DRNIŠ/SIVERIĆ - Općinski je sud u Drnišu presudom iz 1997. proglasio mrtvima stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću! Cijelu zemlju, približno 6000 četvornih metara, dobio je
Josip (Joso) Dučić. Sedam godina poslije trojica njegovih rođaka uspjela su se upisati kao vlasnici zemlje.
Anti Dučiću, četvrtom bratiću, to nije uspjelo. On već 11 godina vodi bitku da bi pobio presudu.
Presudu je 1997. donio Jakov Abramac, danas umirovljeni sudac i bivši predsjednik Općinskog suda u Drnišu. Joso Dučić, Antin bratić, kao “jedini vlasnik” platio je 500 kuna za nekretnine i zemljište, kao i 150 kuna poreza.
- Abramac je skandaloznom presudom od 9. listopada 1997. proglasio stotine mještana zaseoka Dučići mrtvima i dodijelio ga Josi Dučiću za 500 kuna - tvrdi elektrotehničar iz Rijeke Ante Dučić, Josin bratić, koji je slučaj 1998. prijavio Odvjetništvu, USKOK-u i šibenskoj policiji. No, do danas nije uspio doći do svog dijela vlasništva nad zaseokom.
Suca Abramca optužio je za kriminalne radnje, a prijavio je i sutkinju Lovranku Abramac-Grabić i tajnicu Grada Mariju Lovrić jer su 2003. omogućile da se kao vlasnici upišu još trojica rođaka. Oni su u kasnije priznali da su namjerno okrali ostale rođake i isključili ih iz nasljedstva.
Drniški slučaj podsjeća na aferu s bračkom sutkinjom Ivanom Domić, koja je također otimala zemlju . Abramac je 1997. već dan nakon tužbe održao ročište na koje je od svih Dučića došla samo Josina kći. Ostali nisu ni bili pozvani jer su proglašeni mrtvima po istoj “dosudnici” koja u preslici sadržaja oporuke navodi da postoje i ostali vlasnici. Taj je dokument sudac Abramac, čini se, namjerno previdio.
Osobno ću pregledati ispis
Upitan da pojasni okolnosti “predmeta Dučić”, Ljudevit Zoričić, predsjednik Općinskog suda u Drnišu, kratko nam je rekao da je samo djelomično upoznat sa slučajem.
- Ante Dučić mi je u nekoliko navrata pisao po pitanju prava vlasništva i nekretnina. Na sve sam njegove upite odgovorio pisanim predstavkama - rekao je Zoričić. Dodao je kako će stav o predmetu donijeti nakon što osobno izvrši uvid u kompletan spis.
Zbog svog slučaja Ante Dučić obratio se županijskoj državnoj odvjetnici Živani Beroš Dodig i njezinu zamjeniku Zvonku Iviću. Beroš je Dučiću 2007. odgovorila kako postoji sumnja na kriminal po presudi sutkinje Lovranke Grabić-Amramac, dok je njezin zamjenik 2005. tvrdio da nije pronađena bilo kakva sumnja na kazneno djelo.
“Vaši navodi su osnovani i postoji sumnja da je počinjeno koruptivno kazneno djelo, kao i da postoji sprega između osoba koje ste naveli. Time postoje razlozi za daljnje postupanje u predmetu od strane nadležnog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala”, stoji u dopisu od 28. prosinca 2007. Međutim, njen zamjenik Zvonko Ivić dvije godine ranije, 22. travnja 2005., napisao je “kako nije nađena osnovana sumnja da bi suci počinili bilo koje kazneno djelo”.
Ante Dučić podijelio je 1000 upaljača na koje je dao otisnuti: Moji bratići su lopovi
‘Htjeli smo rođacima oteti zemlju. Krivi smo’
Sutkinja je zbog mira u kući uvrstila trojicu rođaka kao suvlasnike na štetu svih ostalih
Kada su za presudu doznali bratići Petar, Josip i Milenko Dučić, Joso je odlučio popustiti njihovu pritisku i predložio im je da pokrenu tužbu za ispravak uknjižbe. Navodno je sve bilo dogovoreno sa sudom - da se postupak obavi što prije kako ostali rođaci ne bi doznali kako da dođu do svojeg nasljedstva. Kako tvrdi Ante Dučić, u presudi od 27. studenog 2003. godine na Općinskom sudu u Drnišu sutkinja Lovranka Abramac-Grabić trojicu je nezadovoljnika “zbog mira u kući” uvrstila kao suvlasnike nauštrb svih ostalih.
Ante Dučić ubrzo je natjerao svu trojicu bratića, tzv. suvlasnika, pa čak i “vlasnika” Josu na priznanje o krivnji, koje su svaki napisali i ovjerili u javnobilježničkim uredima diljem Hrvatske. U tim priznanjima bratići pokajnici istaknuli su da su svi zajedno nepromišljeno, lakomisleno i nepravedno na svoja imena prepisali zaselak.
“Ovim potpisom moralno, materijalno i pravno ja i moja braća stavljamo van snage i pravno ništavnu odluku suda u Drnišu od iz 2003. godine.
