MILANO - Već desetu godinu o najskupljim nogama u AC-u Milanu brine Tomislav Vrbnjak. Ovaj skromni i samozatajni fizioterapeut iz Varaždina danas je jedna od važnih karika velikog tima najuspješnijeg kluba na svijetu.
Svakodnevno kroz njegove ruke prolaze igrači, primjerice Ronaldihno, Kaka, Ševčenko, Seedorf i drugi svjetski poznati nogometaši kojima je postao ne samo fizioterapeut, nego i psiholog, ali i prijatelj.
S Bobanom u Milano
Koliko je Tomislav poznat u Milanu uvjerili smo se i sami kada smo stigli u Milanello, velebni kamp Milana udaljen 60-ak kilometara od njihova stadiona.
Ispred kampa stajali su brojni obožavatelji željni autograma te neki novinari. Kada smo portiru objasnili da idemo Vrbnjaku, samo se nasmiješio, bez provjere press iskaznica nas propustio i kroz zube dodao: “Ah, Dragi”. Kasnije nam je Vrbnjak objasnio kako tu hrvatsku riječ ovdje svi znaju upravo zahvaljujući njemu.
- Svima tako tepam, pa im se svidjelo i svi se tako međusobno zovemo - kaže Vrbnjak kojeg smo uhvatili u razdoblju kada posla ima preko glave.
- Veliki je broj igrača ozlijeđen i treba ih pripremiti za preostale utakmice. Ovo je zapravo jedan od četiri najteža perioda sezone, jer su utakmice česte u studenom i prosincu. Osim toga, pojačano radimo i početkom sezone, početkom drugog dijela te pred njezin kraj kada je velika istrošenost igrača - objašnjava Vrbnjak.
Dolazak jednog od najboljih igrača na svijetu, Ronaldinha, nije poremetio odnose u svlačionici, tvrdi Vrbnjak. Dapače, smatra da su oni i poboljšani. - Ronaldihno je super dečko, potpuno zaigran, i stalno nešto izvodi. Svjestan je svoje veličine, ali ovdje su svi jednaki i to je tako - kaže Vrbnjak koji često radi s Ronaldihnom koji ga, sudeći po ponašanju, obožava.
Osim s nogometašima Milana, u labosu Millanela Vrbnjak radi i s drugim sportašima. Tijekom našeg posjeta ondje je bio i K1 borac Ernesto Hoost koji je tri puta osvajao K1 turnir.
Osim njega, u Millanelu je s Vrbnjakom radio i Ivan Ljubičić uoči OI u Pekingu kada ga se pokušavalo osposobiti za nastup, ali i drugi naši sportaši.
Maldini je kapetan i njegova majica će ostati dugo zaključana dok sin ne proigra. Obojica sinova su sjajna i to je tradicija. On je vođa, lider i sluša ga se - kaže Vrbnjak koji ne bježi od svoje zasluge da Maldini igra toliko dugo. - Pa sigurno da i mi imamo zasluge na prevenciji ozljeda što on igra u tim godinama. On ima problem s koljenom i dolazi sat i 15 minuta prije treninga i radi vježbe.
Danas je on glavni fizioterapeut u pravoj maloj bolnici AC-a Milana te upravo on slaže raspored tretmana, individualne programe igrača ili slično. No, to od njega nećete čuti, već će sve skromno ispričati uz “mi”, a ne “ja”.
No, kako je došlo do njegovog povezivanja sa sportom i fizioterapijom?
- Cijeli sam se život bavio biciklizmom pa mi sport nije stran. Razmišljanja o sportskoj fizioterapiji su došla sama po sebi. To možda najbolje potvrđuje i činjenica da ne samo da nisam znao gdje je ulaz u Millanelo kada sam ovdje dolazio, već ni gdje je ulaz u NK Varteks u kojem sam počeo s radom - govori Vrbnjak.
O visokom statusu u ovom velebnom klubu sigurno nije razmišljao 1999. godine kada je došao u Milano. Sve je počelo na molbu Zvonimira Bobana da zajedno rade na problemu njegovih leđa.
- Bio je to dogovor na prijateljskoj bazi, a ja sam trebao biti njegov privatni fizioterapeut. Ipak, nakon deset dana potpisao sam ugovor s klubom i uspio ostati toliko dugo - govori nam Vrbnjak dok šećemo oko kampa.
- Tu je zaista uključen veliki broj ljudi. Kada se ide na put, u avionu je 25 igrača, a u logistici još 25 do 30 ljudi i još desetak drugih. Uz to je u samom klubu u Milanu zaposleno više od 100 ljudi u logistici.
