Prije točno 30 godina, 10. rujna 1976. u 11 sati i 14 minuta, na nebu nad Vrbovcem dogodila se najstrašnija i najtragičnija zrakoplovna nesreća u povijesti hrvatskog zrakoplovstva.
U sudaru dvaju putničkih aviona, koji je izazvan kobnom pogreškom neopremljene zagrebačke kontrole leta, poginulo je svih 176 osoba u oba zrakoplova, a drama na nebu ostala je zapamćena kao jedna od dotad najtežih. U to je vrijeme to bio jedan od veoma rijetkih slučajeva sudara putničkih aviona. U srazu zrakoplova Trident Three kompanije British Airways, koji je letio od londonskog Heathrowa do turskog Istanbula, i aviona DC-9-32 jugoslavenske tvrtke Inex Adria, koji je iz Splita poletio prema njemačkom Kölnu, nitko nije ostao živim svjedokom tragedije.
Britanski Trident, pod brojem leta BE 476, uzletio je s londonskog Heathrowa u osam sati i 32 minute, na uobičajenoj ruti prema Turskoj, preko zapadne Europe i tadašnje Jugoslavije. U hrvatski je zračni prostor ušao četiri minute nakon deset sati te se uredno javio kontroli letenja.
Pilot Jože Krumpek
Nakon osnovnih informacija o visini letenja, na nivou 330 (oko 10 tisuća metara), Trident je nastavio let bez kontakta s kontrolom jer mu više nije bila potrebna.
Nešto ranije sa splitskog je aerodroma poletio jugoslavenski DC-9-32, pod brojem leta JP550, te se penjao u smjeru Kostajnice. Zrakoplovom je upravljao ljubljanski pilot Jože Krumpek. U 10 sati, 14 minuta i 38 sekundi kontrola leta izgubila je kontakt s obama avionima. Dogodio se strahovit sudar. Jugoslavenski je DC-9-32 sa 108 putnika uglavnom iz Zapadne Njemačke, s posljednjih pet metara lijevog krila udario izravno u pilotsku kabinu britanskog Tridenta koji je prevozio 54 turska putnika. Potom su se oba aviona sunovratila u krugu od sedam kilometara na tlo.
Mjesecima se utvrđivala krivnja, a ispostavilo se da je nesreću dvaju tada najmodernijih zrakoplova uzrokovala ekipa zagrebačke kontrole leta. Dopustili su da se oba aviona nađu na podjednakoj visini te su se sudarili horizontalno. Katastrofu koja se dogodila pri brzini obaju aviona od devetstotinjak kilometara na sat najbolje opisuje podatak da su se dijelovi obaju zrakoplova rasuli područjem od deset kilometara u širinu i 62 u dužinu. Od Vrbovca do Križevaca pronalaženi su dijelovi zrakoplova. Tijela preminulih putnika rasula su se u krugu od dva i pol kilometra!
Izvlačenje tijela
Mještani sela Gaj, na čije je područje pao Trident, i Dvorišta, gdje je pao DC-9, i danas se s jezom prisjećaju dramatičnih trenutaka nakon pada aviona. Danas 80-godišnji Franjo Fabijanec jedan je od rijetkih još živih mještana koji su sudjelovali u akciji izvlačenja raskomadanih tijela iz olupine. Naime, u to je vrijeme bio zapovjednik lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva.
- Bila je to strahota. Došli su policija i vojska, u selu je bilo opsadno stanje. Po kućama su padala trupla, stvari iz aviona, koferi, pribor za jelo, novčanici. Sve se to rasulo posvuda. Tijela većine putnika bila su raskomadana. Bilo je to nešto najgore što sam ikada vidio u životu - prisjeća se Franjo Fabijanec. Kaže da se okupilo pedesetak mještana koji su cijeli sljedeći dan nakon nesreće sakupljali preminule i njihove stvari.
