Deset posto Hrvata u svakoj generaciji pati jer je konzumiralo drogu u mladosti. Za neke to znači da imaju problema sa zdravljem, drugi su zbog toga pali razred u školi. Kako se u svakoj generaciji rodi oko 43 tisuće Hrvata, to znači da neku vrstu problema ima 4000 ljudi u svakoj generaciji, podaci su Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Pored toga, broj ovisnika iz godine u godinu raste, a većina njih drogu prvi put proba upravo u tinejdžerskoj dobi. Kako razgovarati s djecom o ovisnostima, što im reći, trebaju li roditelji i sami priznati da su probali drogu te što učiniti ako ju je dijete već probalo, bila su pitanja koja smo postavili članovima tri zagrebačke obitelji - Zimmermann, Krauth i Devaj, te dvoje stručnjaka koji se bore protiv ovisnosti, psihijatru i voditelju Odjela za ovisnosti u KB-u Sestre Milosrdnice dr. Slavku Sakomanu te obiteljskoj terapeutkinji u Jedinici za izvanbolničko liječenje ovisnosti Mariji Cahunek-Žunec.
Profesorica Vesna Krauth, prva majka s kojom smo razgovarali, radila je svojedobno u Waldorfskoj školi, dok se nije zatvorila, i u tom je duhu odgajala i svoja dva sina, od kojih je jedan u pubertetu.
- Jedan od razgovora o drogama vodili smo lani u Rovinju. U ambulanti je pisalo "Od kolijevke pa do groba najbrže te vodi droga". Rekla sam im da je droga opasna jer ne vodi ispunjenju želja. Pitala sam ih bi li radije jeli sladoled ili zamišljali sladoled. Naravno, rekli su da bi ga radije jeli. Potom sam im rekla da se na drogama javljaju iluzije da jedeš sladoled, ali da ga kasnije vjerojatno nećeš jesti zato što ćeš se dovesti do toga da ga nećeš moći kupiti. Rekla sam im da droga vodi u propast, u smrt - priča nam Vesna.
S time se slaže i doktor Sakoman. Kaže kako kućni odgoj ima najveću ulogu u zaštiti djece od ovisnosti, osobito otkako je školski sustav u tom segmentu oslabio.
- Dijete bi do njegove 12. ili 13. godine trebalo odgojiti tako da prema ovisnostima ima negativan stav, kako kasnije, kad počne jačati utjecaj okoline, ne bi pošlo krivim putem - objašnjava.
Dr. Sakoman tvrdi da fokus razgovora između roditelja i djece ne bi trebao biti na drogama, nego na "odrastanju sa što manje rizika". Odgoj treba prilagođavati pojedinim fazama djetetova odrastanja, a ključ dobrog odnosa je u održavanju ravnoteže izmjenom kontrole i poticaja u procesu osamostaljenja. Vesna Krauth je u tom smislu dobro pristupila jer je jasno postavila granice prihvatljivog ponašanja.
- Oni koji rastu bez autoriteta postanu gomila koja ide na koncerte s ustaškim simbolima. Nisu imali autoritet kad im je trebao pa ga traže kasnije. Dijete koje je odrastalo uz autoritet kasnije će biti prvo koje će ga rušiti - ističe i dodaje da svoje klince planira naučiti piti alkohol. Dozvolit će svojem djetetu da se napije, ali će ga pokušati i naučiti da prepozna svoju granicu.
- Ne zato što podržavam odluku da piju, nego zato što znam da neće moći izbjeći situaciju u kojoj će se piti - kaže. Dodaje kako smatra da je najveća greška roditelja što pokušavaju biti prijatelji sa svojom djecom jer oni nisu njihovi prijatelji, nego roditelji.
Nešto slično tome što Vesna planira učiniti, diplomirana arhitektica Željka Devaj, majka osmero djece, već je učinila, također kako bi sina naučila gdje su granice. Dopustila mu je da rođendanski tulum na kojem se planirao napiti napravi kod kuće.
