Tupsonary (dio prvi)

Jeste li kad igrali Pictionary. Ma znate ono - netko nešto nacrta, a onda drugi moraju skužiti što je to. Zna biti prilično zabavno, naročito ako sudjeluje više ljudi koji dijele moj... khm, khm... talent za likovno izražavanje. Ima zapravo cijela hrpa tih društvnih igara - u nekima odgovarate na pitanja, u drugima morate smisliti pitanje. Tako mi je prije neki dan, dok sam ničim izazvano pijuckao topljikavo pivo i grickao bruskete s aromom znojnih čarapa, došla ideja da i mi napravimo jednu takvu igru. Kao i svaki pošteni našijenac, prvo sam smislio najbitniju stvar - ime. Neka se zove - Tupsonary. Ma zezam se, naravno.

Ali zamislite da stvarno postoji igra u kojoj netko pročita rečenicu, a ostatak ekipe mora skužiti što točno s njom ne štima. Fora je da igra s vremenom ne bi postajala dosadna jer bi se spomenute rečenice mogle u redovnim razmacima dopunjavati recimo izjavama naših selebritija zapravo bilo o čemu, zaključcima sabornika o tome kako svijet, sile i priroda funkcioniraju, koprcanjima ministara kad ih ulove da namještaju natječaje (čak i prije nego su raspisani), teškim provalama znanstvenika o jako malim ledenim dobima i jako velikim kvantonima, otužnim izmotavanjima liječnika kad ih (konačno) skuže da su uzimali mito od pacijenata ili farmaceutskih komapnija, turbo kontradiktornim upozorenjima ekonomskih nazovi stručnjaka i raznim drugim izvaljotinama nebrojenih likova koji nam kroz medije prodaju finte kojih bi se posramile čak i, ne znam, Sportske novosti. Sad kad sam ovo napisao, više nisam siguran bi li ta igra bila zabavna ili mučna. Ali nekako si mislim bi bila edukativna.

Kao i svaka blesava ideja koja nema ozbiljnu perspektivu, ovo me počelo poprilično proganjati. Naročito nakon što tu i tamo nekim nesretnim slučajem bacim oko (tj. okrenem uho) prema TV-u. Odmah stiže nova motivacija i ideja se razvija dalje. Što ćemo s bodovanjem? Zašto ne bi bilo kao u američkom nogometu: šest bodova ako znate što je krivo (jer to je ono što je bitno), jedan ako znate točan (hrvatski, latinski, engleski ili svahili) naziv te greške (nije nebitno, ali ne bi trebalo biti ni presudno), a tri nagradna boda ako znate navesti recentniji primjer te greške u govoru nekog uvaženog političara, predsjednika vlade ili države, ili bar briljantnih televizijskih komentatora na zatvaranju olimpijskih igara. To je, na kraju krajeva, i svrha ove igre - da uz zabavu i naučimo nešto. I tako polako povećavamo rečenični fond igre.

U stvari, ne bih imao ništa protiv ni da se igra nazove Blesimetar. Evo, recimo: Blesimetar “The Game”. Jedino bi u tom slučaju možda bilo bolje početi od nekih 100 bodova i imati negativne bodove. Tko prvi do nule, postaje starješina, vođa i guru. Barem do sljedeće igre. Eto, to je ukratko to. Kako vam se čini? Što mislite, bi li igranje te igre u školama pomoglo da nam klinci izrastu u ljude koji će biti pametniji, ili se barem ponašati pametnije od nas?

Dizajn same igre (piva i brusketi nestaju, ali ne i ova luda ideja) mogao bi biti fakat jako dobar. Ne zezam se, evo pogledajte ova izvrsna grafička rješenja za ilustraciju logičkih pogrešaka. Netko mi je to prije nekog vremena uvalio da prevedem (i nikako da krenem). Možda mi ova ideja konačno pomogne i potakne me da završim preuzeti posao. Bilo kako bilo, odlažem pivo (ionako je prazno) i krećem redom. Ajde da vidimo kamo će me to odvesti. (Nadam se ne na sud zbog kršenja autorskih prava.)

Pogreške kojima podilazimo svojoj (ili tuđoj) pameti (Appeals to mind)

Tvrdnja: “Potrebno je 7 godina da se probavi žvakaća guma jer tako kažu stručnjaci.”, “Treba piti 8 čaša vode dnevno jer tako tvrde znanstvenici.”, “Ministar je o tome sve znao ranije jer tako kaže naš izvor u Vladi.”


