Dow Jones je na Wall Streetu u utorak rekordno skočio za 11 posto, na 9065 bodova. Skakale su i cijene na Zagrebačkoj burzi, pa je i hrvatski Crobex završio dan 3,3 posto veći. Dionice su opet listom završavale u blokadi, ovaj put zbog prenaglog rasta cijene.
Te su informacije razveselile i one koji nemaju ništa s burzovnim igrama, a nije im baš niti najjasnije što je to u stvari Dow Jones i zašto mu je kratica DJIA. Bitno je da se nakon niza loših vijesti napokon probudio optimizam. Ljudi kupuju dionice, cijena im raste, pa je to valjda znak da je krizi kraj i da će od sada biti bolje.
Dow Jones Industrial Average indeks, koji se izračunava na temelju cijene dionica 30 najjačih američkih kompanija, kao što su American Express, AT&T, Coca-Cola, Exxon Mobil, General Electric, General Motors, McDonald’s, Microsoft, Wal-Mart, Walt Disney... ustvari je najpouzdaniji pokazatelj stanja i zdravlja američke privrede već 112 godina, otkad su ga prvi put izračunali 1896., na temelju kretanja cijene 12 dionica, tada većinom željezničkih kompanija. A zdravlje američke privrede jako je bitno za zdravlje ostatka svijeta.
No, zašto je odjednom američka privreda u utorak bila tako dobro da je odmah u plus povukla i cijeli svijet, a još je dan ranije bila u minusu? Nije General Motors prodao Kinezima preko noći milijun automobila niti je Coca-Cola otkrila neki čarobni napitak.
Jedna je verzija da su cijene dionica dosegnule dno i da je sada vrijeme za njihovu kupnju. Kupnju su potaknula i izvješća o dobrom poslovanju nekih kompanija te očekivanje odluke FED-a o spuštanju kamatne stope na jedan posto, ili čak na 0,75 posto, što bi značilo veću dostupnost kredita poduzećima.
I tako su u utorak ujutro ulagači zaključili da je dosta te depresije na tržištu i da će sada američkoj privredi biti samo bolje. I nafta je pojeftinila, što automatski smanjuje troškove poslovanja, pa će kompanije ostvariti veće profite. Eto razloga za kupnju. Uostalom, i najveći igrač na tržištu, Warren Buffet, baš je sada u shoppingu života i ponavlja kako je baš sada najbolji trenutak.
U toj, prvoj i najoptimističnijoj verziji, najveći financijski potresi su završeni, banke gubitaši su sanirane i novac će se opet polako početi vrtjeti. Gospodarstvo ide dalje i zato, kupujmo!
No, druga teorija tvrdi suprotno. Skeptici podsjećaju da je i 1929. godine nakon naglog pada došao nagli rast cijene dionica, da bi se sve opet urušilo godinu kasnije. Ovaj je uzlet samo privremen, možda već sutra dionice opet padnu na neke nove povijesno najniže razine, jer se ne vidi svjetlo na kraju ovog mučnog tunela. Banke su propale, a države moraju ulupati stotine milijardi dolara u njihovo spašavanje.
Države taj novac sada stvaraju emitiranjem svojih obveznica, ali će i one doći na naplatu, a od čega će ih platiti? Morat će trošiti novac poreznih obveznika koji su u krizi sve siromašniji ili stvarati još veći deficit. Uostalom, dionice neće više rasti, sve je ono bio prenapuhani balon koji su stvorile danas propale investicijske banke.
U trećoj verziji, baš se ništa nije dogodilo niti će se nešto bitno dogoditi u skoroj budućnosti. Dionice će malo rasti, malo padati, ali dugo će burzovni indeksi ostati na sadašnjim razinama jer su one realni pokazatelj stanja.
Svaku od teorija lako je potkrijepiti jednako uvjerljivim argumentima, zasnovanim na brojkama i ekonomskoj logici. A jedini logični zaključak jest da je tržište dovoljno neurotično (ili volatilno, to zvuči bolje jer nema emotivne konotacije) da se svakog dana mogu događati i rastovi i padovi dionica, uvijek jednako čvrsto ekonomski argumentirani.
I nema to veze sa stvarnim poslovnim rezultatima kompanija, iako će se zagovornik svake od tri teorije pozivati upravo na njih u objašnjavanju zašto je u pravu. Ako je kompanija poslovala dobro, a njena dionica ipak ne raste ili čak pada, onda je to zato što joj u budućnosti prijeti neki ozbiljan problem koji će je baciti na koljena. Ako joj dionica raste, razlog su dobri poslovni rezultati. Ako je cijena ista, onda je to zbog neizvjesnosti jer se još ne može procijeniti kako će se snaći u budućnosti.
