Dragi čitatelji, Šabat Šalom! Ovoga tjedna čitamo o stanovnicima
Sodome i Gomore te o njezinu uništenju. Ali, prije toga čitamo o Abrahamovoj iskrenoj gostoljubivosti. Abrahamu je već gotovo sto godina, u teškim je bolovima (kao što je to i normalno trećega dana poslije obrezanja) i sjedi pred ulazom u svoj šator iščekujući goste.
Kada je ugledao anđele/goste, potrčao je prema njima i zamolio ih da mu učine uslugu i dođu u njegovu kuću te da se osvježe, odmore i nešto pojedu prije nego li nastave svoje putovanje. Zapanjujuće je kako je Abraham svojim gostima ulio osjećaj da oni njemu čine uslugu time što borave kod njega. Na ovaj je način Abraham izabran za uzor pravoga Hesed (milosrđe) što, prema Kabali, u svijetu koji opisuje svojstvo Svevišnjeg, znači "čini djela milosrđa". Hesed je četvrta Sefira (emanacija ili sila) od deset Sefirota na stablu života u Kabali. Povezuje se s neograničenom sućuti i ljubavlju. Najveće djelo Hesed je stvaranje, čin kojemu ne prethodi nikakav uzrok. Psalam kaže: "Svijet je izgrađen pomoću Hesed" (Psalmi 89:3). Kada stvaranje nazovemo činom pravoga Hesed, ne govorimo samo o stvaranju ex nihilo, "iz ničega", u potpuno fizičkom smislu. Govorimo i o međusobnom odnosu između čovjeka i Svevišnjeg. Stvaranje je bilo jednostran čin - ništa i nitko nije "zaslužio" da bude. Bio je to krajnji oblik Hesed.I tada, poslije ovog prelijepog opisa Abrahamova djela milosrđa, zbiva se iznenadna i oštra promjena na pokvarenost Sodome. Skok od ljubavi i nježnosti prema svakom ljudskom biću izražen riječima: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje...", na mržnju i okrutnost prema strancu: "Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: 'Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?'... i navališe na vrata da ih razbiju."
Čitatelj bi mogao pomisliti da je Sodoma bila grad nalik na one na "Divljem Zapadu", grad kojim su upravljali pokvarenost i agresija. Istina je upravo suprotna: građani Sodome poštovali su zakone i u svojem su gradu održavali mir, pažljivo i strogo! Pa kako je onda Sodoma postala simbolom zla, grijeha i pokvarenosti? Talmud nam ovako priča: "Stanovnici Sodome odlučili su ne dopustiti strancima pristup bogatstvu svoje rodne zemlje" (Babilonski Talmud Sanhedrin 109a). Dakle, veliko je bogatstvo stvorilo "zanimljivu" ekonomsku teoriju koja kaže: "Stranac škodi našem bogatstvu i prihodima, i zato je naše pravo da štitimo svoje nacionalne interese i neprekidno se borimo protiv useljenika koji žele s nama podijeliti nacionalno bogatstvo koje smo stvorili." Sodoma je bila domovina sebičnosti, organizirana i zakonita, a jedan od njezinih zakona je glasio: "Tko god potpomaže siromahe ili strance, gorjet će na lomači." Kao što je rekao prorok Ezekiel: "Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu."(Ezekiel 16,49).
Stanovnici Sodome zdušno su štitili ove zakone za dobro države i njezine ekonomije. Nije divljaštvo Sodomu učinilo Sodomom, nego upravo obratno - zakon, osobito zakon protiv pomoći strancu. Ovakva vrsta zakona omogućuje ljudima da se ne osjećaju krivima te da izbjegnu grižnju savjesti gledajući kako strance osuđuju na smrt ili ih ubijaju glađu.
Zakon kaže da se strancu ne smije pomagati, a pošteni građanin slijedi zakon. "Samo sam slijedio zapovijedi," bile su strašne isprike nacističkih zločinaca. Uz pomoć zakona savjest ostaje čista jer se njome nitko ni ne služi. Zahvaljujući tome, možemo ubijati ujutro, a uvečer poći i uživati u lijepom koncertu Wagnerove glazbe.
