“Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i zatirete mnoge u zemlji” - progovara danas prorok Amos iz 8. st. prije Krista (Am 8,4-6. 9-12). Opisuje kako se bogataši dogovaraju i surađuju u pljačkanju naroda - “smanjujuć’ efu povećavajući sekel” (efa je mjera, a sekel novac). Neka je robe manje, neka je i lošija, samo neka su cijene visoke. Onda će bogati “kupiti siromaha za novac, potrebita za sandale”.
Bogataši se tijekom tolikih tisućljeća ne mijenjaju. Vladaju bogatstvom i prisilom. Siromašni su im kao roba za trgovanje. Ali, ni biblijski Bog se ne mijenja. Jahve i danas preko Amosa poručuje: “Dovijeka neću zaboraviti ni jednoga vašeg djela!” Stječe se ponovno dojam da je biblijska vjera bitno socijalna sva usmjerena u korist izrabljivanih siromaha. Nema zapravo proroka koji to na svoj način ne ponavlja. Zato nam se dok čitamo tu i takvu Bibliju - a druge nema! - ponavlja pitanje: kako je ta vjera mogla postati oruđe u rukama bogatih tlačitelja, ideologija vlasti i država? Kako su bili mogući vjerski ratovi, lomače za navodne krivovjerce? Kako su bogataši mogli crkve graditi, a sami se ne obraćati?
Današnji misni ulomak iz Matejeva evanđelja (Mt. 9-13) upozorava da će Isus i u svim sljedećim naraštajima biti uvjerljiv ne tako što bi pokazivao moć i bogatstvo, jer tako da On, a zatim i Crkva u njegovo ime, pokazuje rane koje stječe žrtvujući se za ljude. Pred čudesnim događajima ljudi se mogu zapanjeno diviti, pred darovima mogu čak iskreno zahvaljivati - ali pred patnjom koju netko za njih podnosi oni jednostavno stječu povjerenje. Bog nije, reklo bi se, željan ljudskoga divljenja, ni straha, ni zahvalnosti - nego povjerenja u zajedništvu. Suvišno je tumačiti što je ljubav onima koje ljubiš žrtvujući se za njihovo dobro. U redovitoj povijesti Bog, zajedno sa svima koji ga po Isusu shvaćaju i slijede, jednostavno čini ljudima dobro, baš tako što se za njih žrtvuje. Takva vjera nije za moćne i bogate vlastodršce. Ona se stoga u svako doba kroz muke provlači - podnoseći i da je lažni vjernici uporno krivotvore.
Živko Kustić
Bogataši se tijekom tolikih tisućljeća ne mijenjaju. Vladaju bogatstvom i prisilom. Siromašni su im kao roba za trgovanje. Ali, ni biblijski Bog se ne mijenja. Jahve i danas preko Amosa poručuje: “Dovijeka neću zaboraviti ni jednoga vašeg djela!” Stječe se ponovno dojam da je biblijska vjera bitno socijalna sva usmjerena u korist izrabljivanih siromaha. Nema zapravo proroka koji to na svoj način ne ponavlja. Zato nam se dok čitamo tu i takvu Bibliju - a druge nema! - ponavlja pitanje: kako je ta vjera mogla postati oruđe u rukama bogatih tlačitelja, ideologija vlasti i država? Kako su bili mogući vjerski ratovi, lomače za navodne krivovjerce? Kako su bogataši mogli crkve graditi, a sami se ne obraćati?
Današnji misni ulomak iz Matejeva evanđelja (Mt. 9-13) upozorava da će Isus i u svim sljedećim naraštajima biti uvjerljiv ne tako što bi pokazivao moć i bogatstvo, jer tako da On, a zatim i Crkva u njegovo ime, pokazuje rane koje stječe žrtvujući se za ljude. Pred čudesnim događajima ljudi se mogu zapanjeno diviti, pred darovima mogu čak iskreno zahvaljivati - ali pred patnjom koju netko za njih podnosi oni jednostavno stječu povjerenje. Bog nije, reklo bi se, željan ljudskoga divljenja, ni straha, ni zahvalnosti - nego povjerenja u zajedništvu. Suvišno je tumačiti što je ljubav onima koje ljubiš žrtvujući se za njihovo dobro. U redovitoj povijesti Bog, zajedno sa svima koji ga po Isusu shvaćaju i slijede, jednostavno čini ljudima dobro, baš tako što se za njih žrtvuje. Takva vjera nije za moćne i bogate vlastodršce. Ona se stoga u svako doba kroz muke provlači - podnoseći i da je lažni vjernici uporno krivotvore.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....