- Nije to mogao svatko raditi. Dali su nam sendviče, ali i rakiju, kako bismo mogli lakše sakupiti sva ta tijela. Tu na livadu pala je djevojčica, ona je pri udaru ostala cijela. Mladi su poslije na to mjesto donosili cvijeće i svijeće, strašna je bila atmosfera - prepričava nam Fabijanec. Njegov rođak, 77-godišnji Valent Fabijanec, bio je mjesni vatrogasac.
Gašenje požara
- Takvo zlo nikad nisam vidio! Baš je na moju zemlju palo nekoliko mrtvih, kapetan i stjuardesa, a kofer s knjigama srušio se tik uz kuću. Gotovo cijelo selo bilo je zatrpano - kaže Valent. Selo Gaj još je godinama brujalo o stravičnom događaju, a neki su mještani mjesecima nakon tragedije u strahu išli obrađivati polja, da ne bi negdje naišli na ostatke tijela. Sedam kilometara dalje pao je i zapalio se jugoslavenski DC-9. Osam minuta nakon njegova pada na mjesto događaja izašle su ekipe lokalnog vatrogasnog društva, potom i Vatrogasna jedinica grada Zagreba, a požar na avionu lokaliziran je tek nakon osam sati. Većina tijela putnika je izgorjela pa je bilo teško i obaviti rekonstrukciju i njihovu identifikaciju.
Prof. dr. Zdravko Bukljaš, predavač na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, u to je vrijeme bio glavni inspektor u policiji, specijalist za prometno-tehnička vještačenja u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova, današnjem MUP-u. On je vodio očevid na zemlji nad rasutim dijelovima obaju zrakoplova.
- Bilo je to strašno. Morali smo najprije izbrojati sve dijelove tijela kako bismo utvrdili brojčano stanje putnika. Organizirao sam opsežnu pretragu terena, a sama je istraga trajala dva mjeseca. Mehaničkim smo vještačenjima utvrdili da su oba aviona bila u zraku okrenuta horizontalno. To je bilo veoma važno jer su svi tvrdili da se jugoslavenski DC-9 penjao u vrijeme udara. Poslije smo rekonstruirali cijelu situaciju. Čak smo u hangaru zagrebačkog Plesa ponovno sastavili preostale dijelove Tridenta - prisjeća se Bukljaš.
Kobna pogreška zagrebačke kontrole leta bila je nedostatak komunikacije među kontrolorima. Istraga je uglavnom bila usmjerena na mladog, tada 28-godišnjeg kontrolora Gradimira Tasića, koji je kobnog 10. rujna radio treći uzastopni dan smjenu po 12 sati. Za neopremljenu je zagrebačku kontrolu leta to bila najnormalnija pojava, a u to je vrijeme zagrebački centar bio jedan od najzaposlenijih u Europi, s premalo ljudi i oko 760 tisuća aviona koje je na godinu trebalo nadzirati. Tasić je bio pomoćnik Mladena Hochbergera, kontrolora koji je nadzirao avione u gornjem sektoru, na najvišim visinama. Tasić je tako stupio u kontakt s britanskim avionom, dok je Hochberger bio kratkotrajno odsutan.
|
Jugoslavenski avion koji je letio u srednjem sektoru nadzirao je Bojan Erjavec s pomoćnikom Gradimirom Pelinom. Kada je slovenski kapetan Jože Krumpek zatražio odobrenje za penjanje na višu visinu, oni su morali zatražiti odobrenje od Hochbergera ili Tasića. No, mladi je Tasić bio zauzet razgovorom s drugim zrakoplovom. Bojan Erjavec mu je stoga odlučio prići te ga je potapšao po ramenu i na monitoru mu pokazao točkicu - jugoslavenski avion. Gestom je zatražio da mu Tasić odobri penjanje u gornji sektor. Tasić je to pogrešno shvatio pa je nestrpljivo kimnuo glavom, što je poslije i izjavio u svojoj obrani. Taj je trenutak odredio daljnju sudbinu 176 života koji su nadlijetali Vrbovec.
