Festivali, Dore i slične manifestacije Tončiju Huljiću prvenstveno služe kako bi se dobro naspavao. Tako je i nedavnu opatijsku Doru pratio iz hotelskog kreveta, a nije se previše uzrujao kad je shvatio da je njegova štićenica Jelena Rozga osvojila tek šesto mjesto, jer je ona, kaže Huljić, ionako apsolutna moralna pobjednica tog festivala.
Huljić je nesumnjivo čovjek širokog spektra interesa. Ipak, 45-godišnji Splićanin samog sebe prvenstveno opisuje kao skladatelja. Sve je kod njega i počelo s glazbom, kada je 1970. godine došao u tadašnju grupu Dalmatinski Magazin, kojoj je uskoro postao šef. Zaredali su hitovi poput "Kokolo", "Piši, piši mi", a promjene pjevačica nimalo nisu ugrozile popularnost skupine.
U devedesetima Huljić osniva vlastitu diskografsku etiketu - Toniku - pod čije skute skuplja tada najjača imena domaće glazbene scene: Magazin, Doris Dragović, Petra Grašu, Danijelu Martinović... Ni sa kim ne potpisuje ugovore, posluju na "riječ i stisak ruke", no nitko od njih nikad se nije potužio na sklopljeni sporazum. Istodobno, Huljić svoje djelovanje širi i na svijet. Na jedan splitski festival poziva poznatog londonskog glazbenog menadžera Mela Busha, čije mu veze otvaraju vrata prema Zapadu.
Huljić i Bush osmišljavaju skupinu Bond, a taj ženski kvartet ubrzo osvaja vrhove svjetskih top-lista. Ista stvar nešto kasnije uspijeva i s Maksimom Mrvicom, darovitim šibenskim pijanistom.
Huljiću ni to nije dovoljno. Potkraj devedesetih s Romanom Majetićem osniva producentsku kuću Ava i snima prvu hrvatsku sapunicu "Villu Mariju", nakon koje su zaredali ostali serijali zbog čije se cijene i kvalitete Huljićevo ime nedavno često spominjalo za govornicama hrvatskog Sabora.
Privatno, Huljić je u dugogodišnjem braku s Vjekoslavom, pravnicom po struci, koja piše stihove za njegove pjesme, ali i dječje bajke. Njihov sin Ivan nedavno je zamijenio oca za klavijaturama Magazina. Kći Hana pohađa srednju školu u Splitu, a upućeni kažu da je glazbeno jako talentirana. Huljićevi se druže sa splitskim glazbenicima, ali i s Ivićem Pašalićem, koji svako ljeto nekoliko tjedana provodi u njihovoj obiteljskoj kući u Stanićima nedaleko od Omiša. S Pašalićem je Huljića spojio sličan svjetonazor te isti horoskopski znak Škorpiona.
S Tončijem Huljićem razgovarali smo tijekom nedavne Dore u foajeu opatijskog hotela. Na intervju je došao točno u minutu, a tijekom razgovora zapalio je cigaru, jer se cigareta odrekao prije nekoliko godina.
• Vi ste jedan od domaćih skladatelja koji gotovo svake godine dolazi na Doru. Zbog čega?
- I sam se to ponekad pitam. U budizmu bi rekli da je jedna od prvih čovjekovih potreba sklonost samouništenju. Svi imamo tu težnju. Vi se uništavate pušeći cigarete, a ja odlascima na glazbene festivale. Priznajem, moja potreba je i veća od vaše. Jer stvarno treba biti okorjeli mazohist i odlučiti se iz moje pozicije natjecati na ovakvim smotrama.
• Što vam to treba?
- Ako tako postavimo stvari, mogao bih reći da meni ne treba ništa, pa se opet bavim svim stvarima. Što mi treba restoran? Što mi treba televizijska produkcija? Što mi treba Dora? Ali, ja drukčije gledam na stvari. Mislim da život treba živjeti i raditi stvari koje te zabavljaju. No, što se same Dore tiče, ponavljam; sve češće se pitam jesam li doista toliki mazohist. Evo, ni sam ne znam zbog čega zapravo iz godine u godinu ulazim u nešto iz čega nikad ne mogu izaći kao pobjednik.
• Kako to mislite, ne možete biti pobjednik Dore?
