Oduvijek su mi bile nepodnošljive situacije kada bi me netko pitao jesam li pročitala neku knjigu koja spada u kategoriju velikih i poznatih knjiga koje sigurno nitko na svijetu nije propustio pročitati i kada bi moj odgovor bio negativan.
Suočavala sam se s razjapljenim ustima, raširenim očima i tihim šaptom nevjerice: "Jeste čuli, nikada nije pročitala 'Uliksa'...". Ne, nisam. Kao što nikada nisam pročitala "Lovca u žitu", "Mobyja Dicka", "Rat i mir", "Juditu" i "Stolice". Pokušavala sam u nekim trenucima vlastite pretencioznosti pročitati neke od onih koje sam u školi preskočila, ali nisam uspjela čak ni uz najbolju volju.
Oduvijek sam smatrala da je bezobrazno pročitati nešto što ću brzo zaboraviti pa čak i nepošteno ako to znači da ću zamrziti nekog pisca samo zato što sam se prisilila pročitati nešto da ne bih bila "crna ovca" u društvu.
Ako je ovo priznanje nekome čudno, onda će sljedeće rečenice biti još čudnije. Naime, Jutarnji je sastavio listu od 50 knjiga koje su najvećim dijelom dio osnovnoškolske i srednjoškolske lektire, a za koje se smatra da ih je većina ljudi pročitala, i proveli smo anketu među 15 istaknutih društvenih djelatnika koji su nam bez ustručavanja i lažnog uvijanja ispričali koje knjige nisu pročitali i zašto. Neki od njih željeli su ostati anonimni, poput profesorice književnosti iz Zagreba koja nikada nije pročitala "Stolice", a nikada nije ni čula za Eugena Ionesca. Na ponovljeno pitanje da li nikada nije čula za "Stolice" ili Ionesca, vrlo ležerno je odgovorila:
- Ne, nemam pojma tko je taj tip! Što je to, kakva je to književnost? Objasnila sam da je riječ o djelu teatra apsurda, na što sam dobila žestoko protupitanje:
- Molim vas, objasnite mi zašto bih, pobogu, išla "zguglati" nešto što se zove teatar apsurda?
Budimo iskreni, neki ljudi koje poznajem dio knjiga s liste, uključujući i "Stolice", morali su pročitati zbog svog posla i priznaju da im u suprotnom to sigurno ne bi bio prvi izbor u knjižnici. Uostalom, u dobrom sam društvu "zločeste djece" koja su tako đer "zastranila", što sam shvatila nakon provedene ankete u kojoj je jedina "odlikašica" bila teoretičarka književnosti, profesorica i književnica Andrea Zlatar, koja je s popisa pročitala sve knjige. No, kako kaže, manje je važno što ih je pročitala, već je važnije kako ih je pročitala.
MILJENKO JERGOVIĆ
TVRTKO JAKOVINA
- Kako sam profesionalno (de)formirana, jer predajem povijest književnosti, a godinama sam predavala kolegij "Uvod u književnost", pročitala sam svih tih 50 knjiga, ali ostaje pitanje što mi je od nekih tekstova ostalo. Tu su u najgoroj poziciji Hugoovi "Jadnici" i Goetheov "Faust". Od čitanja "Jadnika" sjećam se samo jedne otužne atmosfere koja je s vremenom prekrila većinu lektire romantizma. Možda sam čitala u krivo vrijeme, kad sam se već previše mentalno vezala za modernistički roman, pa su "Jadnici" zbilja djelovali jadno. Brzala, preskakala opise, jurila kraju, tako je to izgledalo. Uz Goetheov "Faust" vežu me drugačije muke: nisam se mogla opustiti da tekst doista čitam kao normalan čitatelj, nego sam stalno paralelno mislila: "Što se s time htjelo reći" ili "Zašto je to zapravo važno". Niti na jedno od ta dva pitanja ne bih se danas usudila odgovoriti - ističe Andrea Zlatar.
Osim toga, kaže Zlatar, smisao čitanja je da se neka knjiga pročita u trenutku kada je zaista želimo pročitati te dodaje da čitalačke "rupe" ne spadaju u kategoriju srama, već u pitanje obrazovanja. Neke nepročitane knjige u raznim se strukama mogu smatrati neznanjem.