- Mi smo u našoj obitelji oduvijek pričali o svemu. Nema tabu-tema, razgovaramo slobodno o vjeri, ali i seksu. Mi smo katolici, a riječ katolik znači sveopći. To znači da prihvaćam i volim svakoga i da svaki posao i život smatram vrijednim i poštenim. No, kažem djeci da će im doći i "žuta minuta", ali da se onda ne mogu jednostavno nabosti na iglu... - kaže Željka. Otkriva da njezina najstarija djeca i puše i piju, ali da znaju mjeru.
- Jedno od moje djece probalo je marihuanu. Odvela sam ga časnoj sestri koja surađuje s doktorom Sakomanom i ona ga je gotovo svaki dan vodila u Vinogradsku da vidi gdje ovisnici završe. Brzo ga je prošla ta avantura - kaže.
Treća majka s kojom smo razgovarali profesorica je francuskog i talijanskog Rosanda Zimmermann. Rosanda se prije osam godina razvela, a danas živi sa 15-godišnjim sinom Viktorom. Njezina 22-godišnja kći živi u Sjedinjem Državama. Kaže da nije s njima nikada razgovarala o drogama, dijelom i stoga što su u školi dobili brošure koje su ih upozoravale na opasnosti.
- Strašno je na koje se sve načine danas moguće drogirati. Na roditeljskim sastancima u školi upozoravali su na dilere koji se kreću oko škole. No, mislim da je ipak u sprečavanju početka ovisnosti presudan kućni odgoj - kaže Rosanda. To, dodaje, nije lak zadatak jer nas tijekom života uče svemu, a najmanje tome kako odgojiti svoje dijete.
- Da bi bili dobar i uspješan roditelj, morate najprije biti sretan čovjek. Frustrirana osoba svoje nezadovoljstvo prenosi na dijete - kaže ona. Njezin je stav da roditelji ne smiju biti ni previše autoritativni, ni previše liberalni, ali ni prebrižni. Sa sinom, koji ima 15 godina, nastoji održati dobar odnos i pratiti što se događa u njegovu životu: s kim se druži, kamo izlazi, na što troši... Međutim, Rosanda je učinila nešto što ne bi učinio svaki roditelj. U svojoj 42. godini prvi put je zapalila joint.
- Kći mi je u to vrijeme bila na maturalcu. Rekoh, idem probati prije nego što se vrati i zapali joint prije mene. To me iskustvo pomalo umirilo jer sam uvidjela da osjećaj nije toliko jak - kaže Rosanda.
To je iskustvo kasnije ispričala i djeci. No, stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu da treba biti oprezan s takvim izjavama. Smatraju kako roditelji ne bi trebali takve informacije dijeliti s djecom dok nisu zrela. Marija Cahunek-Žunec, koja u svojoj jedinici ima 100 klijenata prosječne dobi 19 godina, ističe kako roditelji često zatvaraju oči pred drogom.
- Naše klijente u pravilu dovede policija kad ih uhiti. Rijetko ih dovedu roditelji koji su uočili ili posumnjali da dijete nešto uzima. Kad se to dogodi, zapada se u svojevrsnu sivu zonu, kaže terapeutkinja. Većinom ta djeca dolaze iz normalnih obitelji - niti su roditelji rastavljeni, niti su alkoholičari, što su predrasude koje često vladaju o obiteljima ovisnika. Takvi roditelji, nastavlja terapeutkinja Cahunek-Žunec, nešto su propustili u odgoju.
- Djecu nisu naučili kako da se zaštite od svih vrsta ponuda. Prerano ih puštaju van i daju im novac za koji ne pitaju na što ga troše. Onda kažu: 'Pa svi puše, piju...' Ali to nije istina. Samo neki to rade - kaže Cahunek-Žunec, čije iskustvo pokazuje da mladi s težim drogama počnu eksperimentirati u 19. ili 20. godini.
