Kad danas ambiciozniji klinac poželi što proučiti, dohvati Google pa gugla. Google je, kako svi znamo, najsnažniji globalni pretraživač internetskih stanica, a guglanje novi glagol čiji je gramatički opis jasan, ali nije jasno i značenjsko polje koje pokriva.
Guglati bi, najprvo, bilo tražiti na internetu podatke o čemu ili kome, uglavnom nasumično, uz pomoć tražilice tvrtke Google. Prošireno, guglanje je bilo kakvo pretraživanje interneta uz pomoć bilo kakve tražilice. Naime, spomenuta je tvrtka nadmašila sve konkurente i nametnula, bar u hrvatskim okvirima, svoj brand kao univerzalni sinonim, kao što smo svojedobno sva džepna računala nazivali digitronima, po socijalističkom proizvođaču iz Buja.
Dakle, kad danas ambiciozniji srednjoškolac poželi proučiti Shakespearea, dovoljno je da utipka "william shakespeare" u Googleovu tražilicu i dobit će ispis od 17,500.000 (sedamnaest milijuna i pet stotina tisuća) internetskih stranica na kojima se, eto, punim imenom i prezimenom spominje najslavniji svjetski dramatičar. Utipka li, pak, samo "shakespeare", uvidjet će da se to prezime javlja na 113,000.000 (sto i trinaest milijuna) adresa. O Shakespeareu na internetu možete pronaći praktički sve. Postoje i posebne, specijalizirane tražilice koje će vas odvesti na najbolje adrese, na kojima ćete pronaći piščev životopis i djela rasčlanjena, bar kad se o pisanim tragovima radi, do posljednje riječi.
Guglanje vas u tome predmetu može zaokupiti praktički do kraja života. No, s Googleom nije uvijek lako.
Rijetki su pisci ili osobe o kojima sve relevantno možete pronaći na mreži. Google pretražuje, narodski rečeno, sve web adrese na svijetu - naravno, ne stopostotno i nitko ne zna s kolikom točnošću - a rezultate ne rangira po nekom akademskom ili kakvom vrijednosnom ključu, nego po kvaliteti i umreženosti stranica na kojima se nalaze.
Postaviti web stranicu tako da je "hvataju" najmoćniji pretraživači jedna je od profesionalnih tajni najuspješnijih softverskih web dizajnera koji znaju odabrati prave riječi da se vaša stranica pojavi na što više tražilica.
U većini slučajeva, najtočnije i najbolje informacije uopće nisu dostupne nego ipak valja otići u knjižnicu ili, pak, platiti uvid u tekstove, dokumente i slike izravno na mreži. Mimo interneta još uvijek živi gotovo cijela gutenbergovska galaksija, milijuni nedigitaliziranih knjiga, povijesnih izvora, enciklopedija, novina, časopisa, biltena, letaka, plakata i novina u kojima je skrivena cjelovita povijest kulture. Google je u stvari relevantan samo za svoje suvremenike, no i među njima se razlikuju oni koji do vlastite promocije na mreži drže mnogo i oni koje to uopće ne zanima.
Rezultati koje izbacuje Google uvijek su provizorni i dinamični. Oni ne ovise samo o stalnim promjenama na mreži, pristizanju novih podataka i brisanju starih, nego i o računalu koje rabite, poziciji na kojoj se nalazite, kvaliteti signala ili propusnosti modema. Naposljetku, valja primijetiti i da je najučestaliji pojam na Googleu upravo ta riječ, preuzeta iz matematike, koja označava broj sa stotinu znamenki. "Google" se na Googleu učitava točno tri milijarde puta, a engleska riječ za ljubav "love" učitava se, primjerice, samo dvije milijarde puta.
Međutim, koliko god Google bio proizvoljan i, recimo to tako, narcisoidan, ostaje činjenica da danas klinci, i to oni ambiciozni i bistri, više guglaju nego što skupljaju znanje na bilo koji klasičan način. Google postaje metafora za prelazak iz doba znanja u doba informacija. U prespektivi, tko nije na Googleu, taj i ne postoji.