- Bez obzira na književne ukuse, problem je ako radimo neki posao koji se referira na određenu literaturu, a nismo pročitali nešto što smo trebali. U tim je slučajevima ipak potrebno bolje poznavati književnu baštinu. Specijalizacija za neka područja je u književnom poslu postala legitimna, dakle ako je netko stručnjak za Balzaca, posve je uobičajeno da ne zna primjerice ništa o Danteu - kaže Zlatar.
Da je za čitanje nekog klasika ipak potrebno imati želju da ga se pročita, slaže se i književnik Miljenko Jergović koji tvrdi kako je najveća tragedija svih knjiga s naše liste ta da su sve imale tu nesreću da budu u sklopu obavezne školske lektire. Smatra kako bi te knjige bile zasigurno daleko čitanije da nisu bile "obavezne".
- Školska lektira bi trebala poticati na čitanje i dokazati da čitanje nije ništa bolno i naporno, no kad nas je baš suprotna stvar. Potpuno je besmisleno tjerati nekog klinca kojeg šiba pubertet da čita "Rat i mir". Neće ga sasvim razumjeti, a kasnije ga više neće htjeti čitati, jer će se samo sjećati kako mu je to bila muka. Nisam uvjeren u to da postoje knjige koje se moraju pročitati, odnosno nisam uvjeren u opravdanost školske lektire - ističe Jergović i dodaje kako nije sramota nešto ne pročitati, već tvrditi da smo pročitali nešto što nismo.
Od klasika Jergović nije pročitao "Mobyja Dicka", "U traganju za izgubljenim vremenom", "Juditu", "Škrca", "Gričku vješticu" i "Grofa Monte Crista". "Mobyja Dicka" i "Grofa Monte Crista" nije pročitao iz jednakih razloga, a kaže da su mu obje knjige naprosto promakle. "'Mobyja Dicka' sam htio čitati, ali mi se nije dalo, uvijek je bilo nešto važnije. Između ostalog, ljudi čitaju ono što im je nalik, ili ono što ih mijenja na način koji im je prihvatljiv. Ne kažem da mi 'Moby Dick' nije nalik, ali mi nije bio suđen", navodi Jergović, dok je za "Monte Crista" gotovo siguran da će ga jednom pročitati. Grof mu je "velika knjiga u rezervi" ili, kako ističe, lijepo je znati da Dumasa nije pročitao.
- Moliereovog "Škrca" nisam čitao jer nisam revan čitatelj drama, ali sam ga u dva navrata gledao u kazalištu. "Juditu" sam pokušavao razumjeti, čituckao sam je, ali nije mi išlo pa sam odustao. Zagorka mi nije mrska kao povijesna ličnost i "Grička vještica" mi je simpatična kao fenomen, ali ne bih se mogao natjerati da ju čitam. Proust je sasvim druga priča. "Put k Swanu" nam je bio u školskoj lektiri u trećem gimnazije, pročitao sam 20 stranica i odustao. Kasnije me ama baš ništa nije navelo da ga ponovno počnem čitati - kaže Jergović, dok za Bibliju kaže kako ju je čitao u nekoliko navrata, ali da ne može reći da ju je pročitao.
Filozof Tomislav Bracanović književnost smatra neobaveznim hobijem, kojeg neko vrijeme može zanemariti, pa mu se ponovno vratiti. Uglavnom preferira hobije koji se razlikuju od posla kojim se bavi i koji ne zahtijevaju čitanje ili sjedenje pred računalom. Knjige koje nije pročitao dijeli u nekoliko skupina, pa tako "Crusoea", "Sliku Doriana Graya", "Lolitu", "Huckleberry Finna" i "Monte Crista" nije pročitao jer je njihova priča toliko dobro poznata iz opće kulture ili zahvaljujući filmovima, da mu se činilo kaže "vremenski i energetski neisplativim trošiti vrijeme na njih".
