Night at the Museum" (Noć u muzeju), fantastična komedija s Benom Stillerom u ulozi noćnog čuvara u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku u kojem nakon ponoći eksponati oživljavaju, snimljena prema istoimenoj slikovnici hrvatskog animatora, ilustratora u strip crtača Milana Trenca objavljenoj u SAD-u još 1993. godine, po svemu sudeći će i četvrti tjedan zaredom biti prva na američkom box officeu. Film redatelja Shawna Levyja nastao u produkciji 20th Century Foxa u četiri je tjedna prikazivanja zaradio oko 185 milijuna dolara, a takav se uspjeh ne pamti, piše Variaty, još od senzacionalnog uspjeha Gibsonove "Pasije".
S Milanom Trencom, koji se u Zagreb iz New Yorka vratio prije tri godine te danas predaje animaciju na Likovnoj akademiji i vodi svoj studio za ilustraciju i animaciju Studio 9 (te i dalje uspješno radi na dva kontinenta), ragovarali smo nekoliko dana nakon povratka iz SAD-a, gdje je u New Yorku prije Božića prisustvovao premijeri filma "Noć u muzeju". Film u hrvatska kina dolazi 11. veljače.
• Film "Noć u muzeju" doživio je senzacionalan uspjeh, no kako se vama, kao autoru predloška, sviđa?
- Meni je film jako dobar i zadovoljan sam ekranizacijom. Svidio mi se odmah nakon premijere, kada se još nije znalo kako će proći. Film je zabavan, zgodno napravljen, s izvrsnim glumcima - pravi hollywoodski film. Ben Stiller je jako dobar i mislim da je zapravo on dao dušu filmu jer mu se vjeruje. On je uspio ozbiljno shvatiti taj karakter noćnog čuvara i zahvaljujući tome film je dobio na uvjerljivosti pa tako i ostali smiješni gegovi u filmu uspješno sjednu.
• Neke scene iz filma, ako sudimo prema fotografijama, u potpunosti odgovaraju prizorima iz slikovnice. Kao da je ona vrlo vjerno prenesena na film.
- Plakat filma je u potpunosti prekopirana naslovnica slikovnice. Pa to su sve zapravo veliki komplimenti i jako me veseli. To pokazuje da je slikovnica doista bila zdrava jezgra po kojoj je napravljen film.
• Stigla je i agencijska vijest kako je, nakon što je film stigao u kina, i posjet Prirodoslovnom muzeju u New Yorku naglo porastao.
- Čuo sam da je udvostručen. To mi je posebno drago. Naime, kada se slikovnica prvi put pojavila, okupio se savjet muzeja kako bi raspravljao o njoj. Zaključili su da je neprimjereno slikovnicu prodavati u muzeju zbog toga što prikazuje životinje (eksponate nap. a.) kao žive, a i čuvari su se bunili jer su u slikovnici prikazani kako spavaju. Nazvali su me iz muzeja da mi kažu svoju odluku i pitali su me za komentar. Nisam im tada ništa rekao iako sam ih htio upitati jesu li ikada čuli za humor. Stoga mi je bilo posebno drago kada sam došao na premijeru filma (koja je održana u muzeju) te vidio na pročelju muzeja veliki natpis "Noć u muzeju". Moram priznati da sam uživao.
• Što vam znači ovakav uspjeh filma u SAD-u?
- To znači da su mi vrata otvorena. Znači da, kad god se sa mnom nešto bude događalo, bit će rečeno da je onaj po kojem je napravljena "Noć u muzeju". Sada je na meni da iz uspjeha tog filma izvučem neke rezultate. U svakom slučaju, vrata su mi otvorena.
• Vi ste i filmski redatelj s jednim igranim filmom "Zen priče" realiziranim u SAD-u. Jesu li vam nakon ovog uspjeha porasli filmski apetiti?
