Tereza Kesovija: Ne razmišljam o novom braku, uživam u slobodi i prijateljima

Velika dama domaće, ali i inozemne glazbene scene, Tereza Kesovija 3. listopada proslavila je svoj sedamdeseti rođendan. Feštu, koja je u jednom zagrebačkom restoranu podno Sljemena trajala do četiri ujutro, a prisustvovali su joj članovi obitelji i najbliži Terezini prijatelji, za svoju je mamu organizirao sin Alan, a presretna Tereza kaže da joj je to bio najljepši rođendan u životu.



U razgovoru za Studio prisjetila se svojih glazbenih početaka, otvoreno je pričala i o bolesti koju je proljetos pobijedila, a otkrila je i pregršt novih poslovnih planova jer, kako sama kaže, ona ne zna za nikakav odmor.



• Hoćete li si u povodu okruglog rođendana priuštiti neko putovanje u egzotične krajeve ili godišnji odmor?



Raspametila sam se kad mi

je rođendansku zdravicu otpjevao Zvonko Bogdan. On je doista velik umjetnik

- Ni jedno, ni drugo. Zahvaljujući mojem poslu, ja sam pjevajući obišla mnoge zemlje i krajeve, a što se odmora tiče, nisam od onih koji se zamaraju odmarajući se. Ja se odmaram pjevajući. Predstoje mi koncerti u mom Dubrovniku, u Skoplju, Sloveniji, Francuskoj, gdje sam nedavno snimila televizijsku emisiju koje će se tamo prikazati sredinom listopada.



• O kakvoj se emisiji radi?



- Na Azurnoj sam obali za Treći kanal francuske televizije snimila nastup, a snimljen je i moj koncert u Nici. Uz to sam dala lijep veliki intervju u kojem sam dosta toga ispričala. Uskoro objavljujem i CD te DVD s mog gostovanja u pariškoj Olympiji, o čemu sam također pričala za francusku TV. Jako se veselim svemu tome, a pritom sam opuštena, sve iščekujem bez imalo nervoze. Čini mi se da se upravo zbog te moje opuštenosti stvari oko mene još ljepše i bolje razvijaju.



• Po čemu ćete pamtiti nedavnu rođendansku proslavu?



- Po ljubavi moje djece. Po njihovoj nevjerojatnoj pažnji da se ta proslava pretvori u feštu za pamćenje. Moj sin Alan sve je to organizirao rekavši mi: ‘Mama, želim da imaš najljepši rođendan na svijetu’. Moje malo ‘sveto trojstvo’: sin Alan, snaha Ljiljana i unuka Mila pokazali su toliko predivne brige i ljubavi... Oni su istinski smisao mog života i moj najveći uspjeh.



• Alan je naručio da vam rođendansku zdravicu otpjeva Zvonko Bogdan?



- Da, raspametila sam se od sreće kada sam vidjela da u dvoranu restorana u kojoj smo sjedili ulazi Zvonko sa svojim tamburašima. On je veliki umjetnik.



• Koju pjesmu vam je otpjevao?



- Otpjevao ih je nekoliko, a sve je počelo ‘Salašima na sjeveru Bačke’. Dirnuo me u srce i on i njegovih sedam tamburaša. Počela sam drhtati još pri uvodnim taktovima. Osjetila sam svu Zvonkovu toplinu. Onda sam pogledala sina koji se veselo smijao i došlo mi je da puknem od sreće.



• Rođendan vam je čestitao i bivši suprug Miro Ungar?



- Točno, i on je jedan od onih koji su mi te večeri izrazili najljepšu čestitku. Miro je došao, zagrlio me i rekao mi: ‘Hvala ti što si rodila ovakvog sina’. I ovim putem mu se zahvaljujem V olim svoju slobodu, volim svoju obitelj i predivne prijatelje koji me okružuju. Uz njih, meni doista ništa dodatno ne treba. od srca jer znam da je kazao veliku istinu.



• Sin vam je u sretnom braku, bivši muž se skrasio u novoj ljubavnoj vezi. Razmišljate li i vi o novoj udaji?



- Ni najmanje. Što će mi to? Volim svoju slobodu, volim svoju obitelj i predivne prijatelje koji me okružuju. Uz njih, meni doista ništa dodatno ne treba.



• Po čemu pamtite svoje dječje rođendane?



- Ni po čemu. Rođendani se u vrijeme kada sam ja bila djevojčica nisu slavili. Umjesto toga, čestitali su se imendani. Moje slavlje, dakle, padalo je na 1. listopada, na blagdan Svete Tereze. U vrijeme mog djetinjstva nisu se radile nikakve posebne rođendanske fešte.





• Kad uspoređujete svoje glazbene početke i početke današnjih pjevačica, mislite li da su se vremena promijenila?



- Da, naglavačke. Ono što je nekad bila glava, danas su noge. Sve se promijenilo. Nemojte me pogrešno shvatiti, nisam ja protiv mladosti i ljepote. Znam da će talentirani mladi ljudi svoju karijeru napraviti i u tom novom vremenu, kao što znam i to da će onima koji se oslanjaju samo na noge, te noge otkazati poslušnost,. Sad su svi naglasci na tjelesnom. Nekad je bilo više profinjenosti, emocija i elegancije. Danas se misli na komercijalu, a ne misli se na to kako publici dati ljubav.

'Danas su svi naglasci na tom tjelesnom'

Rođendan na Križankama



Sedamdeseti rođendan Tereza je prvi put proslavila sa svojom publikom na nedavnom koncertu u slovenskim Križankama.



- Bilo je užasno hladno, temperatura je iznosila samo deset Celzijevih stupnjeva. Mislila sam da nitko neće doći. Samu sebe sam uoči koncerta pitala: ‘Čuj, Tere, bi li ti došla’, a odgovor je bio: ‘Ma, ni slučajno’. Kad tamo, dvorana je bila prepuna. U jednom trenu prišao mi je čovjek koji mi je donio sedam ruža, a ja sam mu, zahvaljujući, kazala da je svaka ruža za mojih deset životnih godina. Publika je tada shvatila da će mi uskoro biti rođendan, pa su mi svi zajedno otpjevali: ‘Še najboljše za te...’ 



• Muzikom ste se počeli baviti 1958. godine, studirajući na Glazbenoj akademiji u Zagrebu...



- Ma ja se glazbom bavim otkako znam za sebe. U Dubrovniku sam završila srednju glazbenu školu, odsjek za flautu, a potom sam u Ljubljani osvojila Grand Prix na natjecanju mladih muzičara. Tek potom je došao Zagreb, u kojem sam se odvažila i zapjevati. Prvi javni pjevački nastup imala sam 1961. godine u zagrebačkom Varijeteu, a prvi inozemni godinu dana kasnije na festivalu Pjesma za Europu u Italiji.



Proljetos ste liječniku koji vam je otkrio karcinom bubrega i uputio vas na hitnu operaciju predlagali da malo pričeka jer vi prvo morate održati koncerte...



-  Naravno. Ja sam takva. I nisam bila sretna što sam taj koncert naposlijetku ipak morala odgoditi.



• Bolest je sada iza vas?



- Hvala bogu, jest.



• Odlazite li na kontrole?



- Ne. Osjećam se dobro, nemam nikakvih problema. Mirno i vedro nastavljam živjeti.

Na Glazbenoj akademiji

K oncert važniji od operacije

Klara Rožman