TRI GENERACIJE POSTOLARA

Matea Budiselić (23) prvu je cipelu dizajnirala sa 15 godina, a uskoro će postat prva žena na čelu salona cipela u Ilici
 Biljana Bilvajs / Hanza Media
Matea Budiselić (23) prvu je cipelu dizajnirala sa 15 godina, a uskoro će postat prva žena na čelu salona cipela u Ilici

Iako je u radioni bila doslovno od kad je prohodala, tek je u četvrtom razredu osvijestila da su njezin djed i tata posebni. Učiteljica hrvatskog na jednom je satu pitala što radi postolar, a Matea je visoko digla ruku.

- Postolar se kod nas naziva i šuster, a to je moj tata! - uzviknula je.

Zagreb, 220517.
Obitelj Budiselic generacijama je vlasnik postolarske radionice Zvonko u Ilici.
Na fotografiji: Matea, Zvonko i Bruno Budiselic.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX
Sandra Šimunović / Hanza Media
Tri generacije postolarskog obrta Zlatko: Matea, Zlatko i Bruno Budiselić

Ostatak školske godine nosila je kalupe i objašnjavala ostaloj djeci što se točno događa iza vrata postolarske radionice na adresi Ilica 21. U praksi čari ovog zanata nije isprobala do 15 godine, kada je dizajnirala svoju prvu cipelu.

- Bila je smeđa, s kosturskim glavama sa strane. Kupio ih je superkul tip, Romeo. Sjećam da je imao stila, nije ni čudno da se odlučio za moje cipele - smije se Matea.

Njezino je djevojačko prezime Budiselić, prezime itekako poznato u zanatskim krugovima. Njezin tata Bruno Budiselić cijenjeni je zagrebački postolar koji je radionicu naslijedio od oca Zlatka. Matea će biti treća generacija ove obitelji koja će, najvjerojatnije, preuzeti poslovanje. Najvjerojatnije jer se ova 22-godišnjakinja još uvijek dvoumi između povratka na fakultet krajobrazne arhitekture i posvećivanja postolarskom obrtu.

- Moram priznati da sve više naginjem ovom drugome. Od kad sam postala majka, ne vidim se previše na fakultetu, voljela bih što prije početi raditi i zarađivati svoj novac. Vjerovali ili ne, od postolarstva se može sasvim dobro živjeti, pogotovo kad imate kvalitetu poput naše. A gdje bi mogla jednostavnije i brže početi raditi nego u obrtu u kojem sam od malih nogu? - priča Matea, koja već i svoju dvogodišnju djevojčicu dovodi u radionicu.

Na iznenađenje cijele svoje obitelji, majka je postala sa 20 godina. Kada sam je prvi put upoznala, bila je u sedmom mjesecu trudnoće, a sada njezina princeza cijelo vrijeme veselo trči oko nas. Mateu majčinstvo nije previše promijenilo - i dalje je jako draga, simpatična i ne skida osmijeh s lica.

Završila je Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer arhitektura, a njezina je najveća strast crtanje. Baš za vrijeme našeg snimanja ponovno se susrela sa strojevima na kojima nije radila gotovo dvije godine i zaključila - ovo je poput vožnje bicikla, ruke same znaju raditi ono što ste ih jednom naučili. Naime, ona je svako ljeto tijekom školskih praznika provela na praksi u salonu cipela Zlatko.

Provela nas je kroz dvije radionice - u jednoj su samo muškarci i tu se rade grublji postolarski radovi, a u drugoj su žene, među kojima i njezina majka, koje, zapravo, obavljaju krojačke poslove.

- Nikad mi nije bilo teško raditi s mamom i tatom, za divno čudo, družimo se i svaki vikend iako cijeli radni tjedan provedemo skupa. Ono najbolje u našoj radionici uvijek je bila atmosfera, ako nešto zezneš, nema vike i prodika, na kraju krajeva, na greškama se uči. Meni se jednom dogodilo da mi je stroj povukao remen na kojemu sam bušila rupe. I to je to, remena više nema. Uhvatila me panika kako ću to objasniti mušteriji, ali tata je to uspješno riješio - prisjeća se Matea.

