Djevojčice su vrištale kad je žiri objavio da ispada Sajko, 19-godišnji
Nikola Sarić iz Beograda. Tri tjedna prije kraja u igri ostaju
Ana i Igor iz Hrvatske,
Adnan i Vukašin iz Bosne i Hercegovine,
Nina iz Crne Gore,
Danijel iz Srbije i
Aleksandar iz Makedonije. Napetost raste kako se približava veliko finale 5. siječnja, kad će biti izabran pobjednik.
Jedan TV show, “Operacija Trijumf”, udružio je TV kuće, natjecatelje i publiku iz pet zemalja nastalih raspadom nekadašnje Jugoslavije. Bitka za popularnost u regiji čini se da je najvažnija Makedoncima: kod njih taj show, prema nekim anketama, ima nevjerojatnu gledanost od 60 posto, a Aleksandar Belov iz tjedna u tjedan dobiva najviše sms-ova podrške. - Zanimalo nas je kako je to moguće pa smo jednom napravili analizu glasova. Ne, ne glasaju za njega samo Makedonci, Aleksandar ima i podršku ostalih - objašnjava Marinela Kvapilkoja vodi odnose s javnošću Emotiona, najveće beogradske produkcijske kuće koja je proizvela “Operaciju Trijumf”.
Aleksandar ima i najvjernije navijače, točnije, navijačice: Sofija(14) iz Skoplja, Aleksandra(17) iz Štipa i Marija(15) iz Pirota dio su ozarene grupe djevojaka kojima nije bilo teško 12 se sati u autobusu truckati do Beograda kako bi u ponedjeljak u gotovo četverosatnom showu uživo u studiju navijale za svojeg “Aleksandra Makedonskog”. U svojevrsnoj kombinaciji “Big Brothera” i “Idola”, natjecatelji pohađaju Akademiju gdje ih uče pjevanju, scenskom držanju i drugim vještinama neophodnima za buduću zvijezdu, a na “Gala večeri” ponedjeljkom uživo pokazuju što su naučili. Ne, nitko ne može biti poput Toše, zborski odmahuju mlade Makedonke. Ali je jasno da Aleksandar toliku podršku ima i zato što Makedonci nakon gubitka Toše Proeskogosjećaju potrebu za novom velikom zvijezdom.
- Ovo je prvi, pionirski regionalni televizijski projekt - kaže Davor Anićkoji koordinira u ime Nove TV, koja show prenosi u Hrvatskoj. Pionirski pothvat emitira se iz nekadašnjeg Pionirskoga grada na beogradskom Košutnjaku: u oronulom socijalističkom zdanju uređen je ultramoderan studio s glamuroznim prostorijama za zvijezde i VIP-ovce.
“Operacija Trijumf” je, dakle, proizvod beogradske produkcijske kuće Emotion, koja je otkupila licencu “Star Academy” Endemola i show proizvodi za TV kuće u regiji. U pet zemalja prenosi je šest televizija jer se u BiH istodobno emitira na dvije javne televizije - u oba entiteta - na sarajevskoj Federalnoj i banjalučkoj RTRS. - Projekt je zajednički utoliko što je
uložen velik trud da se pronađe standard koji bi bio prihvatljiv za sve - od kvalitete slike i tona do izbora pjesama i izvođača - objašnjava Davor Anić s Nove. Nije problem s hrvatskim pjevačima: hrvatske zvijezde i zvjezdice to su i u regiji, često su popularnije u susjedstvu nego kod kuće. Ovih dana u Beogradu velike koncerte u Sava centru održat će
Darko Rundeki
Goran Karan.Ali ne vrijedi obratno. Velika makedonska zvijezda Kaliopi, naprimjer, kod nas je gotovo nepoznata, kao i niz pjevača iz Srbije i BiH koji su izgradili ime u posljednja dva desetljeća.
- Ovo je revolucionarna stvar jer su naša tržišta bila zatvorena, potpuno umjetno i nepotrebno. Ipak se dovoljno dobro razumijemo, imamo sličnu emotivnost i sličnu ljubav prema muzici - kaže Snežana Vukomanović, jedna od “profesorica” na Akademiji “Operacije Trijumf”.