- Nije uopće stvar apetita, nego vremena. Mnogo stvari radim istodobno i jednostavno sam rastrgan. Teško mi je naći vremena za napisati scenarij i osmisliti film. Ovo što se dogodilo u Americi, samo će mi još otežati jer ću imati još manje vremena. U jednom ću trenutku vjerojatno morati donijeti odluku, reći drugim stvarima da pričekaju i posvetiti se filmu jer mi je to želja.
• Nakon 12 uspješnih godina u New Yorku prije tri godine ste se vratili u Zagreb. Kakav je privatni i profesionalni skor ovih godina ponovno provedenih u rodnom gradu?
- Što se tiče privatnosti život je nešto mirniji, malo sam u Zagrebu, malo sam na moru, no često putujem i u Ameriku… A što se tiče profesionalnog, bilo mi je jako drago što sam imao retrospektivnu izložbu u Klovićevim dvorima kojom sam uspio pospremiti 25 godina svojeg rada i nekako se osvrnuti na sve te razne stvari kojima sam se bavio. Nedavno su mi ponovno izašli svi strip albumi u izdanju Book Globea, a radim i na dva animirana filma koji će nadam se biti gotovi uskoro. Veseli me što predajem, veseli me rad s mladim ljudima. A još uvijek radim i ilustracije za Ameriku. Zapravo sam zadovoljan.
• Najnoviji je vaš uradak bio iz sfere animiranog filma, radili ste drugu sezonu "Zlikavaca", i to nije baš najbolje prošlo.
- "Zlikavci" su rađeni u mom studiju, no ja s tim nisam imao pretjerane veze. Kreirao sam likove za drugu sezonu, no kada je serija krenula, radili su je vrlo talentirani ljudi iz mog studija. "Zlikavci" su bili vezana forma, rađeni su prema tekstu, dakle imali smo ograničenu slobodu. To nije bio moj autorski rad i to nije bio moj žanr. Tu vrstu političke farse ja nikada nisam radio. A to što oni nisu više na televiziji, ima barem isto onoliko veze s političkom atmosferom na HTV-u koliko i s kvalitetom "Zlikavaca".
• Što možemo očekivati od vaših crtića? Jedan od njih nosi naziv "Samoća".
- "Samoća" je pravi festivalski crtani film o jednoj ozbiljnoj temi. Samoća je vrlo prisutna u životima ljudi, ali i nešto što se vrlo malo pojavljuje u medijima. Pomislio sam da bi bilo vrijedno potrošiti nekoliko minuta animiranog filma da se s humorom ali i ozbiljnošću progovori o tom problemu. Drugi animirani film je "Slon ide u vrtić". To je film za djecu u kojem dva mala miša spremaju jednog slonića u vrtić. To je pomalo autobiografska priča jer imam četverogodišnju kći Niku, a kad se tako malo dijete sprema u vrtić, čovjek ima osjećaj da je miš, a dijete slonić.
• U svjetskoj se kinematografiji može uočiti pojava neobičnog hibrida između igranog i animiranog filma, a sve to na bazi stripa, kao što su filmovi "Sin City" ili "Besmrtnik" Enki Bilala. Što mislite o takvim hibridima?
- Hollywood je u svakom slučaju gladan sadržaja. A i kompjutorska tehnologija je toliko ušla u film da je izbrisala granice između grafike i filma tako da je danas mnogo lakše raditi te hibridne forme.
No, ako se gleda kroz povijest filma, vidi se da su svi ti eksperimenti kojima se udaljavalo od narativnog bili vrlo brzo napušteni i Hollywood se uvijek vraćao tom nultom filmskom pismu koje publika najlakše prati. Stoga ne pretpostavljam da će se pojaviti neki novi format između stripa i filma. Mislim da će Hollywood i dalje nastaviti ekranizirati stripove.
• Crtate li još stripove?
