Srušiti mit o lijenosti Dalmatinaca

Često na televiziji, u tisku i drugdje čujemo nepravednu veliku laž o lijenosti Dalmatinaca. Svaki put kada to čujem ili vidim zabole me srce i duša jer se sjetim svog dida, nane, oca i matere koji su teškom mukom po cijeli dan kopali kamenje, a po noći ribarili da bi prehranili dicu.



Kako je uopće mogla nastati velika laž i nepravda o lijenosti Dalmatinaca? Tu su veliku laž stvorili nekadašnji podanici Austro-Ugarske, gospoda (linčine), Austrijanci, Česi, Slovaci i kontinentalni Hrvati jer su mislili da Dalmatinci spavaju usred bijela dana, kada su se "kulturna" gospoda močila u dalmatinskom moru.



A istina je sljedeće: moj pradid, did, otac, pranana, nana i mater dizali su se rano ujutro, u ljeti oko tri sata u jutro - kad zora sviće - pa bi kopali do 11.00 sati ujutro. Potom bi, uglavnom gladni, legli do tri sata poslijepodne, kada bi nastavili kopati dok se vidi (ljeti do deset sati navečer), a nakon toga otišli bi na noćno ribarenje.



Dakle, istina je da su "lijeni" Dalmatinci spavali uglavnom gladni prosječno pet, šest sati dnevno i tako svaki dan i ljeti i zimi, osim kada je padala jaka kiša koja u Dalmaciji nije tako česta.



To je istina i zato su Dalmatinci žilavi, mršavi i zgrbljeni, a sve priče o lijenosti falši mit kontinentalne austrougarske "gospode".



Gospoda se jako kasno prijepodne dizala, žderala, kupala, pa dugo (prosječno 10-12 sati) spavala.



Dalmatinci nisu imali zimskog sna nego uvijek rabotu. Da su puno, kao drugi, spavali, ne bi ovolike kampanele i puste mocire znojem sagradili.



Hvala!



Sa štovanjem



Danko Ivon, Zadar

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. siječanj 2026 07:17