Ismeta Dervoz Krvavacondje je članica žirija koji procjenjuje napredak mladih kandidata. I sama je bila zvijezda, u bivšoj Jugoslaviji - kao pjevačica grupe Ambasadori, 1976. nastupila je na Euroviziji. - Poduzetnicima je malo tržište jedne države i šire se u regiji, a normalno je da se širi i muzičko tržište te proizvodnja TV programa - kaže dugogodišnja urednica sarajevske federalne televizije.
U Emotionu ne žele reći koliko su potrošili na ‘Operaciju Trijumf’ - tabloidi su objavili da je riječ o nevjerojatnih sedam milijuna eura. Svu su tehniku kupili, a ne unajmili, a s njom su uvezli i redatelje te tehničare iz Nizozemske i Francuske koji su usput obučili domaće ljude. - Ništa vam ne znači ako kupite skupu igračku, a ne znate se njome igrati. Zato smo doveli ljude koji su nas naučili - objašnjavaju.
- Ne znam kako je njima bilo prenositi Titov pogreb, ili Olimpijadu u Sarajevu, tada sam još išao u školu. Ali od devedesetih, ovo je tehnički najsloženiji TV projekt - pokušava nam sva čuda tehnike u showu objasniti Srđan Ršumović. Srđan je išao u školu u Zagrebu. Pa je ondje upisao elektrotehniku. Pa je došao rat. A projekt je najsloženiji zato što je pokrivena gotovo cijela regija, prema svim tehničkim parametrima koje to zahtijeva, tumači Srđan, šef tehnike u Emotionu.
“Operacija Trijumf” postala je fenomen i po tome što, bez obzira na početnu sumnjičavost u hrvatskoj i bosanskoj javnosti, nije izazvala ni jedan nacionalistički obojen skandal. Ako se izuzmu oštre reakcije u Hrvatskoj i BiH na glasinu o gostovanju Cece Ražnatović, koja se ionako ne bi uklopila u strogi pop-rock zabavnjački žanr showa.
- Možda su se naprosto vremena promijenila - kaže Marinela. - Ne mogu reći da su barijere potpuno srušene, ali su na dobrom putu da se sruše. Muzika je jako dobar način za to. Mladim natjecateljima od 19 do 27 godina rat je dalek onoliko koliko su njihovim roditeljima bile daleke priče o Narodnooslobodilačkoj borbi, Kozari i Sutjesci. - Njima je važno nastupiti u showu i iskoristiti priliku da na našoj Akademiji nešto nauče. Mislim da bismo se i mi stariji trebali ugledati na njih - poučno će Marinela.
- Za tebe, bajramske baklave - kaže Dragan Marinković Macapružajući joj paketić. Je li baklave poklonio i Nikolini Pišek koja s njim vodi show, nismo vidjeli. Nikolina je velika zvijezda u Beogradu i uživa u pažnji kojom je obasipaju.
- Posljedica toga kronična je neispavanost - kaže uz smijeh, aludirajući na splavove i beogradski noćni život. Česti vodič joj je upravo Maca. Sarajevski glumac i jedan od voditelja “Operacije Trijumf” odmah se ljuti na pitanje o političkoj dimenziji takvog showa.
- Ne volim Tita, nisam volio biti pionir, ali volim ove pionirske pothvate. Još sam 1998. bio na udaru takozvanih patriota, kad sam sa sarajevskim teatrom gostovao u Sava centru - nervozno kaže Maca. - Nisam jugonostalgičan, ali granice jedne države su mi premale. Volim ih prelaziti, volim kad ljudi surađuju - dodaje.
- Život nas je sve podučio da se drukčije ne može - slaže se s njim Ismeta Dervoz. - Preživjela sam četiri strašne godine u ratnom Sarajevu. Ali zar to znači da moram ostati zaključana u njima ili da svoju djecu moramo zatvoriti u torove? Moramo živjeti dalje - poručuje nekadašnja pjevačica Ambasadora.
- Pa zar može drukčije? Nitko od nas ne može se preseliti na drugi dio kontinenta. Ne možemo živjeti u vječitom ratu - smatra Mirko Stamenković. Uostalom, sutra ćemo ionako svi biti u EU.