- Nisam strip nacrtao već dvanaestak godina. Ipak me najviše zanimaju mediji. Ono čime se ja bavim na neki je način istraživanje medija. Prema tome, meni je u jednom trenutku strip bio zanimljiv kao medij. No, onda sam počeo eksperimentirati s drugim medijima i u dogledno vrijeme ne vidim da ću se vratiti stripu iako to ne bih isključio. Najviše me zanima posuđivanje između medija, stripa i filma, književnosti i stripa, stripa i izložbe. Zato je bio poseban izazov postavljanje moje izložbe, rješavanje načina na koje medije stripa, ilustracije, filma i animacije prilagoditi muzejskom prostoru. U tom me smislu jako veseli i činjenica da se moja slikovnica "pretvorila" u film. Isto je tako moj strip "25 godina Berlinskog zida" bila kazališna predstava u Beogradu prije 20-ak godina. Uvijek mi je bilo zanimljivo prožimanje različitih medija.
• Kojom se narativnom formom sada bavite?
- U zadnje se vrijeme bavim pisanjem. Napisao sam jedan roman za mladež koji će vjerojatno uskoro izaći, a pišem i neke slikovnice. Roman se zove "Psychic Kid's Detectives". Riječ je o petero djece koja imaju različite moći. Pripremam i jednu teorijsku knjigu o režiji u vizualnim medijima. Zapravo čekam trenutak kada ću imati malo više vremena za pisanje filmskog scenarija.
MT Baltazar kao simbol grada je zgodna ideja. A što se tiče filmova koje je Zagreb film prikazivao on ih je predstavio kao distributer jer su napravljeni u malim nezavisnim studijima. Mislim da je budućnost crtanog filma u Hrvatskoj definitivno u malim studijima i da je to nešto što momentalno ima najveću energiju.
To što se zadnju godinu, dvije popravila produkcija animiranih filmova treba upravo zahvaliti malim studijima. Ove godine sam bio u žiriju Festivala animiranog filma i mogu reći da se nismo morali sramiti hrvatske produkcije. Zapravo je bilo šteta što neki kvalitetni filmovi autora kao što su Trbuljak i Bakliža koji su poslije jako lijepo prošli na drugim međunarodnim festivalima jednostavno nisu uspjeli ući na Festival. Opća konkurencija je bila dobra a iz Hrvatske je bilo više dobrih filmova.
Milan Trenc od Blentona do Timea Retrospektivna izložba Milana Trenca održana u rujnu 2005. godine u Klovićevim dvorima na najbolji način je pružila uvid u bogatu i raznorodnu 25-godišnju karijeru ovog strip crtača, animatora, ilustratora i filmskog redatelja. Osim što nas je podsjetila na bogatstvo njegova "strip kataloga" ("Koščak", "25 godina Zida", "Morocco", "Milan Blenton", "Berlin 1936.- dossier E.L.V.I.S….) pružila je i izvrstan uvid u američki dio njegove karijere jer su bile izložene njegove brojne ilustracije za ugledna američka izdanja kao što su New York Times, Time, The Wall Street Journal, New Yorker, Fortune Magazin, Washington Post…
Rođen 1962. u Zagrebu Trenc je završio Školu primjenjene umjetnosti, odjel grafike te diplomirao filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u klasi prof. Kreše Golika. Početkom '80-ih počinje objavljivati stripove a 1985. godine postaje glavni ilustartor tjednika Start što ostaje do njegova gašenja. Animacijom se također počinje baviti ranih '80-ih u Zagreb filmu a njegov najuspješniji animirani film je onaj iz 1990. "Veliki provod" koji se danas smatra jednim od klasičnih djela Zagrebačke škole.
U New York se seli 1991. godine gdje baš kao i Mirko Ilić započinje uspješnu ilustratorsku karijeru. Iako se prije tri godine preselio u Zagreb i dalje je kao ilustrator nastavio suradnju s uglednim američkim izdanjima. U SAD-u je uspio realizirati i svoj prvi cjelovečernji igrani film i to 2000. godine pod nazivom "Zen priče" koji je godinu dana kasnije prikazan na Motovun film festivalu.
