Višetjedni štrajk glađu Branimira Glavaša u središte interesa javnosti stavio je Zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj čiji liječnici ne smiju iznositi pojedinosti o svojim pacijentima čak i ako su oni s tim suglasni.
Bolnica je naime u nadležnosti Ministarstva pravosuđa pa je i režim komunikacije drukčiji nego u ostalim bolnicama. No, Glavašev slučaj otvorio je brojna pitanja vezana uz štrajk glađu i postupanje liječnika prema štrajkašima, a javnost također zanima po čemu se sve razlikuje zatvorska bolnica od ostalih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj kad je riječ o pacijentima. O režimu života i liječenja u Zatvorskoj bolnici kroz koju je u 40 godina koliko postoji prošlo više od 50-ak tisuća pacijenta zatvorenika razgovarali smo s ravnateljicom te jedinstvene zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, psihijatricom dr. Este Sušić. Odmah na početku razgovora istaknula je da u liječenju nema razlike, da je Hipokrat i tu nazočan, ali režim rada u Zatvorskoj bolnici u skladu je s činjenicom da su u nju smješteni bolesnici koji su istovremeno i pritvorenici ili zatvorenici. Zbog toga su neka pravila nužno prilagođena toj činjenici. Da je tome tako potvrđuje i to što su reporteri Jutarnjeg lista ušli u bolnicu samo sa sredstvima za rad: magnetofonom i fotoaparatom! Ostale stvari bile su na čuvanju kod pravosudnih policajaca.
• Koliko se često susrećete sa štrajkom glađu u vašoj bolnici?
- Moram reći da je to nekad bila znatno češća pojava nego u posljednje vrijeme. Ozbiljniji štrajk glađu, koji traje danima ili tjednima, događa se možda jedanput ili dvaput godišnje. U našoj bolnici štrajk glađu povremena je pojava koja ne poprima veće razmjere i koja se relativno brzo rješava.
• Kako se postupa prema takvim osobama, smijete li ih prisiliti da ipak uzimaju hranu s obzirom na to da su zatvorenici, i to u bolnici, i imate li protokol postupanja liječnika i drugog osoblja u slučaju štrajka glađu?
- Na takve se osobe ne vrši nikakav pritisak niti to smijemo činiti jer se pridržavamo međunarodnih konvencija koje je donijela Svjetska liječnička udruga. Uglavnom, svi štrajkaši na kraju sami odustanu od štrajka, što nam potvrđuje i naše dosadašnje iskustvo. Naša je obveza da štrajkaše upozorimo na posljedice takve njihove odluke da ne uzimaju hranu, odnosna na to kakav će utjecaj na zdravlje, kako psihičko tako i fizičko, imati neuzimanje hrane. Njih svaki dan pregledava nadležni liječnik, ponekad i nekoliko puta, a po potrebi i specijalist. O svemu što je uočeno vodi se evidencija. Svaki postupak vezan uz takvog pacijenta mora se zabilježiti i dokumentirati bez obzira na to o čemu se radi. Strogo se prati njegovo psihofizičko stanje. Među ostalim, pacijent se svakodnevno važe, vadi mu se krv i određuju potrebni parametri, te uzima urin. Također se bilježe sve štetne posljedice po zdravlje pacijenta koji je pod stalnim liječničkim nadzorom.
• Nudi li se štrajkašu glađu hrana bez obzira što on kaže da ne želi ništa jesti?
- Da, štrajkašima se svakodnevno u vrijeme obroka donosi hrana i stavlja u sobu. Ako je štrajkaš ne pojede, ona se iznosi. No napominjem da se svaki takav obrok koji je štrajkaš odbio bilježi i dokumentira na sličan način kao što se bilježe i druge aktivnosti ili neaktivnosti pacijenata, baš kao što se bilježi eventualna terapija koju takav pacijent uzima. Uzimanje lijekova za neku bolesti ne smatra se prekidom štrajka jer to naprosto nije hrana i od lijekova se ne može živjeti. Sve što se čini vezano uz štrajkaše glađu propisano je našim internim protokolom za postupanje u takvim slučajevima.
• Kada se štrajkaš glađu, ako je u bolnici, može prisilno hraniti, odnosno kad liječnici mogu postupati bez obzira na volju pacijenta?
