Nekoć je javno pokazivanje vjerskih osjećaja bio samotan i nimalo bezopasan posao. Božić, i uopće crkveni blagdani, bio je nešto posve drugo. Odnekud iz tame izvirivale su cijele obitelji i naša crkva u Selskoj u Zagrebu bila je prepuna. Vjernički se narod dolazio pokloniti Isuseku u jaslicama i otpjevati: "Na tom mladom ljetu, veselimo se".
Pokojni velečasni Franjo Jurak imao je strpljenja za blagdansko mnoštvo, pa i za one sekretare i članove osnovne organizacije Saveza komunista u tvornici ili školi koji su dobili zadatak pripaziti tko to dolazi na polnoćku. Da ne bi došli njihovi licemjerni drugovi.
Bio sam dijete, pa su mi o "paziteljima" govorili starci. Oni su mi i rekli da je njihov sekretar Partije postao jedan od najgorljivijih vjernika. I to je, eto, širina Isusova srca i nade. "Vječni" komunizam otišao je u ropotarnicu povijesti, a demokratska Hrvatska postala je, uglavnom, vjernička zemlja. Sve se, zapravo, promijenilo osim jaslica i njezinih protagonista. I naša nada ostala je ista da će nam se rođenjem djeteta vratiti smijeh i radost u srce, ako već ne i u domove.
1. JASLICE. Hrvatski enciklopedijski rječnik, na čijem je čelu bio pokojni Vladimir Anić, definira "božićne jaslice" kao prikaz Isusova rođenja u obliku "žive slike", kao maketu s pejzažnim ambijentom, "štalicom" i sa skulpturama malog Isusa, Marije i drugih. Podsjeća na "dječje jaslice", na ustanovu za njegu, odgoj i čuvanje dojenčadi i male djece do tri godine. Riječ se izvodi iz riječi "jasle", što je posebno izrađen sanduk dimenzijama prilagođen hranjenju konja i goveda.
Ono što je 50-ih godina prošlog stoljeća značio dolazak živog konja na pozornicu HNK u operi "Nikola Šubić Zrinski" Ivana Zajca, to su na njegovu kraju u Malom kazalištu Trešnja značile "žive jaslice". I one su bile svojevrsni vjesnik novoga demokratskog razdoblja.
2. ISUS KRIST. Sin Božji. Odrastao je u Nazaretu i u izboru zanimanja ugledao se na Josipa, postao je tesar. Nakon što ga je Ivan Krstitelj krstio u rijeci Jordan, naviještao je da je po njemu došlo Kraljevstvo Božje. Naziv Sin Božji razvijao se polagano, "prva ga tri Evanđelja jedva upotrebljavaju". Njegovo je rođenje predstavljeno kao čudo stanovništvu oko Betlehema. Tako je o rođenju govorio anđeo koji mu je objavio veselu vijest. Kao da je takvo rođenje obvezivalo na život i sudbinu u kojoj je Božji Sin bio prepoznatljiv po svojim čudima, bez obzira na to je li riječ o izlječenju bolesnika, umnažanju ribica ili pretvaranju vode u vino.
3. MARIJA. Majka Božja, blagoslovljena djevica. Bila je židovska djevojka koju su na hebrejskom zvali Miriam. Prema tradiciji, dolazi iz obitelji kralja Davida. Živjela je u Nazaretu i bila zaručena za Josipa. (Zaručnicom je u ono doba mogla postati i djevojka mlađa od 13 godina.) Jednog joj je dana došao arkanđeo Gabrijel i navijestio joj da će milošću Svetog Duha začeti sina Isusa, Božjeg Sina. Josip ju je oženio i zatim poveo u Betlehem.
U tom je gradu nedaleko od Jeruzalema Marija rodila bezgrešno začetog Isusa - "ober nature je rojen", zapisao je Antun Vramec prije 420 godina. Nakon niza događaja, sveta se obitelj nastanila u Nazaretu. Dugi niz stoljeća Djevica Marija nije klečala pred svojim djetetom. Ikonografski priručnici navode da Marija kleči pred Isusom otkako je 1370. Betlehem posjetila švedska svetica Brigita i doživjela takvu viziju. Hrvatski svećenik i kajkavski pisac Antun Vramec posebno je isticao da se Marija sama porodila, odnosno bez pomoći babica i pomoćnica. Sve se to sjedinilo u jednoj osobi i to je u propovijedi puku u Hrvatskom zagorju bila važna pojedinost koja je svjedočila o njezinoj izdržljivosti, snazi i sposobnosti da pretrpi bol.