U mom dijelu posla rade tri fizioterapeuta i tri masera, uz pravu malu bolnicu koju čini medicinska ekipa liječnika, psihologa i kiropraktičara - govori Vrbnjak koji je u periodu od tri mjeseca imao više od 17 utakmica, od čega desetak putovanja.
Upravo zato je tih deset godina u klubu njemu prošlo vrlo brzo, a od ekipe koja je bila u početku među fizioterapeutima ostao je samo on. Naime, pritisak kluba rijetko tko može izdržati.
Loše i dobre strane posla
- Ovaj posao ima loših i dobrih strana i nije jednostavno ovdje raditi svakodnevno s velikim brojem kvalitetnih igrača koji su ovdje Ferrariji. Iako sam se u početku malo s time i zamarao, danas mi je sve to normalno. Vjerovatno mi je i zbog toga ovih deset godina prošlo relativno brzo - nastavlja Vrbnjak koji sjajno priča talijanski.
Jezik je naučio upravo ovdje uz privatnog klupskog učitelja. No, i bez talijanskog nije mu bio problem raditi s igračima.
- Tada sam znao engleski i njemački. U početku je i glavni liječnik znao njemački pa sam se tako s njima sporazumijevao. Kako je u to vrijeme u klubu bilo i dosta Nijemaca, ja sam radio s njima - dodaje Varaždinac koji zbog posla rijetko prošeće Milanom.
Malo slobodnog vremena
- Odem tek jednom mjesečno u grad i to kada mi dođe neki prijatelj. Tu boravimo po osam ili deset sati i intezitet rada je veliki. Kada su karantene ovdje smo i po dva ili četiri dana - kaže Vrbnjak.
S igračima, kaže, uopće nema problema, ni u radu, ni s njihovom veličinom i slavom, kao ni u sporazumijevanju. Kako radi s igračima u trenucima kada su najranjiviji, Vrbnjak ih sigurno najbolje poznaje. Neki od njih mu se nerijetko i sami otvore, no od Tomice, kako ga zovu u kampu, nismo doznali ništa jer je itekako profesionalan.
- Svi smo prijatelji i ozljede su teži dio posla za sve nas. Jer, ipak je teško nekom od njih reći da situacija nije bajna i koliko će biti izvan travnjaka. Recimo, Gattuso je operiran prije nekoliko dana i neće ga biti od pet do šest mjeseci te mu nije jednostavno, kao što nije ni nama koji svakodnevno s njim moramo raditi. Zato je i psihlogija važan sastavni dio našeg rada i treba je primjenjivati. Povrede su različite i svaki je igrač ne prihvaća jednako - govori Vrbnjak.
S većinom igrača živi u rezidenciji u Milanu gdje se stalno druže, a ponekad idu na posao i treninge zajedno. No, smatra, ovi igrači više nisu klasični nogometaši kao nekad, već osobe koje neprestano ulažu u svoju budućnost.
- Činjenica je da su svi igrači velike ‘tvrtke’ i oko njih se puno toga vrti. Svaki igrač u Milanu zna što su burze, nekretnine, svi oni govore po nekoliko jezika, a mnogi od njih pohađaju i najjače više škole. Na jednom od najjačih učilišta redoviti su polaznici Seedorf, Favali, Ševčenko ili Emerson - otkriva Vrbnjak.
Kako je svakih nekoliko dana utakmica, najčešće se uči u karanteni.
- Sastanci su česti, a ostatak vremena se koristi za učenje. Danas je malo onog slobodnog vremena za TV. Svi nešto uče, čitaju i po tome što ja vidim najviše ih zanimaju ekonomija, računovodstvo, sport i biznis zajedno, ali i raspodjela novca - objašnjava Vrbnjak koji i sam ponekad zagrije stolac s obzirom na to da završava kineziološki fakultet.
To će mu sigurno pomoći u realizaciji njegovog novog životnog sna, sportskog centra u Varaždinu, projekta u koji se upustio sa svojim dobrim prijateljima Brankom Ivankovićem te bivšim nogometašem Varteksa Stjepanom Cvekom. Centar će biti namijenjen malim sportovima, a osim sportskog karaktera, u njemu će se moći provoditi i medicinska rehabilitacija za što će Vrbnjak biti zadužen. Upravo zbog tog projekta, dani u Milanu bliže mu se kraju.
