Prije više od 60 godina dva su znanstvenika odlučila osnovati elitno društvo koje bi okupljalo iznimno inteligentne ljude.
Osnovali su Mensu - organizaciju iznadprosječno inteligentnih, kojom su zacrtali tri cilja. Stvaranje stimulativne društvene okoline svojim članovima jedan je od ciljeva koji je preživio do danas, ali i koji se ponajprije može povezati s hrvatskom Mensom.
- Nekako upravo u tome uspijevam jer ljudi koji su danas u Mensi, uglavnom su ovdje zbog druženja, a tako nije samo kod nas. Mensa funkcionira na druženju i okupljanju članova - potvrđuje Jadranko Stjepanović, predsjednik hrvatske Mense.
Domaća podružnica osnovana je prije 11 godina jer se početkom rata raspala jugoslavenska Mensa koja je funkcionirala od 1989. godine. Tada su, prisjeća se Stjepanović, bila održana prva testiranja, a na jedno od njih i sam je otišao.
- Testiranje je bilo u zgradi OTV-a, a istodobno se tamo osnivao HSLS. Otišao sam na testiranje zato što me zanimalo kakav ću rezultat postići. Kad sam došao, u samoj organizaciji prepoznao sam neke ljude koje sam znao s fakulteta, a nisam znao da su članovi Mense. Prošao sam i kvalificirao se za članstvo, a zapravo su ta poznanstva i prijateljstva bila ono što me najviše zanimalo - ističe 42-godišnjak koji je studij na FER-u napustio na četvrtoj godini i pokrenuo svoj biznis.
Slika o zatvorenom krugu arogantnih pojedinaca česta je predrasuda vezana uz Mensu i njezine članove, no Stjepanović dodaje kako je riječ zapravo o društvu vrlo različitih ljudi u svakom smislu. Ne može se definirati ni nekakav trend jer odaziv na testiranje varira.
Točnu brojku hrvatskih članova Mense također je nemoguće utvrditi sa sigurnošću jer je članarina godišnja pa mnogi koji je ne plate, nisu registrirani kao članovi. Trenutačno ima samo 420 članova, a lani ih je bilo gotovo dvostruko više. I tu brojku treba umnožiti jer mnogi nakon testa i zadovoljene znatiželje niti ne postanu članovi kluba.
Samo testiranje, ističe Stjepanović, provode psiholozi koji onima koji postignu rezultat bolji od 98 posto populacije, odnosno uđu u gornjih dva posto, obavijest o tome šalju direktno na kućnu adresu. Neki se zatim dođu učlaniti, ali mnogi to ne učine i to je stvar osobnog izbora.
Što imaju oni koji su odlučili postati članovi, s kakvim se mogućim predrasudama susreću i je li im članstvo u Mensi donijelo kakvu poslovnu dobit, provjerili smo s nekima od hrvatskih mensaša. Kako Stjepanović zaključuje, članstvo u Mensi ne može nikoga definirati kao osobu i nema prosječnog ni tipičnog mensaša. Sugovornici - među kojima su profesori, gradski vijećnici, nekadašnji sportaši i ugostitelji - to i potvrđuju.
Članstvo olakšava dobivanje stipendija
Kad je slučajno naišla na oglas u novinama koji poziva na provjeru kvocijenta inteligencije, Nina Bubanj odlučila je zadovoljiti znatiželju i vratila se sa činjenicom da se nalazi u elitnom društvu u gornjih dva posto najinteligentnijih.
- Mladim ljudima članstvo u Mensi možda više znači jer neki dobiju stipendije, neki taj podatak prilože uz molbu za posao. Ima i onih koji su zatvoreni i idu samo na fakultet pa na ovaj način nađu društvo. Uglavnom, Mensa okuplja puno mladih zanimljivih ljudi, a ja se s takvima volim družiti - kaže diplomirana inžinjerka elektrotehnike.
Niti privilegije niti društvo nisu joj potrebni jer, kako kaže, već ima svoj posao i dug staž, svoju veliku obitelj, prijatelje... A da je nešto oduvijek bilo drukčije i da je test bio samo potvrda, potvrdit će i Bubanj prisjećajući se kako se nekako uvijek lakše provukla u školi, na fakultetu.