4. JOSIP. Isusov poočim i muž Marijin. Po zanimanju je bio drvodjelja ili graditelj. (U renesansi se posebno cijenila njegova izrada mišolovki.) Poput svoje žene, potjecao je iz Davidova roda. Anđeoska vizija pomogla mu je razumjeti i prihvatiti trudnoću zaručnice i on ju je oženio. Poveo ju je u Betlehem zato što se morao zapisati u popis stanovnika i platiti daće rimskom caru. Upravo zbog tog popisa, u gradu je bila gužva pa nije uspio naći sobu za svoju obitelj.
U kasnom srednjem vijeku i renesansi Josip je, dakle, bio drvodjelja. O njemu kao građevinskom radniku prestalo se govoriti, odnosno prestali su ga tako prikazivati na slikama. Štoviše, neki su ga umjetnici pretvorili u tvorca zagonetki baš na primjeru spomenutih mišolovki, kojima se, naime, nisu hvatali štakori nego sam - Đavao.
5. TRI KRALJA. Zvali su se Baltazar, Gašpar i Melkior. Evanđelja po Mateju i Luki govore o tri mudraca koja su vođena nebeskom zvijezdom došla s Dalekog istoka kako bi se poklonila djetetu Isusu. Među štovateljima, pojavljuju se pastiri predvođeni anđelom koji im je noću obznanio veselu vijest. Tek krajem srednjeg vijeka ili više od 1000 godina kasnije, mudraci se iz svećenika pretvaraju u kraljeve.
6. MAGARAC I VOL. Pojavljuju se u štalici tek tijekom srednjeg vijeka. Prije toga se ne spominju niti dijete Isus počiva među njima. Prvi je te životinje spomenuo Pseudo-Matej, koji se smješta u VIII. stoljeće.
7. ŠTALICA. Evanđelje po Mateju navodi da su tri mudraca, odnosno sveta tri kralja jedostavno "ušla u kuću". Evanđelje po Luki spominje, pak, da je Majka Marija položila dijete - koje je zamotala u tkaninu - u jaslice "zato što se za njih nije mogao naći prostor u kome bi stanovali". Apokrifna Jakovljeva Knjiga prvi put kao mjesto Isusova rođenja spominje - špilju. "A on (Josip) pronašao je špilju i doveo ju je (Mariju) unutra". Isti izvor navodi da je Marija treći dan napustila špilju i pronašla staju u čije je jasle položila svoje dijete.
8. JANJE. Pastiri koji su se zatekli u blizini Betlehema, a zatim su se na anđeosku obavijest
s darovima došli pokloniti malešnom Isusu, čuvali su većim dijelom janjad i stepske ovce. Tamošnje se pučanstvo zahvaljujući tim životinjama odijevalo (vuna) i hranilo (salo, meso, mlijeko). S druge strane, žrtvovanjem janjeta Bogu se moglo iskazati veliko priznanje - ono je bilo možda najvažnija žrtvena životinja. Prema Ivanovu Evanđelju, Ivan Krstitelj nazivao je Isusa "janjetom Božjim". Drugim riječima, Isus je od Boga poslano janje koje će biti žrtvovano za svijet i koje će otkupiti grijehe svijeta. Zato je brojnost janjadi u većini božićnih jaslica u dvostrukoj ulozi: ona pokazuje bogatstvo stanovništva i nagovještava Isusovo poslanje na Zemlji.
9. PASTIRI. Došli su se pokloniti Isusu, takoreći - s posla. Čuvali su svoja stada kada im se anđeo ukazao na svjetlosti koja je pratila Isusov dolazak na svijet. Uzeli su ono što im je bilo pri ruci - zemljani vrč mlijeka, janje, neki plod iz obližnjeg voćnjaka. Njihova je odjeća s jedne strane jednostavna (haljina), a s druge ukazuje na njihov nomadski način života. I na zaštitu od pješčanih oluja.
10. ZVIJEZDA. Čudo Božića događa se u okrilju noći. Samo je tada moglo biti vidljivo svjetlo Božjeg djeteta. Samo se tada moglo pouzdano slijediti zvijezdu vodilju koju su slijedila sveta tri kralja. Iako izvori jasno govore o tome da su je oni slijedili i danju. Napokon, Isusovu štalicu pastiri su mogli pronaći jedino noću. Međutim, malokoji izvor starijeg datuma precizira o kakvoj je zvijezdi riječ, iako se u puku često i po navici govori o Sjevernjači ili zvijezdi repatici koja dolazeći s Dalekog istoka pada nad Izraelom u svojevrsnom povijesnom slow motionu.
11. GAŠPAR. Jedan od trojice kraljeva, prvi do djetešca. I prijevod njegova imena s perzijskog - Caspar, čuvar blaga ili rizničar - otkriva zašto se prvi klanja u ime sve trojice. Među njima, on je najstariji.
12. BALTAZAR. Treći je kralj i jedini koji još stoji na predmetnom prikazu. Koža mu je crne boje i jedini na glavi nosi turban, znak svoje pripadonsti i podrijetla. Njegovo se ime s hebrejskog prevodi kao "savjetnik u ratu".
