Darko Jurlina, 52-godišnjak iz Našica, zaljubljenik je u proizvodnju. Jednostavno, voli proizvoditi bilo što. Njegova tvrtka registrirana je za proizvodnju izolirane žice i kabela, elektroinstalacijske radove i proizvodnju osvježavajućih napitaka. Kabeli ili Cola, Jurlini nije važno, samo da se proizvodi...
Kocka i Cola plus - tako se zovu dvije vrste Cole koje proizvodi Jurlinina tvrtka Radioton, a u krugu od trideset kilometara od njegove punionice nalaze se još barem tri proizvođača
malih, gotovo nepoznatih vrsta Cola.
U čitavoj Hrvatskoj ima ih barem desetak, od onih koje proizvode mali, “nezavisni” proizvođači poput Darka Jurline do onih koje za svoje dućane proizvode veletrgovci, poput Željka Keruma koji je svojoj Coli dao i svoje ime - Rumke cola. Kerum “po šatrovački”. A razlika između ambalaža hrvatskih verzija Cole i orginala gotovo je neprimjetna. Dio slova je isti, plastične ambalaže su sličnog oblika, a crvena etiketa je lagano svjetlija ili tamnija, ovisno o ukusu proizvođača.
Biljni ekstrat, voda, ugljični dioksid, karamel, ortofosforna kiselina, kofein... neki su od sastojaka koji daju crni napitak s mjehurićima te je, dok se boca ne otvori, razlika neprimjetna. Ipak, u nekima se šećer osjeti jače, u nekima slabije, a vrijeme da gazirani napitak u potpunosti ishlapi vrlo je kratko.
- Jeftinije su i do pet, šest kuna nego orginal pa ih kupuju oni koji nemaju novaca. Oni pak koji imaju, ne kupuju ih misleći valjda da ne valjaju jer su jeftine. No kako čujem od mlađih kupaca, super su za bambus - objasnila nam je prodavačica u jednoj trgovini.
Složio se s njom i Stjepan Domić, student filozofije i povijesti koji je preko vikenda redovan posjetitelj parkova gdje prije večernjeg izlaska pije sa svojim prijateljima. Za desetak kuna kupi i vino i Colu, smješaju bambus i provod je “nezaboravan”.
- Nema se novaca pa kupujemo jeftino vino. A kako bi mu barem malo poboljšali okus, uzmemo Colu. No ne onu pravu jer ipak smo mi punkeri i ne vjerujemo kapitalističkim multinacionalnim kompanijama. Zato uzmemo ove kopije, poput Sky cole, Fis cole ili Cole 21, od manjih proizvođača - objašnjava Stjepan svoj stav.
Neke “kopije” Coca-Cole u svijetu zaista su nastale kao produkt otpora amerikanizaciji ili “cocacolizaciji”, pojmu koji se nalazi i na Wikipediji. Kubanci su se tako, zbog revolucije koja je za posljedicu imala i američki embargo, dosjetili proizvoditi Tropicolu, njemačka Afri Cola nastala je 1931., a njezin prvi proizvođač vodio je antisemitsku kampanju protiv Coca-Cole, dok su Iranci nakon svoje revolucije zamrzili “zapadnjački otrov” i počeli piti svoju Zam Zam Colu i Parsi Colu.
Hrvatske verzije Cole nisu nastale kao produkt revolucije ili antiamerikanizma, nego iz praktičnijih razloga. Darko Jurlina, proizvođač kabelova i cole iz Našica, na punjenje Cole odlučio se 1992. godine nakon sukoba s jednim dobavljačem sokova koji nije želio primiti reklamaciju za neispravne proizvode.
- Rekao nam je da više ne moramo od njega naručivati. Tada mi je prekipjelo, pa smo odlučili proizvoditi Colu sami. Moja supruga je kemijski tehničar pa je uvelike pomogla osmisliti novi projekt i danas smo im veliki konkurenti - pohvalio se Jurlina.