- Tako. Ako pobijedim svi to prikažu kao moju namještaljku, kupovinu, pobjedu koja me stajala 30, 50 ili 100 tisuća eura. Time se apsolutno anulira talent, znanje i sve ono što u sebi nosiš. To je utakmica koja se igra na domaćem terenu. Oštra je i ona u inozemstvu, na Eurosongu. Pobijediš li na Dori, moraš vani raditi poput konja jer svi oni koji su na Eurosong došli prije tebe pobrinuli su se da upropaste i zadnji djelić šanse Hrvatske da se izravno nađe u finalu.
• Želite reći da ste vi jedini koji je Hrvatskoj sposoban osigurati finale Eurosonga?
- Da. Pogledajte, molim vas, što se na Eurosongu zbivalo od 2000. godine. Ni jednom nismo uspjeli osigurati nastup u finalu za sljedeću godinu. Da sam ja išao tamo, to se ne bi dogodilo. Odgovorno tvrdim - da sam išao na Eurosong s bilo kojom svojom pjesmom apsolutno bih našoj zemlji osigurao mnogo bolji plasman.
• Dobro. A možete li mi podastrijeti argumente za tvrdnju da bi vaše pjesme na Eurosongu prošle bolje od skladbi vaših konkurenata?
- Naravno. Prvi i najjači argument jest da se već sedam godina nismo uspjeli plasirati dovoljno dobro da i dogodine pjevamo u finalu.
• Je li u Hrvatskoj teško biti uspješan čovjek?
- To je najteže. Pogledajte mene. Živim na relaciji Split - Zagreb - London. Donedavno sam bio predmet napada sa saborskih govornica. I to dvije godine zaredom. Spočitavalo se, naime, mojoj producentskoj kući AVA to što je sapunice prodala HTV-u. Onda sam došao u Opatiju i pročitao novinski članak u kojem meni, a i široj javnosti sasvim nepoznata osoba tvrdi da je nekom nepoznatom lani dala novac, a taj je onda te pare proslijedio nekom nepoznatom u žiriju Dore. Jedini dokaz za njezinu tvrdnju je to što je ona lani pjevala u polufinalu Dore, a ove godine to ne čini. Time se implicira da je i ovogodišnja Dora bila kupljena, a sve dok nije pobijedio Dado Topić bilo je svima "jasno" da sam je kupio, naravno, ja. Tko drugi? Dakle, ne samo da podmićujem HTV kako bi kupio moje serije, nego podmićujem i žiri kako bi pobijedila Jelena Rozga. A onda, kad pobijedi netko treći, svi slegnu ramenima i pričekaju godinu dana kako bi se ponovo raspisali o Huljićevoj kupovini Dore.
• Jeste li ikad u svojoj glazbenoj karijeri nekog potkupili?
- Da. Platio sam svim ljudima koji vole, pjevaju i kupuju moje pjesme. Recite mi: postoji li toliki novac? Hajdemo dalje. Recite mi, kojim sam to novcem platio svjetsku publiku? Odakle mi tolika lova? Što vam je? Pa valjda nešto trebam i zaraditi. Gdje bih došao da samo plaćam, trošim i potkupljujem?
• Zašto je u svim glazbenim aferama gotovo uvijek prisutno baš vaše ime?
- Zato što to što ja radim ima smisla i rezultata. Preko mene i svega onoga što sam učinio, preko "težine mog imena" je najlakše doći u novine. Time se koristiš čak i ako si saborski zastupnik.
• Kako podnosite napade?
- Jako dobro. Samom sebi kažem: ovo je moj put. Put drugih je da me napadaju i da bezuspješno pokušavaju doći na moje mjesto. Vjerujte mi, svi moji napadači zapravo žarko žele biti Tonči Huljić.
• Spočitavaju vam i plagiranje. Koliko ste originalni?
- Moja originalnost je neupitna.
• Oni koji vas tuže za krađu pjesama ne bi se s tim složili.
- Je li? Kako se zovu ti ljudi? Što su to u životu napravili, po kojim ćete ih to njihovim pjesmama pamtiti? Naravno, ako ne računate onu jednu skladbu koju sam im ja, kako kažu, "ukrao". Interesantno je kako su svi ti koji me tuže i gube na sudovima svoju životnu inspiraciju našli baš taj, jedan-jedini put u životu, a nije im se, recimo, zalomilo pet hitova. Meni, za razliku od njih, inspiracija navire stalno. Vidi to i državno odvjetništvo. Jer u slučaju izvjesne profesorice kojoj sam ja "ukrao" pjesmu nije riječ čak ni o krađi, nego o zamjeni teza.