13. MELKIOR. Jedan od najmoćnijih vladara Dalekog istoka. U početku kršćanstva nazivaju ga mudracem, a ne kraljem.
Željko Ivanjek
Pokojni velečasni Franjo Jurak imao je strpljenja za blagdansko mnoštvo, pa i za one sekretare i članove osnovne organizacije Saveza komunista u tvornici ili školi koji su dobili zadatak pripaziti tko to dolazi na polnoćku. Da ne bi došli njihovi licemjerni drugovi.
Bio sam dijete, pa su mi o "paziteljima" govorili starci. Oni su mi i rekli da je njihov sekretar Partije postao jedan od najgorljivijih vjernika. I to je, eto, širina Isusova srca i nade. "Vječni" komunizam otišao je u ropotarnicu povijesti, a demokratska Hrvatska postala je, uglavnom, vjernička zemlja. Sve se, zapravo, promijenilo osim jaslica i njezinih protagonista. I naša nada ostala je ista da će nam se rođenjem djeteta vratiti smijeh i radost u srce, ako već ne i u domove.
1. JASLICE. Hrvatski enciklopedijski rječnik, na čijem je čelu bio pokojni Vladimir Anić, definira "božićne jaslice" kao prikaz Isusova rođenja u obliku "žive slike", kao maketu s pejzažnim ambijentom, "štalicom" i sa skulpturama malog Isusa, Marije i drugih. Podsjeća na "dječje jaslice", na ustanovu za njegu, odgoj i čuvanje dojenčadi i male djece do tri godine. Riječ se izvodi iz riječi "jasle", što je posebno izrađen sanduk dimenzijama prilagođen hranjenju konja i goveda.
Ono što je 50-ih godina prošlog stoljeća značio dolazak živog konja na pozornicu HNK u operi "Nikola Šubić Zrinski" Ivana Zajca, to su na njegovu kraju u Malom kazalištu Trešnja značile "žive jaslice". I one su bile svojevrsni vjesnik novoga demokratskog razdoblja.
2. ISUS KRIST. Sin Božji. Odrastao je u Nazaretu i u izboru zanimanja ugledao se na Josipa, postao je tesar. Nakon što ga je Ivan Krstitelj krstio u rijeci Jordan, naviještao je da je po njemu došlo Kraljevstvo Božje. Naziv Sin Božji razvijao se polagano, "prva ga tri Evanđelja jedva upotrebljavaju". Njegovo je rođenje predstavljeno kao čudo stanovništvu oko Betlehema. Tako je o rođenju govorio anđeo koji mu je objavio veselu vijest. Kao da je takvo rođenje obvezivalo na život i sudbinu u kojoj je Božji Sin bio prepoznatljiv po svojim čudima, bez obzira na to je li riječ o izlječenju bolesnika, umnažanju ribica ili pretvaranju vode u vino.
3. MARIJA. Majka Božja, blagoslovljena djevica. Bila je židovska djevojka koju su na hebrejskom zvali Miriam. Prema tradiciji, dolazi iz obitelji kralja Davida. Živjela je u Nazaretu i bila zaručena za Josipa. (Zaručnicom je u ono doba mogla postati i djevojka mlađa od 13 godina.) Jednog joj je dana došao arkanđeo Gabrijel i navijestio joj da će milošću Svetog Duha začeti sina Isusa, Božjeg Sina. Josip ju je oženio i zatim poveo u Betlehem.
U tom je gradu nedaleko od Jeruzalema Marija rodila bezgrešno začetog Isusa - "ober nature je rojen", zapisao je Antun Vramec prije 420 godina. Nakon niza događaja, sveta se obitelj nastanila u Nazaretu. Dugi niz stoljeća Djevica Marija nije klečala pred svojim djetetom. Ikonografski priručnici navode da Marija kleči pred Isusom otkako je 1370. Betlehem posjetila švedska svetica Brigita i doživjela takvu viziju. Hrvatski svećenik i kajkavski pisac Antun Vramec posebno je isticao da se Marija sama porodila, odnosno bez pomoći babica i pomoćnica. Sve se to sjedinilo u jednoj osobi i to je u propovijedi puku u Hrvatskom zagorju bila važna pojedinost koja je svjedočila o njezinoj izdržljivosti, snazi i sposobnosti da pretrpi bol.
4. JOSIP. Isusov poočim i muž Marijin. Po zanimanju je bio drvodjelja ili graditelj. (U renesansi se posebno cijenila njegova izrada mišolovki.) Poput svoje žene, potjecao je iz Davidova roda. Anđeoska vizija pomogla mu je razumjeti i prihvatiti trudnoću zaručnice i on ju je oženio. Poveo ju je u Betlehem zato što se morao zapisati u popis stanovnika i platiti daće rimskom caru. Upravo zbog tog popisa, u gradu je bila gužva pa nije uspio naći sobu za svoju obitelj.