- Zgodno je kad uspjevate za sat vremena naučiti ono za što većini
treba tri puta više vremena, ostane vam više za zabavu ili hobije -
kaže Nina čiji je suprug također natprosječno inteligentan - kaže Nina čiji je suprug također natprosječno inteligentan.
Katarina Volarić Nižić
I supruga upoznala na testiranju u Mensi
"Na testiranju godinu dana nakon mene bio je jedan dečko kojeg sam upoznala u Mensi i on je danas moj suprug", uz osmijeh će riječka magistra matematike, na pitanje što je pronašla u organizaciji najinteligentnijih. Naravno da nije, nastavlja, došla naći muža, ali je pronašla srodnu dušu i dobila potvrdu onoga što zna još od djetinjstva - da je natprosječno inteligentna.
- Kad sam išla u osmi razred u Rijeci su organizirali testiranje svih učenika osmih razreda. Radio je to Zavod za zapošljavanje koji su potom zvali nas koji smo ostvarili natprosječan rezultat. Onda sam ponovno 2000. godine vidjela da je u Rijeci organizirano testiranje i otišla sam - priča asistentica na tamošnjem Veleučilištu.
Da li visok IQ donosi nešto konkretno u poslovnom smislu ova 34godišnjakinja ne vjeruje niti "zna za ijednu firmu koja prednost daje 'mensašima'. Kako kaže, naša privreda i ustanove nisu kvoijent inteligencije prepoznale kao mogućnost da dobiju ljude koji imaju veće sposobnosti.
- Sposobnosti, ali ne i znanje jer se znanje mora naučiti - objasnit će Volarić Nižić koja kao profit iz Mense vidi mrežu poznanstava ljudi različitih profila i iz svih dijelova zemlje.
Roman Slovenc
Komunikacija lakša već od upoznavanja
Neke stvari u životu su mi jednostavno išle lakše, kaže Roman Slovenc koji je prije dvije godine, kako kaže, dobio potvrdu svoje pretpostavke. Zagrebački ugostitelj tada je ušao u Mensu. Ipak, rezultat sam po sebi mu ne predstavlja ništa značajno jer je članstvo "određena grupa ljudi u kojoj se ili snađeš ili ne snađeš".
- Zanimljivo je jer praktički možeš funkcionirati i sa onima od 14 i onima od 60 godina. Nema generacijskog jaza i imaš interese koji nisu vezani uz inteligenciju nego razgovaramo na različite teme. Komunikacija je lakša jer je u startu pretpostavka da ćete se razumjeti na onaj način na koji si nešto i mislio reći. To najbolje objašnjava primjer jednog od članova koji je rekao da mu se u Mensi prvi put dogodilo da ispriča vic kojemu se ljudi smiju - objašnjava ovaj 43godišnjak.
Konkretnog profita nema jer kako kaže karakteristika je da upravo inteligentniji ljudi imaju radne navike na malo nižem nivou.
- Manje se moraš truditi, sve brže shvatiš, a baš zbog toga možda i nisam u životu napravio neke stvari koje sam mogao - zaključit će Slovenc.
Dubravko Mitrović
Ne hvali se time da je među 1% najboljih
"Di si, šta te ne vidimo na 'Karici' ili Milijunašu", rečenica je koju Dubravko Mitrović najčešće čuje kad sretne svoje prijatelje iz gimnazijskih dana. Taj je diplomirani ekonomist u Mensi posljednjih sedam godina kada je dobio obavijest da se nalazi u grupi iznad jedan posto.
- Kao i velika većina ljudi nisam se s tim nešto hvalio u svojoj radnoj sredini, ali obitelji i prijatelji rado sam se pohvalio. Na poslu to ne spominjem jer te nekako ljudi onda gledaju po sistemu 'vidi pametnjakovića', a pojam pameti i inteligencije niti nisu isti. Njegov je IQ više od njega, kaže, isticala voditeljica ureda dok je radio u jednom osiguranju jer joj je bilo drago imati u uredu takvog čovjeka.
Mensaši su, smatra ovaj 53godišnjak, međusobno prilično različiti, a nedostatak je što ih karakterizira jedan poseban način razmišljanja i pogleda na svijet. Zajedničko im je sposobnost brzog rješavanja problema čega je i sam svjestan još od osnovnoškolskih dana. Svejedno, nikad se nije, kaže, osjećao da 'ima nešto'.