Pavica Knezović
S Milanom Trencom, koji se u Zagreb iz New Yorka vratio prije tri godine te danas predaje animaciju na Likovnoj akademiji i vodi svoj studio za ilustraciju i animaciju Studio 9 (te i dalje uspješno radi na dva kontinenta), ragovarali smo nekoliko dana nakon povratka iz SAD-a, gdje je u New Yorku prije Božića prisustvovao premijeri filma "Noć u muzeju". Film u hrvatska kina dolazi 11. veljače.
• Film "Noć u muzeju" doživio je senzacionalan uspjeh, no kako se vama, kao autoru predloška, sviđa?
- Meni je film jako dobar i zadovoljan sam ekranizacijom. Svidio mi se odmah nakon premijere, kada se još nije znalo kako će proći. Film je zabavan, zgodno napravljen, s izvrsnim glumcima - pravi hollywoodski film. Ben Stiller je jako dobar i mislim da je zapravo on dao dušu filmu jer mu se vjeruje. On je uspio ozbiljno shvatiti taj karakter noćnog čuvara i zahvaljujući tome film je dobio na uvjerljivosti pa tako i ostali smiješni gegovi u filmu uspješno sjednu.
• Neke scene iz filma, ako sudimo prema fotografijama, u potpunosti odgovaraju prizorima iz slikovnice. Kao da je ona vrlo vjerno prenesena na film.
- Plakat filma je u potpunosti prekopirana naslovnica slikovnice. Pa to su sve zapravo veliki komplimenti i jako me veseli. To pokazuje da je slikovnica doista bila zdrava jezgra po kojoj je napravljen film.
• Stigla je i agencijska vijest kako je, nakon što je film stigao u kina, i posjet Prirodoslovnom muzeju u New Yorku naglo porastao.
- Čuo sam da je udvostručen. To mi je posebno drago. Naime, kada se slikovnica prvi put pojavila, okupio se savjet muzeja kako bi raspravljao o njoj. Zaključili su da je neprimjereno slikovnicu prodavati u muzeju zbog toga što prikazuje životinje (eksponate nap. a.) kao žive, a i čuvari su se bunili jer su u slikovnici prikazani kako spavaju. Nazvali su me iz muzeja da mi kažu svoju odluku i pitali su me za komentar. Nisam im tada ništa rekao iako sam ih htio upitati jesu li ikada čuli za humor. Stoga mi je bilo posebno drago kada sam došao na premijeru filma (koja je održana u muzeju) te vidio na pročelju muzeja veliki natpis "Noć u muzeju". Moram priznati da sam uživao.
|
 |
• Što vam znači ovakav uspjeh filma u SAD-u?
- To znači da su mi vrata otvorena. Znači da, kad god se sa mnom nešto bude događalo, bit će rečeno da je onaj po kojem je napravljena "Noć u muzeju". Sada je na meni da iz uspjeha tog filma izvučem neke rezultate. U svakom slučaju, vrata su mi otvorena.
• Vi ste i filmski redatelj s jednim igranim filmom "Zen priče" realiziranim u SAD-u. Jesu li vam nakon ovog uspjeha porasli filmski apetiti?
- Nije uopće stvar apetita, nego vremena. Mnogo stvari radim istodobno i jednostavno sam rastrgan. Teško mi je naći vremena za napisati scenarij i osmisliti film. Ovo što se dogodilo u Americi, samo će mi još otežati jer ću imati još manje vremena. U jednom ću trenutku vjerojatno morati donijeti odluku, reći drugim stvarima da pričekaju i posvetiti se filmu jer mi je to želja.
• Nakon 12 uspješnih godina u New Yorku prije tri godine ste se vratili u Zagreb. Kakav je privatni i profesionalni skor ovih godina ponovno provedenih u rodnom gradu?
