Tražeći sugovornice za temu o medicinski potpomognutoj oplodnji, ostavili smo telefonski broj na jednom od foruma na kojima diskutiraju žene koje, da bi postale majke, moraju vježbati strpljivost godinama, usporedo se boriti s vlastitim tijelom i nesklonom birokracijom, pretrpanim listama čekanja, skupim lijekovima i bolnim postupcima, a tu su i predrasude okoline.Nikada se nije dogodilo da nam se u samo nekoliko sati od objavljivanja poruke javi tako puno potencijalnih sugovornika:
Pretrpane klinike
- Pa što se čudite što vas zove ovoliki broj, sad barem vidite koliko nas ima, a to znamo samo mi, ‘sastajemo’ se redovito, uglavnom po pretrpanim hodnicima zagrebačkih klinika - rekla nam je jedna od žena koje godinama pokušavaju začeti.
- Kad si u ovom, upoznaš ljude iz cijele Hrvatske, od Baranje do Konavala jer, primjerice, u cijeloj Dalmaciji nema centra gdje bi radili in vitro oplodnju, pa mi sve idemo ili u Rijeku ili u Zagreb - dodaje Tanja (32) iz Zadra.
Romana, 37-godišnja Splićanka, doktorica kemije, iza koje je nedavni, neuspio pokušaj začeća na Klinici “Vuk Vrhovac”, sažima svoje godine liječenja od neplodnosti:
- Muž i ja sreli smo se kad sam imala 34, oženili nakon dvije godine, pokušavali dobiti dijete sljedećih godinu dana i tek onda shvatili da možda nešto nije u redu i da trebamo potražiti liječničku pomoć. Nisam uspjela začeti, na novi pokušaj morat ću pričekati još pola godine. Tad ću biti samo nekoliko mjeseci mlađa od 38 godina. To mi je posljednji put da mogu probati na račun HZZO-a. Ljudi koji o tom zakonu u nas odlučuju ne razumiju da jako puno žena do 38. godine ne uspije iskoristiti pravo na tri besplatna postupka.
Znam djevojke koje su na liječenje krenule već sa 30 i ranije, ali im se stvari znaju tako zakomplicirati da na koncu dočekaju 38., a da su možda samo dva puta bile na medicinski potpomognutoj oplodnji. In vitro oplodnja podrazumijeva stimulaciju ovulacije. Injektiraju se hormoni i stvori višak jajnih stanica, ali da bi uopće došli do oplodnje, treba puno toga “odraditi”. Znate li da dijagnostika po našim bolnicama obično uzme oko godinu dana? Nakon toga slijedi još godinu dana čekanja po državnim klinikama da dođete na red. I, tako, kad krenete, recimo, sa 30 ili 32, 33 godine, možda još niste ništa konkretno napravili. Nakon svega toga mnoge žene dožive različite komplikacije, moraju na liječenja, pa se do novog postupka to vuče još godinama.
Kao hormonska bomba
Iz Šibenika se javila Maja (35), koja je na potpomognutu oplodnju preko HZZO-a išla dva puta.
- Budući da mi je 35 godina, imam još vremena. A možda i nemam. Zbog velike količine hormona koja se pri tome daje, između dva postupka morate čekati šest mjeseci. Ako ti se potrefi ljetni period, pa je, recimo, liječnik na godišnjem, pa onda još dobiješ neku bakteriju, zna se to zavući do godinu dana i više a da se ništa ne događa. Zato se mnoge žene odlučuju i na prirodne postupke, bez te hormonske bombe, ali bar možeš pokušavati svaki mjesec.
Ta, kako je žene često nazivaju, prirodna in vitro oplodnja podrazumijeva logistički zahtjevan postupak u kojem se bez stimulacije ovulacije punktira jajna stanica, oplodi se i potom vrati u tijelo. Uspješnost je od 8 do 15 posto. Marija iz Vinkovaca do sada je išla na tri postupka, jedan u Rijeci te u zagrebačkim klinikama u Petrovoj i na Svetom Duhu. Zašto svaki put u drugu kliniku?
- Ako ideš na isto mjesto, čekaš godinu, nekad godinu i pol. Ovako ispitaš gdje ćeš najbrže doći na red. Ići ću ponovo za pola godine, ali sad moram plaćati lijekove, a to će iznositi između 6000 i 10.000 kuna. Nemam puno novca, ali kad si u ovome, bojiš se boga i ne usuđuješ se reći da ti je novac problem. Ako dižeš kredit za auto, ne možeš pred sobom izreći da za novi postupak oplodnje nećeš imati - kaže Marija.