- Mi ne smijemo zadirati u odluke pacijenata vezane uz njihovo zdravlje sve dok sami mogu jasno razmišljati i odlučivati. Kad to pacijent više ne može, mi spašavamo život onako kako to nalaže liječnička profesija. Napominjem da naši psihijatri svakodnevno razgovaraju sa štrajkašima i pokušavaju ih odgovoriti od štrajka. Ako oni to i dalje ne žele, liječnik službeno bilježi njihovo odbijanje.
• Jeste li u praksi imali slučaj štrajkaša koji je štrajkao sve do kome i kako uopće postupati u takvim situacijama?
- Ne, nismo imali takav slučaj jer su pacijenti odustajali od štrajka puno prije kome. Da se dogodi i takav slučaj, moramo reagirati brzo i po svim načelima liječničke struke, a za to smo u potpunosti osposobljeni. No moram reći da u takvim slučajevima nastupaju i trajna oštećenje kod kojih medicina ostaje nemoćna. Zato nastojimo što prije štrajkaše odgovoriti od njihove odluke da idu do kraja. Liječnici zbog toga razgovaraju s pacijentima u četiri oka kako bi se u potpunosti zaštitila njegova privatnost i kako bi se zadobilo njihovo povjerenje.
• Bi li se za pacijenta koji leži u zatvorskoj bolnici mogao ustrojiti liječnički konzilij izvan bolnice koji bi također pregledavao i liječio pacijenta?
- Takav zahtjev može postaviti sam pacijent ili njegovi pravni zastupnici. Postoji vjerojatnost da se to i usvoji, no o tome odluku donosi Ministarsvo pravosuđa.
• Susrećete li se kod svojih pacijenata s manipulacijom zdravljem ili bolešću?
- Naši se liječnici nerijetko susreću s pacijentima koji manipuliraju svojim zdravljem ili svojom bolešću zbog nekih drugih interesa. Primjerice, pacijentu je potrebno liječenje jer je dijabetičar ili ima visok krvni tlak, a on odbije lijekove jer vjeruje da će tako možda dobiti premještaj u neki dugi zatvor ili on ga odbija kako bi se mogao braniti sa slobode. Zbog toga liječnici u ovoj bolnici moraju biti puno oprezniji u pregledu pacijenta da im ne bi promaknula ni jedna sitnica. Naravno, postoji niz dugih razloga zbog kojih se u našoj bolnici ponekad simulira zdravlje ili bolesti.
• Tko su sve pacijenti ove bolnice?
- U ovoj se bolnici liječe osobe lišene slobode, zatim zatvorenici - bolesnici kojima je tijekom suđenja izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Treći tip bolesnika su neubrojivi počinitelji kaznenih djela koji čekaju na pravomoćnost presude, odnosno oni su kod nas dok sudac svojim rješenjem ne odredi u kojoj će se psihijatrijskoj ustanovi provoditi kazna.
• Kako pacijent zatvorenik dolazi u vašu bolnicu?
- Liječnik u zatvoru u kojem je smješten zatvorenik na temelju pregleda pacijenta odlučuje je li on za zatvorsku bolnicu i daje mu uputnicu za bolničko liječenje. Uz uputnicu prilaže nalaze ako ih ima i opisuje terapiju koja je već ordinirana. Kad pacijent stigne kod nas uz pratnju pravosudne policije, njega pregledava bolnički liječnik i on odlučuje treba li pacijent ostati u bolnici ili ne. Ako ga treba primiti u bolnicu, slijedi procedura, a to znači da pacijent dobiva pidžamu i papuče, pravosudni ga policajac i medicinski tehničar prati do bolesničke sobe, a na odjelu se eventualno obavljaju i dodatne pretrage.
• Kakav je režim u bolesničkim sobama i koliko je bolesnika u jednoj bolesničkoj sobi?
- Svaka soba u prosjeku ima 5 do 6 kreveta, a vrata se zaključavaju. Svakog dana pacijenti imaju pravo na dva sata šetnje pod pratnjom. Sobe se otvaraju kad se dijeli terapija, kod obavljanja osobne higijene, kod dijeljenja obroka ili kad pacijent treba ići na pregled ili u toalet ili ako im treba neka pomoć. U svakoj je sobi iz tog razloga i zvono. Međutim, pacijenti sve obavljaju uvijek uz pratnju pravosudnih policajaca koji dežuraju po odjelima i vode brigu da li netko od zatvorenika nešto treba. Sobe se također otvaraju kad su posjeti ili kad je određeno vrijeme za telefoniranje. Mobiteli su strogo zabranjeni! Telefonske govornice nalaze se na svakom katu, i to po dvije.