- Ima knjiga koje sam počeo čitati, ali ih nikada nisam dovršio ili stoga što su mi se u to vrijeme činile, bez uvijanja rečeno, dosadnima, ili zato što bi nastavak njihova čitanja zahtijevao previše napora bez jamstva da će to uroditi nekim jako ugodnim literarnim iskustvom. Počeo sam, ali nikada nisam dovršio Salingerova "Lovca u žitu" i Joyceova "Uliksa". Kako ćete prijatelju, koji vas uz pivo zamoli da mu ukratko prepričate o čemu se u knjizi radi, prepričati nečiju struju svijesti?", ističe Bracanović, koji nije u "prijateljskim odnosima" ni s francuskim autorima, kao ni s djelima pisanim u stihovima.
Na još par primjera se vidi da "Moby Dick" prilično dobro kotira na listama nepročitanih knjiga. Programski direktor Queer Zagreb festivala Zvonimir Dobrović kaže da ne poznaje nikoga tko je tu knjigu pročitao, uključujući i sebe, dok Dubravki Vrgoč, ravnateljici ZKM-a, ta tematika nije bila zanimljiva, kao ni priča Robinsona Crusoea.
- Kao i s "Moby Dickom", ista je priča i s "Uliksom". Mislim da je tu knjigu nemoguće pročitati i nadam se da ju je bilo lakše napisati. Neke knjige sam zbog posla čitao više puta, neke za vrijeme školovanja, a neke opet rado uzmem u ruke. Jednom je jedan naš profesor rekao da je civilizacijski minimum pročitati Shakespearea i Bibliju i moram priznati da nisam sklon listama knjiga koje se moraju pročitati jer mi to pomalo vuče na elitizam. Nije sramota nešto ne pročitati i mislim da bi obavezna lektira trebala biti takva da nas navuče na čitanje, a ne da nam to bude odbojno. Znam da su ljudi često muku mučili s nekim knjigama jer su ih morali čitati i danas kada bi ih vjerojatno bolje razumjeli ne žele ih čitati. Nikada nisam imao interesa pročitati nešto što moram i mislim da svaka knjiga ima svoje vrijeme kada bi je trebalo čitati - kaže Dobrović.
Što znači da je neka knjiga pročitana u vrijeme kada se čitala lektira? Je li ona ikada bila shvaćena na pravi način? Knjiga koja je pročitana u jedno vrijeme i na jedan način u nekim se drugim okolnostima može smatrati nepročitanom, smatra povjesničar Tvrtko Jakovina, koji ističe kako je izgubio osjećaj nelagode zbog nepročitanih djela "lijepe" književnosti s obzirom na to da zbog posla mora stalno biti u toku s onim što se događa u struci koju pokriva na fakultetu.
ZVONIMIR DOBROVIĆ
ANDREA ZLATAR
- Više me je sram ako ne pročitam novu knjigu o Hladnom ratu ili Drugom svjetskom ratu, no važnu knjigu iz svjetske književne baštine. Time se ne ponosim, samo racionaliziram. Kada je lektira u pitanju, stvaramo neki kulturni kod čitanja, ali na površinskoj razini, jer čitamo što moramo. Moramo se pitati koliko čitamo i poznajemo druge kulture, a ne samo one koje su nama bliske. Previše smo centrirani na zapadne klasike, a trebali bismo razmisliti i o većem broju neeuropskih autora koji imaju sve veći utjecaj na nas. Chirac je rekao da se ne možeš smatrati intelektualcem ako ne znaš ništa o azijskoj kulturi - navodi Jakovina, još jedan iz društva kojem "Moby Dick" nije "sjeo". "Pročitao sam ga na poslijediplomskom, katastrofa, ali sam uspio."
Književnik Ivica Prtenjača može se pohvaliti kako je većinu klasika pročitao uz izuzetak knjiga "Madame Bovary" i "Rat i mir", koja mu je kaže bila preobimna i prevelika za srednjoškolski ritam, te "Lolitu" koja ga nije privlačila. No, za nečitanje "Monte Crista" je ponudio pomalo neočekivani, ali zabavan odgovor.
