doimali su se kao vrlo hrabri ljudi. Neizvjesnost nije dugo trajala. Hotel se ove godine proširuje, dograđuju novi sadržaji.
U međuvremenu su američke nevladine organizacije u Osijeku organizirale predavanje o specijaliziranim turističkim organizacijama. Onima koje goste mame vinom i hranom. Slavonski turistički poduzetnici nisu se dali nagovoriti. Priče o tomu kako bogati turisti u seoskim domaćinstvima s domaćinima poletno gule krumpire i svijaju pitu krumpirušu nisu im bile uvjerljive. Umjesto njih posao su pokrenuli Zdjelarevići. Uz pametnu temeljnu zamisao: goste neće privlačiti samo u svoju vinariju, nego ih voditi i u one koje su im naizgled
Da skratim priču. Posao se prošle godine toliko razvio da su ove u svojoj ponudi Zdjelarevići proširili ponudu i broj destinacija. K tomu je u priču uvedena i optimalno ishodište: zagrebačka Esplanada. Time se klijentela, osobito inozemna, lakše informira i praktičnije okuplja. Enogastroturisti savršeni su gosti. Za njih se isplati razvijati posebne recepte, kao što je fantastična juha od graševine na jelovniku Zdjelarevićevih. Savršeno prostudiran odnos temeljca i vina, vino odabrano tako da mu se sortne odlike iskazuju čak i u juhi. O takvoj se juhi već za stolom naširoko debatira, njen se okus prepričava kod kuće u Beču, Münchenu i Milanu. Vinski će turisti rado u podrumu kušati čak i vino koje još nije spremno za tržište, ali je izvanredna tema za razgovor: kakvo će biti u punoj formi i kada će taj trenutak nastupiti.
Vino koje je još uvijek nezrelo pretvara se u ekspertnu temu. Gost se uvlači na sama izvorišta priče, podrum je mjesto na kojem se stvaraju neobična prijateljstva.
Vinski turizam euforični je turizam u svakom pogledu, ugođaj dobroga vina, primjereno ponuđenog, uvijek je poticajan. Naši su poduzetnici tek zagrebali po tržišnoj površini, a udruga malih i obiteljskih hotela otkrila iznimno unosan žanr.
Infrastruktura je stvorena, vinske su ceste omrežile gotovo cijelu Hrvatsku, po istarskom se modelu proširile čak i Hercegovinom.
Činilo se da je Loos posmrtno stekao konačnu prevlast u prstižnoj gastronomiji. No to je samo na prvi pogled tako. Forma gotovog jela ne proizlazi samo iz oblika sastojaka ili što praktičnijeg konzumiranja govore nam stručnjaci. Kićenost doduše više nije moderna, oblik treba jasno odavati neku upečatljivu,originaknu zamisao. Poigravanje s formom mimo temeljnih zakona funkcionalnosti ne zaobilazi razigrane kuhare. Za njih je kultna japanska tvrtka Muji načinila modlu za kekse u obliku puzzle slagalice. (To je ona kompanija koja je među prvima umjesto razmetanja etiketom počela dosljedno skrivati svoj logo). Najinventivniji među kuharima već su nadrasli izvornu zamisao puzzle keksa: umjesto jedne, četiri sastavna dijela keksa poticaj su za stvarnje četiri komplementarne arome koje skladno čine jednu cjelinu.
Pitao sam u londonskoj podružnici Mujija kane li otvoriti trgovinu u Hrvatskoj. Na pristojan način odgovorili su mi da im to ne pada ni napamet. Od tada je prošlo dosta vremena, Hrvatska se pretvorila u zanimljivu destinaciju. Pitat ću ih ponovno.
Keks kao slagalicaProšlo je gotovo cijelo stoljeće otkako je veliki bečki arhitekt Adolf Loos ukrašavanje u ljudskoj kreaciji osudio kao zločin. Time je utro put ideji da namjena kreacija treba sama utrti put do lijepog oblika. Ukras je za Loosa bila kobna civilizacijska stranputica. Njegova je beskompromisnost dojmila kreativce različitih disciplina širom svijeta. Kuhari su nekako bili najtvrdoglaviji. Neki među njima nikako se nisu mogli oduprijeti cifranju i rezbarijama, osobito u ovim našim krajevima. S druge strane izvorna ljepota namirnice od koje se jelo pripravlja počela je prevladavati na završnom izgledu jela na tanjuru.
|
Rene Bakalović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....