• Može li pacijent zatvorenik zahtijevati da ga pregleda liječnik koji ne radi u vašoj bolnici?
- Može, i to je regulirano zakonom. U slučaju kad pacijent nije zadovoljan liječnicima u bolnici, može zatražiti da ga pregleda neki dugi stručnjak, a u slučaju da prema nalazu tog drugog liječnika takav pregled nije bio opravdan, onda troškove njegova dolaska plaća sam pacijent, u suprotnom Ministarstvo pravosuđa koje i inače plaća sve troškove liječenja zatvorenika i pritvorenika. Valja naglasiti da je zatvorska bolnica u pružanju zdravstvenih usluga limitirana, što znači da za sve one specijalističke preglede, dijagnostiku i terapiju koju mi ne možemo pružiti imamo sporazume s javnim bolnicama. Primjerice, tako je uvijek kad se radi o zloćudnim te zaraznim bolestima, interventnoj kardiologiji i sličnom. Bilo što što traži viši stupanj liječenja naš će pacijent dobiti u nekoj od javnih bolnica i na najvišoj razini, kao i osobe koje nisu u zatvoru.
• Može li se pacijent u zatvorskoj bolnici prisilno liječiti ako time ugrožava svoje zdravlje ili dovodi život u pitanje?
- Ne može se liječiti prisilno. Prisilno se mogu liječiti samo one osobe koje ne mogu odlučivati svojom voljom, odnosno one koje ne mogu razlučiti što je dobro, a što nije za njih i koje na taj način ugrožavaju svoje ili tuđe zdravlje. Primjerice, tako što su opasni po sebe jer postoji opasnost da se samoozlijede.
Dakako, to se odnosi na psihičke bolesti, a kod somatskih bolesti kad pacijent odbija liječenje i to odbijanje potpiše, liječnik ga ne može prisiliti. No, unatoč odbijanju liječenja, takvog bolesnika ipak zadržavamo u bolnici jer on uglavnom vrlo brzo odustane od svog stava i prihvati terapiju. Osim toga, s takvim bolesnicima u bolnici individualno rade stručnjaci koji znaju kako uvjeriti bolesnika da pristane na ono što je za njega bolje, bez obzira na to radi li se o lijekovima ili nekom tretmanu. Vrlo su rijetki slučajevi da pacijenti ustraju pri svojoj odluci.
• U zatvorima, pa i u zatvorskoj bolnici zatvorenici ili pritvorenici nerijetko se samoozljeđuju. Što sve poduzimate da toga bude što manje?
- U 99 posto slučajeva ozljeđuju se osobe s poremećajem ličnosti i ovisnici. To su osobe koje ne mogu tolerirati neku frustraciju pa onda idu u autoagresiju. Takvi se slučajevi mogu spriječiti, ali ne uvijek. Primjerice, prozori imaju staklo, i tu smo nerijetko nemoćni. No, zato strogo kontroliramo, primjerice, brijaće aparate nakon brijanja kako bi se utvrdilo je li u njima britvica. Ako je nema, onda se ona traži tako dugo dok se ne nađe. Oni inače ostaju izvan sobe. Redovito se pregledavaju osobe i prostorije, kontroliraju potencijalno opasni predmeti. Kontroliraju se i stvari koje se naručuju preko kantine. S njih se skida sva ambalaža koja bi mogla biti potencijalno opasna i prebacuje u onu sigurniju. U odnosu na razdoblje od prije desetak godina moram reći da ima manje samoozljeđivanja pacijenta. Kad sam se zaposlila u ovoj bolnici kao psihijatar 1993. godine, svjedočila sam vrlo drastičnim primjerima samoozljeđivanja kakvih danas gotovo i nema, poput toga da si pacijent odgrize prst ili se izreže oštrim predmetom po tijelu ili licu.
U Zatvorskoj bolnici ima 107 kreveta, u njoj je zaposleno 137 djelatnika od čega 16 liječnika i 25 medicinskih sestara. Bolnica je stalno prekapacitirana pa bi uskoro bi se trebala proširiti jer su planovi završeni. U planu je poseban objekt gdje bi bila smještena samo psihijatrija. Bolnica ima nekoliko odjela među njima i onaj za zdravstvenu zaštitu sa četiri odjela i to kirurgije, interne medicine, pulmologije i za zarazne bolesti te psihijatriju. Posebno su smještene žene, a posebno muškarci. Bolnica ima dijagnostički dio rendgen, ultrazvuk, EKG, EEG i operacijsku dvoranu.