Kako dakle na pretraživaču svih pretraživača stoje Hrvati, njihova kultura, znanje, ljudi... Ograničio sam uvid na pisce, dok ostale spominjem tek trodimenzionalnosti radi. Sva imena koja sam provjeravao utipkao sam u tražilicu kao frazu, dakle, stavio sam ime i prezime pod navodnike, što je jedina približno objektivna metoda, jer usmjerava potragu samo na traženu osobu i sve njezine i imenjake, i prezimenjake. Usput rečeno, svih ljudi koji se prezivaju Horvat na Googleu je 11,000.000, 10 puta manje nego svih Shakespearea...
Da se vratim hrvatskim piscima. Shakespearov renesansni predsuvremenik, dubrovački komediograf Marin Držić, na Googleu se javlja na samo 28.500 adresa. No ta je brojka respektabilna i za bilo kojeg živućeg hrvatskog pisca, koji danas "raste" na internetu uz pomoć novinskih članaka, komentara na blogovima i na različitim forumima.
Magična granica za hrvatske pisce na Googleu daleko je, dakle, od Shakespearovih milijuna, no daleko je i od ikakvog milijuna.
Ta je granica 100.000 učitavanja. Nju je dosad prešlo samo njih dvoje.
Na prvom je mjestu Dubravka Ugrešić sa 109.000 učitavanja. Ugrešićeva je u Hrvatskoj ostvarila osrednju književnu karijeru i tek kad je preselila na Zapad i počela pisati kolumne za najprestižnije američke magazine, stvorila je temelj za to da postane, bar kad je internet posrijedi, prvo ime hrvatske književnosti.
Na drugom je mjestu Miroslav Krleža, koji je skupio 105.000 učitavanja. S obzirom na to da zanimanje za najvećeg hrvatskog pisca trajno tinja među pukom i akademskom mladeži, ta će brojka svakako rasti, pa se može mirne duše kazati da je Krleža osigurao svoje mjesto u 21. stoljeću. Osobito zato jer velika većina relevantnih radova o njemu nije na mreži.
Primjerice, Stanko Lasić, najplodniji proučavatelj njegova djela, na Googleu broji svega 600 upisa, premda je napisao cijelu biblioteku knjiga o Krleži.
Na trećem je mjestu opet žena, Slavenka Drakulić, sa 95.400 spominjanja. Poput Dubravke Ugrešić, i Slavenka Drakulić se 1990-ih izmjestila na Zapad i ondje izgradila solidnu spisateljsku karijeru.
Njezini romani nikad u nas nisu bili objektivno procijenjeni, točnije rečeno, bili su, kao i romani Dubravke Ugrešić, podcijenjeni, o čemu Google na ovaj ili onaj način ipak zorno svjedoči.
Tek je na četvrtom mjestu jedan živi muškarac, to je Miljenko Jergović, čije ime i prezime Google registrira na 90.600 adresa. Većina Jergovićeva sad već opsežnog opusa prevedena je na bar jedan svjetski jezik, nekoliko djela izašlo je u vrlo uglednim bibliotekama, Jergović je osvojio i više relevantnih europskih književnih nagrada, a kao i Ugrešićevoj i Drakulićevoj, pomaže mu i to što je novinski autor pa na webu "raste" praktički svakodnevno.
O Jergoviću podatke daju veliki internetski trgovci poput Amazon.com-a, ali mnogo ih se zakači i na domaćim, pa i inozemnim forumima posvećenima književnosti. Njegov rejting bitno uvećavaju i oni koji ga vole, i oni koji ga ne vole. Na petom je mjestu Jergovićev suvremenik i novinarski kolega Ante Tomić, sa 73.700 učitavanja.
