Ne prođe dan, a da netko naš ne napravi neki podvig u bijelome svijetu i učini te ponosnim što si Hrvat. Je li to bistra planinska voda koju pijemo, ili je nešto u ovome čistom zraku što ga dišemo, u prehrani bogatoj mineralima, u domaćem vinu, ili je neka bioenergija, svemirsko zračenje, magnetizam, ili tajna u genetici, kromosomima, vrag bi ga znao od čega je u našem malom narodu tako mnogo velikih ljudi. Odakle više, pitaju se stranci napola zaprepašteno, napola ljubomorno, gdje nalazite sve te talente? Gdje god okreneš, neki Hrvat.
Američku filmsku industriju, na primjer, nedavno je potresla bujna pojava Davorke Tovilo. A tko je Davorka, pitate? Eto, kakvi ste vi. Uspješna međunarodna karijera neke zemljakinje ili zemljaka tako vam je svakodnevna, obična vijest da ste u novinama preskočili priču o naočitoj djevojci naših korijena, što je odrasla u Njemačkoj, jedući tvrdi pečalbarski kruh, Slavonki, koja unatoč teškom životu u tuđini, nikada nije klonula duhom, nego je ostala vjerna svome snu - okruglim, tvrdim, sočnim silikonskim četvorkama. Kada je nakon mjeseci strpljive štednje ostvarila svoj san, Davorka, razumije se, nije ostala nezapažena, uskoro biva pozvana u jedan televizijski reality show, gdje u mokrim majicama izbezumljuje gledateljstvo. No, to je tek početak, koračić na njezinu putu slave. Gospođica Tovilo malo zatim odlazi u Hollywood i u jednoj produkciji dobiva sitnu, ali pamtljivu ulogu da oralno zadovolji Johna Cusacka.
"Ti si tako velik i snažan", kaže u predahu blow joba Davorka Johnu. Nije to uistinu mnogo teksta, ali će on nesumnjivo ostati zauvijek upisan u filmskoj historiji, negdje između zagonetnog "pupoljka" građanina Kanea i nezaboravnog "početka divnog prijateljstva" na kraju Casablance. "Rečenicom 'Ti si tako velik i snažan' Davorka ostavlja svoj prvi holivudski pečat", zaključuje svečano novinarka priču o gospođici Tovilo.
"Eto, glupačo", rekao je, bacajući novine, vjerojatno mnogi otac svojoj kćeri jarosno, "da si htjela učiti, mogla si i ti popušiti Johnu Cusacku".
Dobro je da novine štampaju ovakve priče, jer su one hvale vrijedan primjer kako svatko od nas može ostvariti svoj san ako istinski vjeruje u njega. Nemojte se sramiti što dolazite iz male Hrvatske, jer nijedna prepreka nije nepremostiva. Slušajte svoje srce. Nemoguće je moguće. Stremite samo najboljemu. Ako to doista želite, poslije mnogo muke i odricanja, svi vi možete popušiti Johnu Cusacku...
Ova mala, i smiješna i otužna, ganutljiva provincijska pripovijest o uspjehu blajhane starlete, kojoj su se tobože rastvorila vrata internacionalne filmske karijere nakon što je klekla i raskopčala šlic američkom glumcu, uistinu je priča o svima nama. Čitajući prije neki dan na stranici "Spektakli" zanimljiv članak o njemačkoj Slavonki, pomislio sam kako je rijetko koji naš razvikani svjetski uspjeh zapravo bolji od ovoga. Svi smo mi više ili manje Davorka Tovilo.
Kandidatura naše zemlje za domaćina Europskog nogometnog prvenstva prije nekog vremena u Cardiffu, na primjer, završila je baš kao i naše gore list u Hollywoodu. Došli smo kao zvijezde, špilajući svjetske ljude, a na kraju smo fino klekli i popušili. Vlatko Marković pritom je zadivljeno primijetio: "Vi ste tako veliki i snažni."