Goranka Jureško
Bolnica je naime u nadležnosti Ministarstva pravosuđa pa je i režim komunikacije drukčiji nego u ostalim bolnicama. No, Glavašev slučaj otvorio je brojna pitanja vezana uz štrajk glađu i postupanje liječnika prema štrajkašima, a javnost također zanima po čemu se sve razlikuje zatvorska bolnica od ostalih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj kad je riječ o pacijentima. O režimu života i liječenja u Zatvorskoj bolnici kroz koju je u 40 godina koliko postoji prošlo više od 50-ak tisuća pacijenta zatvorenika razgovarali smo s ravnateljicom te jedinstvene zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, psihijatricom dr. Este Sušić. Odmah na početku razgovora istaknula je da u liječenju nema razlike, da je Hipokrat i tu nazočan, ali režim rada u Zatvorskoj bolnici u skladu je s činjenicom da su u nju smješteni bolesnici koji su istovremeno i pritvorenici ili zatvorenici. Zbog toga su neka pravila nužno prilagođena toj činjenici. Da je tome tako potvrđuje i to što su reporteri Jutarnjeg lista ušli u bolnicu samo sa sredstvima za rad: magnetofonom i fotoaparatom! Ostale stvari bile su na čuvanju kod pravosudnih policajaca.
• Koliko se često susrećete sa štrajkom glađu u vašoj bolnici?
- Moram reći da je to nekad bila znatno češća pojava nego u posljednje vrijeme. Ozbiljniji štrajk glađu, koji traje danima ili tjednima, događa se možda jedanput ili dvaput godišnje. U našoj bolnici štrajk glađu povremena je pojava koja ne poprima veće razmjere i koja se relativno brzo rješava.
• Kako se postupa prema takvim osobama, smijete li ih prisiliti da ipak uzimaju hranu s obzirom na to da su zatvorenici, i to u bolnici, i imate li protokol postupanja liječnika i drugog osoblja u slučaju štrajka glađu?
- Na takve se osobe ne vrši nikakav pritisak niti to smijemo činiti jer se pridržavamo međunarodnih konvencija koje je donijela Svjetska liječnička udruga. Uglavnom, svi štrajkaši na kraju sami odustanu od štrajka, što nam potvrđuje i naše dosadašnje iskustvo. Naša je obveza da štrajkaše upozorimo na posljedice takve njihove odluke da ne uzimaju hranu, odnosna na to kakav će utjecaj na zdravlje, kako psihičko tako i fizičko, imati neuzimanje hrane. Njih svaki dan pregledava nadležni liječnik, ponekad i nekoliko puta, a po potrebi i specijalist. O svemu što je uočeno vodi se evidencija. Svaki postupak vezan uz takvog pacijenta mora se zabilježiti i dokumentirati bez obzira na to o čemu se radi. Strogo se prati njegovo psihofizičko stanje. Među ostalim, pacijent se svakodnevno važe, vadi mu se krv i određuju potrebni parametri, te uzima urin. Također se bilježe sve štetne posljedice po zdravlje pacijenta koji je pod stalnim liječničkim nadzorom.
• Nudi li se štrajkašu glađu hrana bez obzira što on kaže da ne želi ništa jesti?
- Da, štrajkašima se svakodnevno u vrijeme obroka donosi hrana i stavlja u sobu. Ako je štrajkaš ne pojede, ona se iznosi. No napominjem da se svaki takav obrok koji je štrajkaš odbio bilježi i dokumentira na sličan način kao što se bilježe i druge aktivnosti ili neaktivnosti pacijenata, baš kao što se bilježi eventualna terapija koju takav pacijent uzima. Uzimanje lijekova za neku bolesti ne smatra se prekidom štrajka jer to naprosto nije hrana i od lijekova se ne može živjeti. Sve što se čini vezano uz štrajkaše glađu propisano je našim internim protokolom za postupanje u takvim slučajevima.
• Kada se štrajkaš glađu, ako je u bolnici, može prisilno hraniti, odnosno kad liječnici mogu postupati bez obzira na volju pacijenta?
- Mi ne smijemo zadirati u odluke pacijenata vezane uz njihovo zdravlje sve dok sami mogu jasno razmišljati i odlučivati. Kad to pacijent više ne može, mi spašavamo život onako kako to nalaže liječnička profesija. Napominjem da naši psihijatri svakodnevno razgovaraju sa štrajkašima i pokušavaju ih odgovoriti od štrajka. Ako oni to i dalje ne žele, liječnik službeno bilježi njihovo odbijanje.