Sakoman roditelje dijeli u tri najrizičnija tipa: prvi su autoritativni roditelji, drugi su liberalni roditelji, a treći su prezaštitnički roditelji. Najidealniji je tip roditelja kombinacija sva tri rizična tipa. Postoje i rizični tipovi djece, dodaje Sakoman. To su hiperaktivna djeca, narcisoidna, antisocijalna i depresivna djeca. Kaže da je njih kasnije, ako postanu ovisnici, i teže liječiti, jer se u pravilu radi o više poremećaja koji su osobu doveli u takvo stanje. Formula najzdravijeg odgoja je postaviti djetetu granice, ali mu u emocionalnom smislu pružiti osjećaj bezuvjetne ljubavi.
Terapeutkinja Cahunek-Žunec najviše se susreće, kaže, s "kvaziliberalnim roditeljima".
- Oni danas ne znaju što zapravo znači biti liberalan. Danas je liberalizam jednak anarhiji. Ponašanje koje tolerirate danas, vratit će vam se sutra kao bumerang - kaže Cahunek-Žunec.
Sljedeći je paradoks s kojim se susreće oštro kažnjavanje djece nakon što su pogriješila.
- Dolazila mi je jedna djevojčica koja je danas teška ovisnica. Nedavno se došla pohvaliti da je navršila 18 godina. Vrlo su je rano puštali da radi što hoće. Upala je u društvo koje konzumira drogu pa su je stavili pod ključ. Počela je bježati. Sa 14 je godina radila što je htjela, a onda su odjednom htjeli kontrolirati svaki njezin svaki korak. Rezultat toga bio je bunt - nastavlja terapeutkinja.
Oboje stručnjaka ističu još nešto - kažu da šokantna propaganda na djecu nema gotovo nikakvog učinka. Dr. Sakoman kaže da će reklama sa šokantnim prizorom narkomana koji se bode u venu imati utjecaja isto koliko i razgovor s roditeljima. No, izdvaja rizičnu djecu.
- Šokantna propaganda na njih može imati upravo suprotan efekt. Može u njima pobuditi želju za zabranjenim voćem - tvrdi.
• U školi ste pisali referat na temu droga. Kakav je bio zaključak tvog referata?
- Za temu sam izabrao teške droge. Bilo je to još u osnovnoj školi. Zaključak je bio da se ne smiju uzimati.
• A lake droge?
- Lake je droge lako naći, lako je s njima doći u doticaj.
• A ima li ecstasyja, odnosno sintetičkih droga u vašim krugovima?
- Ima, u klubovima. Ali to je za starije. Ja još ne idem na te partyje.
• Možete li ti i tvoji vršnjaci marihuanu kupiti od nekoga u školi?
- To se obično nabavlja preko fredova koji imaju drugog frenda...
• Jesi li probao joint?
- Nisam.
• Želiš li ga probati?
- Ne znam. Vidjet ću.
• Koji je tvoj stav prema drogama?
- Mislim da ne bi trebalo generalizirati sve droge.
• Je li se u krugu tvojih vršnjaka moderno drogirati?
- Ovisi. Ali rijetko je netko našega godišta na teškim drogama. Mislim da rijetko počnu jointom, a završe na heroinu. Mislim da oni koji imaju problema u životu vrlo brzo prijeđu na heroin. Gore mi je da se netko kao mlad navikne na cigarete nego da proba travu. Na cigarete će se sigurno navući, ali na travu neće nakon što ju je probao jednom.
• Što vam pričaju oni koji su probali drogu? Kako opisuju to iskustvo?
- Prezentiraju ga kao nešto super, divno, krasno prvi dan, ali drugi dan kažu da baš i nije tako.
Vanja Nezirović
Pored toga, broj ovisnika iz godine u godinu raste, a većina njih drogu prvi put proba upravo u tinejdžerskoj dobi. Kako razgovarati s djecom o ovisnostima, što im reći, trebaju li roditelji i sami priznati da su probali drogu te što učiniti ako ju je dijete već probalo, bila su pitanja koja smo postavili članovima tri zagrebačke obitelji - Zimmermann, Krauth i Devaj, te dvoje stručnjaka koji se bore protiv ovisnosti, psihijatru i voditelju Odjela za ovisnosti u KB-u Sestre Milosrdnice dr. Slavku Sakomanu te obiteljskoj terapeutkinji u Jedinici za izvanbolničko liječenje ovisnosti Mariji Cahunek-Žunec.
