ŠTO TI PADA NA PAMET? ONAKO GLEDATI I DIRATI ROĐENU SESTRU! Je li to incest ili ipak nije?

Baš su vam slatki. Pogledajte ih samo kako se vole. Da su barem moji takvi, umjesto što reže jedno na drugo kao pas i mačka! Rijetko se vide ovako složna braća... Ana, moja stara mušterija koja je toga dana došla do mene s molbom da joj prekrojim haljinu, gledala je s mješavinom čuđenja i sjete u moje dvoje djece. Tin je obgrlio rukom Tinu oko ramena, a ona njega oko struka i tako su mahnuvši nam na pozdrav izašli iz stana.

JESAM LI SASVIM SIGURNA U ONO ŠTO SAM VIDJELA? NISU SE NADALI, ALI ZATEKLA SAM IH U DONJEM RUBLJU NA TININOM KREVETU...

U normalnim okolnostima Anin bih komentar dočekala s ponosom, međutim, sumnja koja je u meni tinjala unatrag mjesec dana natjerala me da njezine riječi popratim samo ukočenim kimanjem glave. Je li ovdje zaista bila riječ o izuzetnoj bratskoj ljubavi o kakvoj je govorila Ana, ili se radilo o nečem drugom? Je li bilo moguće da se pod mojim krovom odvijalo nešto ružno i bolesno? Nešto od čega mi se pri samoj pomisli dizala kosa na glavi.

Koliko sad ono imaju godina? - čula sam Anu kako govori navlačeći teškom mukom usku crvenu haljinu na sebe, a onda, ne čekajući moj odgovor prelazi na drugu temu. Vidite, ovdje na bokovima mi je preuska. Možete li to nekako proširiti? Ma sigurna sam da možete! Već sam se bezbroj puta uvjerila da ste prava majstorica svoga zanata. Pohvala koju mi je Ana laskavo uputila nije me razveselila već mi samo izmamila gorak osmijeh na lice. Majstorica svoga zanata! Pa dobro, možda je to i bila istina.

Možda sam bila stručna kad je u pitanju bilo šivanje. U dvadeset godina, koliko sam se bavila krojačkim poslom, svakako nikad nisam imala niti jednu pritužbu na svoj rad. Međutim, što je bilo s mojim vještinama kad je u pitanju bilo roditeljstvo? Nisam li tu fatalno zakazala? Bacila sam kratak pogled kroz prozor prema parkiralištu na koje je upravo iz haustora istupilo dvoje mladih. Tinini dugi plavi uvojci vijorili su na vjetru dok je Tin svoju isto tako plavu kosu skupio u repić na potiljku. Nisu doduše više bili zagrljeni, ali isto tako nisu niti skidali pogleda jedno s drugoga dok su razdragano o nečem raspravljali.

ZAJEDNIČKI IZLASCI

U jednom trenu Tin je stao ispred Tine i prepriječio joj prolaz, da bi mu ona kao propusnicu utisnula poljubac u obraz. Nasmijani i vidno dobro raspoloženi nastavili su svoj put prema gradu, dok sam se ja sa zebnjom okrenula prema ženi u crvenoj haljini. Je li i ona vidjela isto što i ja? Nije valjda nešto posumnjala, pomislila sam prestrašeno pogledavajući je ispod oka. No, Ana je bila zaokupljena sobom. Znači, ovdje i ovdje bi trebalo staviti nekakve umetke upirala je prstom u šavove koji su prijetili popustiti pod širinom njenih bokova. Aha, evo sad ćemo mi to. Samo da uzmem mjeru... mrmljala sam uzimajući metar u ruke dok su mi misli bile na stotoj strani: uz mog dvadesetogodišnjeg sina i njegovu četiri godine mlađu sestru. Je li moguće da se između njih događalo nešto o čemu se nisam usudila ni razmišljati? Očajnički sam željela misliti da griješim, ali...