Pogreška: Pozivanje na anonimni autoritet ( Appeal to Anonymous Authority), kad se pozivamo na neimenovane stručnjake, glasine i tračeve, ili studije bez navođenja izvora. To ne znači da su sve te tvrdnje nužno pogrešne, ali ako ne možemo provjeriti izvor, a jedina potkrepa tim tvrdnjama su izjave nepoznatih ljudi - to nije uvjerljivo. (Na kraju krajeva, netko je mogao nešto pogrešno zapamtiti i onda to poput pokvarenog telefona prenositi dalje.)

Tvrdnja: “Nema globalnog zatopljenja, jer tako tvrdi više od 400 vrhunskih znanstvenika.”, “Vitamin C pomaže kod liječenja raka, jer tako tvrdi dvostruki nobelovac Linus Pauling.”


Pogreška: Pozivanje na autoritet ( Appeal to Authority), kad tvrdimo da je nešto točno jer je tako ustvrdio neki konkretan, ali nekvalificiran ili nevjerodostojan stručnjak. Zapravo, ono s 400 znanstvenika je stvaran primjer i kad se razmotrila lista 400 znanstvenika, ispostavilo se da je upravo ovo bio slučaj. Kod stvarnog primjera s Paulingom ova neformalna pogreška uvjerljivo, jer čovjek je doista vrhunski stručnjak. Da bi se uvidjelo da je ova tvrdnja pogrešna, potrebno je vidjeti na temelju čega je Pauling izgradio svoj zaključak. Tek tada će se utvrditi da je ta studija imala grešku i da su dodatna istraživanja pokazala da povećane doze C vitamina uglavnom nemaju nikakav utjecaj (osim placeba), a da u kombinaciji s nekim lijekovima imaju negativan utjecaj.

Tvrdnja: “Neki tvrde da je varanje na ispitu loše. No svi znamo da to svi rade pa je to ipak u redu.”, “U našoj banci/tvrtki/zemlji imamo problema s korupcijom, ali to nije ništa vrijedno spomena jer se to događa i u drugim bankama/zemljama/tvrtkama.”


Pogreška: Pozivanje na uobičajenu praksu ( Appeal to Common Practice), kad tvrdimo da je nešto ispravno jer se to standardno događa.

Tvrdnja: “Nitko nije dokazao da Bog postoji, dakle Bog ne postoji.”, “Nitko nije dokazao da Bog ne postoji, dakle Bog postoji.”, “Nastavnik učenicima: Ako nitko nema pitanja u vezi s gradivom, znači da ste spremni za test.” 


Pogreška: Pozivanje na neznanje ( Appeal to Ignorance), kad tvrdimo da nešto nije krivo jer nije dokazano/pokazano da je krivo (ili da nije točno jer nije dokazano da je točno).

Tvrdnja: “Oko nije moglo nastati kao rezultat pukog niza slučajnosti, bez nekog inteligentnog dizajnera, jer je ono nevjerojatno kompliciran biološki uređaj s tisućama dijelova koji se savršeno uklapaju.”


 Pogreška: Pozivanje na skeptičnost ( Appeal to Incredulity), kad tvrdimo da je nešto netočno jer zvuči nevjerojatno.

Tvrdnja: “Skuplje je bolje.”, “On je imućan pa će biti i dobar predsjednik kućnog savjeta.” 


Pogreška: Pozivanje na novac ( Appeal to Money), kad pretpostavimo da je cijena glavni pokazatelj kvalitete, ili da je bogatstvo glavni pokazatelj nečije sposobnosti. Bolje stvari obično jesu i skuplje, ali sve skuplje ne moraju nužno biti i bolje.

Tvrdnja: ”Najnovija verzija operativnog sustava će ubrzati i poboljšati moje računalo.”, “Naša organizacija/školstvo/zdravstvo/ministarstvo postat će učinkovitije/profitabilnije nakon nove reorganizacije/reforme."

Pogreška: Pozivanje na novotariju ( Appeal to Novelty), kad smatramo da je nešto bolje samo zato što je novije.

Tvrdnja: “Pijem mlijeko jer svi znaju da je mlijeko nužno za zdrave kosti.”, “Ne pijem vodu nakon jabuke jer je poznato da se ne smije se piti voda poslije voća.”, “Nisam morao propustiti auto iako mi je dolazio s desne strane, jer sam išao ravno, a opće je poznato da prednost ima onaj koji vozi ravno.”


Pogreška: Pozivanje na uvjerenje većine ( Appeal to Popular Belief), kad tvrdimo da je nešto istina jer većina ljudi vjeruje da je istina.

Tvrdnja: “Mora postojati još neki planet s inteligentnim životom jer postoje milijarde galaksija s milijardama zvijezda u svemiru.”, “Ako nešto može poći po zlu, poći će.” 


Pogreška: Pozivanje na vjerojatnost/mogućnost ( Appeal to Probability), kad smatramo da ako postoji mogućnost da se nešto dogodi, da će se to doista i dogoditi.