Slično je i s filmom. Svake godine s proljeća nosimo neke jadne naslove u Cannes, i otmjeno ih predstavljamo u praznim kinodvoranama, i za domaće šarene revije nasmiješeni se slikamo u smokinzima, makar nas ustvari nitko nije zvao tamo, jer desetljećima nismo bili u natjecateljskom programu festivala. I svake godine s jeseni, jednako tako, naša književnost se uspješno predstavlja na Frankfurtskom sajmu knjiga. Dođu naši izdavači, dođu klasici i mlade uzdanice, dođe televizijska ekipa na deviznim dnevnicama, pa onda svi skupa pet dana na hrvatskom štandu grickaju slane štapiće i krekere i iz plastičnih čaša piju travaricu i đuseve. Kad sve pojedu i popiju, lijepo se vrate u domovinu, gdje besramno lažu o međunarodnim kontaktima koje su ostvarili. Jedini međunarodni kontakt koji su stvarno napravili je s njemačkim vatrogascem što ih je došao upozoriti da je zabranjeno pušenje u sajamskoj hali.
S nekoliko vrijednih iznimki, svi su naši tobožnji svjetski i europski uspjesi beznačajni. Pušiona, što bi rekla gospođica Tovilo. Ona je inače, kažu novine, unatoč nezapamćenom uspjehu, ostala odana zemlji svojih djedova. Ispod silikonskih umetaka srce joj svejednako tuče za Hrvatsku. A za koga bi joj drugoga uostalom i tuklo? Od Amerike se, bojim se, kruha neće puno najesti, baš kao ni druge naše međunarodne zvijezde čije slike izlaze samo u domaćim novinama.
Kraj takvih zvijezda, iskreno, meni se više sviđa ostati provincijsko piskaralo, zabavljač s nekoliko prostačkih viceva za nezahtjevnu i neobrazovanu publiku. Hoćete jedan? Jučer u kafiću pođem ja prema zahodu i zaprepašteno zastanem pred vratima. Piše: "Gospoda". I šta ću, vratim se za stol. Sjedim. Trpim. Gdje je ovo došlo, nama seljacima više se ni popišati ne daju.
Uzgredno, kada već govorimo o starletama i izmišljenoj slavi, vjerojatno ste pročitali u novinama da su se razišli Vlatka Pokos i Dikan Radeljak. O razlozima se još nagađa, ja sam načuo da su se nešto zakačili oko Heideggera.
Ante Tomić
Američku filmsku industriju, na primjer, nedavno je potresla bujna pojava Davorke Tovilo. A tko je Davorka, pitate? Eto, kakvi ste vi. Uspješna međunarodna karijera neke zemljakinje ili zemljaka tako vam je svakodnevna, obična vijest da ste u novinama preskočili priču o naočitoj djevojci naših korijena, što je odrasla u Njemačkoj, jedući tvrdi pečalbarski kruh, Slavonki, koja unatoč teškom životu u tuđini, nikada nije klonula duhom, nego je ostala vjerna svome snu - okruglim, tvrdim, sočnim silikonskim četvorkama. Kada je nakon mjeseci strpljive štednje ostvarila svoj san, Davorka, razumije se, nije ostala nezapažena, uskoro biva pozvana u jedan televizijski reality show, gdje u mokrim majicama izbezumljuje gledateljstvo. No, to je tek početak, koračić na njezinu putu slave. Gospođica Tovilo malo zatim odlazi u Hollywood i u jednoj produkciji dobiva sitnu, ali pamtljivu ulogu da oralno zadovolji Johna Cusacka.
"Ti si tako velik i snažan", kaže u predahu blow joba Davorka Johnu. Nije to uistinu mnogo teksta, ali će on nesumnjivo ostati zauvijek upisan u filmskoj historiji, negdje između zagonetnog "pupoljka" građanina Kanea i nezaboravnog "početka divnog prijateljstva" na kraju Casablance. "Rečenicom 'Ti si tako velik i snažan' Davorka ostavlja svoj prvi holivudski pečat", zaključuje svečano novinarka priču o gospođici Tovilo.