Tomić je autor nekoliko popularnih romana, odnedavno i filmski scenarist, novinski kolumnist, koji, čini se, zasad jedini među muškim spisateljima može donekle konkurirati Jergoviću. Poput njega, i on na domaćim forumima uživa kontroverzan status. Jedni ga hvale, a drugi ismijavaju. Rezultat: rastuća popularnost. Na šestom je mjestu opet časni pokojnik, Tin Ujević, koji je, poput Krleže, kupio ulaznicu za 21. stoljeće s uglavljivanjem u 61.400 internetskih adresa. Ujević je, ako ne i njegovo djelo, svakako postao dio popularne kulture.
Na sedmom je mjestu opet žena: Ivana Brlić Mažuranić, čiji je Šegrt Hlapić posljednjih godina postao lokalni europski brand, nekovrsni balkanski Mickey Mouse, a riječ je ionako o jednoj od najboljih spisateljica za djecu u prvoj polovici 20. stoljeća koja na Googleu broji 45.900 upisa. Ivana Brlić Mažuranić popularna je i u inozemstvu, osobito u Skandinaviji, i mirne bi se duše moglo reći da je nezgrapni nadimak "hrvatski Andersen" opisuje prilično točno. Vjerovali ili ne, i na osmom je mjestu žena, Vedrana Rudan, kontroverzna feministkinja i autorica bijesnih pamfleta romana o suprotnom spolu, koju se bilježi na 45.700 adresa.
U domaćem književnom miljeu Rudanova ne uživa bog zna kakav ugled, kao uostalom malo koja spisateljica, no na široj je sceni prepoznatljivija od većine muških kolega i, očito, medijski osvještenija od njih.
Deveto mjesto zauzima umjetnik koji je samo dijelom pisac, novinar, dramatičar i pjesnik, a poznatiji je kao glumac i redatelj - Filip Šovagović. Njegovo se ime i prezime na Googleu učitava 42.900 puta. Na 10. se mjestu nalazi, pak, Igor Mandić, jedan od najpoznatijih hrvatskih književnih kritičara i kolumnista našeg doba. Ironija sudbine je u tome što Mandić posve prezire internet, nikad se njime nije poslužio i, kako mi je rekao, ne pada mu na pamet da to ikad učini. Mandić je prikupio 37.900 učitavanja.
On bi se vjerojatno složio s Jacquesom Barzunom, glasovitim američkim povjesničarem kulture koji je na početku tisućljeća, u 93. godini života, objavio remek-djelo o posljednjih 500 godina zapadne civilizacije, u kojem cinično primjećuje će internet postati neučinkovit čim na njemu bude "sve". Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, mrtav već pola tisućljeća, čija su se katolički intonirana djela svojedobno tiskala po Europi onoliko užurbano koliko se danas tiskaju romani Dana Browna, na 11. je mjestu. Marulić je dosegao brojku od 36.700 učitavanja.
Nijedan drugi hrvatski pisac nije prikupio više od 30.000 učitavanja, najbliži je dječji klasik i romanopisac za odrasle Ivan Kušan, sa 29.300 "recki".
Trenutačna je situacija takva da se domaći pisci mogu smatrati popularnim na mreži ako su prikupili više od 10.000 učitavanja.
Tu je brojku, točnije 10.900, dostigao Ivan Aralica, njegov mrtvi uzor Mile Budak zaustavio se zasad na 18.000, a s Aralicom se nadmeću Ranko Marinković, 9.530, Milko Valent, 14.000, Goran Tribuson, 11.400, Nedjeljko Fabrio, 9.900, Zoran Ferić, 14.200 i Boris Dežulović, 11.600 učitavanja.