Što je značila ona scena na koju sam slučajno naletjela prije kojih mjesec dana? Trebala sam tu nedjelju provesti s prijateljicom na njenoj vikendici, no kad je dobila hitan poziv od svoje svekrve da joj je pozlilo, obje smo se ranije vratile kući. Bilo mi je žao što nam je propao izlet kojem smo se toliko veselile, ali sam se tješila da ću provesti dan s djecom. Ispeći ću im njihov omiljeni kolač, planirala sam uspinjući se prema stanu. Razveselila sam se kad sam u hodniku vidjela obješene jakne, što je značilo da su oboje doma. No veselje mi je naglo splasnulo kad sam otvorila vrata njihove sobe. Ondje, na Tininom krevetu, sjedili su ona i njezin brat, oboje u donjem rublju, i gledali jedno u drugo onako kako to braća ne bi trebala činiti. Tinova ruka, koja je do tada nježno mazila Tinino lice, povukla se kao oparena čim me ugledao na vratima.

Što, što se to ovdje događa? promucala sam osjećajući kako mi se od šoka sledila krv u žilama. Što bi se događalo? Upravo se spremamo za izlazak u grad prvi se snašao Tin, dok je Tina zajapurenih obraza skočila prema stolcu preko kojeg je bila prebačena njezina haljina. Dok ju je brzim pokretima navlačila na sebe, on je ležerno podigao svoje traperice s poda i uskočio u njih. Evo, ja sam gotov. Požuri Tina, film počinje za sat vremena obratio se svojoj sestri kao da se ništa nije dogodilo. I dok su se oni užurbano muvali po sobi, ja sam stajala kao skamenjena. Jesam li poludjela, ili je ono čemu sam netom svjedočila zaista bila ljubavna scena, pitala sam se dok se soba okretala oko mene. Dok su izlazili, zaustavila sam svog sina snažnim stiskom za nadlakticu.

Tin! - prosiktala sam ispod glasa kako me ne bi čula kći koja je upravo u hodniku obuvala cipele. Što je bilo ovo malo prije? Nemoj misliti da sam glupa! Što ti pada na pamet? Onako gledati i dirati rođenu sestru! Tin se ljutito istrgnuo iz mog stiska i uputivši mi buntovan pogled prošao pokraj mene. Hajdemo, sister! obratio se nervozno Tini koja ga je već spremno čekala na vratima. Mama je danas očito ustala na lijevu nogu. Bolje nam je da što prije nestanemo. Ni ne pozdravivši me, izjurili su iz stana poput vjetra i jedino što mi je preostalo bilo je tupo gledati kroz prozor za njima kako se dugačkim koracima udaljavaju niz ulicu. Kad su konačno nestali iz vidokruga, sjela sam na Tinin krevet i zarila prste u kosu. Bože pomozi, zavapila sam drhteći cijelim tijelom.

Očajnički sam željela vjerovati da sam sve krivo shvatila, ali razum mi je govorio drugačije. Između mog sina i moje kćeri očito se događalo nešto što je nadilazilo bratsku ljubav. Što bi se dogodilo da sam stigla pola sata kasnije, pitala sam se zgroženo. Bi li ih tada, Bože me oslobodi, zatekla zajedno u krevetu? Stresavši se pri samoj takvoj zastrašujućoj pomisli, ispustila sam glasan jauk. Još tog jutra mogla sam se smatrati sretnom ženom. Najveći problemi koji su me mučili bili su oni financijske prirode, a sad...

Najgora od svega bila je pomisao da sam za sve sama kriva. Ja, koja sam unatoč brojnim dobronamjernim opomenama glupo dopustila da brat i sestra dijele istu sobu. Pa zaista, gdje mi je bila pamet?!Tina i Tin su bili tako slatki kad su bili mali. Mali plavokosi i plavooki anđeli za koje su me prijateljice znale zadirkivati da izgledaju kao da im je otac Šveđanin. Tin je u početku, doduše, bio ljubomoran na mlađu sestru, ali ja sam se uvijek trudila uvjeriti ga da je divno biti stariji brat i da je on sad glavni.