- Iskreno rečeno, nadam se kako je povratak blizu jer je taj objekt u Varaždinu pred krajem. No, moj povratak još nije definiran, vezan je sigurno i za ambicije kluba, moguće suradnje centra i Milana i ostalo - kaže Vrbnjak koji očito još ne zna kako će se postaviti prema budućim poslovima.
Dobri duh Milana
Priznaje ipak kako mu je i taj centar jedan od snova i ciljeva u životu u kojem zaista ima samo uspješne stranice.
- Pa, svaka etapa života ima svoje ciljeve. Prva etapa do Milana, ona sa reprezentacijom, kulminirala je ugovorom s ovim klubom i dolaskom ovdje. A što će mi donijeti treće desetljeće mog rada, ne znam ni sam - govori Vrbnjak koji je i dalje skroman te ne želi sam pokazati svoju važnost, već to prepušta drugima. A oni će nam reći da je “Tomo dobri duh Milana”.
Od 1996. godine i EP-a u Engleskoj Vrbnjak je radio u našoj reprezentaciji s Ćirom i Miroslavom Jozićem. Posljednji je put s “vatrenima” bio na SP-u 2002. u Japanu.
Nakon toga na EP-u 2004. godine na poziv Trappatonija sudjelovao je u sklopu Azzura, a sve vrijeme na stolu ima poziv reprezentacije Ukrajine.
- Ševčenko i ja smo 1999. godine zajedno došli u klub, intenzivno radili i počeli se družiti te je došao poziv za njegovu reprezentaciju s kojom i dalje radim. Tako ću s njima biti i u Zagrebu u lipnju na utakmici Hrvatska - Ukrajina - kaže Vrbnjak.
Molim, zar će naš stručnjak biti na suprotnoj strani? Zar za osobu koja je međunarodno priznata nema mjesta u HNS-u?
- Ne mogu biti u Hrvatskoj, a zašto, ne mogu znati, ne zamaram se. Mene nitko nije zvao. Naravno da mi je žao zbog toga, ali što ja tu mogu. No, budite bez brige, pripremit ću Ukrajince najbolje što mogu, a onda navijati za Hrvatsku - kaže Vrbnjak.
Sanjin Španović
Svakodnevno kroz njegove ruke prolaze igrači, primjerice Ronaldihno, Kaka, Ševčenko, Seedorf i drugi svjetski poznati nogometaši kojima je postao ne samo fizioterapeut, nego i psiholog, ali i prijatelj.
S Bobanom u Milano
Koliko je Tomislav poznat u Milanu uvjerili smo se i sami kada smo stigli u Milanello, velebni kamp Milana udaljen 60-ak kilometara od njihova stadiona.
Ispred kampa stajali su brojni obožavatelji željni autograma te neki novinari. Kada smo portiru objasnili da idemo Vrbnjaku, samo se nasmiješio, bez provjere press iskaznica nas propustio i kroz zube dodao: “Ah, Dragi”. Kasnije nam je Vrbnjak objasnio kako tu hrvatsku riječ ovdje svi znaju upravo zahvaljujući njemu.
- Svima tako tepam, pa im se svidjelo i svi se tako međusobno zovemo - kaže Vrbnjak kojeg smo uhvatili u razdoblju kada posla ima preko glave.
- Veliki je broj igrača ozlijeđen i treba ih pripremiti za preostale utakmice. Ovo je zapravo jedan od četiri najteža perioda sezone, jer su utakmice česte u studenom i prosincu. Osim toga, pojačano radimo i početkom sezone, početkom drugog dijela te pred njezin kraj kada je velika istrošenost igrača - objašnjava Vrbnjak.
Dolazak jednog od najboljih igrača na svijetu, Ronaldinha, nije poremetio odnose u svlačionici, tvrdi Vrbnjak. Dapače, smatra da su oni i poboljšani. - Ronaldihno je super dečko, potpuno zaigran, i stalno nešto izvodi. Svjestan je svoje veličine, ali ovdje su svi jednaki i to je tako - kaže Vrbnjak koji često radi s Ronaldihnom koji ga, sudeći po ponašanju, obožava.
Osim s nogometašima Milana, u labosu Millanela Vrbnjak radi i s drugim sportašima. Tijekom našeg posjeta ondje je bio i K1 borac Ernesto Hoost koji je tri puta osvajao K1 turnir.
Osim njega, u Millanelu je s Vrbnjakom radio i Ivan Ljubičić uoči OI u Pekingu kada ga se pokušavalo osposobiti za nastup, ali i drugi naši sportaši.
