Ognjen Grubić (37) odrastao je u uglednoj zagrebačkoj obitelj. Kao dječak bio je košarkaška nada. Kao mladić bio je omiljen među djevojkama. Sa 18 godina probao je hašiš i marihuanu, a sa 20 heroin - postao je ovisnik.
Nenad Filipović (41) odrastao je u nesređenoj obitelji. Sa 17 godina završio je u popravnom domu u Glini i na Golom otoku. Bio je sklon alkoholu, buntovan i problematičan. Heroin je probao s 28 godina - i postao ovisnik. Početkom dvijetisućitih zagrebački šminker Grubić i bivši specijalac Filipović upoznali su se u zatvoru u Lepoglavi.
Grubić je tada služio drugu zatvorsku kazne od tri i pol godine zbog zloporabe droga, a Filipović je služio šest godina zbog pljačke. Obojica su izašla na slobodu početkom 2005.
Tandem je uhićen već godinu dana poslije. Osumnjičeni su za sudjelovanje u krvavim pljačkama poslovnica Fine i Zagrebačke banke u rujnu i listopadu 2005. U tim pljačkama ubijeni su hrabri građanin Dragutin Golik i dva zaštitara - Drago Renar i Stipe Mušan.
Nedostatak dokaza
Filipović je prošli tjedan oslobođen optužbi za krvave pljačke zbog nedostatka dokaza. Dobio je četiri godine za pljačku pošte u Magovčevoj. U pritvoru je već tri godine pa je odmah izašao na slobodu, a godinu će odslužiti nakon što presuda postane pravomoćna. Grubić je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora jer je sud utvrdio da je upravo on ubio Dragutina Golika.
Za brutalno ubojstvo dvojice zaštitara iz Fine nitko nije okrivljen. Presuda je šokirala. Grubić je vjerovao da će ga osloboditi, a javnost je očekivala da će svi biti osuđeni.
Osuđen je šminker sa Srednjaka, uredno podšišan dečko u roza polo majicama za kojeg na prvi pogled ne biste rekli da je sposoban za tako teško kazneno djelo. Oslobođen je onaj za kojeg biste na prvi pogled rekli da je sudjelovao u krvavim pljačkama - i zbog njegove prošlosti, a i fizičkog izgleda kojim odaje dojam okrutnog čovjeka. Zajedničko im je to da su obojica dugogodišnji ovisnici o teškim drogama.
Filipovićev dosje i otprije je bio pun kaznenih djela poput pljački i razbojstava, u Grubićevu su se “samo” navodile zloporabe droga. Grubić se u zatvoru, čini se, pretvorio u čovjeka sposobnog za veća kaznena djela, a ne samo dilanje.
Kako je tekao njihov životni put, vidi se iz sudskog psihijatrijskog vještačenja koje smo ovaj tjedan proučili. Vještačenje je provedeno 2008. po nalogu suca Majerovića. Zatraženo je zato da bi se utvrdilo jesu li Grubić i Filipović u vrijeme kaznenog djela bili uračunljivi. Utvrđeno je da jesu.
Za Grubića liječnici navode da je prosječnog intelektualnog funkcioniranja, otvoren, društven, sklon rizicima, povišenog agresivnog naboja, impulzivan, slabije razvijenih samozaštitnih mehanizama.
“Od svoje 18. godine je politoksikomanski ovisnik, pretežno o opijatima i kokainu”, navodi se u vještačenju. “Ima naglašenu psihološku tendenciju prikrivanja i potiskivanja psihopatologije svoje ličnosti koju čine elementi dissocijalnog i emocionalno nestabilnog tipa poremećaja osobnosti. Politoksikomanska ovisnost i elementi poremećaja osobnosti nisu u inkriminiranom razdoblju imali odlučujući forenzički utjecaj na vladanje njegovom slobodnom voljom i vlastito odlučivanje. Tempore criminis, ako mu se kazneno djelo i dokaže, bio je ubrojiv.”