- Nisam čitao "Grofa Monte Crista", nikad nisam volio Richarda Chamberlaina koji ga je glumio, ako se ne varam, u istoimenom filmu - kaže kaže Ivica Prtenjača. Da se većina rijetko vraća knjigama koje su pročitali u sklopu obavezne lektire potvrdio je i Saša Randić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, koji je neke knjige "gutao" ali kasnije ih više nikada nije čitao.
- "Proces", "Stranac", Proustovi "kolačići", Salinger, "Lolita", sve su to knjige koje se čitaju u doba odrastanja, ali kasnije sam rijetko uzeo neku od njih da bi je ponovo pročitao. Jedini izuzetak su knjige koje sada čitam radi djece, pa tako opet čitam, kako ga zove moj mali Marko, Harrya Hlapića - kaže Randić.
Od pedeset knjiga najmanje naših sugovornika je pročitalo "Moby Dicka", zatim "Uliksa", "Lovca u žitu", "20.000 milja pod morem", "Grofa Monte Crista" i Hugoove "Jadnike". Razlog nečitanja posljednje tri knjige najčešće je taj da je priča knjige vrlo poznata, te da su te priče često prenesene na film ili kazalište, uz naravno razloge da je tema nezanimljiva. No, Miljenko Jergović i Tvrtko Jakovina ne slažu se da je film ubio knjigu, te da činjenicu da je netko pogledao film koji je napravljen po nekoj knjizi ne može nikako biti zamjena za knjigu.
- Film nije književno djelo, on ima vlastitu poetiku. Film je samo interpretacija i mene nije ograničavalo da ne pročitam nešto samo zato što sam gledao film, kaže Jakovina. Tako i Miljenko Jergović ističe da je kod nas postao društveni običaj da se unaprijed sve zna, pa zato što se sve zna, svi misle da ne moraju nešto pročitati da bi o tome imali mišljenje.
- Između knjige i filma nema nikakve veze i besmisleno je tvrditi da ako smo pogledali film da je to isto kao da smo pročitali knjigu.
Kratki pregled književnika
Knjige koje niste čitali, kao i žene s kojima niste spavali, možda bi bilo super, a možda bi bilo i katastrofa pročitati. Što je čovjek stariji, manje riskira. Statistike kažu da čovjek može za života pročitati tek 2000 naslova, pa vi razmislite što, kad i zašto - kaže Simo Mraović.
• Cervantes: Don Quijote - predebelo
• Boccaccio: Dekameron - predivno
• Shakespeare: Hamlet - trt-mrt ili smrt
• Goethe: Faust - neuvjerljiv SF
• Dostojevski: Zločin i kazna - literatura za Haag
• Tolstoj: Rat i mir - vidi pod Dostojevski
• Melville: Moby Dick - dosadno
• Joyce: Uliks - ubija od dosade
• Kafka: Proces - fora
• Maruli: Judita - ne razumijem
• Držić: Dundo Maroje - ne kužim
• Krleža: Povratak Filipa Latinovicza - bljutavo
• Moliere: Škrtac - užas
• Hugo: Jadnici - depresija
• Dickens: Oliver Twist - koma
• Daniel Defoe: Robinson Crusoe - nikad čitao
• Oscar Wilde: Slika Doriana Graya - opet SF
• Eugene Ionesco: Stolice - totalno spičeno, fora
• Samuel Beckett: U očekivanju Godota - blesavo
• George Orwell: Životinjska farma - opet SF
• Zagorka: Grička vjestica - baka, mama i teta čitale, ja ne
• E. A Poe: Gavran - fuj
• Emile Zola: Germinal - nisam čitao
• J. Swift: Guliverova putovanja - gledao uprizorenja
• Petrarca: Kanconijer - dosadno
• J. D. Salinger: Lovac u žitu - preseravanje
• Ibsen: Nora - superfino
• V. Nabokov: Lolita - duhovito
Merita Arslani
Suočavala sam se s razjapljenim ustima, raširenim očima i tihim šaptom nevjerice: "Jeste čuli, nikada nije pročitala 'Uliksa'...". Ne, nisam. Kao što nikada nisam pročitala "Lovca u žitu", "Mobyja Dicka", "Rat i mir", "Juditu" i "Stolice". Pokušavala sam u nekim trenucima vlastite pretencioznosti pročitati neke od onih koje sam u školi preskočila, ali nisam uspjela čak ni uz najbolju volju.