Profesorica Vesna Krauth, prva majka s kojom smo razgovarali, radila je svojedobno u Waldorfskoj školi, dok se nije zatvorila, i u tom je duhu odgajala i svoja dva sina, od kojih je jedan u pubertetu.
- Jedan od razgovora o drogama vodili smo lani u Rovinju. U ambulanti je pisalo "Od kolijevke pa do groba najbrže te vodi droga". Rekla sam im da je droga opasna jer ne vodi ispunjenju želja. Pitala sam ih bi li radije jeli sladoled ili zamišljali sladoled. Naravno, rekli su da bi ga radije jeli. Potom sam im rekla da se na drogama javljaju iluzije da jedeš sladoled, ali da ga kasnije vjerojatno nećeš jesti zato što ćeš se dovesti do toga da ga nećeš moći kupiti. Rekla sam im da droga vodi u propast, u smrt - priča nam Vesna.
|
|
Obitelj Krauth - Profesorica Vesna Krauth radila je Waldoforskoj školi i djecu odgaja u alternativnom duhu. Često razgovaraju o opasnostima koje nose ovisnosti i upozorava ih da droga neizbježno vodi u propast. Kaže da im je jasno postavila granice.
|
S time se slaže i doktor Sakoman. Kaže kako kućni odgoj ima najveću ulogu u zaštiti djece od ovisnosti, osobito otkako je školski sustav u tom segmentu oslabio.
- Dijete bi do njegove 12. ili 13. godine trebalo odgojiti tako da prema ovisnostima ima negativan stav, kako kasnije, kad počne jačati utjecaj okoline, ne bi pošlo krivim putem - objašnjava.
Dr. Sakoman tvrdi da fokus razgovora između roditelja i djece ne bi trebao biti na drogama, nego na "odrastanju sa što manje rizika". Odgoj treba prilagođavati pojedinim fazama djetetova odrastanja, a ključ dobrog odnosa je u održavanju ravnoteže izmjenom kontrole i poticaja u procesu osamostaljenja. Vesna Krauth je u tom smislu dobro pristupila jer je jasno postavila granice prihvatljivog ponašanja.
- Oni koji rastu bez autoriteta postanu gomila koja ide na koncerte s ustaškim simbolima. Nisu imali autoritet kad im je trebao pa ga traže kasnije. Dijete koje je odrastalo uz autoritet kasnije će biti prvo koje će ga rušiti - ističe i dodaje da svoje klince planira naučiti piti alkohol. Dozvolit će svojem djetetu da se napije, ali će ga pokušati i naučiti da prepozna svoju granicu.
- Ne zato što podržavam odluku da piju, nego zato što znam da neće moći izbjeći situaciju u kojoj će se piti - kaže. Dodaje kako smatra da je najveća greška roditelja što pokušavaju biti prijatelji sa svojom djecom jer oni nisu njihovi prijatelji, nego roditelji.
Nešto slično tome što Vesna planira učiniti, diplomirana arhitektica Željka Devaj, majka osmero djece, već je učinila, također kako bi sina naučila gdje su granice. Dopustila mu je da rođendanski tulum na kojem se planirao napiti napravi kod kuće.