Priznao je kako zarada koju im donose Cola i ostali sokovi zauzima tek dva do tri posto od ukupno 100 milijuna kuna bruto prihoda godišnje. Prisjetio se početaka kad su osnivali tvrtku, kako im je sjedište bilo u garaži.
- Neki i danas misle da smo još tvrtka iz garaže, no mi smo zadovoljni - ponosan je vlasnik
slavonske Cole.
U Zagrebu se proizvodnjom Cole bavi i punionica Renci koja je na tržište izbacila Colu 21 svoj, kako ga sami nazivaju, polubrand. Osim Cole 21, tu su još i Coldy, piće slično slovenskoj Cockti te Fency, njihova verzija Fante.
Ta punionica na 1700 četvornih metara ima kapacitet od 45 milijuna litara gaziranog pića godišnje. Vlasnik punionice bio je susretljiv sve do trenutka kad ga nismo upitali zbog čega se odlučio na proizvodnju lažne Cole, tj. kopije.
- Molim, lažne Cole? Kopije?! Ma nemojte pričati gluposti. Pa zar su svi automobili lažnjaci Forda T, prvog automobila? I zar su svi ručni satovi kopije prvog ručnog sata? Pa zar je netko pravno zaštitio okus kao takav pa da je samo orginal jedino valjano piće?!
Iznerviran pitanjem, napustio je pogon, a razgovor prepustio mladoj direktorici Ines Milašina, koja je nas je provela kroz pogon i upoznala s procesom stvaranja gaziranog pića.
Priznaje kako je Coca Cola broj jedan, no i oni imaju pravo na svoje mjesto pod suncem. Dodaje kako se sve arome mogu kupiti na tržistu, pa tko voli - nek’ izvoli.
- Sve vam je stvar branda, a priče o velikoj tajni sastojaka Coca Cole su marketinški trik. Mi smo zasad i te kako zadovoljni našom Colom - objašnila je Ines.
Po cijelom svijetu postoje lokalni brandovi koji se natječu s Pepsi i Coca Colom. Tako u Južnoj Americi postoji Kola Real, u Meksiku poznatija kao Big Cola, dok u Peruu postoji nekoliko inačica: Inca Cola, Peru Cola, Fruti Cola, pa čak i Fuji Cola, koja je ime dobila po bivšem predsjedniku Perua Albertu Fujimoriju. Njegovi su pristaše, naime, izmislili Fuji Colu 2006. kako bi promovirali kandidata i skupili novac za kampanju.
Na Korzici postoji Corsica Cola, dok je u francuskoj pokrajni Bretagna vrlo popularna Breizh Cola. Čak i na Kubi postoji inačica svjetski poznatog branda, Tropicola. Postoji i Cuba Cola, ali nema veze s Kubom, već sa Švedskom. Mecca Cola i Qibla Cola popularne su na Srednjem istoku. U nekim djelovima Kine može se kupiti Future cola, koja se reklamira sloganom “Future will be better” (budućnost će biti bolja).
U susjednoj Sloveniji poznatoj Cockti konkurira Mercator cola. Manje je poznato da Slovenci nisu jedini doskočili svojom Cocktom američkoj Coca Coli: u Poljskoj je 1970., u vrijeme kad američki proizvod nije mogao doprijeti do istočnoeuropskih trgovina, počela proizvodnja napitka pod imenom Polo-Cockta.
U bivšoj Istočnoj Njemačkoj imitacija originalne Cole zvala se Vita Cola i preživjela je do danas. Postojala je još jedna cola u DDR-u pod imenom Club Cola. U Izraelu se prodaje RC Cola, dok se na Madagaskaru pije Classico Cola. U francuskom Marseilleu proizvodi se El Che Cola, koja je dobila ime po Ernestu Che Guevari, a proizvođač 50 posto dobiti donira nevladinim organizacijama koje se bore protiv gladi u svijetu.