Fatalni nivo 350
Erjavec se vratio za svoj stol te kapetanu Krumpeku odobrio penjanje na nivo 350. No, da bi se popeo na tu visinu, Krumpek je svojim zrakoplovom morao prijeći nivo 330, na kojem je letio britanski Trident s Denisom Tannom Victorom u kapetanskoj fotelji. U posljednji je trenutak netko primijetio da se točkice previše približavaju. Kontrola leta počela je paničnu komunikaciju s kapetanom Krumpekom te mu je rečeno da ostane na visini na kojoj je sada, da se prestane penjati. Bilo je prekasno!
Svih petoro kontrolora leta istog je trenutka suspendirano, a ubrzo i pritvoreno. Suđeno im je u postupku desetljeća koji je počeo u travnju 1977. Osuđen je jedino Tasić, i to na sedam godina zatvora. Potom mu je ta kazna prepolovljena, no ubrzo je izašao iz zatvora i prije vremena, zahvaljujući masovnoj peticiji koju su pokrenuli njegovi kolege. Davno je, kako smo saznali, preminuo. No, iako je u javnosti stvorena slika da je upravo on odgovoran jer je pogreška bila njegova, to je daleko od istine. Naime, istina se krije u činjenici da su zagrebački kontrolori leta bili tada najzaposleniji u Europi. Jedan je čovjek, tvrde međunarodne avijacijske organizacije, radio posao trojice. Smrti stranih turista najbolje su pokazale što štednja na sigurnosti može prouzročiti.
O stravičnoj nesreći nakon trideset godina nastat će i filmski zapis. Ekipa tvrtke Ring Multimedia počela je s istraživanjem i prikupljanjem podataka, a film bi trebao biti dovršen do kraja godine. Emitiranje na nacionalnoj televiziji predviđeno je za početak prosinca. Film će u 45 minuta pokušati sažeti sve relevantne izvore i podatke o najvećoj strahoti u povijesti hrvatskog civilnog zrakoplovstva.
Nesreću na visini od deset kilometara vidio je jedino njemački pilot Lufthanse, koji je prolazio nekoliko kilometara dalje. Primijetio je strašan bljesak, a potom i gust dim te je situaciju odmah dojavio u zagrebački kontrolni centar. Bilo je to nekoliko trenutaka nakon što je kontrola leta shvatila kobnu pogrešku.
Britanskim avionom Trident Three upravljao je kapetan Dennis Tann Victor, tada 44-godišnji pilot s gotovo dvadesetogodišnjim stažem u Biritish Airwaysu. Letio je uz asistenciju 29-godišnjeg kopilota Briana Edwarda Helma i prvog časnika Martina Finta Honthana, starog 24 godine. Posada se sastojala i od dvojice šefova stjuarda, 34-godišnjeg Davida J. Crooka i 30-godišnjeg Lawrencea J. O'Keefea, te stjuardesa Anne P. Whalley, Rone C. Goddard, Jeniffer D. Manday i Ruth W. Pedersen.
Jugoslavenskim DC-9 upravljao je Jože Krumpak, 51-godišnji iskusni pilot iz Rogaške Slatine s više od 10 000 sati letenja iza sebe, uz kopilota Dušana Ivanuša, 29-godišnjeg Ljubljančanina. Stjuardese su bile Lidija Ofetavšek, Mojca Sila i Jelka Žagar, sve Slovenke.
Prof. dr. Zdravko Bukljaš, predavač na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, u to je vrijeme bio glavni inspektor u policiji, specijalist za prometno-tehnička vještačenja u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova, a vodio je očevid na zemlji
Istraga je bila uglavnom usmjerena na mladog, tada 28-godišnjeg kontrolora Gradimira Tasića, koji je kobnog 10. rujna radio treći uzastopni dan smjenu po 12 sati. Za neopremljenu je zagrebačku kontrolu leta to bila najnormalnija pojava. Svih petero kontrolora leta suspendirano je, a ubrzo i pritvoreno.