U zatvoru se skinuli s droge
U vrijeme pljačke nisu proživljavali ovisničku krizu jer da jesu, ne bi to bili sposobni učiniti
Filipović je u vrijeme kada su počinjena kaznenih djela koja su mu se stavljala na teret imao, navode liječnici, primarni poremećaj osobnosti (antisocijalnog tipa) i razvijenu sliku ovisnosti o opijatima, ali tada je bio u stabilnoj fazi, uz primjenu terapije metadonom.
“Ne nalazimo znakova privremene duševne poremećenosti, teže duševne bolesti niti nedovoljne duševne razvijenosti. Bolest ovisnosti nije bila od presudnog značaja za njegovo razmišljanje i ponašanje, već se ponašao u skladu sa svojom primarnom strukturom osobnosti. Smatramo da je tempore criminis bio ubrojiv.”
U vještačenju se navodi i to da počinjeno kazneno djelo nije tipično za ovisnike. Oni su skloniji manje zahtjevnim kaznenim djelima kako bi se što prije domogli novca za drogu.
Za pljačke Fine i Zagrebačke banke bilo je potrebno dogovaranje, planiranje i organiziranje zločina, što ne bi bili u stanju da su u to vrijeme proživljavali ovisničku krizu. U vrijeme počinjenja pljački Grubić i Filipović bili su u stabilnoj ovisničkoj fazi, zaključuje se u vještačenju. Nedugo prije toga izašli su iz zatvora, u kojem su se “skinuli” s droge.
A zašto poslije zatvora nisu krenuli “pravim” putem?
Ognjen Grubić zvan Ogi odrastao je na Srednjacima. Majka Ana radila je kao poslovotkinja, a otac Goran kao samostalni referent osiguranja zadužen za procjene automobilskih šteta. Roditelji su se razveli, što je Ognjena pogodilo.
Košarkaš u mladosti
Kad je posljednji put izašao iz zatvora, to više nije bio stari Ogi. Nosio je pištolj
Ima tri godine starijeg brata Igora, danas konceptualnog umjetnika, s kojim je jako blizak. Brat je bio s njim tijekom, kako tvrde, “brutalnog i nehumanog hapšenja” 2006. Igor vjeruje u bratovu nevinost, ali ne zna tko je krivac.
- Znam da je u vrijeme pljačke bio na putu s tatom iz Šibenika - kaže Igor, ponavljajući Ognjenov alibi sa suda. Ognjenov stric Damir Grubić vlasnik je jedne zagrebačke galerije.
- U nekoliko navrata Ognjen je radio u galeriji, ali uvijek bi nekako prestao. Ne bih se izjašnjavo o tome je li kriv ili nije, ali čudno mi je da je samo on osuđen. Ispada kao da je žrtveno janje - kaže Damir Grubić.
Kao dječaku, Ognjenu je dobro išla košarka. Igrao je u Ciboni. Bio je toliko talentiran da su ga, kako kaže brat Igor, braća Petrović proglasila košarkaškom nadom. Sudjelovao je i na Univerzijadi.
- Bio je jedan od onih kojem je sve išlo od ruke - opisuje ga prijatelj obitelji. San o karijeri košarkaša srušio mu se negdje oko 18. godine, kad je slomio obje ruke u košarkaškom kampu. Oporavak se oduljio. Promijenio je klub, ispao iz prve postave, a s vremenom i odustao od košarke.
Filipović u Glinu i Goli otok
Nenad Filipović odrastao je u potpuno drukčijem okruženju. Majka mu je radila kao čistačica, kasnije u računovodstvu. Otac je bio radnik, poslije zaposlenik u pošti. Živjeli su u iznajmljenom stanu. Problemi su počeli kad se Nenad upisao u srednju grafičku školu. Bio je buntovan pa su ga izbacili iz škole. Upisao je ekonomsku, ali potukao se s nekim dečkima i završio u popravnom domu u Glini. I ondje se tukao pa su ga poslali na Goli otok.