Njemačke Afri Cola i Fritz-Cola koriste maksimalnu razinu kofeina koju njemački zakon dozvoljava u bezalkoholnim pićima (25 mg/100 ml). Cola Turka zapamćena je po reklamama u kojima se pojavljivao američki komičar Chevy Chase. (Tomislav Mamić)
Tomislav Mamić;Suzana Lepan
Kocka i Cola plus - tako se zovu dvije vrste Cole koje proizvodi Jurlinina tvrtka Radioton, a u krugu od trideset kilometara od njegove punionice nalaze se još barem tri proizvođača
malih, gotovo nepoznatih vrsta Cola.
U čitavoj Hrvatskoj ima ih barem desetak, od onih koje proizvode mali, “nezavisni” proizvođači poput Darka Jurline do onih koje za svoje dućane proizvode veletrgovci, poput Željka Keruma koji je svojoj Coli dao i svoje ime - Rumke cola. Kerum “po šatrovački”. A razlika između ambalaža hrvatskih verzija Cole i orginala gotovo je neprimjetna. Dio slova je isti, plastične ambalaže su sličnog oblika, a crvena etiketa je lagano svjetlija ili tamnija, ovisno o ukusu proizvođača.
Biljni ekstrat, voda, ugljični dioksid, karamel, ortofosforna kiselina, kofein... neki su od sastojaka koji daju crni napitak s mjehurićima te je, dok se boca ne otvori, razlika neprimjetna. Ipak, u nekima se šećer osjeti jače, u nekima slabije, a vrijeme da gazirani napitak u potpunosti ishlapi vrlo je kratko.
- Jeftinije su i do pet, šest kuna nego orginal pa ih kupuju oni koji nemaju novaca. Oni pak koji imaju, ne kupuju ih misleći valjda da ne valjaju jer su jeftine. No kako čujem od mlađih kupaca, super su za bambus - objasnila nam je prodavačica u jednoj trgovini.
Složio se s njom i Stjepan Domić, student filozofije i povijesti koji je preko vikenda redovan posjetitelj parkova gdje prije večernjeg izlaska pije sa svojim prijateljima. Za desetak kuna kupi i vino i Colu, smješaju bambus i provod je “nezaboravan”.
- Nema se novaca pa kupujemo jeftino vino. A kako bi mu barem malo poboljšali okus, uzmemo Colu. No ne onu pravu jer ipak smo mi punkeri i ne vjerujemo kapitalističkim multinacionalnim kompanijama. Zato uzmemo ove kopije, poput Sky cole, Fis cole ili Cole 21, od manjih proizvođača - objašnjava Stjepan svoj stav.
Neke “kopije” Coca-Cole u svijetu zaista su nastale kao produkt otpora amerikanizaciji ili “cocacolizaciji”, pojmu koji se nalazi i na Wikipediji. Kubanci su se tako, zbog revolucije koja je za posljedicu imala i američki embargo, dosjetili proizvoditi Tropicolu, njemačka Afri Cola nastala je 1931., a njezin prvi proizvođač vodio je antisemitsku kampanju protiv Coca-Cole, dok su Iranci nakon svoje revolucije zamrzili “zapadnjački otrov” i počeli piti svoju Zam Zam Colu i Parsi Colu.
Hrvatske verzije Cole nisu nastale kao produkt revolucije ili antiamerikanizma, nego iz praktičnijih razloga. Darko Jurlina, proizvođač kabelova i cole iz Našica, na punjenje Cole odlučio se 1992. godine nakon sukoba s jednim dobavljačem sokova koji nije želio primiti reklamaciju za neispravne proizvode.
- Rekao nam je da više ne moramo od njega naručivati. Tada mi je prekipjelo, pa smo odlučili proizvoditi Colu sami. Moja supruga je kemijski tehničar pa je uvelike pomogla osmisliti novi projekt i danas smo im veliki konkurenti - pohvalio se Jurlina.
Priznao je kako zarada koju im donose Cola i ostali sokovi zauzima tek dva do tri posto od ukupno 100 milijuna kuna bruto prihoda godišnje. Prisjetio se početaka kad su osnivali tvrtku, kako im je sjedište bilo u garaži.