Gospodin Mirko otac je vlasnika Emotiona i došao je na Košutnjak vidjeti kako se stvara “Operacija Trijumf”. Ima iskustva s regionalnim pothvatima: bio je glavni urednik beogradskih Večernjih novosti početkom sedamdesetih kad su se prodavale u 404.000 primjeraka. - Sa šest do osam posto remitende - ponosno kaže. Ne bi imale toliku tiražu da su se ograničili samo na Srbiju. - U BiH, Crnoj Gori i Makedoniji bili smo čitaniji od svih ostalih novina zajedno. U vrijeme Savke i Tripala počeo sam izdavati Novosti u Zagrebu, na latinici i ijekavici. Dotad smo u Hrvatskoj prodavali oko 25.000 primjeraka ćirilićnog izdanja, u istočnoj Slavoniji i Kninu, a s latinicom smo dobili još 20.000 čitatelja - prisjeća se. Ni u to vrijeme nije bilo lako prelaziti granice: kiosci Vjesnika odbili su ih prodavati, ali im se zato nekoliko tjedana poslije javio Duhan.
Na primjeru gospodina Mirka lijepo se vidi kako danas različite generacije gledaju na Granice jedne države su premale, moramo surađivati
Dragan Mari nković
“regiju”: uglađeni 78-godišnji gospodin reći će da je jugonostalgičar i da je
Tito “naš najveći političar” iako ga je baš on bio bacio na ulicu nakon smjene srpskih liberala
Nikezića i
Latinke Perović. Dvostruko mlađi
Dragan Marinković pak kaže da nije ni jugonostalgičan niti voli Tita.
- Voli ga moja stara. Ne znam zašto: Tito je imao slona, a ona mačku - kaže Maca. Još mlađi, u dvadesetima ili ranim tridesetima, dosađuju se dok slušaju razgovor o Titu i nekakvoj jugonostalgiji. Davor Anić kaže da je mladim hrvatskim natjecateljima Srbija samo jedna država, poput Češke, naprimjer. Shodno tome, Jugoslavija bi im onda mogla biti nešto poput Atlantide.
Za razliku od Atlantide, arheoloških ostataka imamo: kandidat Vukašin pjevao je u ponedjeljak Azrin “Balkan”, a svi očito znaju i za Bijelo dugme, Zdravka Čolića te ostale jugoslavenske zvijezde i hitove koji su preživjeli raspad te države. “Operacijom Trijumf”, vjeruju organizatori, dobit ćemo nove zvijezde, prepoznatljive na cijelom prostoru propale države.
Iz Beograda Snježana Pavić
| Show još nije izazvao ni jedan nacionalistički obojen skandal. |
Jedan TV show, “Operacija Trijumf”, udružio je TV kuće, natjecatelje i publiku iz pet zemalja nastalih raspadom nekadašnje Jugoslavije. Bitka za popularnost u regiji čini se da je najvažnija Makedoncima: kod njih taj show, prema nekim anketama, ima nevjerojatnu gledanost od 60 posto, a Aleksandar Belov iz tjedna u tjedan dobiva najviše sms-ova podrške. - Zanimalo nas je kako je to moguće pa smo jednom napravili analizu glasova. Ne, ne glasaju za njega samo Makedonci, Aleksandar ima i podršku ostalih - objašnjava Marinela Kvapilkoja vodi odnose s javnošću Emotiona, najveće beogradske produkcijske kuće koja je proizvela “Operaciju Trijumf”.
Aleksandar ima i najvjernije navijače, točnije, navijačice: Sofija(14) iz Skoplja, Aleksandra(17) iz Štipa i Marija(15) iz Pirota dio su ozarene grupe djevojaka kojima nije bilo teško 12 se sati u autobusu truckati do Beograda kako bi u ponedjeljak u gotovo četverosatnom showu uživo u studiju navijale za svojeg “Aleksandra Makedonskog”. U svojevrsnoj kombinaciji “Big Brothera” i “Idola”, natjecatelji pohađaju Akademiju gdje ih uče pjevanju, scenskom držanju i drugim vještinama neophodnima za buduću zvijezdu, a na “Gala večeri” ponedjeljkom uživo pokazuju što su naučili. Ne, nitko ne može biti poput Toše, zborski odmahuju mlade Makedonke. Ali je jasno da Aleksandar toliku podršku ima i zato što Makedonci nakon gubitka Toše Proeskogosjećaju potrebu za novom velikom zvijezdom.