Srednju školu završio je na Golom otoku, u ratu proveo 5 godina s Gotovinom
Srednjoškolski dani bili su, pokazat će se poslije, pogubni i za Grubića. Nakon što je ostavio košarku, počeo je “visiti” s ekipom iz kvarta. Pušili su travu, “šmrkali”… U školi mu više nije išlo. Uspio je završiti dva razreda srednje škole za primijenjenu umjetnost i dizajn. Maturirao je tek u 21. godini, u dopisnoj školi, kao prometni tehničar. Planirao je nakon toga upisati školu za menadžera. Jedan od njegovih dugogodišnjih prijatelja, koji je želio ostati anoniman, priča kako se Ogijev život u 18. promijenio:
“Do tada je bio dobar dečko, sportaš, ali s ozljedom je nešto u njemu puklo. Promijenio se. Više nije bio onaj stari.”
‘Neprepoznatljivi’ diler
Ognjen je počeo dilati, ali njegov prijatelj kaže da bi ljudi teško u njemu mogli prepoznati dilera i ovisnika. Trenirao je u teretani i po pet puta tjedno, hranio se kao vegetarijanac i odijevao u “markice”.
- Nije on bio techno-party generacija, više je volio šminkerska mjesta i društva. Volio je biti frajer. Žene su ga obožavale, a i on njih. Nije imao stalnu djevojku, ali je uvijek bio okružen ženama - priča anonimni prijatelj. Posljednji put Ognjena je vidio nedugo nakon što je drugi put izašao iz zatvora.
- To više nije bio Ogi. Potpuno se promijenio. Više se nije znao ni šaliti. Stalno je nosio pištolj. Skroz smo se tada razišli. Više vremena je tada provodio s ekipom s kojom je poslije optužen. Te je ljude upoznao u zatvoru, koliko mi je poznato. Mislim da je na njega zatvor loše utjecao. Upravo u zatvoru je postao takav - kaže njegov prijetalj te dodaje kako je čuo da je, prema nepravomoćnoj presudi, Ognjen vozio automobil pljačkaša. - Bio je dobar vozač, pogotovo se po gradu dobro snalazio s autom - kaže.
Pljačku mu nikad nije spomenuo pa o tome ništa ne zna. Poznato mu je da je Ognjen planirao “bolji život”.
- Želio se useliti s nekom djevojkom, dobiti posao… Ali tada je uhićen.
Planove o boljoj budućnosti imao je i Filipović, koji je također planirao kupovinu stana.
Filipovićev put nakon Gline i Golog otoka, gdje je završio srednju školu za električara, znatno je drugačiji.
On se dragovoljcima pridružio već 1991. Odgojen je u specijalnoj postrojbi Glavnog stožera HV-a koju je osnovao, predvodio i regrutirao Ante Roso. Bio je najbliži sljedbenik Ante Gotovine, koji će kasnije biti i kum Filipovićevu sinu. U ratu je proveo pet godina.
Preživio je jedno ranjavanje od detonacije granate, zadobio je frakturu čeone kosti, a obolio je i od PTSP-a. Kad je rat završio, Filipović je počeo konzumirati droge. Postao je ovisan o heroinu.
Izjave potpisane n a policiji
Iz vojske je nečasno otpušten 2000., kad je identificiran kao pljačkaš banke u Sigetu u studenom 1991. Na izricanju presude izvrijeđao je suca Marina Mrčelu. Tvrdio je da je nevin. Osuđen je tada na šest godina zatvora, a pušten je godinu dana ranije zbog dobrog vladanja.
Filipović je oženio 1992. djevojku s kojom je dobio dijete, a kasnije se razveo. Sreo je djevojku koja mu je bila ljubav iz mladosti - Anitu Dražić - i od tada su zajedno. Ona je uhićena kad i on. Filipović se s policijom nagodio da puste Anitu.