Oduvijek sam smatrala da je bezobrazno pročitati nešto što ću brzo zaboraviti pa čak i nepošteno ako to znači da ću zamrziti nekog pisca samo zato što sam se prisilila pročitati nešto da ne bih bila "crna ovca" u društvu.
Ako je ovo priznanje nekome čudno, onda će sljedeće rečenice biti još čudnije. Naime, Jutarnji je sastavio listu od 50 knjiga koje su najvećim dijelom dio osnovnoškolske i srednjoškolske lektire, a za koje se smatra da ih je većina ljudi pročitala, i proveli smo anketu među 15 istaknutih društvenih djelatnika koji su nam bez ustručavanja i lažnog uvijanja ispričali koje knjige nisu pročitali i zašto. Neki od njih željeli su ostati anonimni, poput profesorice književnosti iz Zagreba koja nikada nije pročitala "Stolice", a nikada nije ni čula za Eugena Ionesca. Na ponovljeno pitanje da li nikada nije čula za "Stolice" ili Ionesca, vrlo ležerno je odgovorila:
- Ne, nemam pojma tko je taj tip! Što je to, kakva je to književnost? Objasnila sam da je riječ o djelu teatra apsurda, na što sam dobila žestoko protupitanje:
- Molim vas, objasnite mi zašto bih, pobogu, išla "zguglati" nešto što se zove teatar apsurda?
Budimo iskreni, neki ljudi koje poznajem dio knjiga s liste, uključujući i "Stolice", morali su pročitati zbog svog posla i priznaju da im u suprotnom to sigurno ne bi bio prvi izbor u knjižnici. Uostalom, u dobrom sam društvu "zločeste djece" koja su tako đer "zastranila", što sam shvatila nakon provedene ankete u kojoj je jedina "odlikašica" bila teoretičarka književnosti, profesorica i književnica Andrea Zlatar, koja je s popisa pročitala sve knjige. No, kako kaže, manje je važno što ih je pročitala, već je važnije kako ih je pročitala.
MILJENKO JERGOVIĆ
TVRTKO JAKOVINA
|
|
| 'Juditu' sam pokušavao razumjeti, ali mi nije išlo pa sam odustao. Zagorku se ne bih mogao nikako natjerati da ju čitam
|
Pročitao sam 'Uliksa', katastrofa. No mene je više sram ako ne pročitam novu knjigu o hladnom ili 2. svjetskom ratu
|
- Kako sam profesionalno (de)formirana, jer predajem povijest književnosti, a godinama sam predavala kolegij "Uvod u književnost", pročitala sam svih tih 50 knjiga, ali ostaje pitanje što mi je od nekih tekstova ostalo. Tu su u najgoroj poziciji Hugoovi "Jadnici" i Goetheov "Faust". Od čitanja "Jadnika" sjećam se samo jedne otužne atmosfere koja je s vremenom prekrila većinu lektire romantizma. Možda sam čitala u krivo vrijeme, kad sam se već previše mentalno vezala za modernistički roman, pa su "Jadnici" zbilja djelovali jadno. Brzala, preskakala opise, jurila kraju, tako je to izgledalo. Uz Goetheov "Faust" vežu me drugačije muke: nisam se mogla opustiti da tekst doista čitam kao normalan čitatelj, nego sam stalno paralelno mislila: "Što se s time htjelo reći" ili "Zašto je to zapravo važno". Niti na jedno od ta dva pitanja ne bih se danas usudila odgovoriti - ističe Andrea Zlatar.
Osim toga, kaže Zlatar, smisao čitanja je da se neka knjiga pročita u trenutku kada je zaista želimo pročitati te dodaje da čitalačke "rupe" ne spadaju u kategoriju srama, već u pitanje obrazovanja. Neke nepročitane knjige u raznim se strukama mogu smatrati neznanjem.