• Govorite o pjesmi 'Neka mi ne svane'?
- Meni uvijek sviće. A s vremenom sviće i ostalima. A oni kojima nikako da svane u tamnoj noći zamjenjuju teze. Pa tako tvrde da su mi dali kazetu na kojoj je bila sporna pjesma. Zanimljivo je, međutim, da ti isti istodobno priznaju da su pjesmu napisali dvadeset dana kasnije, nakon što sam ja već tri tjedna doma navodno imao njihovu kazetu.
• Mislite li da vaši oponenti pokušavaju zgrabiti djelić vaše slave?
- Ne samo slave, nego i novca. A to im je mnogo bitnije.
• Smatrate li se moćnim čovjekom?
- Ne. Smatram se normalnim čovjekom.
• Ipak, "normalne" ljude ne prozivaju sa saborskih govornica. Godi li vam takva prozivka?
- Kome to može goditi?
• Kako ste se osjećali kad ste prvi put čuli da se saborski zastupnici bave vašim sapunicama?
- Zapitao sam se kakav je to Sabor. No, budimo pravedni. Time se ne bavi Sabor, nego pojedinci u Saboru. I to nepravedno ambiciozni pojedinci. Posljednji koji me 'nosio na jeziku' dobio je, na njegovu veliku radost, poprilično novinskog prostora...
• Mislite na Miroslava Rožića iz HSP-a?
- Nisam siguran, ali mislim da se taj predmetni zastupnik tako nekako zove. Ne mogu biti siguran jer se on dosad ni po čemu drugom nije istaknuo. Koliko vidim, njegova stranka se distancirala od njega. No, indikativno je da je ta osoba prije osam mjeseci dijelila funkcije po HTV-u, a, koliko čujem, nije nemoguće da se sad on ili netko njegov javi na natječaj za glavnog ravnatelja HRT-a. No, ta osoba je nebitna.
• Što je bitno?
- Bitno je da bi svakoj političkoj opciji trebalo biti važno da HTV kao javna televizija bude gledana. I da središnje emisije vijesti itekako budu najgledanije. A Dnevnik to jest dijelom zahvaljujući i sapunicama koje se emitiraju uoči Dnevnika.
• Želite reći da ljudi gledaju Dnevnik zbog vaših sapunica?
- Da vam pobliže pojasnim. Dnevnici koji idu radnim danom imaju već pripremljene gledatelje zbog sapunica koje su prije njih na programu. Za razliku od Dnevnika koji idu subotom, i koji je zbog tog što prije njega nema sapunice manje gledan. Vjerojatno bi takva "manje gledana" situacija bila i u nedjelju da ne postoji briljantni Milić.
• Dakle, da AVA-ina sapunica preseli na Novu TV, i njihov bi Dnevnik postao gledaniji?
- Teško je spekulirati o nečemu dok se to ne dogodi. Nije rečeno da se uskoro nećemo svi zajedno imati prilike uvjeriti jesam li u pravu. Pritom, želim naglasiti da je nama u AVA produkciji bitno da imamo tri jake televizije, jer poštujemo zakone tržišta. Također, mi smo zadnji koji bismo poželjeli rušiti javnu televiziju. To je bitno izvjesnim saborskim zastupnicima, mi nismo za to. Oni ne računaju na to da publika voli sapunice. Lani su nas napadali zbog nekvalitete, sad zbog financija. Ja sam im jako zahvalan za to.
• Zbog čega ste im zahvalni?
- Vidite, jednostavno su nam otvorili oči. Prvo, iznijevši ugovore koji su poslovna tajna na vidjelo, prislili su i vodstvo HTV-a da prizna da na svaku kunu koju daju AVI za njene TV novele HTV zarađuje još jednu kunu. Kako nama od te jedne uprihođene kune ostaje između 5 i 10 lipa, znači da HTV zarađuje deset puta više od AVE.
• Zabavlja li vas sve to čime se bavite?
- Itekako. Ako me ne zabavlja, ne mogu raditi. Ja sam kreativac koji je igrom sudbine rođen tu gdje jest. Vrlo sam često pribijan na stup srama, anatemiziraju me mnogi, ali ja se sa svim nosim i pritom se dobro zabavljam. Na svoje mnogobrojne kritičare se i ne osvrćem. Oni su uglavnom nebitni.