U višoj su kategoriji Pavao Pavličić, 20.700, pjesnikinja Vesna Parun, 20.400, dramski pisci Miro Gavran i Mate Matišić, sa 25.700 odnosno 23.800 učitavanja, prozaik Edo Popović sa 16.000 učitavanja, pjesnik doajen Dragutin Tadijanović sa 17.000 učitavanja, pjesnik, dramatičar i prevoditelj Luko Paljetak sa 17.900 učitavanja, prozaik i novinar Jurica Pavičić sa 16.600 učitavanja i Borivoj Radaković sa 15.000 učitavanja.
Usporedbe radi, najpoznatiji barokni pjesnik Ivan Gundulić prikupio je 19.400, najpoznatiji hrvatski modernist Antun Gustav Matoš 16.400, a otac suvremene hrvatske novelistike August Šenoa dosad je prikupio samo 597 učitavanja.
O tome koliko su te brojke neusporedive s onima na Zapadu, najbolje svjedoči primjer spomenutog pomodnog hitmejkera Dana Browna, autora "Da Vincijeva koda", čije se ime na paukovoj mreži svjetske književnosti učitava 17,500.000 puta.
Popis 12 najučitavanijih pisaca zaključuje ime koje, samo donekle, predstavlja iznenađenje: Gordan Nuhanović, autor dvije zbirke priča i jednog romana, novinski autor i TV kritičar, prikupio je 31.700 učitavanja, dakle, umalo koliko i europski klasik Marulić, a više od Marina Držića s kojim dijeli jedino interes za rodni grad. Držić je pisao gotovo isključivo o svome Dubrovniku, a Nuhanović, eto, ne prestaje pisati o svojim Vinkovcima.
Kad je Google posrijedi, Shakespeare je, prirodno, nedostižan za bilo kojeg hrvatskog pisca ili bilo kojeg Hrvata uopće.
Donekle mu se od svih Hrvata približava jedino Davor Šuker, najbolji strijelac Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj 1998., čije se ime na Googleu učitava 5,890.000. Tih Šukerovih gotovo 6,000.000 upisa djeluje osobito izvanredno ne u usporedbi s hrvatskim piscima nego s političarima. Naime, Josip Broz Tito broji svega 376.000 upisa, a Franjo Tuđman još manje, 318.000.
Tomislav Čadež
Guglati bi, najprvo, bilo tražiti na internetu podatke o čemu ili kome, uglavnom nasumično, uz pomoć tražilice tvrtke Google. Prošireno, guglanje je bilo kakvo pretraživanje interneta uz pomoć bilo kakve tražilice. Naime, spomenuta je tvrtka nadmašila sve konkurente i nametnula, bar u hrvatskim okvirima, svoj brand kao univerzalni sinonim, kao što smo svojedobno sva džepna računala nazivali digitronima, po socijalističkom proizvođaču iz Buja.
Dakle, kad danas ambiciozniji srednjoškolac poželi proučiti Shakespearea, dovoljno je da utipka "william shakespeare" u Googleovu tražilicu i dobit će ispis od 17,500.000 (sedamnaest milijuna i pet stotina tisuća) internetskih stranica na kojima se, eto, punim imenom i prezimenom spominje najslavniji svjetski dramatičar. Utipka li, pak, samo "shakespeare", uvidjet će da se to prezime javlja na 113,000.000 (sto i trinaest milijuna) adresa. O Shakespeareu na internetu možete pronaći praktički sve. Postoje i posebne, specijalizirane tražilice koje će vas odvesti na najbolje adrese, na kojima ćete pronaći piščev životopis i djela rasčlanjena, bar kad se o pisanim tragovima radi, do posljednje riječi.
Guglanje vas u tome predmetu može zaokupiti praktički do kraja života. No, s Googleom nije uvijek lako.
Rijetki su pisci ili osobe o kojima sve relevantno možete pronaći na mreži. Google pretražuje, narodski rečeno, sve web adrese na svijetu - naravno, ne stopostotno i nitko ne zna s kolikom točnošću - a rezultate ne rangira po nekom akademskom ili kakvom vrijednosnom ključu, nego po kvaliteti i umreženosti stranica na kojima se nalaze.