- Što se tiče privatnosti život je nešto mirniji, malo sam u Zagrebu, malo sam na moru, no često putujem i u Ameriku… A što se tiče profesionalnog, bilo mi je jako drago što sam imao retrospektivnu izložbu u Klovićevim dvorima kojom sam uspio pospremiti 25 godina svojeg rada i nekako se osvrnuti na sve te razne stvari kojima sam se bavio. Nedavno su mi ponovno izašli svi strip albumi u izdanju Book Globea, a radim i na dva animirana filma koji će nadam se biti gotovi uskoro. Veseli me što predajem, veseli me rad s mladim ljudima. A još uvijek radim i ilustracije za Ameriku. Zapravo sam zadovoljan.
• Najnoviji je vaš uradak bio iz sfere animiranog filma, radili ste drugu sezonu "Zlikavaca", i to nije baš najbolje prošlo.
- "Zlikavci" su rađeni u mom studiju, no ja s tim nisam imao pretjerane veze. Kreirao sam likove za drugu sezonu, no kada je serija krenula, radili su je vrlo talentirani ljudi iz mog studija. "Zlikavci" su bili vezana forma, rađeni su prema tekstu, dakle imali smo ograničenu slobodu. To nije bio moj autorski rad i to nije bio moj žanr. Tu vrstu političke farse ja nikada nisam radio. A to što oni nisu više na televiziji, ima barem isto onoliko veze s političkom atmosferom na HTV-u koliko i s kvalitetom "Zlikavaca".
• Što možemo očekivati od vaših crtića? Jedan od njih nosi naziv "Samoća".
- "Samoća" je pravi festivalski crtani film o jednoj ozbiljnoj temi. Samoća je vrlo prisutna u životima ljudi, ali i nešto što se vrlo malo pojavljuje u medijima. Pomislio sam da bi bilo vrijedno potrošiti nekoliko minuta animiranog filma da se s humorom ali i ozbiljnošću progovori o tom problemu. Drugi animirani film je "Slon ide u vrtić". To je film za djecu u kojem dva mala miša spremaju jednog slonića u vrtić. To je pomalo autobiografska priča jer imam četverogodišnju kći Niku, a kad se tako malo dijete sprema u vrtić, čovjek ima osjećaj da je miš, a dijete slonić.
 |
 |
• U svjetskoj se kinematografiji može uočiti pojava neobičnog hibrida između igranog i animiranog filma, a sve to na bazi stripa, kao što su filmovi "Sin City" ili "Besmrtnik" Enki Bilala. Što mislite o takvim hibridima?
- Hollywood je u svakom slučaju gladan sadržaja. A i kompjutorska tehnologija je toliko ušla u film da je izbrisala granice između grafike i filma tako da je danas mnogo lakše raditi te hibridne forme.
No, ako se gleda kroz povijest filma, vidi se da su svi ti eksperimenti kojima se udaljavalo od narativnog bili vrlo brzo napušteni i Hollywood se uvijek vraćao tom nultom filmskom pismu koje publika najlakše prati. Stoga ne pretpostavljam da će se pojaviti neki novi format između stripa i filma. Mislim da će Hollywood i dalje nastaviti ekranizirati stripove.
• Crtate li još stripove?
- Nisam strip nacrtao već dvanaestak godina. Ipak me najviše zanimaju mediji. Ono čime se ja bavim na neki je način istraživanje medija. Prema tome, meni je u jednom trenutku strip bio zanimljiv kao medij. No, onda sam počeo eksperimentirati s drugim medijima i u dogledno vrijeme ne vidim da ću se vratiti stripu iako to ne bih isključio. Najviše me zanima posuđivanje između medija, stripa i filma, književnosti i stripa, stripa i izložbe. Zato je bio poseban izazov postavljanje moje izložbe, rješavanje načina na koje medije stripa, ilustracije, filma i animacije prilagoditi muzejskom prostoru. U tom me smislu jako veseli i činjenica da se moja slikovnica "pretvorila" u film. Isto je tako moj strip "25 godina Berlinskog zida" bila kazališna predstava u Beogradu prije 20-ak godina. Uvijek mi je bilo zanimljivo prožimanje različitih medija.