Priznao je da je Dragutina Golika u pljački na Drvinju ubio Ognjen Grubić. Potpisao je iskaz u prisutnosti odvjetnika, pa je to bio dokaz na sudu. Na suđenju je izjavio da “o tim pljačkama ništa nije znao, ali da bi u istoj situaciji opet potpisao takvu izjavu”. Rekao je kako bi, da su u policiji to zatražili, u zamjenu za puštanje Anite teretio i samog sebe. Za Grubića je poguban bio i iskaz Anite Dražić. Ona je spomenula kako joj je dečko ispričao da “Ogija drži u šaci zbog ranjavanja onog čovjeka na Drvinju”.
No, u procesu je spomenuto i to da je moguće da su se Grubić i Filipović posvađali zbog Anite. Filipović je, navodno, bio ljubomoran, a Grubić je s Anitom, pričalo se, izašao.
Istina je još nedorečena.
U postupku nisu pronađeni materijalni dokazi koji bi otkrili počinitelje. - Doslovno smo ‘cijedili’ materijalne dokaze - kaže vještak Vojin Maštruko.
Grubić je osuđen na temelju iskaza trojice zaštićenih svjedoka koji su povlačili i mijenjali iskaze te Filipovićeva, kao i iskaza Anite Dražić.
Kad je uhićen, Grubić se nudio kao pokajnik, ali policija na to nije pristala jer su ga sumnjičili za ubojstvo. Nevinost pred sudom nije uspio dokazati. Još se čeka odluka Vrhovnog suda.
Zagrebački ‘šminker’ Grubić i bivši delikvent koji je u ratu postao specijalac Filipović susreli su se u Lepoglavi početkom dvijetisućitih. Prvi je bio u zatvoru zbog droge, drugi zbog pljačke. Kad su izašli, nisu se vratili normalnim životima.
Ognjen Grubić odrastao je u uglednoj zagrebačkoj obitelji (na slici Ognjen u Indiji, na jednom od putovanja). Odao se drogi, počeo dilati i završavati u zatvoru. Kad je izašao, više se nije vraćao normalnom životu. Njegov brat kaže da je Ognjen bio kadar uživati i dilati drogu, ali ne i pljačkati i ubijati. Sud je zaključio drukčije.
Filipović je kao mladi delikvent bio na Golom otoku. 1991. postaje vojni specijalac. Bori se s Gotovinom. Roso je kum njegova djeteta. Nakon vojske odaje se kriminalu
Pljačka Fine i ZABA-e u Zagrebu 2005. zgrozile su javnost jer su pljačkaši brutalno ubijali. Prošli tjedan suđenje za te zločine neslavno je završilo
Vanja Nezirović
Grubić je tada služio drugu zatvorsku kazne od tri i pol godine zbog zloporabe droga, a Filipović je služio šest godina zbog pljačke. Obojica su izašla na slobodu početkom 2005.
Tandem je uhićen već godinu dana poslije. Osumnjičeni su za sudjelovanje u krvavim pljačkama poslovnica Fine i Zagrebačke banke u rujnu i listopadu 2005. U tim pljačkama ubijeni su hrabri građanin Dragutin Golik i dva zaštitara - Drago Renar i Stipe Mušan.
Nedostatak dokaza
| Prvoosumnjičenom Nenadu Filipoviću nisu dokazane pljačke Fine i banke, a na temelju njegova iskaza za ubojstvo Golika osuđen je Ognjen Grubić. Proteklih 30 godina njega je život vodio od odrastanja u uglednoj zagrebačkoj obitelji do pakla droge. Sljedećih 30 godina trebao bi provesti u zatvoru. Pogledali smo vještačenje i Grubića i Filipovića |
Za brutalno ubojstvo dvojice zaštitara iz Fine nitko nije okrivljen. Presuda je šokirala. Grubić je vjerovao da će ga osloboditi, a javnost je očekivala da će svi biti osuđeni.
