Dobro je poznato da prehrana utječe na stanje duha putem biokemijskih procesa koji aktiviraju moždane centre zadužene za emocije i raspoloženje. Prisjetimo se samo kakve se emocionalne promjene događaju od konzumacije alkohola, nikotina, ecstasyja i drugih kemikalija s učinkom na središnji živčani sustav. Sve te tvari služe za podizanje raspoloženja onima koji su tužni, zabrinuti, napeti ili bezvoljni. Slično, samo manje štetno, djeluju i jednostavni ugljikohidrati, koji su glavni sastojak široke palete slatkiša. I ugljikohidrati služe kao relativno brz antidepresiv ili anksiolitik te su svojevrsna legalna droga, na koju su navučeni milijuni žena (i pokoji muškarac).
Zadnjih je godina medicinska znanost prikupila informacije koje govore da i gluten ima veze s raspoloženjem, i to na način da izaziva depresiju i anksioznost onima koji pate od celijakije. U raznim su istraživanjima kod djece i odraslih s celijakijom zabilježene više stope depresije nego kod osoba koje nemaju ovu bolest.
Mogući mehanizmi kojima celijakija dovodi do depresije su povećana aktivnost citokina, signalnih molekula imunosnog sustava i oslabljena apsorpcija hranjivih tvari u probavnom sustavu.
Alergen i depresija
Kod osoba koje imaju celijakiju, organizam doživljava gluten kao alergen te na njega reagira uključivanjem obrane putem imuniteta, dakle i citokina. Citokini potiču aktivaciju stresnih centara hipotalamusa, hipofize i adrenalnih žlijezda, a upravo je iznadprosječna aktivnost stresnih centara prisutna kod teške depresije. Neki stručnjaci čak smatraju da je povišena razina citokina, zbog kronične autoimune reakcije organizma, glavni fiziološki uzrok depresivnih simptoma, ne samo kod celijakije.
Što se tiče probavnih smetnji kao faktora depresije kod celijakije, istraživači su identificirali konkretne kemijske tvari koje dolaze u stanje neravnoteže zbog oslabljene apsorpcije uvjetovane celijakijom. Prije svega, nedostatak triptofana prouzročen slabom apsorpcijom dovodi do smanjenog dotoka serotonina u mozak. Triptofan je glavni građevni materijal za serotonin (5-hidroksi-triptamin), središnji neurotransmiter odgovoran za dobro raspoloženje i otpornost na stres.
U jednom istraživanju finska djeca i mladi između 12 i 16 godina, koji su trpjeli od depresije prije nego što su krenuli na bezglutensku dijetu, imali su određene hormonalne poremećaje karakteristične za depresiju. Nakon tri mjeseca bezglutenske dijete, tim se ispitanicima popravila hormonalna slika, a istovremeno su im jenjavali depresivni simptomi.
Ako je pacijentova depresija povezana s oslabljenom apsorpcijom hranjivih tvari, tada bezglutenska dijeta može pomoći, jer se crijeva saniraju, a apsorpcija nutrijenata se popravlja. No, bezglutenska dijeta nije uvijek lijek za depresiju izazvanu nepodnošenjem glutena, jer ponekad je nužno uvesti i dodatke prehrani u vidu vitamina. Dapače, budući da se radi o vitaminima topivima u vodi, većina ih ljudi može slobodno uzimati, jer nema opasnosti od predoziranja.
Kod većine oboljelih od celijakije, pa i kod nekih koji su na bezglutenskoj prehrani, dolazi do manjka vitamina B. Vitamini B-kompleksa, kao i triptofan, igraju značajnu ulogu u sintezi neurotransmitera koji reguliraju raspoloženje i stresnu reakciju.
Stres zbog ograničenja
U jednom istraživanju provedenom u Skandinaviji dijelu oboljelih od celijakije sama bezglutenska dijeta nije pomogla ukloniti depresiju, ali su im simptomi u najvećoj mjeri minuli nakon šest mjeseci uzimanja vitamina B6. Nedostatak B9, poznatog i kao folna kiselina, još je jedan nutritivni faktor koji pojačava osjetljivost na depresiju. Manjak folne kiseline može prouzročiti potištenost, bezvoljnost, brzo umaranje i zaboravljivost. Kod celijakije, jedenje glutena može smanjiti i prisutnost drugih tvari, kao što su vitamin C i cink, koji također sudjeluju u sintezi serotonina iz triptofana, no koji se također mogu uzimati kao dodaci prehrani.
Na koncu, još je jedan uzrok povećane stope depresije kod bolesnih od celijakije stres od same dijagnoze bolesti, kao i od potrebe prilagođavanja novoj vrsti prehrane. Dijagnoza celijakije, ograničenja koja nova dijeta nameće i osjećaj izolacije jer se ne možete ravnopravno družiti s drugima i jesti ono što oni jedu, može izazvati stres koji vodi do depresije i drugih poremećaja raspoloženja. “Za mnoge ljude mogućnost biranja hrane stvara dojam kontrole nad vlastitim životom. Kod onih koji nemaju tu slobodu, nego se moraju podvrgnuti posebnoj dijeti, javlja se osjećaj gubitka kontrole, koji se može manifestirati kao depresija ili anksioznost”, kaže bečki psihijatar Anton Gasselich.
Ne valja smetnuti s uma da ista osoba može imati i depresiju od netolerancije glutena i “običnu” depresiju, stoga je multidisciplinarni pristup depresiji ponekad najbolji.