Postaviti web stranicu tako da je "hvataju" najmoćniji pretraživači jedna je od profesionalnih tajni najuspješnijih softverskih web dizajnera koji znaju odabrati prave riječi da se vaša stranica pojavi na što više tražilica.
U većini slučajeva, najtočnije i najbolje informacije uopće nisu dostupne nego ipak valja otići u knjižnicu ili, pak, platiti uvid u tekstove, dokumente i slike izravno na mreži. Mimo interneta još uvijek živi gotovo cijela gutenbergovska galaksija, milijuni nedigitaliziranih knjiga, povijesnih izvora, enciklopedija, novina, časopisa, biltena, letaka, plakata i novina u kojima je skrivena cjelovita povijest kulture. Google je u stvari relevantan samo za svoje suvremenike, no i među njima se razlikuju oni koji do vlastite promocije na mreži drže mnogo i oni koje to uopće ne zanima.
Rezultati koje izbacuje Google uvijek su provizorni i dinamični. Oni ne ovise samo o stalnim promjenama na mreži, pristizanju novih podataka i brisanju starih, nego i o računalu koje rabite, poziciji na kojoj se nalazite, kvaliteti signala ili propusnosti modema. Naposljetku, valja primijetiti i da je najučestaliji pojam na Googleu upravo ta riječ, preuzeta iz matematike, koja označava broj sa stotinu znamenki. "Google" se na Googleu učitava točno tri milijarde puta, a engleska riječ za ljubav "love" učitava se, primjerice, samo dvije milijarde puta.
Međutim, koliko god Google bio proizvoljan i, recimo to tako, narcisoidan, ostaje činjenica da danas klinci, i to oni ambiciozni i bistri, više guglaju nego što skupljaju znanje na bilo koji klasičan način. Google postaje metafora za prelazak iz doba znanja u doba informacija. U prespektivi, tko nije na Googleu, taj i ne postoji.
Kako dakle na pretraživaču svih pretraživača stoje Hrvati, njihova kultura, znanje, ljudi... Ograničio sam uvid na pisce, dok ostale spominjem tek trodimenzionalnosti radi. Sva imena koja sam provjeravao utipkao sam u tražilicu kao frazu, dakle, stavio sam ime i prezime pod navodnike, što je jedina približno objektivna metoda, jer usmjerava potragu samo na traženu osobu i sve njezine i imenjake, i prezimenjake. Usput rečeno, svih ljudi koji se prezivaju Horvat na Googleu je 11,000.000, 10 puta manje nego svih Shakespearea...
Da se vratim hrvatskim piscima. Shakespearov renesansni predsuvremenik, dubrovački komediograf Marin Držić, na Googleu se javlja na samo 28.500 adresa. No ta je brojka respektabilna i za bilo kojeg živućeg hrvatskog pisca, koji danas "raste" na internetu uz pomoć novinskih članaka, komentara na blogovima i na različitim forumima.
Magična granica za hrvatske pisce na Googleu daleko je, dakle, od Shakespearovih milijuna, no daleko je i od ikakvog milijuna.
Ta je granica 100.000 učitavanja. Nju je dosad prešlo samo njih dvoje.
Na prvom je mjestu Dubravka Ugrešić sa 109.000 učitavanja. Ugrešićeva je u Hrvatskoj ostvarila osrednju književnu karijeru i tek kad je preselila na Zapad i počela pisati kolumne za najprestižnije američke magazine, stvorila je temelj za to da postane, bar kad je internet posrijedi, prvo ime hrvatske književnosti.
Na drugom je mjestu Miroslav Krleža, koji je skupio 105.000 učitavanja. S obzirom na to da zanimanje za najvećeg hrvatskog pisca trajno tinja među pukom i akademskom mladeži, ta će brojka svakako rasti, pa se može mirne duše kazati da je Krleža osigurao svoje mjesto u 21. stoljeću. Osobito zato jer velika većina relevantnih radova o njemu nije na mreži.