Osuđen je šminker sa Srednjaka, uredno podšišan dečko u roza polo majicama za kojeg na prvi pogled ne biste rekli da je sposoban za tako teško kazneno djelo. Oslobođen je onaj za kojeg biste na prvi pogled rekli da je sudjelovao u krvavim pljačkama - i zbog njegove prošlosti, a i fizičkog izgleda kojim odaje dojam okrutnog čovjeka. Zajedničko im je to da su obojica dugogodišnji ovisnici o teškim drogama.
Filipovićev dosje i otprije je bio pun kaznenih djela poput pljački i razbojstava, u Grubićevu su se “samo” navodile zloporabe droga. Grubić se u zatvoru, čini se, pretvorio u čovjeka sposobnog za veća kaznena djela, a ne samo dilanje.
Kako je tekao njihov životni put, vidi se iz sudskog psihijatrijskog vještačenja koje smo ovaj tjedan proučili. Vještačenje je provedeno 2008. po nalogu suca Majerovića. Zatraženo je zato da bi se utvrdilo jesu li Grubić i Filipović u vrijeme kaznenog djela bili uračunljivi. Utvrđeno je da jesu.
Za Grubića liječnici navode da je prosječnog intelektualnog funkcioniranja, otvoren, društven, sklon rizicima, povišenog agresivnog naboja, impulzivan, slabije razvijenih samozaštitnih mehanizama.
“Od svoje 18. godine je politoksikomanski ovisnik, pretežno o opijatima i kokainu”, navodi se u vještačenju. “Ima naglašenu psihološku tendenciju prikrivanja i potiskivanja psihopatologije svoje ličnosti koju čine elementi dissocijalnog i emocionalno nestabilnog tipa poremećaja osobnosti. Politoksikomanska ovisnost i elementi poremećaja osobnosti nisu u inkriminiranom razdoblju imali odlučujući forenzički utjecaj na vladanje njegovom slobodnom voljom i vlastito odlučivanje. Tempore criminis, ako mu se kazneno djelo i dokaže, bio je ubrojiv.”
U zatvoru se skinuli s droge
U vrijeme pljačke nisu proživljavali ovisničku krizu jer da jesu, ne bi to bili sposobni učiniti
|
Vještačenje:
|
“Ne nalazimo znakova privremene duševne poremećenosti, teže duševne bolesti niti nedovoljne duševne razvijenosti. Bolest ovisnosti nije bila od presudnog značaja za njegovo razmišljanje i ponašanje, već se ponašao u skladu sa svojom primarnom strukturom osobnosti. Smatramo da je tempore criminis bio ubrojiv.”
U vještačenju se navodi i to da počinjeno kazneno djelo nije tipično za ovisnike. Oni su skloniji manje zahtjevnim kaznenim djelima kako bi se što prije domogli novca za drogu.
Za pljačke Fine i Zagrebačke banke bilo je potrebno dogovaranje, planiranje i organiziranje zločina, što ne bi bili u stanju da su u to vrijeme proživljavali ovisničku krizu. U vrijeme počinjenja pljački Grubić i Filipović bili su u stabilnoj ovisničkoj fazi, zaključuje se u vještačenju. Nedugo prije toga izašli su iz zatvora, u kojem su se “skinuli” s droge.
A zašto poslije zatvora nisu krenuli “pravim” putem?
Ognjen Grubić zvan Ogi odrastao je na Srednjacima. Majka Ana radila je kao poslovotkinja, a otac Goran kao samostalni referent osiguranja zadužen za procjene automobilskih šteta. Roditelji su se razveli, što je Ognjena pogodilo.
Košarkaš u mladosti
Kad je posljednji put izašao iz zatvora, to više nije bio stari Ogi. Nosio je pištolj
| Ognjenov prijatelj:
|
- Znam da je u vrijeme pljačke bio na putu s tatom iz Šibenika - kaže Igor, ponavljajući Ognjenov alibi sa suda. Ognjenov stric Damir Grubić vlasnik je jedne zagrebačke galerije.