- Bez obzira na književne ukuse, problem je ako radimo neki posao koji se referira na određenu literaturu, a nismo pročitali nešto što smo trebali. U tim je slučajevima ipak potrebno bolje poznavati književnu baštinu. Specijalizacija za neka područja je u književnom poslu postala legitimna, dakle ako je netko stručnjak za Balzaca, posve je uobičajeno da ne zna primjerice ništa o Danteu - kaže Zlatar.
Da je za čitanje nekog klasika ipak potrebno imati želju da ga se pročita, slaže se i književnik Miljenko Jergović koji tvrdi kako je najveća tragedija svih knjiga s naše liste ta da su sve imale tu nesreću da budu u sklopu obavezne školske lektire. Smatra kako bi te knjige bile zasigurno daleko čitanije da nisu bile "obavezne".
- Školska lektira bi trebala poticati na čitanje i dokazati da čitanje nije ništa bolno i naporno, no kad nas je baš suprotna stvar. Potpuno je besmisleno tjerati nekog klinca kojeg šiba pubertet da čita "Rat i mir". Neće ga sasvim razumjeti, a kasnije ga više neće htjeti čitati, jer će se samo sjećati kako mu je to bila muka. Nisam uvjeren u to da postoje knjige koje se moraju pročitati, odnosno nisam uvjeren u opravdanost školske lektire - ističe Jergović i dodaje kako nije sramota nešto ne pročitati, već tvrditi da smo pročitali nešto što nismo.
Od klasika Jergović nije pročitao "Mobyja Dicka", "U traganju za izgubljenim vremenom", "Juditu", "Škrca", "Gričku vješticu" i "Grofa Monte Crista". "Mobyja Dicka" i "Grofa Monte Crista" nije pročitao iz jednakih razloga, a kaže da su mu obje knjige naprosto promakle. "'Mobyja Dicka' sam htio čitati, ali mi se nije dalo, uvijek je bilo nešto važnije. Između ostalog, ljudi čitaju ono što im je nalik, ili ono što ih mijenja na način koji im je prihvatljiv. Ne kažem da mi 'Moby Dick' nije nalik, ali mi nije bio suđen", navodi Jergović, dok je za "Monte Crista" gotovo siguran da će ga jednom pročitati. Grof mu je "velika knjiga u rezervi" ili, kako ističe, lijepo je znati da Dumasa nije pročitao.
- Moliereovog "Škrca" nisam čitao jer nisam revan čitatelj drama, ali sam ga u dva navrata gledao u kazalištu. "Juditu" sam pokušavao razumjeti, čituckao sam je, ali nije mi išlo pa sam odustao. Zagorka mi nije mrska kao povijesna ličnost i "Grička vještica" mi je simpatična kao fenomen, ali ne bih se mogao natjerati da ju čitam. Proust je sasvim druga priča. "Put k Swanu" nam je bio u školskoj lektiri u trećem gimnazije, pročitao sam 20 stranica i odustao. Kasnije me ama baš ništa nije navelo da ga ponovno počnem čitati - kaže Jergović, dok za Bibliju kaže kako ju je čitao u nekoliko navrata, ali da ne može reći da ju je pročitao.
Filozof Tomislav Bracanović književnost smatra neobaveznim hobijem, kojeg neko vrijeme može zanemariti, pa mu se ponovno vratiti. Uglavnom preferira hobije koji se razlikuju od posla kojim se bavi i koji ne zahtijevaju čitanje ili sjedenje pred računalom. Knjige koje nije pročitao dijeli u nekoliko skupina, pa tako "Crusoea", "Sliku Doriana Graya", "Lolitu", "Huckleberry Finna" i "Monte Crista" nije pročitao jer je njihova priča toliko dobro poznata iz opće kulture ili zahvaljujući filmovima, da mu se činilo kaže "vremenski i energetski neisplativim trošiti vrijeme na njih".
