U Šangaju možete provesti cijelu vječnost, a da nikada ne vidite ženu u vidnom stupnju trudnoće kako sama šeta gradom. U pravilu će je, dok se teatralno gega s jedne noge na drugu, pridržavati suprug, svekrva ili majka. Slika je to na koju je zapadnjački svijet odavno zaboravio. Biti trudnica u Kini još i danas znači pridržavati se mnogih običaja i podilaziti brojnim vjerovanjima.
Kada žena u Kini ostane trudna, fokus cijele obitelji je na njoj i nerođenom djetetu. Kako je "zakon jednog djeteta" ovdje na snazi, s iznimkom braka između dvoje jedinaca i seljaka koji dobiju prvu curicu, gotovo svaka obitelj priželjkuje sina. Neki parovi stoga mjesecima prije planirane trudnoće razvijaju strategiju koja će im donijeti muškog potomka.
U nekim krajevima Kine muškarac tako ne jede meso i ribu, a hrani se ponajviše šampinjonima, tofuom i mrkvom. Kad žena napokon ostane trudna, iz oblika njezina trbuha nastoji se iščitati spol, a vjerovanje kaže kako je posrijedi sin ako je trbuh pri vrhu šiljast. Ukoliko je potpuno okrugao, smatra se da je fetus ženskoga spola. Vjeruje se i da će par biti blagoslovljen dječakom, ukoliko adolescent dotakne trbuh trudnice.
Ova predviđanja, naravno, nisu točna, ali unatoč tomu, neke trudnice više vjeruju izgledu trbuha, nego ultrazvuku pa se unatoč njemu, ukoliko je potvrđeno da nose curicu, do zadnjeg trena nadaju dječaku.
Želja za sinom u Kini je tradicionalno jaka, prije svega zato što kći udajom postaje članom muževe obitelji, a sin prenosi prezime na potomka i u budućnosti se očekuje da se skrbi o ostarjelim roditeljima. U praksi se ipak može primijetiti da se kćeri jednako, ako ne i bolje, brinu za roditelje. Možda upravo stoga što su u samom startu bile neželjene i degradirane.
Trudnoću u Kini nije lako sakriti pa tako ukoliko na radnom mjestu imate kolegicu Kineskinju koja je netom otkrila da je trudna, vjerojatno ćete se iznenaditi promjeni koja ju je pogodila u samo dan, dva kako je niste vidjeli. Ovdje, naime, većina smatra kako su mobiteli, kompjutori pa i mikrovalne pećnice izuzetno opasni za trudnicu te da mogu uzrokovati pobačaj ili deformacije fetusa. Stoga većina trudnica nakon prvog pozitivnog testa na trudnoću odlazi po haljinu koja štiti od zračenja, koju, inače, u Kini preporučuju čak i neki doktori, a reklame za nju su posvuda, kao i po ostalu tipičnu trudničku odjeću koju će nositi u narednih devet mjeseci.
Trudnice se, nadalje, ne šminkaju, a lakiranje noktiju smatra se posebno pogubnim. Ne preporuča im se da hodaju bose, a psovanje u trudnoći, kažu, može baciti urok na nerođeno dijete. Gladiti trbuh također nije pametno jer u tom bi slučaju dijete jednoga dana moglo biti razmaženo i suviše zahtjevno. Upotreba škara i noževa u blizini ženina kreveta je nepoželjna jer, vjerovanje kaže, može prouzročiti zečju usnu kod djeteta.
Ukoliko žena ne želi da joj se beba rodi s ogromnim madežom na licu, treba izbjegavati lijepljenje postera iznad svojeg kreveta. Mnogo je različitih vjerovanja u Kini, velikom nastaništu različitih etničkih grupa, no prehrana u trudnoći u gotovo svakom njezinom dijelu igra veliku ulogu. Ona se, razumljivo, drastično mijenja. Žene se potiče da jedu što više je moguće jer zaobljena trudnica zrači zdravljem pa se isto može očekivati i od bebe.
Dok trudnice na Zapadu prvih mjeseci trudnoće uzimaju vitaminske dodatke, Kineskinje u tom periodu izbjegavaju hladnu hranu, prokulice, banane, lubenice... Rakovi, kao i ostali plodovi mora, cijelu se trudnoću izbjegavaju u širokom luku zbog prevencije dječjeg osipa, ali i spontanog pobačaja.
Od napitaka su pak najbolji oni biljni jer, navodno, čiste maternicu od nakupljenih otrova. Režim prehrane se nastavlja kroz cijelu trudnoću, a velike poteškoće bolnicama zadaje činjenica da velika većina trudnica na porod dolazi punog trbuha jer su tako savjetovane od svekrva ili majki koje vjeruju da će im pun želudac dati snage za sam čin poroda. Mnogim kineskim trudnicama teško je prihvatiti kako je to zabluda te da pun želudac zapravo može izazvati neželjeno povraćanje na vrhuncu poroda. Zakonitosti modernog zdravstva jednostavno su kontradiktorne njihovim uvjerenjima.
