Suvremeni ruski film: između države i publike

ZAGREB - Početkom godine u ruskim je medijima udarna vijest bila kako je predsjednik Vladimir Putin posjetio snimanje filma “Ispijeni suncem 2”, u kojem je redatelj Nikita Mihalkov uskrsnuo svoje ubijene junake, ne bi li prolutali bespućima ruske fronte tijekom 2. svjetskog rata. Putin i Mihalkov grozničavo trebaju jedan drugoga. Predsjednik je itekako zainteresiran za to da sve dinamičnija ruska kinematografija, koja godišnje ostvaruje oko 560 milijuna dolara prometa i već treći put zaredom bilježi povećanje od 30 posto u odnosu na prethodnu sezonu, bude u službi ideja koje propagira ruska država. Uostalom, ruski gledatelji vole domaći film, o čemu svjedoči podatak da trećina prihoda u kinima otpada na naslove s ruskom etiketom.



Mihalkov treba Putin



Istina, najviše ne zarađuju “putinovski” filmovi, nego svakojake žanrovske eskapade, međutim, sadašnji premijer se nada da će se i to jednom promijeniti. Pokušaji s akcijskim razbibrigama u stilu Jamesa Bonda nisu završili slavno, ali ima i suptilnijih načina propagande! Mihalkov pak treba Putina jer njegov novi film u dva dijela, koji će imati premijeru za Dan pobjede 2010. godine, košta 55 milijuna dolara i predstavlja najskuplju produkciju u povijesti Ruske Federacije. Bez Putinovih novčanih injekcija i svakovrsne druge potpore takav spektakl teško bi mogao biti snimljen. Među ruskim filmašima ove godine vlada popriličan optimizam, jer su čak tri njihova filma uspjela izboriti nominacije za Oscara (novi film Mihalkova “12”, “Mongol” i animirani “Moja ljubav”), a njihov hitmejker Timur Mekmabetov, zahvaljujući blockbusteru “Tražen”, nedavno je s odličnom ocjenom položio hollywoodski ispit. Ipak, Tjedan ruskog filma, koji se do subote održava u ZKM-u, upozorava na jednu drugu vrstu ruske filmske umjetnosti (u vrlo zanimljiv odabir nekako se ne uklapa dobitnik Oscara “Ispijeni suncem”: suviše je ziheraški), koja nastaje mimo očekivanja države i filmskih producenata željnih zarade. “Šetnja” Aleksandra Učitel’a eksperimentira s dugim kadrom, čiju je tradiciju najsugestivnije nastavio Aleksandr Sokurov, veliki sljedbenik Tarkovskog, ali u odnosu na Sokurova čini to življe i trunčicu modernije.



Grand prix oteo Brešan



Uspjeh na međunarodnoj sceni imala je gangsterska melodrama “Brat” Aleksandra Balabanova (na festivalu istočnoeuropskog filma u Cottbusu grand prix joj je preoteo Vinko Brešan tragikomedijom “Kako je počeo rat na mom otoku”), izdanak tranzicijskog krimića, koji je 90-ih cvjetao u svim zemljama istočne Europe, a u sličnom duhu su napravljene i “Sestre”, jedini redateljski rad tragično preminule glumačke zvijezde Sergeja Bodrova mlađeg. U ovom programu nema ni ostvarenja Sokurova niti Andreja Zvjaginceva. Činjenica da se i bez njih može sastaviti odlična reprezentacija dostatno svjedoči o snazi novog ruskog filma.



U nedjelju su u ZKM-u uzvanici u normalnim uvjetima pogledali polovicu ruskog filma “Šetnja”, a zatim su glumci počeli govoriti u basovima. Projekcija je jednom prekinuta, a drugi put su nas obavijestili da film nećemo vidjeti do kraja jer se ton  ne može popraviti. Zašto je Motovun film festival svoj Tjedan ruskog filma odlučio upriličiti u kazalištu s iznajmljenim filmskim projektorom, kada u gradu postoje barem dva kina namijenjena takvim manifestacijama - Tuškanac i Europa? Nije valjda da je problem u tome što  Europu vodi poduzeće Borisa T. Matića, suosnivača motovunskog festivala, s kojim Rajko Grlićviše nije u osobitim odnosima?!

Zašto u kazalištu s iznajmljenim projektorom?

Nenad Polimac