Tvrdnja: “Brak je uvijek bio zajednica muškarca i žene, pa je stoga homoseksualni brak pogrešan.”, “Sunce je uvijek izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu pa će tako biti uvijek.” 


Pogreška: Pozivanje na tradiciju ( Appeal to Tradition), kad tvrdimo da je nešto ispravno ili točno jer je (makar i naizgled) uvijek bilo tako.

Pogreške kojima podilazimo svojim (ili tuđim) emocijama (Appeals to Emotions)

Tvrdnja: “Nemoguće je da je na toj snimci naš predsjednik. Kad bi bio, to bi značilo da je lagao. A on nije osoba koja bi lagala.”


Pogreška: Upozoravanje na posljedice vjerovanja ( Appeal to Consequences of a Belief), kad tvrdimo da je nešto pogrešno jer iz toga slijedi nešto u što ne želimo vjerovati.

Tvrdnja: “Prije nego se okrenemo u zemlji ćemo imati više džamija nego crkava.”, “Glas za njega je glas za komuniste/četnike/teroriste/junejmitvigetit.” 


Pogreška: Plašenje ( Appeal to Fear), kad u iznošenju argumenta izazivamo strah i potičemo predrasude o drugoj strani.

Tvrdnja: “Inteligentan i sofisticiran čitatelj znati će prepoznati ovu pogrešku čim je pročita.”, “Ma Vi ste stvarno najbolji (a i najzgodniji) profesor kojeg smo imali. Stvarno smo kod Vas svi naučili puno više nego kod drugih. Nego, baš mi fale dva boda do petice/dvojke... ”


Pogreška: Laskanje ( Appeal to Flattery), kad mislimo da će tvrdnja postati utemeljenija ako je umotamo u nebitan (ali drugoj strani ugodan) komentar. Ovo je pogreška ako doista tako mislimo, ali mnogi ljudi nisu imuni na laskanje pa to ne mora nužno biti i loša strategija. Dapače.

Tvrdnja: “Homoseksualnost je loša jer je neprirodna – eto, ni životinje istog spola ne pare.”, “Marihuana ne može biti loša jer je prirodna – sama raste iz zemlje.”


Pogreška: Argument prirodnosti ( Appeal to Nature), kad smatramo da je nešto ispravno jer je u skladu prividnim savršenstvom u prirodi. Treba li spomenuti da su prirodni i Clostridium botulinum i poskok i zelena pupavka. Dodatno, homoseksualno ponašanje je primijećeno među više od 400 životinjskih vrsta tako da je prvi argument i faktički netočan.

Tvrdnja: “Bivši diktator je stari čovjek, praktično na samrti. Ne treba ga maltretirati sada sa suđenjem.”, “Moram dobiti dvojku pa ako me ne pustite da prođem, to će za mene biti kraj svega.”


Pogreška: Izazivanje sažaljenja ( Appeal to Pity), kad pokušavamo uvjeriti drugu stranu da smo u pravu igrajući na ljudsko suosjećanje.

Tvrdnja: “Naravno da ljevičarske ideje nisu prihvatljive. Kako bi i mogle biti kad ih zagovaraju bogati holivudski glumci?”, “Ako sam ja morao ići u vojsku, neka i ovi današnji mekušci idu. Dobro će im doći.”, “Zašto bismo davali svoj novac da studentarija, koja ionako umjesto da uči samo pije i tulumari, ima besplatni studij.” 


Pogreška: Igranje na predrasude ( Appeal to Spite), kad pokušavamo da ljudi prihvate tvrdnju ne na temelju argumenata ili činjenica, već predrasuda.

Tvrdnja: ”Predsjednik nije lagao. On nikad ne bi lagao. On je dobar Hrvat/Amerikanac/Štogod.”, “Sva sredstva koja država prikupi ovim novim porezom ulagat će se u obrazovanje i razvoj.” 


Pogreška: Žarko priželjkivanje ( Appeal to Wishful Thinking), kad tvrdimo da je nešto istina (ili laž) jer sami žarko želimo da bude tako.

Pogreške u kojima su pobrkani uzroci i posljedice (Garbled Cause & Effect)

Tvrdnja: “Kad kiša pada ulice su mokre. Ulice su mokre, dakle - pada kiša.”, “Kad imam gripu, grebe me u grlu. Grebe me u grlu - dakle imam gripu.”


