Tajna moć molitve

Jakov apostol jasno uči da u Bogu “nema promjene ni sjene od mijene” (Jak 1,17b). Ne znači li to da je svaka molitva uzaludna jer on je vječno sve odlučio i ne mijenja odluke? Bog, koliko se o njemu može domisliti, živi izvan vremenskih određenja, za njega nema prošlosti ni budućnosti, njegova je vječnost sva zajedno - vječno SADA. Kaže se da on vječnim pogledom, zrenjem, zajedno vidi sve što je bilo, što jest i što će biti. Tim vječnim pogledom vidi i čovjekova dobra i zla djela - i svakoga već vidi u vječnoj budućnosti: spašenog ili odbačenog.

Ipak živimo kao da nije sve gotovo, kao da ovisi o našoj odluci. Biblija na više mjesta kao da opisuje promjenu Božje odluke. Kad ono Bog odluči zatrti nevjerni narod ispod Sinaja, Mojsije ga molitvom od toga odvraća. Kao da Bog mijenja odluke. To je ljudski način govora o neizrecivom Bogu - bolje rekoć o božjem sudjelovanju s ljudskim djelovanjem.



Zašto onda Boga molimo da nam se smiluje? Eto, isti Jakov baš danas u misnom ulomku svoje poslanice (Jak 5,13-20) uvjerava vjernike neka se usrdno mole za bolesnike “jer će molitva vjere spasiti nemoćnika” i jer “mnogo može žarka molitva pravednikova”.

Molitelj zna da ga Bog ozbiljno sluša i da mu može pomoći. Bez tog molitvenog pouzdanja vjere ne bi bilo. A riječ je o tome da se u molitvi čovjek tako duboko povezuje s Bogom, da Bog s tim vječno računa. Kao da svoje odluke donosi zajedno s čovjekom. Toliko mu je čovjek važan ta suradnja Božjih i ljudskih odluka je neopisiva, čovjeku daje božansku važnost. Čovjek nije svemoguć, ali određene njegove odluke, želje, molitve Bog uključuje u svoju svemoćnu odluku. Moglo bi se reći da čovjek u istinskoj molitvi zapravo otkriva što Bog hoće pa svojom voljom s njime u tome želi surađivati. Biblija ustrajno poziva molitelja da želi ono što Bog hoće i uključno jamči da Bog vječno želi što molitelj zaista hoće. Pouzdanje je u praksi uzajamno a u teoriji neizrecivo. Čovjek kome je darovano takvo pouzdanje osjeća se božanski moćan. U iznimnim slučajevima stječe se dojam da to mijenja redoviti tijek zbivanja, da se događa čudo.