Milivoj Špika
Uočio brzinu i lakoću svojih odluka i ideja
Čista radoznalost bio je motiv za odlazak na test inteligencije ovom trogirskom vijećniku, ali i donedavnom ravnatelju Pučkog otvorenog učilišta, glasnogovorniku HSU-a na parlamentarnim izborima, a nekoć i prvaku Europe u full kontaktu.
- Htio sam potvrditi neka svoja pretpostavljanja i otišao na testiranje. Bio sam sto posto siguran da ću proći jer ne bih niti išao da nisam - iskreno će Špika koji je završio Fakultet za fizičku kulturu. Zašto je i prije rezultata znao da je u tom smislu drukčiji od drugih Špika odgovara:
- Iz prostog razloga jer sam često bio u životnoj situaciji kada je trebalo reagirati, donijeti neku odluku u grupi koja je imala zadane parametre i gotovo redovito se usvajao moj prijedlog. Nisam se zanosio time da odskačem, ali milijun puta sam bio u situaciji kad se upravo tako dokazalo. Isto tako je i popriličan broj puta to bila i neugodna situacija - kaže Špika koji svoj kvocijent inteligencije niti članstvo u Mensi nije posebno spominjao. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, gradski vijećnik koji je član ove organizacije i upravo u tom okružju znale su se dogoditi kakve neugodnosti. Kako kaže, vijećnici ili članovi poglavatrstva naime nikako ne vole kad im se na samoj sjednici Vijeća argumentirano sruši neki prijedlog… I još k tome nerijetko u raspravi ispadnu smiješni, kaže Špika, koji je full kontaktom Europu osvojio 1980. , a godinu kasnije u Dublinu je postao i viceprvak. Dugo se bavio borilačkim sportovima i, kaže, najnormalnije je da se u tom dijelu osjećate jači i superiorniji.
- Bilo bi stupidno kazati da nije bilo takvih osjećaja, kao kad vidite i žao vam je sugovornika koji se trudi i muči - zaključuje Špika.
Dugo se bavio borilačkim sportovima i, kaže, najnormalnije je da se u tom dijelu osjećate jači i superiorniji.
- Bilo bi stupidno kazati da nije bilo takvih osjećaja, kao kad vidite i žao vam je sugovornika koji se trudi i muči - zaključuje Špika.
Ivana Rimac
Osnovali su Mensu - organizaciju iznadprosječno inteligentnih, kojom su zacrtali tri cilja. Stvaranje stimulativne društvene okoline svojim članovima jedan je od ciljeva koji je preživio do danas, ali i koji se ponajprije može povezati s hrvatskom Mensom.
- Nekako upravo u tome uspijevam jer ljudi koji su danas u Mensi, uglavnom su ovdje zbog druženja, a tako nije samo kod nas. Mensa funkcionira na druženju i okupljanju članova - potvrđuje Jadranko Stjepanović, predsjednik hrvatske Mense.
Domaća podružnica osnovana je prije 11 godina jer se početkom rata raspala jugoslavenska Mensa koja je funkcionirala od 1989. godine. Tada su, prisjeća se Stjepanović, bila održana prva testiranja, a na jedno od njih i sam je otišao.
- Testiranje je bilo u zgradi OTV-a, a istodobno se tamo osnivao HSLS. Otišao sam na testiranje zato što me zanimalo kakav ću rezultat postići. Kad sam došao, u samoj organizaciji prepoznao sam neke ljude koje sam znao s fakulteta, a nisam znao da su članovi Mense. Prošao sam i kvalificirao se za članstvo, a zapravo su ta poznanstva i prijateljstva bila ono što me najviše zanimalo - ističe 42-godišnjak koji je studij na FER-u napustio na četvrtoj godini i pokrenuo svoj biznis.
Slika o zatvorenom krugu arogantnih pojedinaca česta je predrasuda vezana uz Mensu i njezine članove, no Stjepanović dodaje kako je riječ zapravo o društvu vrlo različitih ljudi u svakom smislu. Ne može se definirati ni nekakav trend jer odaziv na testiranje varira.
Točnu brojku hrvatskih članova Mense također je nemoguće utvrditi sa sigurnošću jer je članarina godišnja pa mnogi koji je ne plate, nisu registrirani kao članovi. Trenutačno ima samo 420 članova, a lani ih je bilo gotovo dvostruko više. I tu brojku treba umnožiti jer mnogi nakon testa i zadovoljene znatiželje niti ne postanu članovi kluba.