• Kojom se narativnom formom sada bavite?
- U zadnje se vrijeme bavim pisanjem. Napisao sam jedan roman za mladež koji će vjerojatno uskoro izaći, a pišem i neke slikovnice. Roman se zove "Psychic Kid's Detectives". Riječ je o petero djece koja imaju različite moći. Pripremam i jednu teorijsku knjigu o režiji u vizualnim medijima. Zapravo čekam trenutak kada ću imati malo više vremena za pisanje filmskog scenarija.
MT Baltazar kao simbol grada je zgodna ideja. A što se tiče filmova koje je Zagreb film prikazivao on ih je predstavio kao distributer jer su napravljeni u malim nezavisnim studijima. Mislim da je budućnost crtanog filma u Hrvatskoj definitivno u malim studijima i da je to nešto što momentalno ima najveću energiju.
To što se zadnju godinu, dvije popravila produkcija animiranih filmova treba upravo zahvaliti malim studijima. Ove godine sam bio u žiriju Festivala animiranog filma i mogu reći da se nismo morali sramiti hrvatske produkcije. Zapravo je bilo šteta što neki kvalitetni filmovi autora kao što su Trbuljak i Bakliža koji su poslije jako lijepo prošli na drugim međunarodnim festivalima jednostavno nisu uspjeli ući na Festival. Opća konkurencija je bila dobra a iz Hrvatske je bilo više dobrih filmova.
Ne moramo se sramiti animatorske produkcije• Kakva vam se čini animatorska scena danas u Hrvatskoj? Nedavno je Zagreb film predstavio nove crtiće, radi se novi Baltazar, predloženo je da Baltazar postane simbol Zagreba…? |
Milan Trenc od Blentona do Timea Retrospektivna izložba Milana Trenca održana u rujnu 2005. godine u Klovićevim dvorima na najbolji način je pružila uvid u bogatu i raznorodnu 25-godišnju karijeru ovog strip crtača, animatora, ilustratora i filmskog redatelja. Osim što nas je podsjetila na bogatstvo njegova "strip kataloga" ("Koščak", "25 godina Zida", "Morocco", "Milan Blenton", "Berlin 1936.- dossier E.L.V.I.S….) pružila je i izvrstan uvid u američki dio njegove karijere jer su bile izložene njegove brojne ilustracije za ugledna američka izdanja kao što su New York Times, Time, The Wall Street Journal, New Yorker, Fortune Magazin, Washington Post…
Rođen 1962. u Zagrebu Trenc je završio Školu primjenjene umjetnosti, odjel grafike te diplomirao filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u klasi prof. Kreše Golika. Početkom '80-ih počinje objavljivati stripove a 1985. godine postaje glavni ilustartor tjednika Start što ostaje do njegova gašenja. Animacijom se također počinje baviti ranih '80-ih u Zagreb filmu a njegov najuspješniji animirani film je onaj iz 1990. "Veliki provod" koji se danas smatra jednim od klasičnih djela Zagrebačke škole.
U New York se seli 1991. godine gdje baš kao i Mirko Ilić započinje uspješnu ilustratorsku karijeru. Iako se prije tri godine preselio u Zagreb i dalje je kao ilustrator nastavio suradnju s uglednim američkim izdanjima. U SAD-u je uspio realizirati i svoj prvi cjelovečernji igrani film i to 2000. godine pod nazivom "Zen priče" koji je godinu dana kasnije prikazan na Motovun film festivalu.
|
|
Pavica Knezović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....