Još jedna priča. Sedam je puta danas 35-godišnja žena išla na razne postupke oplodnje i sad je trudna.
- Više se isplati ostati doma u Splitu i platiti kod privatnika 5000 kuna nego ići u “Vuk Vrhovac”, gdje opet moram platiti. Ovako sam barem kod kuće - rekla nam je Splićanka.
Pitali smo je koliko je dosad potrošila na postupke, a suprug Mario brzo je izračunao: - Otprilike 11.000 eura, ne računajući ono što je podmirio HZZO.
- Još sam sretnica jer sam si to sve mogla priuštiti. Ne koštaju samo postupak i lijekovi, tu je i sav emocionalni stres koji prolaze oba partnera svaki put, da ne spominjemo hormonsku bombu u koju se pretvori ženino tijelo i što ta bomba čini. Kao kolateralna šteta dođe i otkaz na poslu. Radila sam u solidnoj privatnoj tvrtki.
U početku nisam govorila o tome da idem na in vitro oplodnju. Ali, svako malo vas nema na poslu, morate ležati, ostajati u Zagrebu i konačno sam rekla da se liječim od neplodnosti. No, kad sam shvatila da ponovo nisam uspjela začeti, odmah sam se javila na posao rekavši: ‘Evo, javljam da sam, nažalost - nažalost jer nisam trudna - sposobna sutra doći raditi’. Oni su meni rekli da me, nažalost, sada više ne trebaju. Znajući da pokušavam začeti, poslije me nigdje nisu htjeli primiti - dodaje Marija.
Prijateljice po IVF-u
Jedna od sugovornica opisuje odnose i emocije među ‘prijateljicama po IVF-u’.
- Upoznala sam dosta žena koje o tome ne govore nikome osim partneru i najužem krugu. Znam jednu koja nije rekla ni roditeljima, oni to iz vjerskih razloga ne bi odobrili. mnoge se znaju preko internet foruma. Nekad postaneš umoran kad ti postave pitanje kakva ti je beta, je li pozitivna ili negativna, kad ideš ponovo u Zagreb…Najviše smeta kad postupak zovu umjetna oplodnja - nije tu ništa umjetno, ali jest medicinski potpomognuto. Svaka žena koja zatrudni još bolje osjeća kako je onoj koja nije uspjela. Još više želiš da se to njoj dogodi. Bude tu i ljubomore kad neka uspije začeti, a ti ne. Ali, ona koja je uspjela, nikada to ne zamjeri - opisuje nam sugovornica.
Jedna Puljanka žali se, pak, na nevjerojatne predrasude.
- Protiv mene su moje godine (37), ali i društvene predrasude. Prema naputku jedne američke klinike naručila sam kineske lijekove. Kad sam išla po njih na riječku carinu, našla sam se u sobi punoj muškaraca. Službenik me upitao: ‘Što se to uvozi?’ Odgovorila sam da su to kineski lijekovi, jer imam zdravstvenih problema. Jedan me pogledao i rekao: ‘Di ti imaš zdravstvenih problema, nerotkinja, a? Bar se ne moraš bojat se da ćeš zatrudniti, našalio se ‘duhovito’. Platila sam 500 kuna carine i otišla kući, pokušavajući sve to zaboraviti - priznala je Puljanka.
Primamo još jedan poziv.
- Ono što Crkva govori o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji je... oslobodi me, Bože. Vjernica sam, ali hoćemo li odbaciti i doniranje organa i transplantacije, transfuzije krvi - revoltirana je. Nazvala je i jedna majka. Liječila se osam godina i rodila sina prije četiri mjeseca, u 39. godini.
- Kad sam ostala trudna, najprije je nastupila velika sreća, ali se ne smiješ jako veseliti, stalno se kočiš - čekaj da vidimo je li to prava trudnoća, hoće li poživjeti do 12. tjedna. Tek se sada saživljavam s idejom da je to moje dijete. Guraš kolica i čini ti se da čuješ neki glas: ‘Ma daj, što to glumiš, vrati ta kolica’. To je kao da vama netko kaže da ste postali predsjednik Amerike. Tako je to meni nestvaran doživljaj i osjećaj.