- Mi smo u našoj obitelji oduvijek pričali o svemu. Nema tabu-tema, razgovaramo slobodno o vjeri, ali i seksu. Mi smo katolici, a riječ katolik znači sveopći. To znači da prihvaćam i volim svakoga i da svaki posao i život smatram vrijednim i poštenim. No, kažem djeci da će im doći i "žuta minuta", ali da se onda ne mogu jednostavno nabosti na iglu... - kaže Željka. Otkriva da njezina najstarija djeca i puše i piju, ali da znaju mjeru.
|
| Obitelj Zimmermann - Rosanda Zimmermann, profesorica talijanskog i francuskog, živi sa sinom Viktorom (15), a kći koja ima 22 godine živi u Americi. Rosanda nije razgovarala s djecom o ovisnostima, ali smatra da se djeca ponašaju kao i njihovi roditelji. |
- Jedno od moje djece probalo je marihuanu. Odvela sam ga časnoj sestri koja surađuje s doktorom Sakomanom i ona ga je gotovo svaki dan vodila u Vinogradsku da vidi gdje ovisnici završe. Brzo ga je prošla ta avantura - kaže.
Treća majka s kojom smo razgovarali profesorica je francuskog i talijanskog Rosanda Zimmermann. Rosanda se prije osam godina razvela, a danas živi sa 15-godišnjim sinom Viktorom. Njezina 22-godišnja kći živi u Sjedinjem Državama. Kaže da nije s njima nikada razgovarala o drogama, dijelom i stoga što su u školi dobili brošure koje su ih upozoravale na opasnosti.
- Strašno je na koje se sve načine danas moguće drogirati. Na roditeljskim sastancima u školi upozoravali su na dilere koji se kreću oko škole. No, mislim da je ipak u sprečavanju početka ovisnosti presudan kućni odgoj - kaže Rosanda. To, dodaje, nije lak zadatak jer nas tijekom života uče svemu, a najmanje tome kako odgojiti svoje dijete.
- Da bi bili dobar i uspješan roditelj, morate najprije biti sretan čovjek. Frustrirana osoba svoje nezadovoljstvo prenosi na dijete - kaže ona. Njezin je stav da roditelji ne smiju biti ni previše autoritativni, ni previše liberalni, ali ni prebrižni. Sa sinom, koji ima 15 godina, nastoji održati dobar odnos i pratiti što se događa u njegovu životu: s kim se druži, kamo izlazi, na što troši... Međutim, Rosanda je učinila nešto što ne bi učinio svaki roditelj. U svojoj 42. godini prvi put je zapalila joint.
|
| Marija Cahunek-Žunec smatra da roditelji previše toga toleriraju svojoj djeci |
- Kći mi je u to vrijeme bila na maturalcu. Rekoh, idem probati prije nego što se vrati i zapali joint prije mene. To me iskustvo pomalo umirilo jer sam uvidjela da osjećaj nije toliko jak - kaže Rosanda.
To je iskustvo kasnije ispričala i djeci. No, stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu da treba biti oprezan s takvim izjavama. Smatraju kako roditelji ne bi trebali takve informacije dijeliti s djecom dok nisu zrela. Marija Cahunek-Žunec, koja u svojoj jedinici ima 100 klijenata prosječne dobi 19 godina, ističe kako roditelji često zatvaraju oči pred drogom.
- Naše klijente u pravilu dovede policija kad ih uhiti. Rijetko ih dovedu roditelji koji su uočili ili posumnjali da dijete nešto uzima. Kad se to dogodi, zapada se u svojevrsnu sivu zonu, kaže terapeutkinja. Većinom ta djeca dolaze iz normalnih obitelji - niti su roditelji rastavljeni, niti su alkoholičari, što su predrasude koje često vladaju o obiteljima ovisnika. Takvi roditelji, nastavlja terapeutkinja Cahunek-Žunec, nešto su propustili u odgoju.
- Djecu nisu naučili kako da se zaštite od svih vrsta ponuda. Prerano ih puštaju van i daju im novac za koji ne pitaju na što ga troše. Onda kažu: 'Pa svi puše, piju...' Ali to nije istina. Samo neki to rade - kaže Cahunek-Žunec, čije iskustvo pokazuje da mladi s težim drogama počnu eksperimentirati u 19. ili 20. godini.