ULOGA ZAŠTITNIKA

Na kraju sam u tome i uspjela. Do vremena kad je kretao u školu Tin je obožavao svoju sestru i na moju golemu radost preuzeo ulogu starijeg zaštitnika. Kamo god bismo išli, on bi je vodio za ruku i prijetio svima koji bi je ražalostili. I dok sam ja bila presretna zbog takve bratske bliskosti, sjećam se kako me je moja sestra već tada upozoravala. Mirjana, moraš početi razmišljati o preseljenju u novi stan. Zajednička soba za Tinu i Tina je dosad još i mogla proći, no djeca rastu i ubuduće će to biti nemoguće rekla mi je promatrajući pronicljivo brata kako srčano grli i ljubi svoju sestricu. Iskreno, nije mi bilo jasno o čemu govori. Djeca su se tako dobro slagala. Igrala su se zajedno i nikad nisu izražavala želju za zasebnim sobama. Štoviše, činilo se da uživaju u svom malom zajedničkom carstvu. Kad sam to i naglas rekla, Nena me ošinula pogledom. Mirjana, razmisli malo: imaš muško i žensko dijete! Tin će ti začas ući u pubertet i onda definitivno neće biti prikladno da spava u istoj sobi s Tinom.

ODAKLE ZA DRUGU SOBU?

Slegnula sam ramenima i dalje ne shvaćajući na što točno aludira. Pa Tin i Tina su bili rođena braća! Ista krv! Odrastali su zajedno i nisam vidjela nikakav problem u tome da i dalje nastave dijeliti sobu. Uostalom, kao da je to o čemu je ona pričala bilo tako jednostavno. Lako je bilo govoriti njoj iz perspektive supruge dobrostojećeg muža i vlasnice kuće od stotinjak kvadrata. Kako ću ja, kao samohrana majka koja je bila prisiljena razvesti se od muža pijanca dok su djeca još bila mala, namaknuti novac za stan u kojem bi svako dijete imalo vlastitu sobu?

Ta i sama sam spavala u sobičku veličine špajze, dok je dnevni boravak bio prenamijenjen u krojačku radionicu od koje smo živjeli. Samo neka oni lijepo bratski dijele sobu kao i dosad, sve će biti u redu! podigla sam ruku u znak obrane. Naravno da je u mojoj glavi postojao plan za preseljenje u veći stan 12ali kada i kako, to nisam znala. Vidjevši sestru kako nije zadovoljna mojim odgovorom, nadodala sam: Uostalom, kao da su jedina djeca na svijetu koja nemaju vlastiti kutak! A što je s onim obiteljima gdje ih je po petero ili više u jednoj sobi? To je drugo Nena je zatresla glavom. Bila bi skroz druga situacija da ih imaš više i da su svi u istoj sobi, no ovako, njih dvoje sami...

ONO ŠTO SAM DRŽALA BRATSKOMLJUBAVLJU ODJEDNOM JE POPRIMILO KRAJNJE NEGATIVAN PREDZNAK. TIN JE DOSLOVCE GUTAO TINU OČIMA, A ONAMU, IAKO PLAHO, UZVRAĆALA..

Ma daj, nemoj me gnjaviti! - obrecnula sam se nervozno. Obraćala mi se kao da ja nisam željela imati veći stan. Naglo sam ustala i žustrim pokretima pokupila šalice sa stola iako još nismo ispile čaj do kraja, dajući joj tako do znanja da je razgovor završen. Dobro, kad je tako shvativši moju poruku, Nena je i sama ustala. Nemoj samo da ti se dogodi ono što se dogodilo Martini! ipak nije odoljela da me još jednom ne opomene. Inače, Martina je bila njena kolegica s posla koja je navodno imala velikih problema sa svoje dvoje adolescenata. Znala sam od ranije da su i u slučaju te žene brat i sestra dijelili zajedničku sobu, no nisam mogla povući baš nikakvu paralelu između njih i moje djece.