Klara Rožman
Huljić je nesumnjivo čovjek širokog spektra interesa. Ipak, 45-godišnji Splićanin samog sebe prvenstveno opisuje kao skladatelja. Sve je kod njega i počelo s glazbom, kada je 1970. godine došao u tadašnju grupu Dalmatinski Magazin, kojoj je uskoro postao šef. Zaredali su hitovi poput "Kokolo", "Piši, piši mi", a promjene pjevačica nimalo nisu ugrozile popularnost skupine.
U devedesetima Huljić osniva vlastitu diskografsku etiketu - Toniku - pod čije skute skuplja tada najjača imena domaće glazbene scene: Magazin, Doris Dragović, Petra Grašu, Danijelu Martinović... Ni sa kim ne potpisuje ugovore, posluju na "riječ i stisak ruke", no nitko od njih nikad se nije potužio na sklopljeni sporazum. Istodobno, Huljić svoje djelovanje širi i na svijet. Na jedan splitski festival poziva poznatog londonskog glazbenog menadžera Mela Busha, čije mu veze otvaraju vrata prema Zapadu.
Huljić i Bush osmišljavaju skupinu Bond, a taj ženski kvartet ubrzo osvaja vrhove svjetskih top-lista. Ista stvar nešto kasnije uspijeva i s Maksimom Mrvicom, darovitim šibenskim pijanistom.
Huljiću ni to nije dovoljno. Potkraj devedesetih s Romanom Majetićem osniva producentsku kuću Ava i snima prvu hrvatsku sapunicu "Villu Mariju", nakon koje su zaredali ostali serijali zbog čije se cijene i kvalitete Huljićevo ime nedavno često spominjalo za govornicama hrvatskog Sabora.
Privatno, Huljić je u dugogodišnjem braku s Vjekoslavom, pravnicom po struci, koja piše stihove za njegove pjesme, ali i dječje bajke. Njihov sin Ivan nedavno je zamijenio oca za klavijaturama Magazina. Kći Hana pohađa srednju školu u Splitu, a upućeni kažu da je glazbeno jako talentirana. Huljićevi se druže sa splitskim glazbenicima, ali i s Ivićem Pašalićem, koji svako ljeto nekoliko tjedana provodi u njihovoj obiteljskoj kući u Stanićima nedaleko od Omiša. S Pašalićem je Huljića spojio sličan svjetonazor te isti horoskopski znak Škorpiona.
S Tončijem Huljićem razgovarali smo tijekom nedavne Dore u foajeu opatijskog hotela. Na intervju je došao točno u minutu, a tijekom razgovora zapalio je cigaru, jer se cigareta odrekao prije nekoliko godina.
• Vi ste jedan od domaćih skladatelja koji gotovo svake godine dolazi na Doru. Zbog čega?
- I sam se to ponekad pitam. U budizmu bi rekli da je jedna od prvih čovjekovih potreba sklonost samouništenju. Svi imamo tu težnju. Vi se uništavate pušeći cigarete, a ja odlascima na glazbene festivale. Priznajem, moja potreba je i veća od vaše. Jer stvarno treba biti okorjeli mazohist i odlučiti se iz moje pozicije natjecati na ovakvim smotrama.
• Što vam to treba?
- Ako tako postavimo stvari, mogao bih reći da meni ne treba ništa, pa se opet bavim svim stvarima. Što mi treba restoran? Što mi treba televizijska produkcija? Što mi treba Dora? Ali, ja drukčije gledam na stvari. Mislim da život treba živjeti i raditi stvari koje te zabavljaju. No, što se same Dore tiče, ponavljam; sve češće se pitam jesam li doista toliki mazohist. Evo, ni sam ne znam zbog čega zapravo iz godine u godinu ulazim u nešto iz čega nikad ne mogu izaći kao pobjednik.
• Kako to mislite, ne možete biti pobjednik Dore?