Problematika žena u postolarskim obrtima skroz je druga priča. Prokomentirala sam to sa Sarom, još jednom simpatičnom djevojkom koja ljeta provodi u ovom salonu cipela, a išla je u školu s Mateom.

- Nije lako biti mlada žena za ovim pultom, to definitivno. Često osjećam da kupci nemaju povjerenja u mene i zahtijevaju razgovor s Brunom. Nastojim to ne uzimati previše srcu jer se uglavnom radi o ljudima kojima je upravo on kreirao i izrađivao cipele pa su već stekli povjerenje u njega. No Matea se s predrasudama nosi bolje od mene, češće uzvrati protuargumentima i ne popušta pod pritiskom. Vjerujem da će biti odlična šefica - uvjerena je Sara.

Mušterije koje dolaze su raznolike, od mladića koji uskoro ima neku svadbu pa treba cipele koje će mu bojom pasati uz kravatu do žene koja samo želi popraviti remenčić na sandali. Cipele najviše naručuju turisti, koji traže da im ih dostave poštom u njihovu domovinu.

- Zagreb je turistički živnuo i to je jako dobro za naš posao. Dođu, kažu nam kakve cipele žele, ne pitaju za cijenu i samo ostave svoje podatke za dostavu. Zbog promjene u profilu mušterija sve češće koristimo i drugo ime brenda, BB umjesto Zlatko, jer turistima, jednostavno, nije lako izgovoriti "Zlatko" - priča sadašnji šef salona Bruno Budiselić, Matein otac.

Zagreb, 030719.
Ilica.
Salon cipela Zlatko.
Na fotografiji: Bruno Budieslic, vlasnik salona cipela Zlatko.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Bilvajs / Hanza Media
Bruno Budiselić, Matein otac i vlasnik salona cipela Zlatko

Njegov otac Zlatko Budiselić dućan je kupio od postolara Marinkova i time zapečatio sudbinu svoje obitelji. On i dalje dolazi u radionicu, ali ne više toliko pobožno kao što je dolazio kada je Bruno tek bio preuzeo posao. Nekoliko dana prije našeg posjeta otputovao je na Jadran.

Suprotno mojim prvotnim očekivanjima, jedan od posljednjih zagrebačkih postolara nema problema s nedostatkom kupaca, ali ima velik problem s nedostatkom radnika.

- I sada smo dobili poticaje Ministarstva gospodarstva, kupili novi veliki stoj za izradu cipela, ali ne znam tko će na njemu raditi. Nitko više ne želi biti postolar, svi misle da je to prljav i slabo plaćen posao i radije bi radili u nekom sterilnom uredu. I kad nazovu za posao, prvo pitaju kolika će mi biti plaća. Ma bit će ti dobra, samo daj da prvo vidim što znaš raditi, možemo li funkcionirati skupa! - govori Bruno, koji sam radi od ranog jutra do kasnog poslijepodneva, ali njegovi radnici nikad ne rade duže od osam sati.

Zanimljivo je da Matea nije najstarije dijete i po svim pravilima ne bi trebala naslijediti posao, no njezin stariji brat Antonio nikad nije pokazivao prevelik interes za obiteljski biznis.

- Ja obožavam raditi s ljudima, on je više za računala, ali ako mi bude trebala pomoć, uvijek će biti tu, sigurna sam da će mi danas-sutra pomoći s papirima, vođenjem financija... A na kraju krajeva, tu će uvijek biti i tata. Na tatu se uvijek mogu osloniti, bilo u poslu, bilo u životu - zaključuje Matea, definitivno puno ozbiljnija djevojka od ostalih 23-godišnjaka koje znam.

Kliknite OVDJE i saznajte više o tome kako živjeti od svojih ruku.


Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista

SADRŽAJ JE ISKLJUČIVA ODGOVORNOST MINISTARSTVA GOSPODARSTVA, PODUZETNIŠTVA I OBRTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. prosinac 2025 15:36