"Eto, glupačo", rekao je, bacajući novine, vjerojatno mnogi otac svojoj kćeri jarosno, "da si htjela učiti, mogla si i ti popušiti Johnu Cusacku".
Dobro je da novine štampaju ovakve priče, jer su one hvale vrijedan primjer kako svatko od nas može ostvariti svoj san ako istinski vjeruje u njega. Nemojte se sramiti što dolazite iz male Hrvatske, jer nijedna prepreka nije nepremostiva. Slušajte svoje srce. Nemoguće je moguće. Stremite samo najboljemu. Ako to doista želite, poslije mnogo muke i odricanja, svi vi možete popušiti Johnu Cusacku...
Ova mala, i smiješna i otužna, ganutljiva provincijska pripovijest o uspjehu blajhane starlete, kojoj su se tobože rastvorila vrata internacionalne filmske karijere nakon što je klekla i raskopčala šlic američkom glumcu, uistinu je priča o svima nama. Čitajući prije neki dan na stranici "Spektakli" zanimljiv članak o njemačkoj Slavonki, pomislio sam kako je rijetko koji naš razvikani svjetski uspjeh zapravo bolji od ovoga. Svi smo mi više ili manje Davorka Tovilo.
Kandidatura naše zemlje za domaćina Europskog nogometnog prvenstva prije nekog vremena u Cardiffu, na primjer, završila je baš kao i naše gore list u Hollywoodu. Došli smo kao zvijezde, špilajući svjetske ljude, a na kraju smo fino klekli i popušili. Vlatko Marković pritom je zadivljeno primijetio: "Vi ste tako veliki i snažni."
Slično je i s filmom. Svake godine s proljeća nosimo neke jadne naslove u Cannes, i otmjeno ih predstavljamo u praznim kinodvoranama, i za domaće šarene revije nasmiješeni se slikamo u smokinzima, makar nas ustvari nitko nije zvao tamo, jer desetljećima nismo bili u natjecateljskom programu festivala. I svake godine s jeseni, jednako tako, naša književnost se uspješno predstavlja na Frankfurtskom sajmu knjiga. Dođu naši izdavači, dođu klasici i mlade uzdanice, dođe televizijska ekipa na deviznim dnevnicama, pa onda svi skupa pet dana na hrvatskom štandu grickaju slane štapiće i krekere i iz plastičnih čaša piju travaricu i đuseve. Kad sve pojedu i popiju, lijepo se vrate u domovinu, gdje besramno lažu o međunarodnim kontaktima koje su ostvarili. Jedini međunarodni kontakt koji su stvarno napravili je s njemačkim vatrogascem što ih je došao upozoriti da je zabranjeno pušenje u sajamskoj hali.
S nekoliko vrijednih iznimki, svi su naši tobožnji svjetski i europski uspjesi beznačajni. Pušiona, što bi rekla gospođica Tovilo. Ona je inače, kažu novine, unatoč nezapamćenom uspjehu, ostala odana zemlji svojih djedova. Ispod silikonskih umetaka srce joj svejednako tuče za Hrvatsku. A za koga bi joj drugoga uostalom i tuklo? Od Amerike se, bojim se, kruha neće puno najesti, baš kao ni druge naše međunarodne zvijezde čije slike izlaze samo u domaćim novinama.
Kraj takvih zvijezda, iskreno, meni se više sviđa ostati provincijsko piskaralo, zabavljač s nekoliko prostačkih viceva za nezahtjevnu i neobrazovanu publiku. Hoćete jedan? Jučer u kafiću pođem ja prema zahodu i zaprepašteno zastanem pred vratima. Piše: "Gospoda". I šta ću, vratim se za stol. Sjedim. Trpim. Gdje je ovo došlo, nama seljacima više se ni popišati ne daju.
Uzgredno, kada već govorimo o starletama i izmišljenoj slavi, vjerojatno ste pročitali u novinama da su se razišli Vlatka Pokos i Dikan Radeljak. O razlozima se još nagađa, ja sam načuo da su se nešto zakačili oko Heideggera.
Ante Tomić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....