- Tako. Ako pobijedim svi to prikažu kao moju namještaljku, kupovinu, pobjedu koja me stajala 30, 50 ili 100 tisuća eura. Time se apsolutno anulira talent, znanje i sve ono što u sebi nosiš. To je utakmica koja se igra na domaćem terenu. Oštra je i ona u inozemstvu, na Eurosongu. Pobijediš li na Dori, moraš vani raditi poput konja jer svi oni koji su na Eurosong došli prije tebe pobrinuli su se da upropaste i zadnji djelić šanse Hrvatske da se izravno nađe u finalu.
• Želite reći da ste vi jedini koji je Hrvatskoj sposoban osigurati finale Eurosonga?
- Da. Pogledajte, molim vas, što se na Eurosongu zbivalo od 2000. godine. Ni jednom nismo uspjeli osigurati nastup u finalu za sljedeću godinu. Da sam ja išao tamo, to se ne bi dogodilo. Odgovorno tvrdim - da sam išao na Eurosong s bilo kojom svojom pjesmom apsolutno bih našoj zemlji osigurao mnogo bolji plasman.
• Dobro. A možete li mi podastrijeti argumente za tvrdnju da bi vaše pjesme na Eurosongu prošle bolje od skladbi vaših konkurenata?
- Naravno. Prvi i najjači argument jest da se već sedam godina nismo uspjeli plasirati dovoljno dobro da i dogodine pjevamo u finalu.
• Je li u Hrvatskoj teško biti uspješan čovjek?
- To je najteže. Pogledajte mene. Živim na relaciji Split - Zagreb - London. Donedavno sam bio predmet napada sa saborskih govornica. I to dvije godine zaredom. Spočitavalo se, naime, mojoj producentskoj kući AVA to što je sapunice prodala HTV-u. Onda sam došao u Opatiju i pročitao novinski članak u kojem meni, a i široj javnosti sasvim nepoznata osoba tvrdi da je nekom nepoznatom lani dala novac, a taj je onda te pare proslijedio nekom nepoznatom u žiriju Dore. Jedini dokaz za njezinu tvrdnju je to što je ona lani pjevala u polufinalu Dore, a ove godine to ne čini. Time se implicira da je i ovogodišnja Dora bila kupljena, a sve dok nije pobijedio Dado Topić bilo je svima "jasno" da sam je kupio, naravno, ja. Tko drugi? Dakle, ne samo da podmićujem HTV kako bi kupio moje serije, nego podmićujem i žiri kako bi pobijedila Jelena Rozga. A onda, kad pobijedi netko treći, svi slegnu ramenima i pričekaju godinu dana kako bi se ponovo raspisali o Huljićevoj kupovini Dore.
• Jeste li ikad u svojoj glazbenoj karijeri nekog potkupili?
- Da. Platio sam svim ljudima koji vole, pjevaju i kupuju moje pjesme. Recite mi: postoji li toliki novac? Hajdemo dalje. Recite mi, kojim sam to novcem platio svjetsku publiku? Odakle mi tolika lova? Što vam je? Pa valjda nešto trebam i zaraditi. Gdje bih došao da samo plaćam, trošim i potkupljujem?
• Zašto je u svim glazbenim aferama gotovo uvijek prisutno baš vaše ime?
- Zato što to što ja radim ima smisla i rezultata. Preko mene i svega onoga što sam učinio, preko "težine mog imena" je najlakše doći u novine. Time se koristiš čak i ako si saborski zastupnik.
• Kako podnosite napade?
- Jako dobro. Samom sebi kažem: ovo je moj put. Put drugih je da me napadaju i da bezuspješno pokušavaju doći na moje mjesto. Vjerujte mi, svi moji napadači zapravo žarko žele biti Tonči Huljić.
• Spočitavaju vam i plagiranje. Koliko ste originalni?
- Moja originalnost je neupitna.
• Oni koji vas tuže za krađu pjesama ne bi se s tim složili.
- Je li? Kako se zovu ti ljudi? Što su to u životu napravili, po kojim ćete ih to njihovim pjesmama pamtiti? Naravno, ako ne računate onu jednu skladbu koju sam im ja, kako kažu, "ukrao". Interesantno je kako su svi ti koji me tuže i gube na sudovima svoju životnu inspiraciju našli baš taj, jedan-jedini put u životu, a nije im se, recimo, zalomilo pet hitova. Meni, za razliku od njih, inspiracija navire stalno. Vidi to i državno odvjetništvo. Jer u slučaju izvjesne profesorice kojoj sam ja "ukrao" pjesmu nije riječ čak ni o krađi, nego o zamjeni teza.