Žena će u bolnici također radije biti žedna nego li prihvatiti čašu hladne vode. Kineskinje, naime, smatraju da će ukoliko piju hladnu vodu u trudnoći, dobiti artritis u poznim godinama te stoga piju samo ugrijanu vodu.
Tradicionalni muškarci uglavnom ne sudjeluju u porodu i najčešće pred vratima rađaone čekaju prvi plač svoga djeteta dok oni obrazovaniji iz urbanih sredina sve više prisustvuju činu dolaska djeteta na svijet. Nakon poroda za ženu nastupa novo razdoblje od tri mjeseca koje se popularno zove vrijeme sjedenja.
U ta tri mjeseca žena se treba pridržavati savjeta u svrhu očuvanja vlastitog zdravlja. Iako se neki od njih čine potpuno neshvatljivim, u nekim provincijama žene ih slijepo prate pa se tako ne tuširaju, ne peru kosu, ne izlaze na hladnoću, ne jedu sirovo voće i povrće...
Hladna jela se naročito izbjegavaju jer tradicionalno vjerovanje kaže da žena nakon poroda, zbog gubitka znatne količine krvi, prolazi kroz fazu hlađenja te je stoga ne treba dodatno pothlađivati. Ukoliko se ne pridržava savjeta, u budućnosti bi se mogla suočiti s glavoboljama, bolovima u leđima, inkontinencijom... Kako bi obnovila energiju, žena pije vruću vodu, jede pileće juhe, vrući ginger i hranu bogatu proteinima. Žene koje su rodile carskim rezom naročito izbjegavaju govedinu i plodove mora kako bi ubrzalo zacjeljenje postoperativne rane.
Djeca su nekada u Kini, dok se ekonomski procvat još nije ni naslućivao, na svijet u najvećoj mjeri dolazila prirodnim putem, a prehranjivala se onim što je bilo najjeftinije, majčinim mlijekom. Današnje statistike kažu da svaka druga kineska majka dijete rađa carskim rezom, a 40 posto ih ne prakticira dojenje čak ni preporučena prva četiri mjeseca. Razlog pada stopi dojenja svakako leži u agresivnom proboju na tržište velikih proizvođača zamjenskog mlijeka kojima se zemlja u kojoj na svijet godišnje dođe oko 19 milijuna djece čini više nego idealnim područjem djelovanja.
Postotak carskog reza od pedeset posto znatno je premašio standard Svjetske zdravstvene organizacije koji iznosi petnaest posto. U nekim urbanim sredinama postotak je čak i 60 posto. Vjeruje se kako razlog ovom porastu prvenstveno leži u činjenici da doktori potiču trudnice na carski rez koji im je lakše obaviti, a donosi veću materijalnu dobit. Cijena carskog reza u boljim klinikama u Šangaju je 80.000 kuna, a prirodnog poroda 30.000 kuna.
Ivana Gagro Sedić
Kada žena u Kini ostane trudna, fokus cijele obitelji je na njoj i nerođenom djetetu. Kako je "zakon jednog djeteta" ovdje na snazi, s iznimkom braka između dvoje jedinaca i seljaka koji dobiju prvu curicu, gotovo svaka obitelj priželjkuje sina. Neki parovi stoga mjesecima prije planirane trudnoće razvijaju strategiju koja će im donijeti muškog potomka.
U nekim krajevima Kine muškarac tako ne jede meso i ribu, a hrani se ponajviše šampinjonima, tofuom i mrkvom. Kad žena napokon ostane trudna, iz oblika njezina trbuha nastoji se iščitati spol, a vjerovanje kaže kako je posrijedi sin ako je trbuh pri vrhu šiljast. Ukoliko je potpuno okrugao, smatra se da je fetus ženskoga spola. Vjeruje se i da će par biti blagoslovljen dječakom, ukoliko adolescent dotakne trbuh trudnice.
| Kada doznaju za trudnoću, Kineskinje se potpuno posvećuju sebi. Izlozi trgovina oblijepljeni su plakatima na kojima se reklamiraju haljine koje šite od zračenja |
Želja za sinom u Kini je tradicionalno jaka, prije svega zato što kći udajom postaje članom muževe obitelji, a sin prenosi prezime na potomka i u budućnosti se očekuje da se skrbi o ostarjelim roditeljima. U praksi se ipak može primijetiti da se kćeri jednako, ako ne i bolje, brinu za roditelje. Možda upravo stoga što su u samom startu bile neželjene i degradirane.
Trudnoću u Kini nije lako sakriti pa tako ukoliko na radnom mjestu imate kolegicu Kineskinju koja je netom otkrila da je trudna, vjerojatno ćete se iznenaditi promjeni koja ju je pogodila u samo dan, dva kako je niste vidjeli. Ovdje, naime, većina smatra kako su mobiteli, kompjutori pa i mikrovalne pećnice izuzetno opasni za trudnicu te da mogu uzrokovati pobačaj ili deformacije fetusa. Stoga većina trudnica nakon prvog pozitivnog testa na trudnoću odlazi po haljinu koja štiti od zračenja, koju, inače, u Kini preporučuju čak i neki doktori, a reklame za nju su posvuda, kao i po ostalu tipičnu trudničku odjeću koju će nositi u narednih devet mjeseci.