Primjerice, Stanko Lasić, najplodniji proučavatelj njegova djela, na Googleu broji svega 600 upisa, premda je napisao cijelu biblioteku knjiga o Krleži.
Na trećem je mjestu opet žena, Slavenka Drakulić, sa 95.400 spominjanja. Poput Dubravke Ugrešić, i Slavenka Drakulić se 1990-ih izmjestila na Zapad i ondje izgradila solidnu spisateljsku karijeru.
Njezini romani nikad u nas nisu bili objektivno procijenjeni, točnije rečeno, bili su, kao i romani Dubravke Ugrešić, podcijenjeni, o čemu Google na ovaj ili onaj način ipak zorno svjedoči.
Tek je na četvrtom mjestu jedan živi muškarac, to je Miljenko Jergović, čije ime i prezime Google registrira na 90.600 adresa. Većina Jergovićeva sad već opsežnog opusa prevedena je na bar jedan svjetski jezik, nekoliko djela izašlo je u vrlo uglednim bibliotekama, Jergović je osvojio i više relevantnih europskih književnih nagrada, a kao i Ugrešićevoj i Drakulićevoj, pomaže mu i to što je novinski autor pa na webu "raste" praktički svakodnevno.
O Jergoviću podatke daju veliki internetski trgovci poput Amazon.com-a, ali mnogo ih se zakači i na domaćim, pa i inozemnim forumima posvećenima književnosti. Njegov rejting bitno uvećavaju i oni koji ga vole, i oni koji ga ne vole. Na petom je mjestu Jergovićev suvremenik i novinarski kolega Ante Tomić, sa 73.700 učitavanja.
Tomić je autor nekoliko popularnih romana, odnedavno i filmski scenarist, novinski kolumnist, koji, čini se, zasad jedini među muškim spisateljima može donekle konkurirati Jergoviću. Poput njega, i on na domaćim forumima uživa kontroverzan status. Jedni ga hvale, a drugi ismijavaju. Rezultat: rastuća popularnost. Na šestom je mjestu opet časni pokojnik, Tin Ujević, koji je, poput Krleže, kupio ulaznicu za 21. stoljeće s uglavljivanjem u 61.400 internetskih adresa. Ujević je, ako ne i njegovo djelo, svakako postao dio popularne kulture.
Na sedmom je mjestu opet žena: Ivana Brlić Mažuranić, čiji je Šegrt Hlapić posljednjih godina postao lokalni europski brand, nekovrsni balkanski Mickey Mouse, a riječ je ionako o jednoj od najboljih spisateljica za djecu u prvoj polovici 20. stoljeća koja na Googleu broji 45.900 upisa. Ivana Brlić Mažuranić popularna je i u inozemstvu, osobito u Skandinaviji, i mirne bi se duše moglo reći da je nezgrapni nadimak "hrvatski Andersen" opisuje prilično točno. Vjerovali ili ne, i na osmom je mjestu žena, Vedrana Rudan, kontroverzna feministkinja i autorica bijesnih pamfleta romana o suprotnom spolu, koju se bilježi na 45.700 adresa.
U domaćem književnom miljeu Rudanova ne uživa bog zna kakav ugled, kao uostalom malo koja spisateljica, no na široj je sceni prepoznatljivija od većine muških kolega i, očito, medijski osvještenija od njih.
Deveto mjesto zauzima umjetnik koji je samo dijelom pisac, novinar, dramatičar i pjesnik, a poznatiji je kao glumac i redatelj - Filip Šovagović. Njegovo se ime i prezime na Googleu učitava 42.900 puta. Na 10. se mjestu nalazi, pak, Igor Mandić, jedan od najpoznatijih hrvatskih književnih kritičara i kolumnista našeg doba. Ironija sudbine je u tome što Mandić posve prezire internet, nikad se njime nije poslužio i, kako mi je rekao, ne pada mu na pamet da to ikad učini. Mandić je prikupio 37.900 učitavanja.
