Solidna hrana u veselom podrumu

Lignje na dubrovački, recept koji je u Zagreb donio Zdravko Perčin, imale su izvrstan, bogat, jak okus, i nježnu, mekanu strukturu. Tako dobre lignje u Zagrebu nisam jeo jako, jako dugo (lignje na dubrovački riskantno je pripremati, jer se stavljaju na hladno ulje, što znači da im treba malo više vremena, što opet znači da ih je lako prekuhati).



Prije lignji pojeo sam nekoliko svježih, vrlo dobrih kamenica, i nekoliko otvorenih na grilu, od kojih je bar jedna bila prepečena i osušena.



No, sjajne lignje, vrlo dobar kruh, jako zelena i aromatična rikula, dobra vina i neobično veseo ugođaj razbili su moje predrasude prema Mašklinu i Lati, nastale na temelju više loših iskustava prije pet ili šest godina.



ribe ovisi o dnevnoj nabavi. U petak u vrijeme ručka

ribe, nažalost,

uopće nije bilo
Ono što Mašklin i Latu izdvaja jest vrlo dobar izbor školjki, a ponuda

Mašklin i Lata, mala gostionica smještena u podrumu ispod Old Pharmacy Puba (riječ je o jednom od rijetkih kafića u Zagrebu u kojem barmen zna i voli svoj posao) svojedobno je izašla na gastronomsku scenu u velikom stilu: prvi chef u Mašklinu i Lati bio je hrvatski Francuz Stephan Macchi, maštoviti perfekcionist koji kontinuirano postavlja nove standarde u kuhanju u Hrvatskoj. Macchijevih se poširanih kamenica i danas dobro sjećam.



Poslije Macchijeva odlaska gostionica u Hebrangovoj počela se urušavati, da bi dno dotaknula u zimi 2001. kada, dvaput zaredom, nisam mogao naručiti otpilike pola jela s menua, a ono što sam dobio bilo je, poput jedne pašticade, posve mediokritetsko. I tako sam prestao odlaziti u Mašklin i Latu, a jučer sam svratio sasvim slučajno, poslije Duvela u Pharmacy Pubu.



Sadašnji menu Mašklina i Late temelji se, kao i u nizu drugih zagrebačkih gostionica srednjih ambicija, na nizu pasti i rižota, plus nešto steakova.



Ono što Mašklin i Latu izdvaja jest vrlo dobar izbor školjki dok ponuda ribe ovisi o dnevnoj nabavi. U petak u vrijeme ručka ribe, nažalost, uopće nije bilo.



Vinska karta iznenađujuće je dobra, s nekoliko briljantnih kutjevačkih desertnih vina, a pristojni konobar čak mi je i Kozlovićevu Santa Luciju točio na čaše, uz obrazloženje da se sve buteljke s liste mogu dobiti na čaše. U Mašklinu i Lati pripremaju i posebnu ponudu maslinovih ulja, u koju bi neizostavno trebalo uvrstiti istarske uljare.



Jučer oko podneva Mašklin i Lata bio je pun veselih, pristojnih ljudi u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama. Dobar je osjećaj jesti u gostionici s tako dobrom atmosferom.



Uz nešto ambiciozniji i maštovitiji menu, ovaj podrum u Hebrangovoj mogao bi zaslužiti višu ocjenu.







Kreditne kartice: sve

Pristup za invalide: nemoguć
Ocjena: 




Davor Butković
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2025 11:55