Sin dotične Martine bio je navodno krajnje problematičan slučaj, a kći toliko povučena da su neko vrijeme sumnjali na autizam. Zaista mi nije bilo jasno kako ih je Nena mogla uspoređivati. U tome i jest stvar: nisu oni oduvijek bili takvi strpljivo mi je objašnjavala. Prema Martininoj priči, bila su to mila djeca, ali im se s vremenom nešto počelo događati. A što to? upitala sam ne suviše zainteresirano. Isprva nisu znali o čemu je riječ, no onda se javila utemeljena sumnja da je došlo do zlostavljanja sestre od strane brata. U svakom slučaju, Martina je shvatila da je silno pogriješila što ih je pustila da odrastaju u istoj sobi. Ma daj! odmahnula sam rukom i cinično se osmjehnula. Nenina priča činila mi se nestvarnom i usmjerenom protiv mene. Nije mi jasno kako ti ne možeš shvatiti da ne mogu svi živjeti u vili poput tebe!

ZAHLAĐENJE ODNOSA

Znala sam da je to nizak udarac i odmah sam zažalila zbog brzog jezika. Moja je sestra uvijek bila spremna pomoći mi i nemalo puta mi je nudila da krojačku radionicu otvorim u podrumu njezine kuće te si tako povećam životni prostor. No, ja sam takvu mogućnost redovito odbijala. Željela sam potpunu samostalnost, a imala sam i veću komociju radeći doma. Oprosti. Nisam tako mislila pokunjeno sam je pokušala zaustaviti, no ona je već bila na izlazu. Ja ti hoću samo najbolje, a ti si bezobrazna rekla mi je prije nego što je izašla. Bila je jako ljuta, i to s razlogom. Znala sam da sam pretjerala i zato je nisam ni pokušavala zaustaviti. Da sam znala da će se od toga dana naši odnosi trajno narušiti, vjerojatno bih potrčala za njom i ispričala se što sam je tako povrijedila. Ali mislila sam da je to samo jedna od naših brojnih sitnih sestrinskih svađa i da će mi Nena kao i obično oprostiti. Kako sam mogla i slutiti da će naši odnosi zahladiti? I dalje smo doduše bile u kontaktu, no nestala je bliskost koju smo godinama dijelile.

TEŽAK TERET

Godine su prolazile a ja sam sa svakom bila sve više uvjerena da je Nena pogriješila. Njene crne slutnje nisu se ostvarivale. Tin i Tina očito nisu bili nimalo nalik djeci njezine kolegice. Divno su se slagali i bratski sve dijelili, pa tako i sobu. Vidiš, Nena, nisi bila u pravu, znala sam često pomisliti. Upirala si prstom u mene kao u krajnje lošeg roditelja, ali vrijeme je pokazalo da nije tako. Moja djeca su zdrava i sretna, iako žive u skučenom prostoru. Možda nemaju svaki svoju sobu, ali imaju zato ono najvrijednije: bliskost koju smo nas dvije putem izgubile! Tako sam razmišljala dok su stvari tekle glatko, no nije sve uvijek bilo blistavo. Znalo je biti dana kad bih učinila sve da se ponovo zbližim sa svojom sestrom i da joj se požalim na raznorazne teškoće, no njezina me distanciranost u tome sprječavala.

Tako je bilo i sad kad sam zatekla Tinu i Tina u sobi. Bila sam izvan sebe od šoka najradije bih joj se požalila, zatražila savjet od nje. Ali, nisam to mogla učiniti. Ta upravo je ona bila ta koja me upozoravala da bi se ovako nešto moglo dogoditi. U trenucima samoće prematala sam film svog života, pokušavajući utvrditi kada su i gdje stvari točno krenule po zlu. Možda onda kad sam dopustila svojoj djeci da zajedno spavaju u krevetu kad bi grmjelo? Ili kasnije, kad su porasli i počeli zajedno izlaziti? Tko bi pomislio da ima nešto loše u tome da brat i sestra posvuda idu zajedno? Ja zasigurno ne. Štoviše, bila sam presretna kad su išli skupa na tulume, slavili zajedno nove godine, odlazili skupa u šoping. Osjećala sam neku sigurnost kad su bili zajedno i nisam to ni pred njima skrivala. Da bi im se moglo dogoditi ono najgore što se može dogoditi bratu i sestri, o tome nisam ni sanjala.