On bi se vjerojatno složio s Jacquesom Barzunom, glasovitim američkim povjesničarem kulture koji je na početku tisućljeća, u 93. godini života, objavio remek-djelo o posljednjih 500 godina zapadne civilizacije, u kojem cinično primjećuje će internet postati neučinkovit čim na njemu bude "sve". Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, mrtav već pola tisućljeća, čija su se katolički intonirana djela svojedobno tiskala po Europi onoliko užurbano koliko se danas tiskaju romani Dana Browna, na 11. je mjestu. Marulić je dosegao brojku od 36.700 učitavanja.
Nijedan drugi hrvatski pisac nije prikupio više od 30.000 učitavanja, najbliži je dječji klasik i romanopisac za odrasle Ivan Kušan, sa 29.300 "recki".
Trenutačna je situacija takva da se domaći pisci mogu smatrati popularnim na mreži ako su prikupili više od 10.000 učitavanja.
Tu je brojku, točnije 10.900, dostigao Ivan Aralica, njegov mrtvi uzor Mile Budak zaustavio se zasad na 18.000, a s Aralicom se nadmeću Ranko Marinković, 9.530, Milko Valent, 14.000, Goran Tribuson, 11.400, Nedjeljko Fabrio, 9.900, Zoran Ferić, 14.200 i Boris Dežulović, 11.600 učitavanja.
U višoj su kategoriji Pavao Pavličić, 20.700, pjesnikinja Vesna Parun, 20.400, dramski pisci Miro Gavran i Mate Matišić, sa 25.700 odnosno 23.800 učitavanja, prozaik Edo Popović sa 16.000 učitavanja, pjesnik doajen Dragutin Tadijanović sa 17.000 učitavanja, pjesnik, dramatičar i prevoditelj Luko Paljetak sa 17.900 učitavanja, prozaik i novinar Jurica Pavičić sa 16.600 učitavanja i Borivoj Radaković sa 15.000 učitavanja.
Usporedbe radi, najpoznatiji barokni pjesnik Ivan Gundulić prikupio je 19.400, najpoznatiji hrvatski modernist Antun Gustav Matoš 16.400, a otac suvremene hrvatske novelistike August Šenoa dosad je prikupio samo 597 učitavanja.
O tome koliko su te brojke neusporedive s onima na Zapadu, najbolje svjedoči primjer spomenutog pomodnog hitmejkera Dana Browna, autora "Da Vincijeva koda", čije se ime na paukovoj mreži svjetske književnosti učitava 17,500.000 puta.
Popis 12 najučitavanijih pisaca zaključuje ime koje, samo donekle, predstavlja iznenađenje: Gordan Nuhanović, autor dvije zbirke priča i jednog romana, novinski autor i TV kritičar, prikupio je 31.700 učitavanja, dakle, umalo koliko i europski klasik Marulić, a više od Marina Držića s kojim dijeli jedino interes za rodni grad. Držić je pisao gotovo isključivo o svome Dubrovniku, a Nuhanović, eto, ne prestaje pisati o svojim Vinkovcima.
|
Nuhanović ispred Držića
|
Kad je Google posrijedi, Shakespeare je, prirodno, nedostižan za bilo kojeg hrvatskog pisca ili bilo kojeg Hrvata uopće.
Donekle mu se od svih Hrvata približava jedino Davor Šuker, najbolji strijelac Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj 1998., čije se ime na Googleu učitava 5,890.000. Tih Šukerovih gotovo 6,000.000 upisa djeluje osobito izvanredno ne u usporedbi s hrvatskim piscima nego s političarima. Naime, Josip Broz Tito broji svega 376.000 upisa, a Franjo Tuđman još manje, 318.000.
|
Davor Šuker na čelu kolone
|
Tomislav Čadež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....