 Pogreška: Afirmacija posljedice ( Affirming the Consequent), kad pogrešno pretpostavimo da postoji samo jedan i samo jedan razlog (uzrok) za neku pojavu (posljedicu) pa čim vidimo pojavu zaključimo da je to baš zbog tog razloga. Ova česta pogreška pripada širem tipu grešaka koji nazivamo formalnim pogreškama, što znači da čak i ako su sve pretpostavke ispravne, zaključak ne mora biti točan. Tako iako je istina da ako kiša pada da su ulice mokre (što je očito), i ako je istina da su ulice mokre, to još ne znači da kiša pada - možda su ih samo perači ulica upravo oprali. Formulom bi se to reklo: ako vrijedi p, onda vrijedi i q. Kako vrijedi q, onda mora vrijedi i p.

Tvrdnja: “Ne smiješ to raditi. Zašto ne smijem? Zato jer ne smiješ.”, “Smanjivanje prava na privatnost smeta samo onima koji nešto skrivaju. Dakle, ti sigurno nešto skrivaš, jer ti smeta smanjivanje tih prava.” 


Pogreška: Kružna logika ( Circular Logic), kad zaključujemo nešto isključivo na temelju pretpostavki koje su i same izvedene iz tog zaključka.

Tvrdnja: “Nasilna muzika potiče nasilje među tinejdžerima jer tinejdžeri u bandama slušaju nasilnu muziku.”


Pogreška: Korelacija znači uzrok ( Cum Hoc Ergo Propter Hoc) je pogreška u kojoj smatramo da su dvije pojave nužno povezane, ili da jedna uzrokuje drugu, samo zato jer se događaju istovremeno.

Tvrdnja: “Kad bi svaki čovjek imao neki točno određeni skup pravila po kojima bi se uvijek ponašao, ne bi bio ništa više od stroja. S obzirom da nema takvog skupa pravila, ljudi nisu strojevi.”, “Ako diplomiraš, dobit ćeš dobar posao. Dakle, ako ne diplomiraš, nećeš dobiti dobar posao.” 


Pogreška: Negacija uzroka ( Denying the Antecedent), kad unatoč postojanju više uzroka koji vode do iste posljedice pogrešno zaključimo da postoji samo jedan uzrok. Ova pogreška, vrlo slična afirmaciji posljedice, manifestira se kad zaključimo da se uklanjanjem tog uzroka uklanja i posljedica. Formulom: ako vrijedi p, tada vrijedi i q. Ako p ne vrijedi, neće vrijediti ni q. Može biti, ali ne mora.

Tvrdnja: “Kad god zaspim u cipelama probudim se sa stravičnom glavoboljom. Dakle, spavanje u cipelama izaziva glavobolju.” 


Pogreška: Ignoriranje zajedničkog uzroka ( Ignoring a Common Cause), kad tvrdimo da je neka pojava uzrok neke druge pojave, zanemarujući mogućnost da postoji treća stvar koja je uzrokovala i jednu i drugu pojavu. U gornjem slučaju heroj naše priče zaspi u cipelama kad je poprilično pijan. Neizuvenost i glavobolja imaju tako zajednički uzrok.

Tvrdnja: “Sve je više ljudi nezaposleno od prošlih izbora. Dakle za to je kriva nova vlada.”


Pogreška: Uzrok je jer prethodi posljedici ( Post Hoc Ergo Propter Hoc), kad tvrdimo da je nešto uzrok nečemu samo zato što je prethodilo tome. Moguće je da je nova vlada doista kriva za nezaposlenost, no da bi ta tvrdnja bila uvjerljiva potrebno je navesti njezine poteze koji su smanjili zaposlenost i/ili navesti poteze koje je mogla povući, a nije, koji su mogli povećati zaposlenost, te navesti sve druge bitne razloge koji su mogli dovesti do promjene broja zaposlenih s procjenom utjecaja. Komplicirano, zar ne?

Tvrdnja: “Primijetio sam da su mi u dućanu vratili 50 kuna više nego što su trebali. Zadržat ću tih pedeset kuna jer ni oni meni ne bi vratili novac da sam ja njima greškom platio više.”,


 Pogreška: Dvije greške se poništavaju ( Two Wrongs Make a Right), kad pretpostavljamo da će jedna pogreška (oni ne bi vratili meni novac) poništiti drugu pogrešku (ja njima neću vratiti novac koji mi ne pripada).

Za kraj prvog dijela, evo jedan vic (za najizdržljivije koji su preživjeli do ovog dijela): “Two wrongs don’t make a right, but three lefts do.”

Nastavak u sljedećem broju.



____________________________________________________________________

Preporuka tjedna: Pavel Gregorić, Igor Mikloušić i onaj gore sa slike što vas je udavio ( Ljetni Skeptici u Pubu, petak 24. kolovoz u 18h u Spunku.)



Grupa na Fejsu: Blesimetar 'The Blog'

Obavijesti o novim postovima: Blesimetar na Twitteru