U kasnom srednjem vijeku i renesansi Josip je, dakle, bio drvodjelja. O njemu kao građevinskom radniku prestalo se govoriti, odnosno prestali su ga tako prikazivati na slikama. Štoviše, neki su ga umjetnici pretvorili u tvorca zagonetki baš na primjeru spomenutih mišolovki, kojima se, naime, nisu hvatali štakori nego sam - Đavao.
5. TRI KRALJA. Zvali su se Baltazar, Gašpar i Melkior. Evanđelja po Mateju i Luki govore o tri mudraca koja su vođena nebeskom zvijezdom došla s Dalekog istoka kako bi se poklonila djetetu Isusu. Među štovateljima, pojavljuju se pastiri predvođeni anđelom koji im je noću obznanio veselu vijest. Tek krajem srednjeg vijeka ili više od 1000 godina kasnije, mudraci se iz svećenika pretvaraju u kraljeve.
6. MAGARAC I VOL. Pojavljuju se u štalici tek tijekom srednjeg vijeka. Prije toga se ne spominju niti dijete Isus počiva među njima. Prvi je te životinje spomenuo Pseudo-Matej, koji se smješta u VIII. stoljeće.
7. ŠTALICA. Evanđelje po Mateju navodi da su tri mudraca, odnosno sveta tri kralja jedostavno "ušla u kuću". Evanđelje po Luki spominje, pak, da je Majka Marija položila dijete - koje je zamotala u tkaninu - u jaslice "zato što se za njih nije mogao naći prostor u kome bi stanovali". Apokrifna Jakovljeva Knjiga prvi put kao mjesto Isusova rođenja spominje - špilju. "A on (Josip) pronašao je špilju i doveo ju je (Mariju) unutra". Isti izvor navodi da je Marija treći dan napustila špilju i pronašla staju u čije je jasle položila svoje dijete.
8. JANJE. Pastiri koji su se zatekli u blizini Betlehema, a zatim su se na anđeosku obavijest
s darovima došli pokloniti malešnom Isusu, čuvali su većim dijelom janjad i stepske ovce. Tamošnje se pučanstvo zahvaljujući tim životinjama odijevalo (vuna) i hranilo (salo, meso, mlijeko). S druge strane, žrtvovanjem janjeta Bogu se moglo iskazati veliko priznanje - ono je bilo možda najvažnija žrtvena životinja. Prema Ivanovu Evanđelju, Ivan Krstitelj nazivao je Isusa "janjetom Božjim". Drugim riječima, Isus je od Boga poslano janje koje će biti žrtvovano za svijet i koje će otkupiti grijehe svijeta. Zato je brojnost janjadi u većini božićnih jaslica u dvostrukoj ulozi: ona pokazuje bogatstvo stanovništva i nagovještava Isusovo poslanje na Zemlji.
9. PASTIRI. Došli su se pokloniti Isusu, takoreći - s posla. Čuvali su svoja stada kada im se anđeo ukazao na svjetlosti koja je pratila Isusov dolazak na svijet. Uzeli su ono što im je bilo pri ruci - zemljani vrč mlijeka, janje, neki plod iz obližnjeg voćnjaka. Njihova je odjeća s jedne strane jednostavna (haljina), a s druge ukazuje na njihov nomadski način života. I na zaštitu od pješčanih oluja.
10. ZVIJEZDA. Čudo Božića događa se u okrilju noći. Samo je tada moglo biti vidljivo svjetlo Božjeg djeteta. Samo se tada moglo pouzdano slijediti zvijezdu vodilju koju su slijedila sveta tri kralja. Iako izvori jasno govore o tome da su je oni slijedili i danju. Napokon, Isusovu štalicu pastiri su mogli pronaći jedino noću. Međutim, malokoji izvor starijeg datuma precizira o kakvoj je zvijezdi riječ, iako se u puku često i po navici govori o Sjevernjači ili zvijezdi repatici koja dolazeći s Dalekog istoka pada nad Izraelom u svojevrsnom povijesnom slow motionu.
11. GAŠPAR. Jedan od trojice kraljeva, prvi do djetešca. I prijevod njegova imena s perzijskog - Caspar, čuvar blaga ili rizničar - otkriva zašto se prvi klanja u ime sve trojice. Među njima, on je najstariji.
12. BALTAZAR. Treći je kralj i jedini koji još stoji na predmetnom prikazu. Koža mu je crne boje i jedini na glavi nosi turban, znak svoje pripadonsti i podrijetla. Njegovo se ime s hebrejskog prevodi kao "savjetnik u ratu".
13. MELKIOR. Jedan od najmoćnijih vladara Dalekog istoka. U početku kršćanstva nazivaju ga mudracem, a ne kraljem.
Željko Ivanjek
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....