I, kako je danas na Wall Streetu?
Branka Stipić
Te su informacije razveselile i one koji nemaju ništa s burzovnim igrama, a nije im baš niti najjasnije što je to u stvari Dow Jones i zašto mu je kratica DJIA. Bitno je da se nakon niza loših vijesti napokon probudio optimizam. Ljudi kupuju dionice, cijena im raste, pa je to valjda znak da je krizi kraj i da će od sada biti bolje.
Dow Jones Industrial Average indeks, koji se izračunava na temelju cijene dionica 30 najjačih američkih kompanija, kao što su American Express, AT&T, Coca-Cola, Exxon Mobil, General Electric, General Motors, McDonald’s, Microsoft, Wal-Mart, Walt Disney... ustvari je najpouzdaniji pokazatelj stanja i zdravlja američke privrede već 112 godina, otkad su ga prvi put izračunali 1896., na temelju kretanja cijene 12 dionica, tada većinom željezničkih kompanija. A zdravlje američke privrede jako je bitno za zdravlje ostatka svijeta.
No, zašto je odjednom američka privreda u utorak bila tako dobro da je odmah u plus povukla i cijeli svijet, a još je dan ranije bila u minusu? Nije General Motors prodao Kinezima preko noći milijun automobila niti je Coca-Cola otkrila neki čarobni napitak.
Jedna je verzija da su cijene dionica dosegnule dno i da je sada vrijeme za njihovu kupnju. Kupnju su potaknula i izvješća o dobrom poslovanju nekih kompanija te očekivanje odluke FED-a o spuštanju kamatne stope na jedan posto, ili čak na 0,75 posto, što bi značilo veću dostupnost kredita poduzećima.
I tako su u utorak ujutro ulagači zaključili da je dosta te depresije na tržištu i da će sada američkoj privredi biti samo bolje. I nafta je pojeftinila, što automatski smanjuje troškove poslovanja, pa će kompanije ostvariti veće profite. Eto razloga za kupnju. Uostalom, i najveći igrač na tržištu, Warren Buffet, baš je sada u shoppingu života i ponavlja kako je baš sada najbolji trenutak.
U toj, prvoj i najoptimističnijoj verziji, najveći financijski potresi su završeni, banke gubitaši su sanirane i novac će se opet polako početi vrtjeti. Gospodarstvo ide dalje i zato, kupujmo!
No, druga teorija tvrdi suprotno. Skeptici podsjećaju da je i 1929. godine nakon naglog pada došao nagli rast cijene dionica, da bi se sve opet urušilo godinu kasnije. Ovaj je uzlet samo privremen, možda već sutra dionice opet padnu na neke nove povijesno najniže razine, jer se ne vidi svjetlo na kraju ovog mučnog tunela. Banke su propale, a države moraju ulupati stotine milijardi dolara u njihovo spašavanje.
Države taj novac sada stvaraju emitiranjem svojih obveznica, ali će i one doći na naplatu, a od čega će ih platiti? Morat će trošiti novac poreznih obveznika koji su u krizi sve siromašniji ili stvarati još veći deficit. Uostalom, dionice neće više rasti, sve je ono bio prenapuhani balon koji su stvorile danas propale investicijske banke.
U trećoj verziji, baš se ništa nije dogodilo niti će se nešto bitno dogoditi u skoroj budućnosti. Dionice će malo rasti, malo padati, ali dugo će burzovni indeksi ostati na sadašnjim razinama jer su one realni pokazatelj stanja.
Svaku od teorija lako je potkrijepiti jednako uvjerljivim argumentima, zasnovanim na brojkama i ekonomskoj logici. A jedini logični zaključak jest da je tržište dovoljno neurotično (ili volatilno, to zvuči bolje jer nema emotivne konotacije) da se svakog dana mogu događati i rastovi i padovi dionica, uvijek jednako čvrsto ekonomski argumentirani.
I nema to veze sa stvarnim poslovnim rezultatima kompanija, iako će se zagovornik svake od tri teorije pozivati upravo na njih u objašnjavanju zašto je u pravu. Ako je kompanija poslovala dobro, a njena dionica ipak ne raste ili čak pada, onda je to zato što joj u budućnosti prijeti neki ozbiljan problem koji će je baciti na koljena. Ako joj dionica raste, razlog su dobri poslovni rezultati. Ako je cijena ista, onda je to zbog neizvjesnosti jer se još ne može procijeniti kako će se snaći u budućnosti.
I, kako je danas na Wall Streetu?
Branka Stipić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....