- Ima knjiga koje sam počeo čitati, ali ih nikada nisam dovršio ili stoga što su mi se u to vrijeme činile, bez uvijanja rečeno, dosadnima, ili zato što bi nastavak njihova čitanja zahtijevao previše napora bez jamstva da će to uroditi nekim jako ugodnim literarnim iskustvom. Počeo sam, ali nikada nisam dovršio Salingerova "Lovca u žitu" i Joyceova "Uliksa". Kako ćete prijatelju, koji vas uz pivo zamoli da mu ukratko prepričate o čemu se u knjizi radi, prepričati nečiju struju svijesti?", ističe Bracanović, koji nije u "prijateljskim odnosima" ni s francuskim autorima, kao ni s djelima pisanim u stihovima.
Na još par primjera se vidi da "Moby Dick" prilično dobro kotira na listama nepročitanih knjiga. Programski direktor Queer Zagreb festivala Zvonimir Dobrović kaže da ne poznaje nikoga tko je tu knjigu pročitao, uključujući i sebe, dok Dubravki Vrgoč, ravnateljici ZKM-a, ta tematika nije bila zanimljiva, kao ni priča Robinsona Crusoea.
- Kao i s "Moby Dickom", ista je priča i s "Uliksom". Mislim da je tu knjigu nemoguće pročitati i nadam se da ju je bilo lakše napisati. Neke knjige sam zbog posla čitao više puta, neke za vrijeme školovanja, a neke opet rado uzmem u ruke. Jednom je jedan naš profesor rekao da je civilizacijski minimum pročitati Shakespearea i Bibliju i moram priznati da nisam sklon listama knjiga koje se moraju pročitati jer mi to pomalo vuče na elitizam. Nije sramota nešto ne pročitati i mislim da bi obavezna lektira trebala biti takva da nas navuče na čitanje, a ne da nam to bude odbojno. Znam da su ljudi često muku mučili s nekim knjigama jer su ih morali čitati i danas kada bi ih vjerojatno bolje razumjeli ne žele ih čitati. Nikada nisam imao interesa pročitati nešto što moram i mislim da svaka knjiga ima svoje vrijeme kada bi je trebalo čitati - kaže Dobrović.
Što znači da je neka knjiga pročitana u vrijeme kada se čitala lektira? Je li ona ikada bila shvaćena na pravi način? Knjiga koja je pročitana u jedno vrijeme i na jedan način u nekim se drugim okolnostima može smatrati nepročitanom, smatra povjesničar Tvrtko Jakovina, koji ističe kako je izgubio osjećaj nelagode zbog nepročitanih djela "lijepe" književnosti s obzirom na to da zbog posla mora stalno biti u toku s onim što se događa u struci koju pokriva na fakultetu.
ZVONIMIR DOBROVIĆ
ANDREA ZLATAR
 |
|
| N
isam sklon listama knjiga koje se moraju pročitati jer mi to pomalo vuče na elitizam. Lektira bi nas trebala navući na čitanje
|
Prof
esionalno sam deformirana, pa sam pročitala svih 50 knjiga. No za neke sam se pitala što je u njima zapravo važno
|
- Više me je sram ako ne pročitam novu knjigu o Hladnom ratu ili Drugom svjetskom ratu, no važnu knjigu iz svjetske književne baštine. Time se ne ponosim, samo racionaliziram. Kada je lektira u pitanju, stvaramo neki kulturni kod čitanja, ali na površinskoj razini, jer čitamo što moramo. Moramo se pitati koliko čitamo i poznajemo druge kulture, a ne samo one koje su nama bliske. Previše smo centrirani na zapadne klasike, a trebali bismo razmisliti i o većem broju neeuropskih autora koji imaju sve veći utjecaj na nas. Chirac je rekao da se ne možeš smatrati intelektualcem ako ne znaš ništa o azijskoj kulturi - navodi Jakovina, još jedan iz društva kojem "Moby Dick" nije "sjeo". "Pročitao sam ga na poslijediplomskom, katastrofa, ali sam uspio."
Književnik Ivica Prtenjača može se pohvaliti kako je većinu klasika pročitao uz izuzetak knjiga "Madame Bovary" i "Rat i mir", koja mu je kaže bila preobimna i prevelika za srednjoškolski ritam, te "Lolitu" koja ga nije privlačila. No, za nečitanje "Monte Crista" je ponudio pomalo neočekivani, ali zabavan odgovor.