Istraživanja su pokazala da je celijakija iznadprosječno česta i kod shizofreničara, odnosno čini se da bezglutenska prehrana pojačava učinke neuroleptika, lijekova za psihotične poremećaje. Kad je shizofreničarima, koji su uzimali psihofarmake i pritom jeli bezglutensku dijetu, za probu dana hrana s glutenom, došlo je do pogoršanja njihovih simptoma. Budući da su doze lijeka u vrijeme pokusa zadržane na istoj razini, nije bilo moguće obrazložiti pogoršanje nijednim drugim faktorom nego glutenom. Istraživači s klinike Mayo pronašli su sponu između celijakije i demencije, a na Sveučilištu Bradford ispituju vezu glutenske prehrane i autizma.
Ozren Podnar
| Bezglutenska dijeta može pomoći ako je depresija povezana sa slabijom apsorpcijom hranjivih tvari |
Mogući mehanizmi kojima celijakija dovodi do depresije su povećana aktivnost citokina, signalnih molekula imunosnog sustava i oslabljena apsorpcija hranjivih tvari u probavnom sustavu.
Alergen i depresija
Kod osoba koje imaju celijakiju, organizam doživljava gluten kao alergen te na njega reagira uključivanjem obrane putem imuniteta, dakle i citokina. Citokini potiču aktivaciju stresnih centara hipotalamusa, hipofize i adrenalnih žlijezda, a upravo je iznadprosječna aktivnost stresnih centara prisutna kod teške depresije. Neki stručnjaci čak smatraju da je povišena razina citokina, zbog kronične autoimune reakcije organizma, glavni fiziološki uzrok depresivnih simptoma, ne samo kod celijakije.
Što se tiče probavnih smetnji kao faktora depresije kod celijakije, istraživači su identificirali konkretne kemijske tvari koje dolaze u stanje neravnoteže zbog oslabljene apsorpcije uvjetovane celijakijom. Prije svega, nedostatak triptofana prouzročen slabom apsorpcijom dovodi do smanjenog dotoka serotonina u mozak. Triptofan je glavni građevni materijal za serotonin (5-hidroksi-triptamin), središnji neurotransmiter odgovoran za dobro raspoloženje i otpornost na stres.
| Ponekad je prehranu potrebno obogatiti i vitaminskim i mineralnim dodacima (vitamini b skupine, vitamin c, cink) |
Ako je pacijentova depresija povezana s oslabljenom apsorpcijom hranjivih tvari, tada bezglutenska dijeta može pomoći, jer se crijeva saniraju, a apsorpcija nutrijenata se popravlja. No, bezglutenska dijeta nije uvijek lijek za depresiju izazvanu nepodnošenjem glutena, jer ponekad je nužno uvesti i dodatke prehrani u vidu vitamina. Dapače, budući da se radi o vitaminima topivima u vodi, većina ih ljudi može slobodno uzimati, jer nema opasnosti od predoziranja.
Kod većine oboljelih od celijakije, pa i kod nekih koji su na bezglutenskoj prehrani, dolazi do manjka vitamina B. Vitamini B-kompleksa, kao i triptofan, igraju značajnu ulogu u sintezi neurotransmitera koji reguliraju raspoloženje i stresnu reakciju.
Stres zbog ograničenja
U jednom istraživanju provedenom u Skandinaviji dijelu oboljelih od celijakije sama bezglutenska dijeta nije pomogla ukloniti depresiju, ali su im simptomi u najvećoj mjeri minuli nakon šest mjeseci uzimanja vitamina B6. Nedostatak B9, poznatog i kao folna kiselina, još je jedan nutritivni faktor koji pojačava osjetljivost na depresiju. Manjak folne kiseline može prouzročiti potištenost, bezvoljnost, brzo umaranje i zaboravljivost. Kod celijakije, jedenje glutena može smanjiti i prisutnost drugih tvari, kao što su vitamin C i cink, koji također sudjeluju u sintezi serotonina iz triptofana, no koji se također mogu uzimati kao dodaci prehrani.
Na koncu, još je jedan uzrok povećane stope depresije kod bolesnih od celijakije stres od same dijagnoze bolesti, kao i od potrebe prilagođavanja novoj vrsti prehrane. Dijagnoza celijakije, ograničenja koja nova dijeta nameće i osjećaj izolacije jer se ne možete ravnopravno družiti s drugima i jesti ono što oni jedu, može izazvati stres koji vodi do depresije i drugih poremećaja raspoloženja. “Za mnoge ljude mogućnost biranja hrane stvara dojam kontrole nad vlastitim životom. Kod onih koji nemaju tu slobodu, nego se moraju podvrgnuti posebnoj dijeti, javlja se osjećaj gubitka kontrole, koji se može manifestirati kao depresija ili anksioznost”, kaže bečki psihijatar Anton Gasselich.
Ne valja smetnuti s uma da ista osoba može imati i depresiju od netolerancije glutena i “običnu” depresiju, stoga je multidisciplinarni pristup depresiji ponekad najbolji.
Istraživanja su pokazala da je celijakija iznadprosječno česta i kod shizofreničara, odnosno čini se da bezglutenska prehrana pojačava učinke neuroleptika, lijekova za psihotične poremećaje. Kad je shizofreničarima, koji su uzimali psihofarmake i pritom jeli bezglutensku dijetu, za probu dana hrana s glutenom, došlo je do pogoršanja njihovih simptoma. Budući da su doze lijeka u vrijeme pokusa zadržane na istoj razini, nije bilo moguće obrazložiti pogoršanje nijednim drugim faktorom nego glutenom. Istraživači s klinike Mayo pronašli su sponu između celijakije i demencije, a na Sveučilištu Bradford ispituju vezu glutenske prehrane i autizma.
|
Nepodnošenje glutena vodi i do shizofrenije?
|
Ozren Podnar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....