Maldini je kapetan i njegova majica će ostati dugo zaključana dok sin ne proigra. Obojica sinova su sjajna i to je tradicija. On je vođa, lider i sluša ga se - kaže Vrbnjak koji ne bježi od svoje zasluge da Maldini igra toliko dugo. - Pa sigurno da i mi imamo zasluge na prevenciji ozljeda što on igra u tim godinama. On ima problem s koljenom i dolazi sat i 15 minuta prije treninga i radi vježbe.
|
Ronaldihno - Najbolji igrač, ali svi moraju biti jednaki
|
|
|
Ivan Ljubičić - Uoči Olimpijskih igara u Pekingu pripremao se kod Vrbnjaka
|
|
|
Maldini - Prevencija ozljeda omogućava dugu karijeru
|
|
Danas je on glavni fizioterapeut u pravoj maloj bolnici AC-a Milana te upravo on slaže raspored tretmana, individualne programe igrača ili slično. No, to od njega nećete čuti, već će sve skromno ispričati uz “mi”, a ne “ja”.
No, kako je došlo do njegovog povezivanja sa sportom i fizioterapijom?
- Cijeli sam se život bavio biciklizmom pa mi sport nije stran. Razmišljanja o sportskoj fizioterapiji su došla sama po sebi. To možda najbolje potvrđuje i činjenica da ne samo da nisam znao gdje je ulaz u Millanelo kada sam ovdje dolazio, već ni gdje je ulaz u NK Varteks u kojem sam počeo s radom - govori Vrbnjak.
O visokom statusu u ovom velebnom klubu sigurno nije razmišljao 1999. godine kada je došao u Milano. Sve je počelo na molbu Zvonimira Bobana da zajedno rade na problemu njegovih leđa.
- Bio je to dogovor na prijateljskoj bazi, a ja sam trebao biti njegov privatni fizioterapeut. Ipak, nakon deset dana potpisao sam ugovor s klubom i uspio ostati toliko dugo - govori nam Vrbnjak dok šećemo oko kampa.
- Tu je zaista uključen veliki broj ljudi. Kada se ide na put, u avionu je 25 igrača, a u logistici još 25 do 30 ljudi i još desetak drugih. Uz to je u samom klubu u Milanu zaposleno više od 100 ljudi u logistici.
U mom dijelu posla rade tri fizioterapeuta i tri masera, uz pravu malu bolnicu koju čini medicinska ekipa liječnika, psihologa i kiropraktičara - govori Vrbnjak koji je u periodu od tri mjeseca imao više od 17 utakmica, od čega desetak putovanja.
Upravo zato je tih deset godina u klubu njemu prošlo vrlo brzo, a od ekipe koja je bila u početku među fizioterapeutima ostao je samo on. Naime, pritisak kluba rijetko tko može izdržati.
Loše i dobre strane posla
- Ovaj posao ima loših i dobrih strana i nije jednostavno ovdje raditi svakodnevno s velikim brojem kvalitetnih igrača koji su ovdje Ferrariji. Iako sam se u početku malo s time i zamarao, danas mi je sve to normalno. Vjerovatno mi je i zbog toga ovih deset godina prošlo relativno brzo - nastavlja Vrbnjak koji sjajno priča talijanski.
Jezik je naučio upravo ovdje uz privatnog klupskog učitelja. No, i bez talijanskog nije mu bio problem raditi s igračima.
- Tada sam znao engleski i njemački. U početku je i glavni liječnik znao njemački pa sam se tako s njima sporazumijevao. Kako je u to vrijeme u klubu bilo i dosta Nijemaca, ja sam radio s njima - dodaje Varaždinac koji zbog posla rijetko prošeće Milanom.
Malo slobodnog vremena
- Odem tek jednom mjesečno u grad i to kada mi dođe neki prijatelj. Tu boravimo po osam ili deset sati i intezitet rada je veliki. Kada su karantene ovdje smo i po dva ili četiri dana - kaže Vrbnjak.
S igračima, kaže, uopće nema problema, ni u radu, ni s njihovom veličinom i slavom, kao ni u sporazumijevanju. Kako radi s igračima u trenucima kada su najranjiviji, Vrbnjak ih sigurno najbolje poznaje. Neki od njih mu se nerijetko i sami otvore, no od Tomice, kako ga zovu u kampu, nismo doznali ništa jer je itekako profesionalan.