• Jeste li u praksi imali slučaj štrajkaša koji je štrajkao sve do kome i kako uopće postupati u takvim situacijama?
- Ne, nismo imali takav slučaj jer su pacijenti odustajali od štrajka puno prije kome. Da se dogodi i takav slučaj, moramo reagirati brzo i po svim načelima liječničke struke, a za to smo u potpunosti osposobljeni. No moram reći da u takvim slučajevima nastupaju i trajna oštećenje kod kojih medicina ostaje nemoćna. Zato nastojimo što prije štrajkaše odgovoriti od njihove odluke da idu do kraja. Liječnici zbog toga razgovaraju s pacijentima u četiri oka kako bi se u potpunosti zaštitila njegova privatnost i kako bi se zadobilo njihovo povjerenje.
• Bi li se za pacijenta koji leži u zatvorskoj bolnici mogao ustrojiti liječnički konzilij izvan bolnice koji bi također pregledavao i liječio pacijenta?
- Takav zahtjev može postaviti sam pacijent ili njegovi pravni zastupnici. Postoji vjerojatnost da se to i usvoji, no o tome odluku donosi Ministarsvo pravosuđa.
• Susrećete li se kod svojih pacijenata s manipulacijom zdravljem ili bolešću?
- Naši se liječnici nerijetko susreću s pacijentima koji manipuliraju svojim zdravljem ili svojom bolešću zbog nekih drugih interesa. Primjerice, pacijentu je potrebno liječenje jer je dijabetičar ili ima visok krvni tlak, a on odbije lijekove jer vjeruje da će tako možda dobiti premještaj u neki dugi zatvor ili on ga odbija kako bi se mogao braniti sa slobode. Zbog toga liječnici u ovoj bolnici moraju biti puno oprezniji u pregledu pacijenta da im ne bi promaknula ni jedna sitnica. Naravno, postoji niz dugih razloga zbog kojih se u našoj bolnici ponekad simulira zdravlje ili bolesti.
• Tko su sve pacijenti ove bolnice?
- U ovoj se bolnici liječe osobe lišene slobode, zatim zatvorenici - bolesnici kojima je tijekom suđenja izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Treći tip bolesnika su neubrojivi počinitelji kaznenih djela koji čekaju na pravomoćnost presude, odnosno oni su kod nas dok sudac svojim rješenjem ne odredi u kojoj će se psihijatrijskoj ustanovi provoditi kazna.
• Kako pacijent zatvorenik dolazi u vašu bolnicu?
- Liječnik u zatvoru u kojem je smješten zatvorenik na temelju pregleda pacijenta odlučuje je li on za zatvorsku bolnicu i daje mu uputnicu za bolničko liječenje. Uz uputnicu prilaže nalaze ako ih ima i opisuje terapiju koja je već ordinirana. Kad pacijent stigne kod nas uz pratnju pravosudne policije, njega pregledava bolnički liječnik i on odlučuje treba li pacijent ostati u bolnici ili ne. Ako ga treba primiti u bolnicu, slijedi procedura, a to znači da pacijent dobiva pidžamu i papuče, pravosudni ga policajac i medicinski tehničar prati do bolesničke sobe, a na odjelu se eventualno obavljaju i dodatne pretrage.
• Kakav je režim u bolesničkim sobama i koliko je bolesnika u jednoj bolesničkoj sobi?
- Svaka soba u prosjeku ima 5 do 6 kreveta, a vrata se zaključavaju. Svakog dana pacijenti imaju pravo na dva sata šetnje pod pratnjom. Sobe se otvaraju kad se dijeli terapija, kod obavljanja osobne higijene, kod dijeljenja obroka ili kad pacijent treba ići na pregled ili u toalet ili ako im treba neka pomoć. U svakoj je sobi iz tog razloga i zvono. Međutim, pacijenti sve obavljaju uvijek uz pratnju pravosudnih policajaca koji dežuraju po odjelima i vode brigu da li netko od zatvorenika nešto treba. Sobe se također otvaraju kad su posjeti ili kad je određeno vrijeme za telefoniranje. Mobiteli su strogo zabranjeni! Telefonske govornice nalaze se na svakom katu, i to po dvije.
• Može li pacijent zatvorenik zahtijevati da ga pregleda liječnik koji ne radi u vašoj bolnici?