Time priznajemo svoju krivnju kod konačne i pravedne raspodjele zemljišta. Ova naša izjava je konačna i pravovaljana”, stoji u izjavi Josipa Dučića iz Varaždina, Petra Dučića iz Pule i Mile Dučića iz Zagreba. Jedan od pokajnika, Petar Dučić, o svemu je obavijestio Državno odvjetništvo RH i glavnog državnog tužitelja Mladena Bajića.
Željko Huljev/EPEHA
Presudu je 1997. donio Jakov Abramac, danas umirovljeni sudac i bivši predsjednik Općinskog suda u Drnišu. Joso Dučić, Antin bratić, kao “jedini vlasnik” platio je 500 kuna za nekretnine i zemljište, kao i 150 kuna poreza.
- Abramac je skandaloznom presudom od 9. listopada 1997. proglasio stotine mještana zaseoka Dučići mrtvima i dodijelio ga Josi Dučiću za 500 kuna - tvrdi elektrotehničar iz Rijeke Ante Dučić, Josin bratić, koji je slučaj 1998. prijavio Odvjetništvu, USKOK-u i šibenskoj policiji. No, do danas nije uspio doći do svog dijela vlasništva nad zaseokom.
Suca Abramca optužio je za kriminalne radnje, a prijavio je i sutkinju Lovranku Abramac-Grabić i tajnicu Grada Mariju Lovrić jer su 2003. omogućile da se kao vlasnici upišu još trojica rođaka. Oni su u kasnije priznali da su namjerno okrali ostale rođake i isključili ih iz nasljedstva.
Drniški slučaj podsjeća na aferu s bračkom sutkinjom Ivanom Domić, koja je također otimala zemlju . Abramac je 1997. već dan nakon tužbe održao ročište na koje je od svih Dučića došla samo Josina kći. Ostali nisu ni bili pozvani jer su proglašeni mrtvima po istoj “dosudnici” koja u preslici sadržaja oporuke navodi da postoje i ostali vlasnici. Taj je dokument sudac Abramac, čini se, namjerno previdio.
Osobno ću pregledati ispis
Upitan da pojasni okolnosti “predmeta Dučić”, Ljudevit Zoričić, predsjednik Općinskog suda u Drnišu, kratko nam je rekao da je samo djelomično upoznat sa slučajem.
- Ante Dučić mi je u nekoliko navrata pisao po pitanju prava vlasništva i nekretnina. Na sve sam njegove upite odgovorio pisanim predstavkama - rekao je Zoričić. Dodao je kako će stav o predmetu donijeti nakon što osobno izvrši uvid u kompletan spis.
|
Predsjednik suda
|
Zbog svog slučaja Ante Dučić obratio se županijskoj državnoj odvjetnici Živani Beroš Dodig i njezinu zamjeniku Zvonku Iviću. Beroš je Dučiću 2007. odgovorila kako postoji sumnja na kriminal po presudi sutkinje Lovranke Grabić-Amramac, dok je njezin zamjenik 2005. tvrdio da nije pronađena bilo kakva sumnja na kazneno djelo.
“Vaši navodi su osnovani i postoji sumnja da je počinjeno koruptivno kazneno djelo, kao i da postoji sprega između osoba koje ste naveli. Time postoje razlozi za daljnje postupanje u predmetu od strane nadležnog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala”, stoji u dopisu od 28. prosinca 2007. Međutim, njen zamjenik Zvonko Ivić dvije godine ranije, 22. travnja 2005., napisao je “kako nije nađena osnovana sumnja da bi suci počinili bilo koje kazneno djelo”.
|
Šefica sumnja na kriminal u slučaju, njezin zamjenik ne
|
Ante Dučić podijelio je 1000 upaljača na koje je dao otisnuti: Moji bratići su lopovi
‘Htjeli smo rođacima oteti zemlju. Krivi smo’
Sutkinja je zbog mira u kući uvrstila trojicu rođaka kao suvlasnike na štetu svih ostalih
|
I druga presuda sporna
|
| Pr
esuda
|
Ante Dučić ubrzo je natjerao svu trojicu bratića, tzv. suvlasnika, pa čak i “vlasnika” Josu na priznanje o krivnji, koje su svaki napisali i ovjerili u javnobilježničkim uredima diljem Hrvatske. U tim priznanjima bratići pokajnici istaknuli su da su svi zajedno nepromišljeno, lakomisleno i nepravedno na svoja imena prepisali zaselak.
“Ovim potpisom moralno, materijalno i pravno ja i moja braća stavljamo van snage i pravno ništavnu odluku suda u Drnišu od iz 2003. godine.
Time priznajemo svoju krivnju kod konačne i pravedne raspodjele zemljišta. Ova naša izjava je konačna i pravovaljana”, stoji u izjavi Josipa Dučića iz Varaždina, Petra Dučića iz Pule i Mile Dučića iz Zagreba. Jedan od pokajnika, Petar Dučić, o svemu je obavijestio Državno odvjetništvo RH i glavnog državnog tužitelja Mladena Bajića.
Željko Huljev/EPEHA