- Ovo je prvi, pionirski regionalni televizijski projekt - kaže Davor Anićkoji koordinira u ime Nove TV, koja show prenosi u Hrvatskoj. Pionirski pothvat emitira se iz nekadašnjeg Pionirskoga grada na beogradskom Košutnjaku: u oronulom socijalističkom zdanju uređen je ultramoderan studio s glamuroznim prostorijama za zvijezde i VIP-ovce.
“Operacija Trijumf” je, dakle, proizvod beogradske produkcijske kuće Emotion, koja je otkupila licencu “Star Academy” Endemola i show proizvodi za TV kuće u regiji. U pet zemalja prenosi je šest televizija jer se u BiH istodobno emitira na dvije javne televizije - u oba entiteta - na sarajevskoj Federalnoj i banjalučkoj RTRS. - Projekt je zajednički utoliko što je
uložen velik trud da se pronađe standard koji bi bio prihvatljiv za sve - od kvalitete slike i tona do izbora pjesama i izvođača - objašnjava Davor Anić s Nove. Nije problem s hrvatskim pjevačima: hrvatske zvijezde i zvjezdice to su i u regiji, često su popularnije u susjedstvu nego kod kuće. Ovih dana u Beogradu velike koncerte u Sava centru održat će
Darko Rundeki
Goran Karan.Ali ne vrijedi obratno. Velika makedonska zvijezda Kaliopi, naprimjer, kod nas je gotovo nepoznata, kao i niz pjevača iz Srbije i BiH koji su izgradili ime u posljednja dva desetljeća.
- Ovo je revolucionarna stvar jer su naša tržišta bila zatvorena, potpuno umjetno i nepotrebno. Ipak se dovoljno dobro razumijemo, imamo sličnu emotivnost i sličnu ljubav prema muzici - kaže Snežana Vukomanović, jedna od “profesorica” na Akademiji “Operacije Trijumf”.
Ismeta Dervoz Krvavacondje je članica žirija koji procjenjuje napredak mladih kandidata. I sama je bila zvijezda, u bivšoj Jugoslaviji - kao pjevačica grupe Ambasadori, 1976. nastupila je na Euroviziji. - Poduzetnicima je malo tržište jedne države i šire se u regiji, a normalno je da se širi i muzičko tržište te proizvodnja TV programa - kaže dugogodišnja urednica sarajevske federalne televizije.
U Emotionu ne žele reći koliko su potrošili na ‘Operaciju Trijumf’ - tabloidi su objavili da je riječ o nevjerojatnih sedam milijuna eura. Svu su tehniku kupili, a ne unajmili, a s njom su uvezli i redatelje te tehničare iz Nizozemske i Francuske koji su usput obučili domaće ljude. - Ništa vam ne znači ako kupite skupu igračku, a ne znate se njome igrati. Zato smo doveli ljude koji su nas naučili - objašnjavaju.
- Ne znam kako je njima bilo prenositi Titov pogreb, ili Olimpijadu u Sarajevu, tada sam još išao u školu. Ali od devedesetih, ovo je tehnički najsloženiji TV projekt - pokušava nam sva čuda tehnike u showu objasniti Srđan Ršumović. Srđan je išao u školu u Zagrebu. Pa je ondje upisao elektrotehniku. Pa je došao rat. A projekt je najsloženiji zato što je pokrivena gotovo cijela regija, prema svim tehničkim parametrima koje to zahtijeva, tumači Srđan, šef tehnike u Emotionu.
“Operacija Trijumf” postala je fenomen i po tome što, bez obzira na početnu sumnjičavost u hrvatskoj i bosanskoj javnosti, nije izazvala ni jedan nacionalistički obojen skandal. Ako se izuzmu oštre reakcije u Hrvatskoj i BiH na glasinu o gostovanju Cece Ražnatović, koja se ionako ne bi uklopila u strogi pop-rock zabavnjački žanr showa.