Trudnice se, nadalje, ne šminkaju, a lakiranje noktiju smatra se posebno pogubnim. Ne preporuča im se da hodaju bose, a psovanje u trudnoći, kažu, može baciti urok na nerođeno dijete. Gladiti trbuh također nije pametno jer u tom bi slučaju dijete jednoga dana moglo biti razmaženo i suviše zahtjevno. Upotreba škara i noževa u blizini ženina kreveta je nepoželjna jer, vjerovanje kaže, može prouzročiti zečju usnu kod djeteta.
Ukoliko žena ne želi da joj se beba rodi s ogromnim madežom na licu, treba izbjegavati lijepljenje postera iznad svojeg kreveta. Mnogo je različitih vjerovanja u Kini, velikom nastaništu različitih etničkih grupa, no prehrana u trudnoći u gotovo svakom njezinom dijelu igra veliku ulogu. Ona se, razumljivo, drastično mijenja. Žene se potiče da jedu što više je moguće jer zaobljena trudnica zrači zdravljem pa se isto može očekivati i od bebe.
Dok trudnice na Zapadu prvih mjeseci trudnoće uzimaju vitaminske dodatke, Kineskinje u tom periodu izbjegavaju hladnu hranu, prokulice, banane, lubenice... Rakovi, kao i ostali plodovi mora, cijelu se trudnoću izbjegavaju u širokom luku zbog prevencije dječjeg osipa, ali i spontanog pobačaja.
Od napitaka su pak najbolji oni biljni jer, navodno, čiste maternicu od nakupljenih otrova. Režim prehrane se nastavlja kroz cijelu trudnoću, a velike poteškoće bolnicama zadaje činjenica da velika većina trudnica na porod dolazi punog trbuha jer su tako savjetovane od svekrva ili majki koje vjeruju da će im pun želudac dati snage za sam čin poroda. Mnogim kineskim trudnicama teško je prihvatiti kako je to zabluda te da pun želudac zapravo može izazvati neželjeno povraćanje na vrhuncu poroda. Zakonitosti modernog zdravstva jednostavno su kontradiktorne njihovim uvjerenjima.
Žena će u bolnici također radije biti žedna nego li prihvatiti čašu hladne vode. Kineskinje, naime, smatraju da će ukoliko piju hladnu vodu u trudnoći, dobiti artritis u poznim godinama te stoga piju samo ugrijanu vodu.
Tradicionalni muškarci uglavnom ne sudjeluju u porodu i najčešće pred vratima rađaone čekaju prvi plač svoga djeteta dok oni obrazovaniji iz urbanih sredina sve više prisustvuju činu dolaska djeteta na svijet. Nakon poroda za ženu nastupa novo razdoblje od tri mjeseca koje se popularno zove vrijeme sjedenja.
U ta tri mjeseca žena se treba pridržavati savjeta u svrhu očuvanja vlastitog zdravlja. Iako se neki od njih čine potpuno neshvatljivim, u nekim provincijama žene ih slijepo prate pa se tako ne tuširaju, ne peru kosu, ne izlaze na hladnoću, ne jedu sirovo voće i povrće...
Hladna jela se naročito izbjegavaju jer tradicionalno vjerovanje kaže da žena nakon poroda, zbog gubitka znatne količine krvi, prolazi kroz fazu hlađenja te je stoga ne treba dodatno pothlađivati. Ukoliko se ne pridržava savjeta, u budućnosti bi se mogla suočiti s glavoboljama, bolovima u leđima, inkontinencijom... Kako bi obnovila energiju, žena pije vruću vodu, jede pileće juhe, vrući ginger i hranu bogatu proteinima. Žene koje su rodile carskim rezom naročito izbjegavaju govedinu i plodove mora kako bi ubrzalo zacjeljenje postoperativne rane.
Djeca su nekada u Kini, dok se ekonomski procvat još nije ni naslućivao, na svijet u najvećoj mjeri dolazila prirodnim putem, a prehranjivala se onim što je bilo najjeftinije, majčinim mlijekom. Današnje statistike kažu da svaka druga kineska majka dijete rađa carskim rezom, a 40 posto ih ne prakticira dojenje čak ni preporučena prva četiri mjeseca. Razlog pada stopi dojenja svakako leži u agresivnom proboju na tržište velikih proizvođača zamjenskog mlijeka kojima se zemlja u kojoj na svijet godišnje dođe oko 19 milijuna djece čini više nego idealnim područjem djelovanja.
Postotak carskog reza od pedeset posto znatno je premašio standard Svjetske zdravstvene organizacije koji iznosi petnaest posto. U nekim urbanim sredinama postotak je čak i 60 posto. Vjeruje se kako razlog ovom porastu prvenstveno leži u činjenici da doktori potiču trudnice na carski rez koji im je lakše obaviti, a donosi veću materijalnu dobit. Cijena carskog reza u boljim klinikama u Šangaju je 80.000 kuna, a prirodnog poroda 30.000 kuna.
|
Prirodni porod 30 tisuća kuna
|
Ivana Gagro Sedić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....