"Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu", stoji u današnjem misnom evanđelju (Iv 3,17). Kad smo jučer istaknuli da Crkva nije pozvana svijetu suditi, nego mu naviještati Isusovu poruku, to je neke moglo i zbuniti. Zar je dosta da Crkva svijetu govori ne brinući se tko će je poslušati? Navedene riječi iz današnjeg evanđelja potvrđuju da Isus nije došao suditi. Ipak, svijet se po njemu spašava ne samo njegovim riječima nego njegovom žrtvom.
Očito se Crkva koja u današnjem svijetu živi kao njegovo prošireno otajstveno tijelo mora poput njega za ljude žrtvovati. Jučer smo napomenuli da Crkva treba u svijetu svijetliti poput goruće svijeće u gustom mraku. Treba istaknuti da se svijeća u tom svijetljenju troši, da izgara. Crkva - a to su svi Kristovi sljedbenici u svijetu - treba izgarati ne samo za proglašavanje Isusova nauka, nego i za oslobađanje ljudi od mnogih nevolja. Premda nikome ne smije nametati svoje stavove, trajno je dužna surađivati sa svima koji se zauzimaju za opće dobro. Zato osim propovijedanja i slavljenja ona razvija svoj društveni nauk, sklapa s državama diplomatske odnose, otvara i uzdržava bolnice, karitativne ustanove, škole i sveučilišta.
Sve je to zajedno djelatna poruka koju Isus preko nje upućuje svijetu. Ni govora, dakle, o tome da bi Crkva ispunila svoje poslanje pukim propovijedanjem. Vjernici znaju da je Isus božja riječ, ali utjelovljena. Da utjelovljenjem nije postao pravi čovjek, ne bi se mogao za ljude žrtvovati. Stoga, ako bi tko jučer bio shvatio da je dosta riječima naviještati, odnosno kao svijeća u mraku svijetliti, treba spoznati da svijetliti može samo onaj koji izgara. Crkva, ne tražeći vlast niti vršeći na ljude pritisak, mora trajno skrbiti za rješavanje svih ljudskih potreba.
Živko Kustić
Očito se Crkva koja u današnjem svijetu živi kao njegovo prošireno otajstveno tijelo mora poput njega za ljude žrtvovati. Jučer smo napomenuli da Crkva treba u svijetu svijetliti poput goruće svijeće u gustom mraku. Treba istaknuti da se svijeća u tom svijetljenju troši, da izgara. Crkva - a to su svi Kristovi sljedbenici u svijetu - treba izgarati ne samo za proglašavanje Isusova nauka, nego i za oslobađanje ljudi od mnogih nevolja. Premda nikome ne smije nametati svoje stavove, trajno je dužna surađivati sa svima koji se zauzimaju za opće dobro. Zato osim propovijedanja i slavljenja ona razvija svoj društveni nauk, sklapa s državama diplomatske odnose, otvara i uzdržava bolnice, karitativne ustanove, škole i sveučilišta.
Sve je to zajedno djelatna poruka koju Isus preko nje upućuje svijetu. Ni govora, dakle, o tome da bi Crkva ispunila svoje poslanje pukim propovijedanjem. Vjernici znaju da je Isus božja riječ, ali utjelovljena. Da utjelovljenjem nije postao pravi čovjek, ne bi se mogao za ljude žrtvovati. Stoga, ako bi tko jučer bio shvatio da je dosta riječima naviještati, odnosno kao svijeća u mraku svijetliti, treba spoznati da svijetliti može samo onaj koji izgara. Crkva, ne tražeći vlast niti vršeći na ljude pritisak, mora trajno skrbiti za rješavanje svih ljudskih potreba.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....