- Išla sam na postupak 6-7 puta... Odustala sam od klinika u Hrvatskoj. Sve ovo vrijeme išla sam na Vuk Vrhovac, ali tamo... Ako imate, recimo, 20 žena u postupku, a tri kreveta, onda svaka krevet dobije na 5 minuta. Nakon punkcije jajnih stanica morali biste ležati, ali morate ustati, dolazi sljedeća. Kad rade transfer, kad tu jajnu stanicu vraćaju u tijelo, opet biste morali mirovati, a vi opet na noge. Dođe vam da poludite. Meni treba zdrava jajna stanica i vjerojatno ću završiti u Pragu. Sad idem još pokušati u Maribor, ali Slovenija dopušta donaciju jajne stanice samo slovenskim državljanima. U kontaktu sam s makedonskom klinikom nije isključeno da ću pokušati i ondje - rekla nam je Zagrepčanka.
Ona se nedugo nakon vjenčanja s brokerom Tomom Mahoneyjem podvrgnula in vitro oplodnji te u 45. godini života rodila blizanke Eden i Savannah. Takvoj vrsti oplodnje okrenula se i Brooke Shields koja je u 35. godini doživjela spontani pobačaj, nakon čega se čak sedam puta podvrgnula in vitro tretmanu da bi napokon dobila kćer Rowan, a nakon nje i djevojčicu Grier. Kontroverzna Sharon Osbourne spas u “epruveti” pokušala je naći nakon što je rodila treće dijete, danas 21-godišnjeg Jacka, ali proces je za nju bio toliko težak da je naposljetku odustala.
- Nakon što sam rodila Jacka, dobila sam infekciju želuca koju nisam pravovremeno liječila i proširila se na jajnike.Tada smo pokušali s IVF-om, ali se nisam mogla nositi s procesom. Čekanje rezultata i svakog telefonskog poziva bilo je pravo psihičko mučenje. Nisam više mogla prolaziti kroz to - priznala je supruga Ozzyja Osbournea.
Još neke poznate mame za koje javnost sumnja da su djecu dobile potpomognutom oplodnjom su Jennifer Lopez, Nicole Kidman, Celine Dion...
Karmela Devčić
Pretrpane klinike
- Pa što se čudite što vas zove ovoliki broj, sad barem vidite koliko nas ima, a to znamo samo mi, ‘sastajemo’ se redovito, uglavnom po pretrpanim hodnicima zagrebačkih klinika - rekla nam je jedna od žena koje godinama pokušavaju začeti.
- Kad si u ovom, upoznaš ljude iz cijele Hrvatske, od Baranje do Konavala jer, primjerice, u cijeloj Dalmaciji nema centra gdje bi radili in vitro oplodnju, pa mi sve idemo ili u Rijeku ili u Zagreb - dodaje Tanja (32) iz Zadra.
Romana, 37-godišnja Splićanka, doktorica kemije, iza koje je nedavni, neuspio pokušaj začeća na Klinici “Vuk Vrhovac”, sažima svoje godine liječenja od neplodnosti:
- Muž i ja sreli smo se kad sam imala 34, oženili nakon dvije godine, pokušavali dobiti dijete sljedećih godinu dana i tek onda shvatili da možda nešto nije u redu i da trebamo potražiti liječničku pomoć. Nisam uspjela začeti, na novi pokušaj morat ću pričekati još pola godine. Tad ću biti samo nekoliko mjeseci mlađa od 38 godina. To mi je posljednji put da mogu probati na račun HZZO-a. Ljudi koji o tom zakonu u nas odlučuju ne razumiju da jako puno žena do 38. godine ne uspije iskoristiti pravo na tri besplatna postupka.
Znam djevojke koje su na liječenje krenule već sa 30 i ranije, ali im se stvari znaju tako zakomplicirati da na koncu dočekaju 38., a da su možda samo dva puta bile na medicinski potpomognutoj oplodnji. In vitro oplodnja podrazumijeva stimulaciju ovulacije. Injektiraju se hormoni i stvori višak jajnih stanica, ali da bi uopće došli do oplodnje, treba puno toga “odraditi”. Znate li da dijagnostika po našim bolnicama obično uzme oko godinu dana? Nakon toga slijedi još godinu dana čekanja po državnim klinikama da dođete na red. I, tako, kad krenete, recimo, sa 30 ili 32, 33 godine, možda još niste ništa konkretno napravili. Nakon svega toga mnoge žene dožive različite komplikacije, moraju na liječenja, pa se do novog postupka to vuče još godinama.