- U nekoliko navrata Ognjen je radio u galeriji, ali uvijek bi nekako prestao. Ne bih se izjašnjavo o tome je li kriv ili nije, ali čudno mi je da je samo on osuđen. Ispada kao da je žrtveno janje - kaže Damir Grubić.
Kao dječaku, Ognjenu je dobro išla košarka. Igrao je u Ciboni. Bio je toliko talentiran da su ga, kako kaže brat Igor, braća Petrović proglasila košarkaškom nadom. Sudjelovao je i na Univerzijadi.
- Bio je jedan od onih kojem je sve išlo od ruke - opisuje ga prijatelj obitelji. San o karijeri košarkaša srušio mu se negdje oko 18. godine, kad je slomio obje ruke u košarkaškom kampu. Oporavak se oduljio. Promijenio je klub, ispao iz prve postave, a s vremenom i odustao od košarke.
Filipović u Glinu i Goli otok
Nenad Filipović odrastao je u potpuno drukčijem okruženju. Majka mu je radila kao čistačica, kasnije u računovodstvu. Otac je bio radnik, poslije zaposlenik u pošti. Živjeli su u iznajmljenom stanu. Problemi su počeli kad se Nenad upisao u srednju grafičku školu. Bio je buntovan pa su ga izbacili iz škole. Upisao je ekonomsku, ali potukao se s nekim dečkima i završio u popravnom domu u Glini. I ondje se tukao pa su ga poslali na Goli otok.
Srednju školu završio je na Golom otoku, u ratu proveo 5 godina s Gotovinom
|
Nenad Filipović
|
“Do tada je bio dobar dečko, sportaš, ali s ozljedom je nešto u njemu puklo. Promijenio se. Više nije bio onaj stari.”
‘Neprepoznatljivi’ diler
Ognjen je počeo dilati, ali njegov prijatelj kaže da bi ljudi teško u njemu mogli prepoznati dilera i ovisnika. Trenirao je u teretani i po pet puta tjedno, hranio se kao vegetarijanac i odijevao u “markice”.
- Nije on bio techno-party generacija, više je volio šminkerska mjesta i društva. Volio je biti frajer. Žene su ga obožavale, a i on njih. Nije imao stalnu djevojku, ali je uvijek bio okružen ženama - priča anonimni prijatelj. Posljednji put Ognjena je vidio nedugo nakon što je drugi put izašao iz zatvora.
- To više nije bio Ogi. Potpuno se promijenio. Više se nije znao ni šaliti. Stalno je nosio pištolj. Skroz smo se tada razišli. Više vremena je tada provodio s ekipom s kojom je poslije optužen. Te je ljude upoznao u zatvoru, koliko mi je poznato. Mislim da je na njega zatvor loše utjecao. Upravo u zatvoru je postao takav - kaže njegov prijetalj te dodaje kako je čuo da je, prema nepravomoćnoj presudi, Ognjen vozio automobil pljačkaša. - Bio je dobar vozač, pogotovo se po gradu dobro snalazio s autom - kaže.
Pljačku mu nikad nije spomenuo pa o tome ništa ne zna. Poznato mu je da je Ognjen planirao “bolji život”.
- Želio se useliti s nekom djevojkom, dobiti posao… Ali tada je uhićen.
Planove o boljoj budućnosti imao je i Filipović, koji je također planirao kupovinu stana.
Filipovićev put nakon Gline i Golog otoka, gdje je završio srednju školu za električara, znatno je drugačiji.
On se dragovoljcima pridružio već 1991. Odgojen je u specijalnoj postrojbi Glavnog stožera HV-a koju je osnovao, predvodio i regrutirao Ante Roso. Bio je najbliži sljedbenik Ante Gotovine, koji će kasnije biti i kum Filipovićevu sinu. U ratu je proveo pet godina.
