Smijeniti znači “ukloniti koga s višeg radnog mjesta ili položaja”, tvrdi Hrvatski jezični portal, nudeći i primjer: “smijeniti šefa partije”. Primjera ima koliko god se hoće: u Rusiji eno predsjednik Medvedev smjenjuje moskovskoga gradonačelnika Lužkova, a u Hrvatskoj se nagađa koga će od svojih ministara smijeniti premijerka Kosor. Smjenjivanje je termin učestaliji u autoritarnim društvima (gdje znači i padanje u nemilost, pa i s pogibeljnim konsekvencijama) nego u demokratskim okružjima. U autoritarnim društvima smjenjivanje dužnosnika se tumači i kao njegov “pad”: “pad Hruščëva”, “pad Rankovića” itd.
Glagol “smijeniti” urodio je dvjema imenicama: postverbalom “smjena” (koji može značiti zamjenu jedne skupine drugom (smjena straže, rudarska smjena, treća smjena…), te glagolskom imenicom “smjenjivanje”, koja je bauk dužnosnika u društvu gdje se dužnosnici imenuju a ne biraju (npr. natječajem).
“Smijeniti” je u hrvatskome složenica prijedloga “s(a)” i glagola izvedenoga iz imenice “mijena”, koja je staroslavenskoga i praslavenskog podrijetla, nazočna i u baltičkim jezicima (litavski “mainas”), iz indoevropskog korijena “*moi-” (mijenjati, razmijeniti). On je dao riječi koje znače mijenjanje (npr. u sanskrtu “methari”, ili latinski “muto”, odakle nam “mutacija”, “mutant”, ali i “mudante”, pa latinski “migro”, odakle nam “migrant”, pa latinski “munus” = dužnost), ali i “minuti” (mimo koga, pa onda i “preminuti”), u češkome “mijim” (prolazim), u engleskome je “mean” loše kvalitete (jer prije mine). Zajedno s prijedlogom “*ko-” (s) dao je niz riječi koje ne znače smjenjivanje nego zajedništvo: latinski “communis” (odakle komuna, komunalije i komunizam), njemački “gemeine” i “allgemeine” (vidi i: WAZ) itd.