Kao hormonska bomba
Iz Šibenika se javila Maja (35), koja je na potpomognutu oplodnju preko HZZO-a išla dva puta.
- Budući da mi je 35 godina, imam još vremena. A možda i nemam. Zbog velike količine hormona koja se pri tome daje, između dva postupka morate čekati šest mjeseci. Ako ti se potrefi ljetni period, pa je, recimo, liječnik na godišnjem, pa onda još dobiješ neku bakteriju, zna se to zavući do godinu dana i više a da se ništa ne događa. Zato se mnoge žene odlučuju i na prirodne postupke, bez te hormonske bombe, ali bar možeš pokušavati svaki mjesec.
Ta, kako je žene često nazivaju, prirodna in vitro oplodnja podrazumijeva logistički zahtjevan postupak u kojem se bez stimulacije ovulacije punktira jajna stanica, oplodi se i potom vrati u tijelo. Uspješnost je od 8 do 15 posto. Marija iz Vinkovaca do sada je išla na tri postupka, jedan u Rijeci te u zagrebačkim klinikama u Petrovoj i na Svetom Duhu. Zašto svaki put u drugu kliniku?
- Ako ideš na isto mjesto, čekaš godinu, nekad godinu i pol. Ovako ispitaš gdje ćeš najbrže doći na red. Ići ću ponovo za pola godine, ali sad moram plaćati lijekove, a to će iznositi između 6000 i 10.000 kuna. Nemam puno novca, ali kad si u ovome, bojiš se boga i ne usuđuješ se reći da ti je novac problem. Ako dižeš kredit za auto, ne možeš pred sobom izreći da za novi postupak oplodnje nećeš imati - kaže Marija.
Još jedna priča. Sedam je puta danas 35-godišnja žena išla na razne postupke oplodnje i sad je trudna.
- Više se isplati ostati doma u Splitu i platiti kod privatnika 5000 kuna nego ići u “Vuk Vrhovac”, gdje opet moram platiti. Ovako sam barem kod kuće - rekla nam je Splićanka.
Pitali smo je koliko je dosad potrošila na postupke, a suprug Mario brzo je izračunao: - Otprilike 11.000 eura, ne računajući ono što je podmirio HZZO.
- Još sam sretnica jer sam si to sve mogla priuštiti. Ne koštaju samo postupak i lijekovi, tu je i sav emocionalni stres koji prolaze oba partnera svaki put, da ne spominjemo hormonsku bombu u koju se pretvori ženino tijelo i što ta bomba čini. Kao kolateralna šteta dođe i otkaz na poslu. Radila sam u solidnoj privatnoj tvrtki.
U početku nisam govorila o tome da idem na in vitro oplodnju. Ali, svako malo vas nema na poslu, morate ležati, ostajati u Zagrebu i konačno sam rekla da se liječim od neplodnosti. No, kad sam shvatila da ponovo nisam uspjela začeti, odmah sam se javila na posao rekavši: ‘Evo, javljam da sam, nažalost - nažalost jer nisam trudna - sposobna sutra doći raditi’. Oni su meni rekli da me, nažalost, sada više ne trebaju. Znajući da pokušavam začeti, poslije me nigdje nisu htjeli primiti - dodaje Marija.
Prijateljice po IVF-u
Jedna od sugovornica opisuje odnose i emocije među ‘prijateljicama po IVF-u’.
- Upoznala sam dosta žena koje o tome ne govore nikome osim partneru i najužem krugu. Znam jednu koja nije rekla ni roditeljima, oni to iz vjerskih razloga ne bi odobrili. mnoge se znaju preko internet foruma. Nekad postaneš umoran kad ti postave pitanje kakva ti je beta, je li pozitivna ili negativna, kad ideš ponovo u Zagreb…Najviše smeta kad postupak zovu umjetna oplodnja - nije tu ništa umjetno, ali jest medicinski potpomognuto. Svaka žena koja zatrudni još bolje osjeća kako je onoj koja nije uspjela. Još više želiš da se to njoj dogodi. Bude tu i ljubomore kad neka uspije začeti, a ti ne. Ali, ona koja je uspjela, nikada to ne zamjeri - opisuje nam sugovornica.
Jedna Puljanka žali se, pak, na nevjerojatne predrasude.