• Govorite o pjesmi 'Neka mi ne svane'?
- Meni uvijek sviće. A s vremenom sviće i ostalima. A oni kojima nikako da svane u tamnoj noći zamjenjuju teze. Pa tako tvrde da su mi dali kazetu na kojoj je bila sporna pjesma. Zanimljivo je, međutim, da ti isti istodobno priznaju da su pjesmu napisali dvadeset dana kasnije, nakon što sam ja već tri tjedna doma navodno imao njihovu kazetu.
• Mislite li da vaši oponenti pokušavaju zgrabiti djelić vaše slave?
- Ne samo slave, nego i novca. A to im je mnogo bitnije.
• Smatrate li se moćnim čovjekom?
- Ne. Smatram se normalnim čovjekom.
• Ipak, "normalne" ljude ne prozivaju sa saborskih govornica. Godi li vam takva prozivka?
- Kome to može goditi?
• Kako ste se osjećali kad ste prvi put čuli da se saborski zastupnici bave vašim sapunicama?
- Zapitao sam se kakav je to Sabor. No, budimo pravedni. Time se ne bavi Sabor, nego pojedinci u Saboru. I to nepravedno ambiciozni pojedinci. Posljednji koji me 'nosio na jeziku' dobio je, na njegovu veliku radost, poprilično novinskog prostora...
• Mislite na Miroslava Rožića iz HSP-a?
- Nisam siguran, ali mislim da se taj predmetni zastupnik tako nekako zove. Ne mogu biti siguran jer se on dosad ni po čemu drugom nije istaknuo. Koliko vidim, njegova stranka se distancirala od njega. No, indikativno je da je ta osoba prije osam mjeseci dijelila funkcije po HTV-u, a, koliko čujem, nije nemoguće da se sad on ili netko njegov javi na natječaj za glavnog ravnatelja HRT-a. No, ta osoba je nebitna.
• Što je bitno?
- Bitno je da bi svakoj političkoj opciji trebalo biti važno da HTV kao javna televizija bude gledana. I da središnje emisije vijesti itekako budu najgledanije. A Dnevnik to jest dijelom zahvaljujući i sapunicama koje se emitiraju uoči Dnevnika.
• Želite reći da ljudi gledaju Dnevnik zbog vaših sapunica?
- Da vam pobliže pojasnim. Dnevnici koji idu radnim danom imaju već pripremljene gledatelje zbog sapunica koje su prije njih na programu. Za razliku od Dnevnika koji idu subotom, i koji je zbog tog što prije njega nema sapunice manje gledan. Vjerojatno bi takva "manje gledana" situacija bila i u nedjelju da ne postoji briljantni Milić.
• Dakle, da AVA-ina sapunica preseli na Novu TV, i njihov bi Dnevnik postao gledaniji?
- Teško je spekulirati o nečemu dok se to ne dogodi. Nije rečeno da se uskoro nećemo svi zajedno imati prilike uvjeriti jesam li u pravu. Pritom, želim naglasiti da je nama u AVA produkciji bitno da imamo tri jake televizije, jer poštujemo zakone tržišta. Također, mi smo zadnji koji bismo poželjeli rušiti javnu televiziju. To je bitno izvjesnim saborskim zastupnicima, mi nismo za to. Oni ne računaju na to da publika voli sapunice. Lani su nas napadali zbog nekvalitete, sad zbog financija. Ja sam im jako zahvalan za to.
• Zbog čega ste im zahvalni?
- Vidite, jednostavno su nam otvorili oči. Prvo, iznijevši ugovore koji su poslovna tajna na vidjelo, prislili su i vodstvo HTV-a da prizna da na svaku kunu koju daju AVI za njene TV novele HTV zarađuje još jednu kunu. Kako nama od te jedne uprihođene kune ostaje između 5 i 10 lipa, znači da HTV zarađuje deset puta više od AVE.
• Zabavlja li vas sve to čime se bavite?
- Itekako. Ako me ne zabavlja, ne mogu raditi. Ja sam kreativac koji je igrom sudbine rođen tu gdje jest. Vrlo sam često pribijan na stup srama, anatemiziraju me mnogi, ali ja se sa svim nosim i pritom se dobro zabavljam. Na svoje mnogobrojne kritičare se i ne osvrćem. Oni su uglavnom nebitni.
Klara Rožman
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....