- Svi smo prijatelji i ozljede su teži dio posla za sve nas. Jer, ipak je teško nekom od njih reći da situacija nije bajna i koliko će biti izvan travnjaka. Recimo, Gattuso je operiran prije nekoliko dana i neće ga biti od pet do šest mjeseci te mu nije jednostavno, kao što nije ni nama koji svakodnevno s njim moramo raditi. Zato je i psihlogija važan sastavni dio našeg rada i treba je primjenjivati. Povrede su različite i svaki je igrač ne prihvaća jednako - govori Vrbnjak.
S većinom igrača živi u rezidenciji u Milanu gdje se stalno druže, a ponekad idu na posao i treninge zajedno. No, smatra, ovi igrači više nisu klasični nogometaši kao nekad, već osobe koje neprestano ulažu u svoju budućnost.
- Činjenica je da su svi igrači velike ‘tvrtke’ i oko njih se puno toga vrti. Svaki igrač u Milanu zna što su burze, nekretnine, svi oni govore po nekoliko jezika, a mnogi od njih pohađaju i najjače više škole. Na jednom od najjačih učilišta redoviti su polaznici Seedorf, Favali, Ševčenko ili Emerson - otkriva Vrbnjak.
Kako je svakih nekoliko dana utakmica, najčešće se uči u karanteni.
- Sastanci su česti, a ostatak vremena se koristi za učenje. Danas je malo onog slobodnog vremena za TV. Svi nešto uče, čitaju i po tome što ja vidim najviše ih zanimaju ekonomija, računovodstvo, sport i biznis zajedno, ali i raspodjela novca - objašnjava Vrbnjak koji i sam ponekad zagrije stolac s obzirom na to da završava kineziološki fakultet.
To će mu sigurno pomoći u realizaciji njegovog novog životnog sna, sportskog centra u Varaždinu, projekta u koji se upustio sa svojim dobrim prijateljima Brankom Ivankovićem te bivšim nogometašem Varteksa Stjepanom Cvekom. Centar će biti namijenjen malim sportovima, a osim sportskog karaktera, u njemu će se moći provoditi i medicinska rehabilitacija za što će Vrbnjak biti zadužen. Upravo zbog tog projekta, dani u Milanu bliže mu se kraju.
- Iskreno rečeno, nadam se kako je povratak blizu jer je taj objekt u Varaždinu pred krajem. No, moj povratak još nije definiran, vezan je sigurno i za ambicije kluba, moguće suradnje centra i Milana i ostalo - kaže Vrbnjak koji očito još ne zna kako će se postaviti prema budućim poslovima.
Dobri duh Milana
Priznaje ipak kako mu je i taj centar jedan od snova i ciljeva u životu u kojem zaista ima samo uspješne stranice.
- Pa, svaka etapa života ima svoje ciljeve. Prva etapa do Milana, ona sa reprezentacijom, kulminirala je ugovorom s ovim klubom i dolaskom ovdje. A što će mi donijeti treće desetljeće mog rada, ne znam ni sam - govori Vrbnjak koji je i dalje skroman te ne želi sam pokazati svoju važnost, već to prepušta drugima. A oni će nam reći da je “Tomo dobri duh Milana”.
Od 1996. godine i EP-a u Engleskoj Vrbnjak je radio u našoj reprezentaciji s Ćirom i Miroslavom Jozićem. Posljednji je put s “vatrenima” bio na SP-u 2002. u Japanu.
Nakon toga na EP-u 2004. godine na poziv Trappatonija sudjelovao je u sklopu Azzura, a sve vrijeme na stolu ima poziv reprezentacije Ukrajine.
- Ševčenko i ja smo 1999. godine zajedno došli u klub, intenzivno radili i počeli se družiti te je došao poziv za njegovu reprezentaciju s kojom i dalje radim. Tako ću s njima biti i u Zagrebu u lipnju na utakmici Hrvatska - Ukrajina - kaže Vrbnjak.
Molim, zar će naš stručnjak biti na suprotnoj strani? Zar za osobu koja je međunarodno priznata nema mjesta u HNS-u?
- Ne mogu biti u Hrvatskoj, a zašto, ne mogu znati, ne zamaram se. Mene nitko nije zvao. Naravno da mi je žao zbog toga, ali što ja tu mogu. No, budite bez brige, pripremit ću Ukrajince najbolje što mogu, a onda navijati za Hrvatsku - kaže Vrbnjak.
‘Pripremat ću Ukrajince, a navijati za Hrvatsku’Tomislav Vrbnjak osim rada u Milanu u svom CV-u ima i nastupe za čak četiri reprezentacije, među kojima i one reprezentacije svijeta. |
Sanjin Španović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....