- Protiv mene su moje godine (37), ali i društvene predrasude. Prema naputku jedne američke klinike naručila sam kineske lijekove. Kad sam išla po njih na riječku carinu, našla sam se u sobi punoj muškaraca. Službenik me upitao: ‘Što se to uvozi?’ Odgovorila sam da su to kineski lijekovi, jer imam zdravstvenih problema. Jedan me pogledao i rekao: ‘Di ti imaš zdravstvenih problema, nerotkinja, a? Bar se ne moraš bojat se da ćeš zatrudniti, našalio se ‘duhovito’. Platila sam 500 kuna carine i otišla kući, pokušavajući sve to zaboraviti - priznala je Puljanka.
Primamo još jedan poziv.
- Ono što Crkva govori o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji je... oslobodi me, Bože. Vjernica sam, ali hoćemo li odbaciti i doniranje organa i transplantacije, transfuzije krvi - revoltirana je. Nazvala je i jedna majka. Liječila se osam godina i rodila sina prije četiri mjeseca, u 39. godini.
- Kad sam ostala trudna, najprije je nastupila velika sreća, ali se ne smiješ jako veseliti, stalno se kočiš - čekaj da vidimo je li to prava trudnoća, hoće li poživjeti do 12. tjedna. Tek se sada saživljavam s idejom da je to moje dijete. Guraš kolica i čini ti se da čuješ neki glas: ‘Ma daj, što to glumiš, vrati ta kolica’. To je kao da vama netko kaže da ste postali predsjednik Amerike. Tako je to meni nestvaran doživljaj i osjećaj.
- Išla sam na postupak 6-7 puta... Odustala sam od klinika u Hrvatskoj. Sve ovo vrijeme išla sam na Vuk Vrhovac, ali tamo... Ako imate, recimo, 20 žena u postupku, a tri kreveta, onda svaka krevet dobije na 5 minuta. Nakon punkcije jajnih stanica morali biste ležati, ali morate ustati, dolazi sljedeća. Kad rade transfer, kad tu jajnu stanicu vraćaju u tijelo, opet biste morali mirovati, a vi opet na noge. Dođe vam da poludite. Meni treba zdrava jajna stanica i vjerojatno ću završiti u Pragu. Sad idem još pokušati u Maribor, ali Slovenija dopušta donaciju jajne stanice samo slovenskim državljanima. U kontaktu sam s makedonskom klinikom nije isključeno da ću pokušati i ondje - rekla nam je Zagrepčanka.
Krevet u bolnici dobiješ samo na pet minuta, ponekad ti dođe da poludišIz Zagreba nam se javila 40-godišnjakinja. |
Ona se nedugo nakon vjenčanja s brokerom Tomom Mahoneyjem podvrgnula in vitro oplodnji te u 45. godini života rodila blizanke Eden i Savannah. Takvoj vrsti oplodnje okrenula se i Brooke Shields koja je u 35. godini doživjela spontani pobačaj, nakon čega se čak sedam puta podvrgnula in vitro tretmanu da bi napokon dobila kćer Rowan, a nakon nje i djevojčicu Grier. Kontroverzna Sharon Osbourne spas u “epruveti” pokušala je naći nakon što je rodila treće dijete, danas 21-godišnjeg Jacka, ali proces je za nju bio toliko težak da je naposljetku odustala.
- Nakon što sam rodila Jacka, dobila sam infekciju želuca koju nisam pravovremeno liječila i proširila se na jajnike.Tada smo pokušali s IVF-om, ali se nisam mogla nositi s procesom. Čekanje rezultata i svakog telefonskog poziva bilo je pravo psihičko mučenje. Nisam više mogla prolaziti kroz to - priznala je supruga Ozzyja Osbournea.
Još neke poznate mame za koje javnost sumnja da su djecu dobile potpomognutom oplodnjom su Jennifer Lopez, Nicole Kidman, Celine Dion...
‘Očajna kućanica’ uspjela je u 45-oj, a Brooke tek nakon sedam pokušajaIako bogate i slavne, ni “hollywoodske dame” nisu pošteđene muke kroz koju moraju proći žene kada se suoče s činjenicom da ne mogu normalno zatrudnjeti. Tada one koje imaju sreće spas pronalaze u in vitro oplodnji, a drugima preostaje posvojenje ili pak pronalazak surogat-majke. Rijetka među glumicama koja je priznala da se podvrgnula “umjetnoj oplodnji” je Marcia Cross. |
Karmela Devčić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....