Suđeno im je u postupku desetljeća koji je počeo u travnju 1977. Osuđen je jedino Tasić, i to na sedam godina zatvora. Potom mu je kazna prepolovljena, no ubrzo je izašao iz zatvora, zahvaljujući masovnoj peticiji koju su pokrenuli njegovi kolege.
|
NESREĆU VIDIO NJEMAČKI PILOT
|
Trident s kontrolnim tornjem u Zagrebu:
10:04.12 Trident ulazi u hrvatski zračni prostor
BE476: Zagreb, Bealine 476, dobar dan!
ZAGREB: Bealine 476, dobar dan, nastavite
E10:04.19
BE476: Klagenfurt u 02.330 i predviđamo Zagreb u 14
ZAGREB: Bealine 476, potvrđujem (u redu je), pozovite me pri prolasku Zagreba nivoa leta 330. (kontrolor dodjeljuje zrakoplovu identifikacijski kod Alfa 2312)
BE476: 2312 dolazi, uključujem ga
(to je posljednja komunikacija britanske posade sa zagrebačkim kontrolnim tornjem. Nisu se imali potrebe više javljati, planirajući normalan let na uobičajenoj ruti. Izravan udar na mjestu je odnio pilotsku kabinu deset minuta nakon posljednjeg kontakta sa Zagrebom)
Transkript razgovora jugoslavenskog aviona DC-9-30 S s kontrolnim tornjem u Zagrebu:
Pod brojem leta JP550 uzletio je sa splitskog aerodroma u 9:48. 17 minuta kasnije uspostavlja prvi kontakt sa zagrebačkom kontrolom leta:
E 09:54.49
JP550: Dobar dan Zagreb, Adria 550, prolazimo 130 i penjemo na 180 u pravcu Kostajnice
ZAGREB: Razumio, odobravamo 240, Adria 550!
09:55.50
ZAGREB: Adria 550, odobravamo 260! Javite prolazak 220 (visine letenja)
09:56.02
ZAGREB: Adria 550, Zagreb
JP550: 550, odobreno 260, pozvat ću vas kada prolazimo 240, da li me čujete?
09:56.12
ZAGREB: Pozovite me kada prolazite 220
(nakon nekoliko promjena visine letenja, kapetan Krumpek 6 minuta nakon 10 sati zatražio je penjanje na veću visinu od dotadašnje razine 260)
10:05.57
JP550: Adria 550, izravnao sam avion na nivou leta 260, čekamo za veću visinu.
ZAGREB: 550, žao nam je...330...e...310 nije slobodan, možete li se penjati možda do 350?
JP550: Da, da, sa zadovoljstvom!
(tada se dogodila fatalna pogreška u komunikaciji između Bojana Erjavca i Gradimira Tasića)
10:07.40
ZAGREB: Adria 550, odobren nivo leta 350
JP550: Hvala vam, penjemo na 350!
(slijedi niz provjera tehničkih parametara visine. No, u 10:14 kontrolori primjećuju točkice koje se približavaju - Trident i DC-9. U kontrolnom tornju nastaje panika)
10:14.14
ZAGREB: Koji je vaš sadašnji nivo leta
JP550: 327
ZAGREB: (zamuckivanje)...e...zadržite se sada na toj visini!
JP550: Na kojoj visini?
ZAGREB: Na kojoj ste sada u penjanju! E...imate avion pred vama na isn...(nerazumljivo), 335 s lijeva na desno!
JP550: O. K., ostajemo točno na 330
(ovo je bila posljednja poruka jugoslavenskog aviona DC-9-32 zagrebačkoj kontroli leta)
|
Transkript razgovora britanskog aviona
|
Tomislav Kukec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....