Sakoman roditelje dijeli u tri najrizičnija tipa: prvi su autoritativni roditelji, drugi su liberalni roditelji, a treći su prezaštitnički roditelji. Najidealniji je tip roditelja kombinacija sva tri rizična tipa. Postoje i rizični tipovi djece, dodaje Sakoman. To su hiperaktivna djeca, narcisoidna, antisocijalna i depresivna djeca. Kaže da je njih kasnije, ako postanu ovisnici, i teže liječiti, jer se u pravilu radi o više poremećaja koji su osobu doveli u takvo stanje. Formula najzdravijeg odgoja je postaviti djetetu granice, ali mu u emocionalnom smislu pružiti osjećaj bezuvjetne ljubavi.
Terapeutkinja Cahunek-Žunec najviše se susreće, kaže, s "kvaziliberalnim roditeljima".
- Oni danas ne znaju što zapravo znači biti liberalan. Danas je liberalizam jednak anarhiji. Ponašanje koje tolerirate danas, vratit će vam se sutra kao bumerang - kaže Cahunek-Žunec.
Sljedeći je paradoks s kojim se susreće oštro kažnjavanje djece nakon što su pogriješila.
- Dolazila mi je jedna djevojčica koja je danas teška ovisnica. Nedavno se došla pohvaliti da je navršila 18 godina. Vrlo su je rano puštali da radi što hoće. Upala je u društvo koje konzumira drogu pa su je stavili pod ključ. Počela je bježati. Sa 14 je godina radila što je htjela, a onda su odjednom htjeli kontrolirati svaki njezin svaki korak. Rezultat toga bio je bunt - nastavlja terapeutkinja.
Oboje stručnjaka ističu još nešto - kažu da šokantna propaganda na djecu nema gotovo nikakvog učinka. Dr. Sakoman kaže da će reklama sa šokantnim prizorom narkomana koji se bode u venu imati utjecaja isto koliko i razgovor s roditeljima. No, izdvaja rizičnu djecu.
- Šokantna propaganda na njih može imati upravo suprotan efekt. Može u njima pobuditi želju za zabranjenim voćem - tvrdi.
|
Liberalni, autoritativni i roditelji koji previše štite
|
|
| Obitelj Devaj - Diplomirana arhitektica Željka Devaj majka je osmero djece. Odgaja ih u katoličkom duhu, ali kaže da o svemu slobodno razgovaraju - kako o vjeri, tako i o seksu. Često ih upozorava da svatko ponekad ima 'žutu minutu'. |
• U školi ste pisali referat na temu droga. Kakav je bio zaključak tvog referata?
- Za temu sam izabrao teške droge. Bilo je to još u osnovnoj školi. Zaključak je bio da se ne smiju uzimati.
• A lake droge?
- Lake je droge lako naći, lako je s njima doći u doticaj.
• A ima li ecstasyja, odnosno sintetičkih droga u vašim krugovima?
- Ima, u klubovima. Ali to je za starije. Ja još ne idem na te partyje.
• Možete li ti i tvoji vršnjaci marihuanu kupiti od nekoga u školi?
- To se obično nabavlja preko fredova koji imaju drugog frenda...
• Jesi li probao joint?
- Nisam.
• Želiš li ga probati?
- Ne znam. Vidjet ću.
• Koji je tvoj stav prema drogama?
- Mislim da ne bi trebalo generalizirati sve droge.
• Je li se u krugu tvojih vršnjaka moderno drogirati?
- Ovisi. Ali rijetko je netko našega godišta na teškim drogama. Mislim da rijetko počnu jointom, a završe na heroinu. Mislim da oni koji imaju problema u životu vrlo brzo prijeđu na heroin. Gore mi je da se netko kao mlad navikne na cigarete nego da proba travu. Na cigarete će se sigurno navući, ali na travu neće nakon što ju je probao jednom.
• Što vam pričaju oni koji su probali drogu? Kako opisuju to iskustvo?
- Prezentiraju ga kao nešto super, divno, krasno prvi dan, ali drugi dan kažu da baš i nije tako.
|
Viktor Zimmermann (15): Nisam probao drogu, ali neki moji prijatelji jesu
|
Vanja Nezirović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....