Ovo je prava opasnost Sodome, na takav način raste neosjetljivost za muke drugih ili stranaca. Sodomizam nije davno nestao, on diže svoju glavu kada mrzimo stranca/imigranta bez pravog razloga, kada gledamo ženu koju netko napada i ne pomognemo joj ili ne pozovemo policiju, kada gledamo ozlijeđenu osobu na cesti poslije prometne nesreće, kada jednostavno nastavimo voziti, ne zaustavljajući se kako bismo izbjegli policiju ili, čak i gore, kako ne bismo zaprljali sjedala našega automobila
rabin Kotel Da Don
Kada je ugledao anđele/goste, potrčao je prema njima i zamolio ih da mu učine uslugu i dođu u njegovu kuću te da se osvježe, odmore i nešto pojedu prije nego li nastave svoje putovanje. Zapanjujuće je kako je Abraham svojim gostima ulio osjećaj da oni njemu čine uslugu time što borave kod njega. Na ovaj je način Abraham izabran za uzor pravoga Hesed (milosrđe) što, prema Kabali, u svijetu koji opisuje svojstvo Svevišnjeg, znači "čini djela milosrđa". Hesed je četvrta Sefira (emanacija ili sila) od deset Sefirota na stablu života u Kabali. Povezuje se s neograničenom sućuti i ljubavlju. Najveće djelo Hesed je stvaranje, čin kojemu ne prethodi nikakav uzrok. Psalam kaže: "Svijet je izgrađen pomoću Hesed" (Psalmi 89:3). Kada stvaranje nazovemo činom pravoga Hesed, ne govorimo samo o stvaranju ex nihilo, "iz ničega", u potpuno fizičkom smislu. Govorimo i o međusobnom odnosu između čovjeka i Svevišnjeg. Stvaranje je bilo jednostran čin - ništa i nitko nije "zaslužio" da bude. Bio je to krajnji oblik Hesed.I tada, poslije ovog prelijepog opisa Abrahamova djela milosrđa, zbiva se iznenadna i oštra promjena na pokvarenost Sodome. Skok od ljubavi i nježnosti prema svakom ljudskom biću izražen riječima: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje...", na mržnju i okrutnost prema strancu: "Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: 'Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?'... i navališe na vrata da ih razbiju."
Čitatelj bi mogao pomisliti da je Sodoma bila grad nalik na one na "Divljem Zapadu", grad kojim su upravljali pokvarenost i agresija. Istina je upravo suprotna: građani Sodome poštovali su zakone i u svojem su gradu održavali mir, pažljivo i strogo! Pa kako je onda Sodoma postala simbolom zla, grijeha i pokvarenosti? Talmud nam ovako priča: "Stanovnici Sodome odlučili su ne dopustiti strancima pristup bogatstvu svoje rodne zemlje" (Babilonski Talmud Sanhedrin 109a). Dakle, veliko je bogatstvo stvorilo "zanimljivu" ekonomsku teoriju koja kaže: "Stranac škodi našem bogatstvu i prihodima, i zato je naše pravo da štitimo svoje nacionalne interese i neprekidno se borimo protiv useljenika koji žele s nama podijeliti nacionalno bogatstvo koje smo stvorili." Sodoma je bila domovina sebičnosti, organizirana i zakonita, a jedan od njezinih zakona je glasio: "Tko god potpomaže siromahe ili strance, gorjet će na lomači." Kao što je rekao prorok Ezekiel: "Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu."(Ezekiel 16,49).
Stanovnici Sodome zdušno su štitili ove zakone za dobro države i njezine ekonomije. Nije divljaštvo Sodomu učinilo Sodomom, nego upravo obratno - zakon, osobito zakon protiv pomoći strancu. Ovakva vrsta zakona omogućuje ljudima da se ne osjećaju krivima te da izbjegnu grižnju savjesti gledajući kako strance osuđuju na smrt ili ih ubijaju glađu.
Zakon kaže da se strancu ne smije pomagati, a pošteni građanin slijedi zakon. "Samo sam slijedio zapovijedi," bile su strašne isprike nacističkih zločinaca. Uz pomoć zakona savjest ostaje čista jer se njome nitko ni ne služi. Zahvaljujući tome, možemo ubijati ujutro, a uvečer poći i uživati u lijepom koncertu Wagnerove glazbe.
Ovo je prava opasnost Sodome, na takav način raste neosjetljivost za muke drugih ili stranaca. Sodomizam nije davno nestao, on diže svoju glavu kada mrzimo stranca/imigranta bez pravog razloga, kada gledamo ženu koju netko napada i ne pomognemo joj ili ne pozovemo policiju, kada gledamo ozlijeđenu osobu na cesti poslije prometne nesreće, kada jednostavno nastavimo voziti, ne zaustavljajući se kako bismo izbjegli policiju ili, čak i gore, kako ne bismo zaprljali sjedala našega automobila
rabin Kotel Da Don
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....