Uglavnom, od one kobne nedjelje kad sam ih zatekla polugole u sobi kako se zaljubljeno gledaju, moj život se pretvorio u pravi pakao. Nisam više mogla normalno raditi, kao niti razmišljati o bilo čemu drugom do li o tome što se događa između moje djece kad ja okrenem leđa. Sa sasvim drugačijom pozornošću pratila sam svaki njihov pokret, svaku njihovu izgovorenu riječ i bivala sve sigurnija da nešto u njihovom odnosu grdno ne valja. Ono što sam ranije držala bratskom ljubavlju odjednom je poprimilo krajnje negativan predznak. Tin je doslovce gutao Tinu očima, a ona mu, iako plaho, uzvraćala. Kome se obratiti za pomoć, pitala sam se shrvano. Nekom savjetovalištu za mlade? Socijalnoj službi? I kako bi mi oni uopće mogli pomoći? Ako bi se pokazalo da se brat i sestra uistinu vole kao ljubavni par, kriva bih ispala ja koja sam ih godinama držala u istoj sobi. Nena je bila u pravu, no jesam li mogla i njoj to priznati? Bila je to takva strahota i sramota da je ni s kime nisam mogla podijeliti!

Odjednom sam se osjetila potpuno samom. Leđa mi je pritiskao teret težak poput Mount Everesta, a ja nisam imala nikoga da se izjadam. No, trenutno je tu bila Ana, moja dugogodišnja mušterija. Ana je bila draga i dobra žena. Malo brbljava, ali uvijek dobronamjerna. Nisam li se možda mogla njoj obratiti za pomoć? I sama je imala dvoje djece, kćer i sina, i možda mi je mogla dati neki pametan savjet? Nakon što sam uzela mjeru za Aninu crvenu haljinu, ponudila sam je da sjedne i natočila nam svakoj po šalicu čaja. Bit će vam odlična ta haljina kad ju malo proširimo rekla sam smiješeći se. Ni najmanje ne sumnjam u to! uzvratila mi je srknuvši iz šalice. Kao što sam već bezbroj puta rekla: vi ste Mirjana prava maherica! Nasmiješila sam se na njezine riječi, no oko srca me i dalje stezao ledeni okov. Hvala vam, drago mi je da tako mislite rekla sam i nehotice duboko uzdahnula. Oh, kako ste to uzdahnuli, draga! Da vas ne znam, rekla bih da vas more nekakve brige prokomentirala je upitno me gledajući.

Ponovo sam uzdahnula. Ana... - nesigurno sam započela. Znala sam da se moram povjeriti toj ženi s kojom nikada nisam nadišla odnos krojačica-mušterija i da je moram zatražiti za savjet. Morala sam to učiniti jer sam osjećala da ću u suprotnome eksplodirati pod silnim pritiskom. Recite, Mirjana... Htjela bih vam nešto reći. Nešto vrlo intimno. Znate, imam povjerenja u vas i osjećam da biste mi vi mogli pomoći. No, stvar je vrlo delikatna i... mucala sam. Ma, pljunite više, Mirjana! Ana me potaknula na njoj svojstven vedar način. Znam da se nikad nismo privatno družile, ali kunem vam se: možete imati povjerenja u mene! Što god da mi rekli, ostat će unutar ova četiri zida rekla je i napravila rukom kretnju preko usnica kao da ih zaključava. Dakle, riječ je o mojoj djeci, Tinu i Tini. Malo prije ste se divili kako se krasno slažu. No, vidite, ja imam ozbiljne sumnje da se i predobro slažu. Ako shvaćate što mislim...Nekoliko trenutaka Ana me je gledala bez riječi, a onda prekrila usta dlanom. Ma nemojte! rekla je ne skrivajući šokiranost. Vi mislite da vaši Tin i Tina...? Vi hoćete reći da oni...? Da! prekinula sam je u njenim nagađanjima.