- Može, i to je regulirano zakonom. U slučaju kad pacijent nije zadovoljan liječnicima u bolnici, može zatražiti da ga pregleda neki dugi stručnjak, a u slučaju da prema nalazu tog drugog liječnika takav pregled nije bio opravdan, onda troškove njegova dolaska plaća sam pacijent, u suprotnom Ministarstvo pravosuđa koje i inače plaća sve troškove liječenja zatvorenika i pritvorenika. Valja naglasiti da je zatvorska bolnica u pružanju zdravstvenih usluga limitirana, što znači da za sve one specijalističke preglede, dijagnostiku i terapiju koju mi ne možemo pružiti imamo sporazume s javnim bolnicama. Primjerice, tako je uvijek kad se radi o zloćudnim te zaraznim bolestima, interventnoj kardiologiji i sličnom. Bilo što što traži viši stupanj liječenja naš će pacijent dobiti u nekoj od javnih bolnica i na najvišoj razini, kao i osobe koje nisu u zatvoru.
• Može li se pacijent u zatvorskoj bolnici prisilno liječiti ako time ugrožava svoje zdravlje ili dovodi život u pitanje?
- Ne može se liječiti prisilno. Prisilno se mogu liječiti samo one osobe koje ne mogu odlučivati svojom voljom, odnosno one koje ne mogu razlučiti što je dobro, a što nije za njih i koje na taj način ugrožavaju svoje ili tuđe zdravlje. Primjerice, tako što su opasni po sebe jer postoji opasnost da se samoozlijede.
Dakako, to se odnosi na psihičke bolesti, a kod somatskih bolesti kad pacijent odbija liječenje i to odbijanje potpiše, liječnik ga ne može prisiliti. No, unatoč odbijanju liječenja, takvog bolesnika ipak zadržavamo u bolnici jer on uglavnom vrlo brzo odustane od svog stava i prihvati terapiju. Osim toga, s takvim bolesnicima u bolnici individualno rade stručnjaci koji znaju kako uvjeriti bolesnika da pristane na ono što je za njega bolje, bez obzira na to radi li se o lijekovima ili nekom tretmanu. Vrlo su rijetki slučajevi da pacijenti ustraju pri svojoj odluci.
• U zatvorima, pa i u zatvorskoj bolnici zatvorenici ili pritvorenici nerijetko se samoozljeđuju. Što sve poduzimate da toga bude što manje?
- U 99 posto slučajeva ozljeđuju se osobe s poremećajem ličnosti i ovisnici. To su osobe koje ne mogu tolerirati neku frustraciju pa onda idu u autoagresiju. Takvi se slučajevi mogu spriječiti, ali ne uvijek. Primjerice, prozori imaju staklo, i tu smo nerijetko nemoćni. No, zato strogo kontroliramo, primjerice, brijaće aparate nakon brijanja kako bi se utvrdilo je li u njima britvica. Ako je nema, onda se ona traži tako dugo dok se ne nađe. Oni inače ostaju izvan sobe. Redovito se pregledavaju osobe i prostorije, kontroliraju potencijalno opasni predmeti. Kontroliraju se i stvari koje se naručuju preko kantine. S njih se skida sva ambalaža koja bi mogla biti potencijalno opasna i prebacuje u onu sigurniju. U odnosu na razdoblje od prije desetak godina moram reći da ima manje samoozljeđivanja pacijenta. Kad sam se zaposlila u ovoj bolnici kao psihijatar 1993. godine, svjedočila sam vrlo drastičnim primjerima samoozljeđivanja kakvih danas gotovo i nema, poput toga da si pacijent odgrize prst ili se izreže oštrim predmetom po tijelu ili licu.
U Zatvorskoj bolnici ima 107 kreveta, u njoj je zaposleno 137 djelatnika od čega 16 liječnika i 25 medicinskih sestara. Bolnica je stalno prekapacitirana pa bi uskoro bi se trebala proširiti jer su planovi završeni. U planu je poseban objekt gdje bi bila smještena samo psihijatrija. Bolnica ima nekoliko odjela među njima i onaj za zdravstvenu zaštitu sa četiri odjela i to kirurgije, interne medicine, pulmologije i za zarazne bolesti te psihijatriju. Posebno su smještene žene, a posebno muškarci. Bolnica ima dijagnostički dio rendgen, ultrazvuk, EKG, EEG i operacijsku dvoranu.
|
U bolnici zaposleno 16 liječnika
|
Goranka Jureško
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....