Samo testiranje, ističe Stjepanović, provode psiholozi koji onima koji postignu rezultat bolji od 98 posto populacije, odnosno uđu u gornjih dva posto, obavijest o tome šalju direktno na kućnu adresu. Neki se zatim dođu učlaniti, ali mnogi to ne učine i to je stvar osobnog izbora.
Što imaju oni koji su odlučili postati članovi, s kakvim se mogućim predrasudama susreću i je li im članstvo u Mensi donijelo kakvu poslovnu dobit, provjerili smo s nekima od hrvatskih mensaša. Kako Stjepanović zaključuje, članstvo u Mensi ne može nikoga definirati kao osobu i nema prosječnog ni tipičnog mensaša. Sugovornici - među kojima su profesori, gradski vijećnici, nekadašnji sportaši i ugostitelji - to i potvrđuju.
Članstvo olakšava dobivanje stipendija
Kad je slučajno naišla na oglas u novinama koji poziva na provjeru kvocijenta inteligencije, Nina Bubanj odlučila je zadovoljiti znatiželju i vratila se sa činjenicom da se nalazi u elitnom društvu u gornjih dva posto najinteligentnijih.
- Mladim ljudima članstvo u Mensi možda više znači jer neki dobiju stipendije, neki taj podatak prilože uz molbu za posao. Ima i onih koji su zatvoreni i idu samo na fakultet pa na ovaj način nađu društvo. Uglavnom, Mensa okuplja puno mladih zanimljivih ljudi, a ja se s takvima volim družiti - kaže diplomirana inžinjerka elektrotehnike.
Niti privilegije niti društvo nisu joj potrebni jer, kako kaže, već ima svoj posao i dug staž, svoju veliku obitelj, prijatelje... A da je nešto oduvijek bilo drukčije i da je test bio samo potvrda, potvrdit će i Bubanj prisjećajući se kako se nekako uvijek lakše provukla u školi, na fakultetu.
- Zgodno je kad uspjevate za sat vremena naučiti ono za što većini
treba tri puta više vremena, ostane vam više za zabavu ili hobije -
kaže Nina čiji je suprug također natprosječno inteligentan - kaže Nina čiji je suprug također natprosječno inteligentan.
Katarina Volarić Nižić
I supruga upoznala na testiranju u Mensi
"Na testiranju godinu dana nakon mene bio je jedan dečko kojeg sam upoznala u Mensi i on je danas moj suprug", uz osmijeh će riječka magistra matematike, na pitanje što je pronašla u organizaciji najinteligentnijih. Naravno da nije, nastavlja, došla naći muža, ali je pronašla srodnu dušu i dobila potvrdu onoga što zna još od djetinjstva - da je natprosječno inteligentna.
- Kad sam išla u osmi razred u Rijeci su organizirali testiranje svih učenika osmih razreda. Radio je to Zavod za zapošljavanje koji su potom zvali nas koji smo ostvarili natprosječan rezultat. Onda sam ponovno 2000. godine vidjela da je u Rijeci organizirano testiranje i otišla sam - priča asistentica na tamošnjem Veleučilištu.
Da li visok IQ donosi nešto konkretno u poslovnom smislu ova 34godišnjakinja ne vjeruje niti "zna za ijednu firmu koja prednost daje 'mensašima'. Kako kaže, naša privreda i ustanove nisu kvoijent inteligencije prepoznale kao mogućnost da dobiju ljude koji imaju veće sposobnosti.
- Sposobnosti, ali ne i znanje jer se znanje mora naučiti - objasnit će Volarić Nižić koja kao profit iz Mense vidi mrežu poznanstava ljudi različitih profila i iz svih dijelova zemlje.
Roman Slovenc
Komunikacija lakša već od upoznavanja
Neke stvari u životu su mi jednostavno išle lakše, kaže Roman Slovenc koji je prije dvije godine, kako kaže, dobio potvrdu svoje pretpostavke. Zagrebački ugostitelj tada je ušao u Mensu. Ipak, rezultat sam po sebi mu ne predstavlja ništa značajno jer je članstvo "određena grupa ljudi u kojoj se ili snađeš ili ne snađeš".