Preživio je jedno ranjavanje od detonacije granate, zadobio je frakturu čeone kosti, a obolio je i od PTSP-a. Kad je rat završio, Filipović je počeo konzumirati droge. Postao je ovisan o heroinu.
Izjave potpisane n a policiji
Iz vojske je nečasno otpušten 2000., kad je identificiran kao pljačkaš banke u Sigetu u studenom 1991. Na izricanju presude izvrijeđao je suca Marina Mrčelu. Tvrdio je da je nevin. Osuđen je tada na šest godina zatvora, a pušten je godinu dana ranije zbog dobrog vladanja.
Filipović je oženio 1992. djevojku s kojom je dobio dijete, a kasnije se razveo. Sreo je djevojku koja mu je bila ljubav iz mladosti - Anitu Dražić - i od tada su zajedno. Ona je uhićena kad i on. Filipović se s policijom nagodio da puste Anitu.
Priznao je da je Dragutina Golika u pljački na Drvinju ubio Ognjen Grubić. Potpisao je iskaz u prisutnosti odvjetnika, pa je to bio dokaz na sudu. Na suđenju je izjavio da “o tim pljačkama ništa nije znao, ali da bi u istoj situaciji opet potpisao takvu izjavu”. Rekao je kako bi, da su u policiji to zatražili, u zamjenu za puštanje Anite teretio i samog sebe. Za Grubića je poguban bio i iskaz Anite Dražić. Ona je spomenula kako joj je dečko ispričao da “Ogija drži u šaci zbog ranjavanja onog čovjeka na Drvinju”.
No, u procesu je spomenuto i to da je moguće da su se Grubić i Filipović posvađali zbog Anite. Filipović je, navodno, bio ljubomoran, a Grubić je s Anitom, pričalo se, izašao.
Istina je još nedorečena.
U postupku nisu pronađeni materijalni dokazi koji bi otkrili počinitelje. - Doslovno smo ‘cijedili’ materijalne dokaze - kaže vještak Vojin Maštruko.
Grubić je osuđen na temelju iskaza trojice zaštićenih svjedoka koji su povlačili i mijenjali iskaze te Filipovićeva, kao i iskaza Anite Dražić.
Kad je uhićen, Grubić se nudio kao pokajnik, ali policija na to nije pristala jer su ga sumnjičili za ubojstvo. Nevinost pred sudom nije uspio dokazati. Još se čeka odluka Vrhovnog suda.
Zagrebački ‘šminker’ Grubić i bivši delikvent koji je u ratu postao specijalac Filipović susreli su se u Lepoglavi početkom dvijetisućitih. Prvi je bio u zatvoru zbog droge, drugi zbog pljačke. Kad su izašli, nisu se vratili normalnim životima.
|
Susret s Filipovićem: Prijateljstvo iz Lepoglave
|
Ognjen Grubić odrastao je u uglednoj zagrebačkoj obitelji (na slici Ognjen u Indiji, na jednom od putovanja). Odao se drogi, počeo dilati i završavati u zatvoru. Kad je izašao, više se nije vraćao normalnom životu. Njegov brat kaže da je Ognjen bio kadar uživati i dilati drogu, ali ne i pljačkati i ubijati. Sud je zaključio drukčije.
Filipović je kao mladi delikvent bio na Golom otoku. 1991. postaje vojni specijalac. Bori se s Gotovinom. Roso je kum njegova djeteta. Nakon vojske odaje se kriminalu
Pljačka Fine i ZABA-e u Zagrebu 2005. zgrozile su javnost jer su pljačkaši brutalno ubijali. Prošli tjedan suđenje za te zločine neslavno je završilo
|
Odg
oj, putovanja, a onda droga i zlo
|
|
|
Goli otok, rat, kriminal
|
 |
|
Brutalna ubojstva
|
 |
Vanja Nezirović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....