Gotovo sam sto posto sigurna da se između moje djece odvija nešto loše! Ana je spustila šalicu sa čajem na stol i zagledala se u mene otvorenih usta. Nemoguće, čitala sam u njenim razrogačenim očima. Nemoguće! Znam da vas je to šokiralo, a što mislite kako je tek meni! rekla sam zarivši prste u kosu. Bila sam na rubu histerije. Mirjana moja draga... Ana je jedva dolazila k sebi od šoka. Jeste li sigurni da je takvo što moguće? Možda ste pogrešno protumačili neke stvari? I sama sam vam rekla koliko me fascinira odnos između vaše djece. Možda se zaista radi samo o tome: o velikoj bratskoj ljubavi. Zatresla sam glavom i razvukla usne u kiseli osmijeh. Na žalost, ne. Bojim se da među njima trenutno nema više ničeg bratskog. Ma nemojte ni govorit takve stvari!

Anini do malo prije rumeni obrazi odjednom su problijedjeli. Ana, reći ću vam nešto što nisam nikome. Ne znam uopće i kome bih mogla ... oči su mi se odjednom ispunile suzama. Slobodno mi recite i nemojte se bojati: moja usta će ostati zapečaćena Ana me prijateljski obgrlila rukom oko ramena te ponovo prešla prstima preko usnica kao da ih zatvara. Moji Tin i Tina oduvijek su bili jako vezani počela sam govoriti, vrteći film godinama unatrag dok su moja djeca još bila mala. Bili su tako slatki... uzdahnula sam obrisavši suze i osmjehnuvši se nakratko. Uvijek su sve željeli raditi zajedno. Kad je Tin krenuo u školu, morala sam i Tini kupiti pernicu i bilježnicu, iako su joj bile tek četiri godine! Ana se nasmiješila i nastavila me pozorno slušati. Naravno, nije uvijek sve bilo bajno. Znali su se i pokefati, no takve bi razmirice trajale kratko i uvijek bi ih rješavali sami. Bila sam ponosna na njihovu zrelost i ljutila se na svoju sestru kad bi me opominjala da muško i žensko dijete ne bi trebali odrastati u istoj sobi. Nazivala sam je bahatom bogatašicom koja ne razumije probleme siromaha, iako mi je velikodušno nudila prostor za rad.

BOLESTAN ODNOS?

Zaista, kao da je sam vrag ušao u mene i zaslijepio me. Ne znam, Ana, gdje mi je bila pamet. Kako sam mogla misliti da će ta ogromna povezanost između brata i sestre izaći na dobro? Uglavnom, kao što sam rekla, bila sam zaslijepljena. Nije me brinulo niti to što niti jedno od moje dvoje djece nema nikakvu ljubavnu vezu, niti činjenica da uvijek i posvuda izlaze zajedno. Kako sam mogla biti tako slijepa kraj zdravih očiju! ljutito sam se lupnula nekoliko puta uzastopce dlanom po čelu. Ana me primila za ruku. Nemojte si toliko predbacivati, Mirjana. Vi ste samo majka koja obožava svoju djecu. Istina, pogriješili ste što ih niste na vrijeme razdvojili i smjestili u odvojene sobe, ali ja vas shvaćam.

Pomisao da bi se moglo dogoditi ono na što vas je upozoravala vaša sestra činila vam se toliko suludom da ste je s prezirom odbacili. No, moram vas još jednom pitati: jeste li sasvim sigurni da je njihov odnos krenuo stranputicom? Mislim, pa i ja sam ih malo prije vidjela kako se ljube i grle, ali nije mi bilo ni u peti da bi se moglo raditi o nekakvom bolesnom odnosu! Sigurna sam žustro sam zaklimala glavom. Zatekla sam ih prije otprilike mjesec dana, kad se nisu nadali mom dolasku, u donjem rublju, sjedili su na Tininom krevetu i... I? Ana je razrogačila svoje divne plave oči. Nisu radili ništa suviše loše barem ne još. Ali, tko zna na što bih naletjela da sam stigla malo kasnije rekla sam brzo se prekriživši. Uglavnom, sjedili su tako polugoli vrlo blizu jedno drugoga i on ju je milovao po obrazu.