- Nisam čitao "Grofa Monte Crista", nikad nisam volio Richarda Chamberlaina koji ga je glumio, ako se ne varam, u istoimenom filmu - kaže kaže Ivica Prtenjača. Da se većina rijetko vraća knjigama koje su pročitali u sklopu obavezne lektire potvrdio je i Saša Randić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, koji je neke knjige "gutao" ali kasnije ih više nikada nije čitao.
- "Proces", "Stranac", Proustovi "kolačići", Salinger, "Lolita", sve su to knjige koje se čitaju u doba odrastanja, ali kasnije sam rijetko uzeo neku od njih da bi je ponovo pročitao. Jedini izuzetak su knjige koje sada čitam radi djece, pa tako opet čitam, kako ga zove moj mali Marko, Harrya Hlapića - kaže Randić.
Od pedeset knjiga najmanje naših sugovornika je pročitalo "Moby Dicka", zatim "Uliksa", "Lovca u žitu", "20.000 milja pod morem", "Grofa Monte Crista" i Hugoove "Jadnike". Razlog nečitanja posljednje tri knjige najčešće je taj da je priča knjige vrlo poznata, te da su te priče često prenesene na film ili kazalište, uz naravno razloge da je tema nezanimljiva. No, Miljenko Jergović i Tvrtko Jakovina ne slažu se da je film ubio knjigu, te da činjenicu da je netko pogledao film koji je napravljen po nekoj knjizi ne može nikako biti zamjena za knjigu.
- Film nije književno djelo, on ima vlastitu poetiku. Film je samo interpretacija i mene nije ograničavalo da ne pročitam nešto samo zato što sam gledao film, kaže Jakovina. Tako i Miljenko Jergović ističe da je kod nas postao društveni običaj da se unaprijed sve zna, pa zato što se sve zna, svi misle da ne moraju nešto pročitati da bi o tome imali mišljenje.
- Između knjige i filma nema nikakve veze i besmisleno je tvrditi da ako smo pogledali film da je to isto kao da smo pročitali knjigu.
|
Najčešće nisu pročitali knjige jer su gledali film
|
Kratki pregled književnika
Knjige koje niste čitali, kao i žene s kojima niste spavali, možda bi bilo super, a možda bi bilo i katastrofa pročitati. Što je čovjek stariji, manje riskira. Statistike kažu da čovjek može za života pročitati tek 2000 naslova, pa vi razmislite što, kad i zašto - kaže Simo Mraović.
• Cervantes: Don Quijote - predebelo
• Boccaccio: Dekameron - predivno
• Shakespeare: Hamlet - trt-mrt ili smrt
• Goethe: Faust - neuvjerljiv SF
• Dostojevski: Zločin i kazna - literatura za Haag
• Tolstoj: Rat i mir - vidi pod Dostojevski
• Melville: Moby Dick - dosadno
• Joyce: Uliks - ubija od dosade
• Kafka: Proces - fora
• Maruli: Judita - ne razumijem
• Držić: Dundo Maroje - ne kužim
• Krleža: Povratak Filipa Latinovicza - bljutavo
• Moliere: Škrtac - užas
• Hugo: Jadnici - depresija
• Dickens: Oliver Twist - koma
• Daniel Defoe: Robinson Crusoe - nikad čitao
• Oscar Wilde: Slika Doriana Graya - opet SF
• Eugene Ionesco: Stolice - totalno spičeno, fora
• Samuel Beckett: U očekivanju Godota - blesavo
• George Orwell: Životinjska farma - opet SF
• Zagorka: Grička vjestica - baka, mama i teta čitale, ja ne
• E. A Poe: Gavran - fuj
• Emile Zola: Germinal - nisam čitao
• J. Swift: Guliverova putovanja - gledao uprizorenja
• Petrarca: Kanconijer - dosadno
• J. D. Salinger: Lovac u žitu - preseravanje
• Ibsen: Nora - superfino
• V. Nabokov: Lolita - duhovito
|
Simo Mraović
|
Merita Arslani
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....