- Možda su se naprosto vremena promijenila - kaže Marinela. - Ne mogu reći da su barijere potpuno srušene, ali su na dobrom putu da se sruše. Muzika je jako dobar način za to. Mladim natjecateljima od 19 do 27 godina rat je dalek onoliko koliko su njihovim roditeljima bile daleke priče o Narodnooslobodilačkoj borbi, Kozari i Sutjesci. - Njima je važno nastupiti u showu i iskoristiti priliku da na našoj Akademiji nešto nauče. Mislim da bismo se i mi stariji trebali ugledati na njih - poučno će Marinela.
- Za tebe, bajramske baklave - kaže Dragan Marinković Macapružajući joj paketić. Je li baklave poklonio i Nikolini Pišek koja s njim vodi show, nismo vidjeli. Nikolina je velika zvijezda u Beogradu i uživa u pažnji kojom je obasipaju.
- Posljedica toga kronična je neispavanost - kaže uz smijeh, aludirajući na splavove i beogradski noćni život. Česti vodič joj je upravo Maca. Sarajevski glumac i jedan od voditelja “Operacije Trijumf” odmah se ljuti na pitanje o političkoj dimenziji takvog showa.
- Ne volim Tita, nisam volio biti pionir, ali volim ove pionirske pothvate. Još sam 1998. bio na udaru takozvanih patriota, kad sam sa sarajevskim teatrom gostovao u Sava centru - nervozno kaže Maca. - Nisam jugonostalgičan, ali granice jedne države su mi premale. Volim ih prelaziti, volim kad ljudi surađuju - dodaje.
- Život nas je sve podučio da se drukčije ne može - slaže se s njim Ismeta Dervoz. - Preživjela sam četiri strašne godine u ratnom Sarajevu. Ali zar to znači da moram ostati zaključana u njima ili da svoju djecu moramo zatvoriti u torove? Moramo živjeti dalje - poručuje nekadašnja pjevačica Ambasadora.
- Pa zar može drukčije? Nitko od nas ne može se preseliti na drugi dio kontinenta. Ne možemo živjeti u vječitom ratu - smatra Mirko Stamenković. Uostalom, sutra ćemo ionako svi biti u EU.
Gospodin Mirko otac je vlasnika Emotiona i došao je na Košutnjak vidjeti kako se stvara “Operacija Trijumf”. Ima iskustva s regionalnim pothvatima: bio je glavni urednik beogradskih Večernjih novosti početkom sedamdesetih kad su se prodavale u 404.000 primjeraka. - Sa šest do osam posto remitende - ponosno kaže. Ne bi imale toliku tiražu da su se ograničili samo na Srbiju. - U BiH, Crnoj Gori i Makedoniji bili smo čitaniji od svih ostalih novina zajedno. U vrijeme Savke i Tripala počeo sam izdavati Novosti u Zagrebu, na latinici i ijekavici. Dotad smo u Hrvatskoj prodavali oko 25.000 primjeraka ćirilićnog izdanja, u istočnoj Slavoniji i Kninu, a s latinicom smo dobili još 20.000 čitatelja - prisjeća se. Ni u to vrijeme nije bilo lako prelaziti granice: kiosci Vjesnika odbili su ih prodavati, ali im se zato nekoliko tjedana poslije javio Duhan.
Na primjeru gospodina Mirka lijepo se vidi kako danas različite generacije gledaju na Granice jedne države su premale, moramo surađivati
Dragan Mari nković
|
- Voli ga moja stara. Ne znam zašto: Tito je imao slona, a ona mačku - kaže Maca. Još mlađi, u dvadesetima ili ranim tridesetima, dosađuju se dok slušaju razgovor o Titu i nekakvoj jugonostalgiji. Davor Anić kaže da je mladim hrvatskim natjecateljima Srbija samo jedna država, poput Češke, naprimjer. Shodno tome, Jugoslavija bi im onda mogla biti nešto poput Atlantide.
Za razliku od Atlantide, arheoloških ostataka imamo: kandidat Vukašin pjevao je u ponedjeljak Azrin “Balkan”, a svi očito znaju i za Bijelo dugme, Zdravka Čolića te ostale jugoslavenske zvijezde i hitove koji su preživjeli raspad te države. “Operacijom Trijumf”, vjeruju organizatori, dobit ćemo nove zvijezde, prepoznatljive na cijelom prostoru propale države.
Iz Beograda Snježana Pavić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....