Traže li branitelji povratak partizanskih spektakala?

Sudeći po reakcijama izrečenima na okruglom stolu HRT-a u ponedjeljak uvečer, koji je uslijedio nakon projekcije filma “Broj 55”, nastalog u njegovoj produkciji, hrvatski branitelji nisu baš zadovoljni apsolutnim pobjednikom ovogodišnjeg pulskog festivala. “Niti u jednom trenutku nisam vidio krunicu, koju je svaki borac nosio oko vrata, uopće nisu spomenuti domovina, vjera i obitelj, za što smo svi išli u rat”, gunđao je jedan od njih dok je drugima smetalo što je bitka u Kusonjama, u kojoj je 1991. stradalo dvadeset hrvatskih branitelja, prikazana kao nekakav prljavi građanski rat.

O tome što se točno dogodilo možemo samo nagađati jer HRT nije pozvao i predstavnike medija na taj okrugli stol, što se pokazalo krupnom pogreškom: Zoran Šangut, predstavnik branitelja, u Programskom vijeću HRT-a već je dugo dogovarao ovakav sastanak, a kada je napokon održan, mnogi su požalili što su se tamo uopće zatekli. Bilo je i izravnih uvreda upućenih glavnom ravnatelju HRT-a Goranu Radmanu, a na meti su se našle i druge HRT-ove emisije koje su se bavile Domovinskim ratom.

U ovom slučaju najviše su pažnje izazvale kritike filmu “Broj 55”, jer one izravno proturječe prijemu na koji je to ostvarenje naišlo na prethodnim javnim prikazivanjima. U Puli je dobio osam Zlatnih arena, poslije toga je prikazan posljednjeg dana na Vukovar Film Festivalu, gdje na terasi Agencije za vode niste mogli pronaći nijedno slobodno mjesto, a odluka žirija da ga proglasi najboljim filmom dočekana je s aklamacijom. Film je poslije prikazan u Pakracu, na 23. obljetnicu događaja koji je u filmu opisan, zatim još u Bjelovaru i u Mostaru; reakcije su posvuda bile ekstatične, s komentarima da je hrvatska kinematografija napokon dobila dobar i uzbudljiv film o Domovinskom ratu.

Je li braniteljima na okruglom stolu HRT-a zasmetalo što su Milić i njegov scenarist Ivan Pavličić napravili moderan ratni film u kojem su događaji u prvom planu, a ne njihova naknadna interpretacija, u kojem se izbjegava patetika i koji kao da se nadahnuo najrespektabilnijim svjetskim izdancima tog žanra? Možda bi njima više odgovaralo nešto u stilu nekadašnjih partizanskih spektakala, s puno ideologije, naricanja i busanja u prsa? Također, njihove reakcije podsjećaju na pobune Saveza boraca u bivšoj Jugoslaviji protiv filmova koji su se bavili partizanskim ratovanjem zato što se nisu držali propisanih kanona. Svatko je upućeniji tada znao da to zapravo nije bio stav svih boraca nego njihovih predstavnika, koji su najčešće pogodovali desnim strujama u Savezu komunista i drugim društvenim organizacijama.

Tako je i ovom prigodom krajnje legitimno postaviti pitanje koje je to predstavnike branitelja HRT pozvao na okrugli stol i zašto su tako oštro reagirali na “Broj 55”. Naime, desetak dana ranije, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz hrvatskog Domovinskog rata, dodijelila je Veliku zlatnu plaketu “Da se ne zaboravi” Kristijanu Miliću za režiju filma “Broj 55”. Citiram obrazloženje koje je potpisao predsjednik udruge Mladen Pavković: “Riječ je o vrhunski produciranom i vizualno upečatljivom filmskom ostvarenju, napravljenom bez ikakvog politiziranja, koje će ostaviti snažan dojam, da se ne zaboravi što su sve prošli hrvatski branitelji u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Milić je s ovim filmom, koji je dobio i sve najvažnije nagrade na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, vratio zanimanje širokog gledateljstva za hrvatski film, a poglavito je istaknuo svoj osebujni autorski stil.

S obzirom na to da je i sam bio sudionik hrvatskog Domovinskoga rata, vjerujemo da će nastaviti u ovom stilu - da se ne zaboravi.“

Priznanje je dodijeljeno očito bez ikakve kalkulacije, u jeku pozitivnih reakcija na film koji je najugodnije iznenađenje ovogodišnje filmske produkcije. Kako onda objasniti disonantne tonove na okruglom stolu HRT-a?

U pitanju je očito politikantstvo. HRT je sazvao sastanak s predstavnicima branitelja uvjeren da će od njih dobiti lake poene zahvaljujući “Broju 55”, no znatan dio sudionika nabrusio se na obračun s televizijskom vrhuškom i njih ne bi odobrovoljila ni domaća verzija Spielbergova “Spašavanja vojnika Ryana”.

Odabrati termin za okrugli stol u jeku uspona oporbe i pada popularnosti vladajuće koalicije bio je loš potez, a još gori nepozivanje predstavnika medija na to brbljanje. Potonji su im uzvratili alarmantnim izvješćima sa sastanka kojemu nisu ni prisustvovali, po kojem je ispalo da je HRT režimska televizija nimalo suptilno dirigirana od “komunjara”.

Iz svega toga “Broj 55” je - nadajmo se - izašao bez ožiljaka. Distribucija mu počinje 20. studenog i ponadajmo se da će rezultati u kinima biti puno bolji od onih na koje smo posljednjih mjeseci navikli kada su u pitanju hrvatski filmovi. A njegovi kritičari možda se u međuvremenu predomisle.

Uostalom, jedan moj beogradski kolega već je uspio pogledati film, smatra ga odlično napravljenim, ali žali što neće moći u srpska kina zbog završnice u kojoj četnici divljački masakriraju hrvatske branitelje.