ŠTO TI PADA NA PAMET? ONAKO GLEDATI I DIRATI ROĐENU SESTRU!

No, sve to nije ništa naspram onoga kako su se gledali. Strašno! stresla sam se pri sjećanju na zaljubljenost koja im je iskrila iz očiju. Oh, draga moja Ana je suosjećajno položila ruku na moju. Mogu si misliti kroz kakav pakao prolazite. A ja sam mislila da su svađe kakve vječito traju između mojih mangupa najgore što jednog roditelja može zadesiti! Odmahnula sam rukom. Da su se barem moja djeca svađala. Onako kako to normalna braća običavaju činiti. Ne znam što da radim. Kome da se obratim za pomoć? Osjećam se tako bespomoćno raskrilila sam ruke i uputila pogled prema nebu, kao da odande očekujem odgovor. Mirjana, sve će biti dobro, samo sad morate biti jaki! čvrstoća u Aninom glasu bila je upravo ono što mi je trebalo. Pogledala sam je ohrabreno i puna nade. Kao prvo, morate ih hitno razdvojiti. Ali hitno! Klimala sam glavom kao u transu. Ana je bila u pravu. Tin i Tina nisu smjeli više niti jednu jedinu noć provesti zajedno u istoj sobi.

Ali, kako sam to trebala učiniti? Znam da vam se stan nije u međuvremenu povećao Ana je zaokružila pogledom prostoriju pretrpanu materijalima, krojačkim stolom i strojem za šivanje no gdje ima volje ima i načina. Zašto ne biste, recimo, smjestili Tina u taj sobičak u kojem vi spavate, a vi se smjestili ovdje na kauč? Znam da takvo rješenje nije idealno, ali... Sve je bolje od postojećeg stanja! brzo sam prihvatila njezinu sugestiju. Naravno... Ana se zamišljeno uhvatila palcem i kažiprstom za bradu uvijek možete prihvatiti i sestrinu ponudu da krojačku radnju preselite u njezinu kuću. Znate da imate širok krug vjernih mušterija koje će vas slijediti kamo god otišli. Evo, ja na primjer: ma, išla bih za vama i na kraj svijeta! Obje smo se nasmijale. Odjednom je teret na mojim leđima postao lakši. Na kraju tunela kroz koji sam hodala već mjesec dana konačno se naziralo svjetlo. Uostalom, ako se ne varam, Tin je prešao dvadesetu i već radi u automehaničarskoj radionici. Nema nikakvog razloga da uskoro ne odseli od vas i započne samostalan život. Potaknite ga na tako nešto. Ma, ako treba i prisilite!

HITNA INTERVENCIJA

Ana je bila potpuno u pravu. Svaka joj je riječ bila na mjestu. Morala sam hitno djelovati, dok je još bilo vrijeme. Kobna greška koju sam počinila još se uvijek dala ispraviti. Morala sam poremećen odnos između brata i sestre što prije vratiti u normalu. Hvala vam, Ana, od srca! zahvalno sam je zagrlila i obrisavši žustrom kretnjom suze s lica s novim elanom dohvatila crvenu haljinu. A sad da vidimo što možemo učiniti da vi zablistate u ovoj ljepotici! Shvatila sam tog popodneva da nisu samo tkanine te koje se daju krojiti prema vlastitoj mjeri, već baš sve u životu. Živi ljudi čine greške, ali one se isto tako daju ispraviti. Kad je Ana zamakla za ugao ulice, uzela sam telefon u ruke i okrenula broj moje sestre. Teško je to objasniti riječima, ali jednostavno sam znala sam da ću u njoj dobiti podršku koju sam toliko trebala i da će sve u konačnici ispasti dobro!

Priča je objavljena u magazinu Moja tajna (broj 4., travanj 2016.).