- Zanimljivo je jer praktički možeš funkcionirati i sa onima od 14 i onima od 60 godina. Nema generacijskog jaza i imaš interese koji nisu vezani uz inteligenciju nego razgovaramo na različite teme. Komunikacija je lakša jer je u startu pretpostavka da ćete se razumjeti na onaj način na koji si nešto i mislio reći. To najbolje objašnjava primjer jednog od članova koji je rekao da mu se u Mensi prvi put dogodilo da ispriča vic kojemu se ljudi smiju - objašnjava ovaj 43godišnjak.
Konkretnog profita nema jer kako kaže karakteristika je da upravo inteligentniji ljudi imaju radne navike na malo nižem nivou.
- Manje se moraš truditi, sve brže shvatiš, a baš zbog toga možda i nisam u životu napravio neke stvari koje sam mogao - zaključit će Slovenc.
Dubravko Mitrović
Ne hvali se time da je među 1% najboljih
"Di si, šta te ne vidimo na 'Karici' ili Milijunašu", rečenica je koju Dubravko Mitrović najčešće čuje kad sretne svoje prijatelje iz gimnazijskih dana. Taj je diplomirani ekonomist u Mensi posljednjih sedam godina kada je dobio obavijest da se nalazi u grupi iznad jedan posto.
- Kao i velika većina ljudi nisam se s tim nešto hvalio u svojoj radnoj sredini, ali obitelji i prijatelji rado sam se pohvalio. Na poslu to ne spominjem jer te nekako ljudi onda gledaju po sistemu 'vidi pametnjakovića', a pojam pameti i inteligencije niti nisu isti. Njegov je IQ više od njega, kaže, isticala voditeljica ureda dok je radio u jednom osiguranju jer joj je bilo drago imati u uredu takvog čovjeka.
Mensaši su, smatra ovaj 53godišnjak, međusobno prilično različiti, a nedostatak je što ih karakterizira jedan poseban način razmišljanja i pogleda na svijet. Zajedničko im je sposobnost brzog rješavanja problema čega je i sam svjestan još od osnovnoškolskih dana. Svejedno, nikad se nije, kaže, osjećao da 'ima nešto'.
Milivoj Špika
Uočio brzinu i lakoću svojih odluka i ideja
Čista radoznalost bio je motiv za odlazak na test inteligencije ovom trogirskom vijećniku, ali i donedavnom ravnatelju Pučkog otvorenog učilišta, glasnogovorniku HSU-a na parlamentarnim izborima, a nekoć i prvaku Europe u full kontaktu.
- Htio sam potvrditi neka svoja pretpostavljanja i otišao na testiranje. Bio sam sto posto siguran da ću proći jer ne bih niti išao da nisam - iskreno će Špika koji je završio Fakultet za fizičku kulturu. Zašto je i prije rezultata znao da je u tom smislu drukčiji od drugih Špika odgovara:
- Iz prostog razloga jer sam često bio u životnoj situaciji kada je trebalo reagirati, donijeti neku odluku u grupi koja je imala zadane parametre i gotovo redovito se usvajao moj prijedlog. Nisam se zanosio time da odskačem, ali milijun puta sam bio u situaciji kad se upravo tako dokazalo. Isto tako je i popriličan broj puta to bila i neugodna situacija - kaže Špika koji svoj kvocijent inteligencije niti članstvo u Mensi nije posebno spominjao. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, gradski vijećnik koji je član ove organizacije i upravo u tom okružju znale su se dogoditi kakve neugodnosti. Kako kaže, vijećnici ili članovi poglavatrstva naime nikako ne vole kad im se na samoj sjednici Vijeća argumentirano sruši neki prijedlog… I još k tome nerijetko u raspravi ispadnu smiješni, kaže Špika, koji je full kontaktom Europu osvojio 1980. , a godinu kasnije u Dublinu je postao i viceprvak. Dugo se bavio borilačkim sportovima i, kaže, najnormalnije je da se u tom dijelu osjećate jači i superiorniji.
- Bilo bi stupidno kazati da nije bilo takvih osjećaja, kao kad vidite i žao vam je sugovornika koji se trudi i muči - zaključuje Špika.
Dugo se bavio borilačkim sportovima i, kaže, najnormalnije je da se u tom dijelu osjećate jači i superiorniji.
- Bilo bi stupidno kazati da nije bilo takvih osjećaja, kao kad vidite i žao vam je sugovornika koji se trudi i muči - zaključuje Špika.
|
Nina Bubanj
|
Ivana Rimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....