- Neki i danas misle da smo još tvrtka iz garaže, no mi smo zadovoljni - ponosan je vlasnik
slavonske Cole.
U Zagrebu se proizvodnjom Cole bavi i punionica Renci koja je na tržište izbacila Colu 21 svoj, kako ga sami nazivaju, polubrand. Osim Cole 21, tu su još i Coldy, piće slično slovenskoj Cockti te Fency, njihova verzija Fante.
Ta punionica na 1700 četvornih metara ima kapacitet od 45 milijuna litara gaziranog pića godišnje. Vlasnik punionice bio je susretljiv sve do trenutka kad ga nismo upitali zbog čega se odlučio na proizvodnju lažne Cole, tj. kopije.
- Molim, lažne Cole? Kopije?! Ma nemojte pričati gluposti. Pa zar su svi automobili lažnjaci Forda T, prvog automobila? I zar su svi ručni satovi kopije prvog ručnog sata? Pa zar je netko pravno zaštitio okus kao takav pa da je samo orginal jedino valjano piće?!
Iznerviran pitanjem, napustio je pogon, a razgovor prepustio mladoj direktorici Ines Milašina, koja je nas je provela kroz pogon i upoznala s procesom stvaranja gaziranog pića.
Priznaje kako je Coca Cola broj jedan, no i oni imaju pravo na svoje mjesto pod suncem. Dodaje kako se sve arome mogu kupiti na tržistu, pa tko voli - nek’ izvoli.
- Sve vam je stvar branda, a priče o velikoj tajni sastojaka Coca Cole su marketinški trik. Mi smo zasad i te kako zadovoljni našom Colom - objašnila je Ines.
Po cijelom svijetu postoje lokalni brandovi koji se natječu s Pepsi i Coca Colom. Tako u Južnoj Americi postoji Kola Real, u Meksiku poznatija kao Big Cola, dok u Peruu postoji nekoliko inačica: Inca Cola, Peru Cola, Fruti Cola, pa čak i Fuji Cola, koja je ime dobila po bivšem predsjedniku Perua Albertu Fujimoriju. Njegovi su pristaše, naime, izmislili Fuji Colu 2006. kako bi promovirali kandidata i skupili novac za kampanju.
Na Korzici postoji Corsica Cola, dok je u francuskoj pokrajni Bretagna vrlo popularna Breizh Cola. Čak i na Kubi postoji inačica svjetski poznatog branda, Tropicola. Postoji i Cuba Cola, ali nema veze s Kubom, već sa Švedskom. Mecca Cola i Qibla Cola popularne su na Srednjem istoku. U nekim djelovima Kine može se kupiti Future cola, koja se reklamira sloganom “Future will be better” (budućnost će biti bolja).
U susjednoj Sloveniji poznatoj Cockti konkurira Mercator cola. Manje je poznato da Slovenci nisu jedini doskočili svojom Cocktom američkoj Coca Coli: u Poljskoj je 1970., u vrijeme kad američki proizvod nije mogao doprijeti do istočnoeuropskih trgovina, počela proizvodnja napitka pod imenom Polo-Cockta.
U bivšoj Istočnoj Njemačkoj imitacija originalne Cole zvala se Vita Cola i preživjela je do danas. Postojala je još jedna cola u DDR-u pod imenom Club Cola. U Izraelu se prodaje RC Cola, dok se na Madagaskaru pije Classico Cola. U francuskom Marseilleu proizvodi se El Che Cola, koja je dobila ime po Ernestu Che Guevari, a proizvođač 50 posto dobiti donira nevladinim organizacijama koje se bore protiv gladi u svijetu.
Njemačke Afri Cola i Fritz-Cola koriste maksimalnu razinu kofeina koju njemački zakon dozvoljava u bezalkoholnim pićima (25 mg/100 ml). Cola Turka zapamćena je po reklamama u kojima se pojavljivao američki komičar Chevy Chase. (Tomislav Mamić)
|
Iranci piju Zam Zam Colu, Poljaci imali Polo-Cocktu
|
Tomislav Mamić;Suzana Lepan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....